Molitveni vijenac Kraljice obitelji

"Zahvaljivati moramo Bogu uvijek za vas, braćo,
kao što dolikuje jer izvanredno raste vaša vjera
i množi se ljubav svakoga od vas prema drugima,
tako da se mi sami po crkvama Božjim vama ponosimo
zbog vaše postojanosti i vjere
u svim progonstvima i nevoljama koje podnosite.
One su najava pravednog Suda Božjega:
da ćete se naći dostojni kraljevstva Božjega za koje i trpite.
Jer pravo je da Bog vašim mučiteljima mukom,
a vama, mučenima, zajedno s nama
spokojem uzvrati kad se Gospodin Isus objavi s nama,
zajedno s anđelima svoje moći, u ognju žarkome
i osveti se onima koji ne poznaju Boga
i nepokoravaju se evanađelju Gospodina našega Isusa.
Oni će biti kažnjeni vječnom propašću,
daleko od lica Gospodnjega i od slave njegova veličanstva,

kada - u onaj Dan - dođe
da se proslavi u svojim svetima
i da se prodiči u svima koji povjerovaše."

(2 Sol 1,3-10)

To su tri najvažnije stvari u životu:
- rasti u vjeri,
- rasti u ljubavi
- i u tome biti postojan,
usprkos svim životnim nedaćama i iskušenjima.

Međutim i patnjama i kušnjama će doći kraj, kako čitamo u poslanici. Božja pravda stat će na kraj mučiteljima i svima dati zasluženu nagradu ili kaznu.

Gospodine, daj da budem kraj Tebe u onaj Dan!

Druga poslanica Solunjanima napisana je vrlo brzo nakon prve, vjerojatno koji mjesec kasnije, isto iz Korinta. Obje su, dakle, napisane 50. ili 51. godine i predstavljaju najstarije novozavjetne spise.

Međutim, kako mnogo toga u vezi nastanka i autorstva poslanica nije do kraja dokazano, postoji i drugo mišljenje da je Druga poslanica Solunjanima nastala puno kasnije od prve od nepoznatog autora i to zato da učvrsti i proširi nauk apostola Pavla o slavnom Kristovu dolasku.

Čitajući obje poslanice, dobija se dojam, kao da je ova druga napisana da bi se razjasnile neke nejasnoće u prvoj. U njoj se nadopunjuje prijašnje izlaganje o uskrsnuću i drugom Kristovom dolasku. Solunjani su nešto krivo shvatili o Danu Gospodnjeg dolaska tj. Paruzije. Neće to biti baš tako brzo kako su oni mislili.
Osim toga prije Kristovog dolaska pojavit će se neki
predznaci:

- otpad od vjere ( apostazija),
- pojavit će se Antikrist, čovjek grijeha i bezbožnik, koji će se proglasiti Bogom, ali će ga Krist uništiti,
- pojavit će se razni proroci i mesije.

Poslanica je kratka i ima samo tri poglavlja. Prepoznatljiva je i po svojevrsnom navozavjetnom himnu radu, u kojem se rad proglašava dužnošću. Tu se nalazi i onaj često korišteni stih: Tko neće da radi, neka i ne jede!

"A sam Bog, izvor mira, neka vas potpuno posveti!
I neka se cijelo vaše biće - duh, duša i tijelo -
sačuva besprijekorno za dolazak Gospodina našega Isusa Krista!
Vjeran je onaj koji vas je pozvao: on će to i učiniti.
Braćo, molite i za nas!
Pozdravite svu braću svetim cjelovom!

Zaklinjem vas Gospodinom,
da se ova poslanica pročita svoj braći."

(1 Sol 5,23-28)

Poslanica se bez sumnje čitala na zajedničkom sastanku vjernika.
To je najstarije nama poznato svjedočanstvo o čitanju Pavlovih poslanica u Crkvi, na crkvenim sastancima. Od tada se Pavlove poslanice čitaju u crkvama, a čitat će se i dalje... ( fra. Gracijan Raspudić)

"Neka milost Gospodina našega Isusa Krista bude s vama!"

