(Interpretacija: Đurđica Runtas)
Te večeri u parku su svirali
i pjesmu razvezli čuveni glazbari,
dok u mom srcu snovi su umirali,
a suzice milile su po maskari.
Evo me opet u istom malom parku,
naruženom od petparačkih godina,
za kojih u umu hranila sam zvečarku,
da štiti me od istovjetnih gizdelina.
Ne upuštaj se u psihoanalizu,
kako dokučio bi razloge povratka.
Ta moja svijest rasla je u grimizu,
a ne ispod sloja proživljenog otpatka.
Ništa burna prošlost nema sa sumnjama,
kontrolom i kilavim porivima.
Iz parka otišla sam da patim sama,
da ne vjerujem ni mrtvima ni živima.
Samo sam jednom gluha i slijepa bila,
te večeri, kada svirali su glazbari.
kada sam vjeru u ljude izgubila,
jer dao si šutnji da me izmrcvari.
Otad nikom ne dam da mi se primakne,
da dva srca pod istim grudima biju.
Ako me ljubav ikad više dotakne,
s poganim ponosom nahranit ću zmiju.
Pitaš se što me u mali park dovelo,
ako nije čežnja - otrov svih godina.
Za svaki minut kad sve me je boljelo,
odštetu tražim od starog gizdelina.
Želim naknadu za protraćene dane,
koji gurali su me na sam rub plača;
kad sol suza pekla je nutarnje rane,
a pod mukom savila se i hrptenjača.
Želim isplatu u vidu tvojih suza,
grižnje savjesti na izboranom licu,
kajanja u zjenicama ugursuza
i tapkanja kroz mentalnu omaglicu.
Želim se vlastitim očima uvjeriti,
da težinom svog života platio si,
što bližnje morala sam razuvjeriti,
da ne plačem, već kiša lice mi rosi.
Večeras u đardinu nema svirača,
krajolik djeluje sivo, sparušeno,
ali jedna žena odlučno korača,
po plaću za šutnju i srce slomljeno.
#đurđicaruntas
#slavicajuhas
#pjesma #ljubav
#darikazna #pjesnik
#slavicajuhas #slavicalavica
#zgodnonezgodna
#nemirland #kaktusfield
#poezija #audiopoezija
#poetry #audiopoetry
Post je objavljen 22.12.2024. u 22:25 sati.