S tim riječima završava 1. poslanica Solunjanima.

Pružimo mir jedni drugima!

"Živite međusobno u miru!
Također vas molimo, braćo,
opominjite neuredne, sokolite malodušne,
pomažite slabe, budite strpljivi sa svima!
Pazite da nitko nikomu ne vraća zlo za zlo,
već uvijek nastojte promicati dobro
i jedan prema drugome i prema svima!
Radujte se uvijek!
Bez prestanka molite!
U svakoj prilici zahvaljujte,
jer je to za vas volja Božja u Kristu Isusu!" (1 Sol 5,14-18)

Živite međusobno u miru! - te mi riječi ne izlaze iz glave otkako sam pročitala neke skrajnje nekorektne, svađalačke i uznemiravajuće komentare na našim vjerskim blogovima. Ne mogu vjerovati! Umjesto mira, mi širimo razdor, strančarenje, ogovaranje, vrijeđanje...

Ne znam koliko puta nas Sveto Pismo poziva na mir i mirotvorstvo. Puno puta! Možda i više puta nego što to mislimo.

Bog je "Bog mira" Rim 16,20 i Heb 13,20

Isusov pozdrav bio je "Mir vama!" Iv 20,19, Iv 20,21, Iv 20,26 itd.

Pavao započinje ili završava svoja pisma pozdravom: " Milost vam i mir od Boga.....". Flm 0,3, Gal 1 itd.

"Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! " Mt 5,9

"Nastojmo stoga promicati mir i uzajamno izgrađivanje!" Rim 14,19

"Ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom,..." Mt 5,24

"Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!" Rim 12,18

"I mir Kristov neka upravlja srcima vašim - mir na koji ste pozvani u jednom tijelu..." Kol 3,15

"Nastojte oko mira sa svima!" Heb 12,14

"... mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama.." 2 Kor 13,11

Mir i mirotvorstvo jedna je od najvažnijih riječi u Isusovoj oporuci. To je bio njegov dar na rastanku: "Ostavljam vam mir..." Iv 14,27.

A što mi činimo s tim mirom?!!!

Tko je od nas bez grijeha, neka prvi baci kamen...

"A što se tiče, braćo, vremena i časa...
i sami dobro znate da će "Dan Gospodnji"
doći kao lopov u noći.
Dok ljudi budu govorili:"Mir i sigurnost",
baš tada će se iznenada na njih oboriti propast
kao porođajna bol na trudnu ženu,
i nipošto joj neće umaći." (1 Sol, 5,1-3)

Poruka je jasna: treba stalno biti na oprezu i ne dati se iznenaditi! Ne smijemo biti nespremni u onaj Dan, kada ćemo se konačno i zauvijek susresti s Gospodinom licem u Lice.

Bog je neizmjerno milosrdan i njegove naredbe nisu teške, njegov je jaram sladak, strpljiv je s nama, daje nam da polako dozrijevamo i da učimo na svojim pogreškama.
Zašto smo onda mi često tako nemilosrdni jedni prema drugima? Zaista, svi smo iskusili njegovu očinsku, strpljivu i opraštajuću ljubav. Ne hvata nas za svaku riječ, ne čeka iza ugla da nas zaskoči, ne lomi slabe i nejake nego ih podupire! A mi?

Rekao je: Primjer sam vam dao, da i vi tako činite! A da li mi slijedimo njegov primjer? Nek svaki sebe ispita!
Odgovor na to pitanje bit će presudno, jer Bog je milosrdan ali se ne da izigravati. Past će sve naše maske, svi ćemo biti ogoljeni jedni pred drugima i pred Bogom. To je stvarnost koja nas čeka, u koju mi vjerujemo i o kojoj čitamo i ovdje kod sv. Pavla.

Ako zaista slijedimo Isusov primjer, zašto svijet izgleda ovako kako izgleda, a ima nas preko 3 milijarde kršćana?
Za što se mi borimo? Za svoju udobnost, prestiž i dominaciju na ovom svijetu?
Gdje su nam ideali?
Možda to sada s moje strane zvuči previše patetično i propovijednički, ali zaista sam osupnuta skretanjem nas koji se smatramo Kristovim sljedbenicima, s njegovog puta. Naša Magna carta je Govor na gori, gdje su jasno postavljena pravila i zahtjevi kršćanskog života. Ako to nisu naši ideali, onda skinimo križ sa vrata i priznajmo da nismo kršćani. Uspoređivamje života prvih kršćana s ovim današnjim našim kršćanstvom pokazuje da tu nešto ne štima...

Zašto ne bismo više truda ulagali u osobno posvećenje, koje je volja Božja, kako čujemo od samog Isusa a čitamo i kod sv. Pavla, a manje u zlobno zadiranje u tuđe živote?
Zašto ne bismo više pomagali ljudima, tješili ih, bodrili, umjesto da ih kritiziramo i ogovaramo? Ako im ne možemo pomoći, nemojmo im ni odmoći. Jer s kritikama, koje su često još i iskonstruirane, kao i omalovažavanjima, nikoga nećemo učiniti boljim.

Često mi je pred očima onaj dirljivi susret Isusa i preljubnice. Znao je sve njezine grijehe, nijednog joj nije spočitnuo. Znala je i ona sve. Nije ju riječima, a još manje predbacivanjima i nabrajanjem njenih grijeha obratio, nego s onim, što je imao u sebi, s onim što je On bio! A to je ižaravalo, zahvaćalo i preobraćalo srca....A nama je poručio: Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!

" Nećemo, braćo, da ostanete u neznanju o umrlima,
da se ne žalostite poput ostalih koji nemaju nade.
Jer, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo,
tako će i Bog one koji su umrli ujedinjeni s Isusom, dovesti s njim.
Ovo vam velimo poučeni od Gospodina,
mi živi, mi preostali za dolazak Gospodnji,
sigurno nećemo preteći umrlih,
jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom,
s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba,
i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu.
Zatim ćemo mi živi, mi preostali,
biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu.

I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom.
Stoga tješite jedan drugoga tim riječima!"

(1 Sol 4, 13-18)

Povod pisanju ove poslanice bilo je između ostalog upravo pitanje, što će se dogoditi s preminulima kod ponovnog Isusovog dolaska (paruzije). Da li će i oni imati udjela u Kristovoj slavi i kako? Solunjani su mislili, kao uostalom i većina kršćana onog doba, a izgleda i sam Pavao, da će Krist doći brzo i da će ga neki od njih dočekati živi.

Pavao ih smiruje: mrtvi će biti čak u prednosti pred živima, jer će oni uskrsnuti, a i jednima i drugima je daljnja sudbina zajednička: "zauvijek će biti s Gospodinom".
Svaki gubitak bliske osobe je bolan, ali kršćani ne tuguju beznadno, jer oni i kroz suze vide svoju vječnu budućnost u zajedništvu s Kristom.

Cijeli opis paruzije opisan je vrlo slikovito i podsjeća na doček cara ili njegovog visokog izaslanika, kada je cijeli narod izašao izvan grada u susret velikodostojniku i pozdravljao ga burnim povicima. Tada bi se svi zajedno u povorci vratili u grad, gdje su se zaslužnim građanima dijelile časti i darovi. Sve je pratila glazba i posebno zvuk trube.

Ovaj opis drugog Kristovog dolaska govori nam samo jedno: Krist će se veličanstveno pojaviti i tom će prilikom svima, i umrlima i živima, podijeliti vječnu slavu na nebesima!

Za taj dan živimo, tome danu se veselimo!

Ali dok čekamo taj dan,

Zadovoljan uspjehom svog propovijedanja u Solunu, kao i vijestima koje su odande dolazile, Pavao daje srcu oduška i biranim riječima pohvale izražava svoje osjećaje prema svojim vjeroučenicima, solunskim obraćenicima:



Treba znati opomenuti ali treba znati i pohvaliti. Pavao ne štedi ni na jednom ni na drugom, ali njegove brojne opomene, upozorenja i pohvale temelje se na sigurnim činjenicama i imaju samo jedan cilj: pomoći ljudima da budu bolji vjernici.


Sjećam se potresnog svjedočenja naše Eme, kad ju je kći, nakon što je bila obasuta bujicom opomena i prijekora, sa suzama u očima upitala: Mama, ima li išta dobro na meni?
Šteta što više nema tog posta.

Bolje jedna pohvala više nego jedna manje!

Ove Pavlove riječi trebao bi pročitati i nasljedovati svaki propovjednik, odgojitelj, učitelj, apostol, svaki kršćanin.... :

"Usudili smo se, pouzdavši se u svoga Boga,
propovijedati vam Radosnu vijest Božju usred mučne borbe.

Uistinu, naše propovijedanje ne potječe ni od zablude,
ni od nečistoće, niti je učinjeno s prijevarom,
već baš kako nas je Bog smatrao dostojnim
da nam povjeri Radosnu vijest, tako govorimo,
ne kao oni koji se nastoje svidjeti ljudima, već Bogu,
koji 'prosuđuje' naša 'srca'.

Nikada nismo, kako već znate, nastupali ni s laskavim riječima
ni s pritajenom željom za bogatstvom.
Tomu je Bog svjedok.
Nismo tražili od ljudi slave, niti od vas niti od drugih,
iako smo mogli nastupiti u svojstvu apostola Kristovih.

Naprotiv, bili smo među vama blagi.
Kao majka koja s ljubavlju njeguje svoju djecu,

tako smo vam, ovladani ljubavlju prema vama,
jer ste nam omiljeli, htjeli predati ne samo
Radosnu vijest Božju nego i svoj život.
Ta sjećate se, braćo, našeg truda i umora!
Radili smo dan i noć da nikomu od vas ne padnemo na teret
dok smo vam propovijedali Radosnu vijest Božju.
Vi ste skupa s Bogom svjedoci kako smo se sveto,
pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima.

Znate kako smo svakoga pojedinog od vas,
kao otac svoju djecu opominjali, poticali i zaklinjali

da živite dostojno Boga,
koji vas zove u svoje slavno kraljevstvo." (1.Sol, 2,2b - 12)


Bez pouzdanja u Boga, ne treba ni počinjati propovijedanje ili vjersko poučavanje, jer je to "mučna borba" u kojoj obavezno trebamo Boga za saveznika. On je onaj koji obraća ljudska srca, istina, služeći se i našim riječima.

Čega se svaki suvremeni apostol treba kloniti i čuvati, kako se ponašati, koji su pravi motivi djelovanja, do kuda treba sezati naš trud ( do predaje vlasitiog života) ...sve to Pavao govori iz vlastitog iskustva.

Najviše mi ovdje govore Pavlove riječi, da je u propovijedanju bio
"kao majka i otac
koji s ljubavlju njeguju i potiču svoju djecu".

- to je ono što Bog od nas traži. Onda On čini čuda u dušama onih, koje nam je povjerio.

Od drevne Tesalonike, danas je malo ostalo.

U Pavlovo doba Solun je bio glavni grad rimske pokrajine Makedonije. Zbog svog položaja na križanju putova između istoka i zapada, ta luka na obali Egejskog mora bila je značajno trgovačko središte. Slično kao i u Korintu i ovdje je cvao nemoral.

Pavao je u Solun došao na svom 2. misijskom putovanju, o čemu izvještavaju Djela apostolska 17,1-15. Tu osnovao kršćansku zajednicu, koju su uz nešto Židova većim dijelom sačinjavali obraćeni pogani. Zbog progona i podmetanja judaizanata, Pavao je bio primoran iznenada pobjeći iz Soluna, prije nego li je kršćansku zajednicu učvrstio i objasnio im sva vjerska načela. Iz Soluna je otišao u Bereju a odatle dalje u Atenu.

Zabrinut za stanje solunske zajednice, šalje k njima vjernog Timoteja da izvidi situaciju. Budući da su vijesti, koje mu je Timotej donio, bile dobre, on im sav razdragan piše poslanicu.
U cijeloj se poslanici osjeća jedan dobrohotni familijarni ton, kakav nalazimo još samo u poslanici Filipljanima. Uz pohvale, zahvale i pozdrave, Pavao im pojašnjava neka vjerska pitanja na koja, zbog brzine odlaska iz Soluna, nije stigao do kraja odgovoriti.

Glavno pitanje koje muči Solunjane bilo je pitanje budućnosti njihovih mrtvih.
Da li će i oni imati udjela u slavi Kristova drugog dolaska?
I kada će se zapravo dogoditi paruzija tj. drugi Kristov dolazak?
Većina Solunjana očekivala je da će se to dogoditi jako brzo, pa su se jednostavno prepustili čekanju i neradu.

Ova poslanica je prvo Pavlovo pismo upućeno nekoj kršćanskoj zajednici. Po vremenu nastanka to je, dakle, najstarije Pavlovo pismo, a vjerojatno i najstariji novozavjetni spis, koji se sačuvao. Pisana je tek 20 godina nakon Kristove smrti.

"Ako je tko u Kristu, novo je stvorenje;
staro je prošlo, gle, sve novo je nastalo!"
(2 Kor, 5.17)

Uskrs smo proslavili određenog datuma, ali to ne znači da je Uskrs prošao. On traje stalno od onog slavnog dana Isusovog uskrsnuća.
Ako smo s Kristom umrli, s njim smo i uskrsnuli, kako nam stalno govori sv. Pavao. A uskrsnuće s Kristom traži novi život s Kristom.

"Ako ste uskrsnuli s Kristom, tražite ono što je gore,
gdje se nalazi Krist sjedeći Bogu s desne strane!
Svraćajte misao na ono što je gore, ne na ono što je na zemlji,
jer ste umrli i vaš je život sakriven s Kristom u Bogu!
A kad se pojavi Krist, vaš život,
tada ćete se i vi s njim pojaviti zaodjenuti slavom.
Usmrtite, dakle, ono što je u vašem tijelu zemaljsko:
bludnost, nečistoću, požudu, zle želje i lakomstvo...
Odbacite od sebe sve ovo: srdžbu, naglost, zloću;
izbacite iz usta svojih psovku i sramotne riječi!
Ne lažite jedan drugome,....
Obucite se, dakle, budući da ste izabranici Božji, sveti i ljubljeni,
u milosrdnu srdačnost, dobrotu, poniznost, krotkost i strpljivost!
Podnosite jedan drugoga i dobrostivo opraštajte međusobno
ako tko protiv koga ima nešto što je za ukor.
Kao što je Gospodin vama dobrostivo oprostio, tako činite i vi!
A povrh svega toga zaodjenite se u ljubav,
koja je veza savršene skladnosti!
I neka u vašim srcima vlada mir Kristov....
Budite zahvalni!
Neka riječ Kristova obilno stanuje u vama!
Poučavajte i opominjite jedan drugoga sa svom mudrošću!
Na poticaj milosti pjevajte Bogu u svojim srcima psalmima,
hvalospjevima i nadahnutim pjesmama!

I što god htjednete reći ili učiniti,
neka sve bude u ime Gospodina Isusa!

Po njemu zahvaljujte Bogu, Ocu!" (Kol 3,5-17)

To su zahtjevi kršćanskog života. Nisu laki, ali donose mir, zadovoljstvo, radost i u konačnici vječnu sreću!

.......................Tu sam - za sve vas!

Koje je to Otajstvo ili Tajna o kojoj Pavao tako često govori u poslanicama?

To je Tajna
"... koja je bila sakrivena kroz vjekove i pokoljenja,
a koja je sada objavljena njegovim svetima.
Njima je Bog htio saopćiti
kako je bogata slava ove Tajne
među poganima koja glasi:

Krist, nada slave, jest među vama!

." (Kol 1,26-27).

Tajna je, dakle, Isus Krist i spasenje svih ljudi u Njemu!

Pavlu je dana milost da poganima navijesti tu Tajnu,
"koja u prošlim vremenima nije bila saopćena ljudima
kako ju je sada Duh objavio njegovim svetim apostolima i prorocima:

da su pogani baštinici iste baštine, udovi istog tijela, dionici istog obećanja u Kristu Isusu Radosnom viješću....

Meni, manjemu od najmanjega
među svima svetima dana je ova milost:
da poganima navijestim neistraživo Kristovo bogatstvo
i da svima iznesem na svjetlo provedbu Tajne
koja je od vječnosti bila sakrivena u Bogu, stvoritelju svega...."Ef 3,5-9)

Prije su pogani bili na neki način isključeni iz spasenja, koje je bilo pridržano samo Židovima.
Bili su bez Krista i bez nade:
" Sjećajte se da ste u ono vrijeme bez Krista
bili otuđeni od izraelskoga građanstva,
bez dijela u Savezima obećanja,
bez nade i bez Boga u ovom svijetu!
Ali sada, u Kristu Isusu,
vi koji ste nekoć bili "daleko"
postadoste "blizu" Krvlju Kristovom." (Ef 2,12-13)

Sada je napokon objavljen Božji naum, da u Kristu spasi i privede k sebi cijeli svijet!

Ivan Pavao II. - apostol Božanskog milosrđa

Ove godine održan je u Wiesbadenu prvi njemački svjetski kongres Božanskog milosrđa i to na temu: Pavao - svjedok božanskog smilovanja.

A evo nekoliko podataka o prvom ikada održanom svjetskom kongresu Božanskog milosrđa:

Prošle godine u Rimu je održan Prvi svjetski apostolski kongres posvećen Božanskom milosrđu. Otvorio ga je Benedikt XVI. svečanom misom 2. travnja na godišnicu smrti pape Ivana Pala II. Glavni pokrovitelj i predsjednik kongresa bio je bečki nadbiskup i kardinal Christoph Schönborn.

Na kojim temeljima je pokrenut jedan takav kongres?

Evo tri dobra temelja i razloga, sva tri dolaze iz usta pape Ivana Pavla II. :

- "Božansko milosrđe je svjetlo na putu čovječanstva trećeg tisućljeća." (Iv.Pavao II. 2000.)

- "Granica na kojoj se zaustavlja i lomi Zlo je Božansko milosrđe" (Iv.Pavao II. Sjećanja i identitet)

- "Osim Božanskog milosrđa ne postoji nijedan drugi izvor nade za čovječanstvo." (Iv. Pavao II, 2002. )

Kongres ima slijedeće ciljeve:

- produbiti teološko razumijevanje Božanskog milosrđa ,
.."Pobožnost Božanskom milosrđu nije neka sekundarna pobožnost nego sastavni dio kršćanske vjere i molitve.! (Benedikt XVI. )

- razmijeniti iskustva u evangelizaciji i milosrđu ,
..Milosrđe treba biti paradigma svake evangelizacije. Mnogi se ljudi boje Crkve. Osjećaju se nedostojnima da joj se približe. Evangelizacija s milosrđem otvara ljudima nove putove i pokazuje kako započeti svoj put s Isusom Kristom, u smjeru prema raširenim rukama Milosrdnog Oca.

- nadahnuti nove pastoralne programe usmjerene na milosrđe ,
..Ivan Pavao II. je opomenuo Crkvu da mora biti više naglašavati potrebu i ulogu Božanskog milosrđa u spasenju svijeta. Pozvao je biskupije i župe širom svijeta da obnove svoje pastoralne programe, usmjeravajući ih na Božansko milosrđe. (Homilija Ivana Pavla II. u Krakovu 18.8.2002.)
Ta pobuda Ivana Pavla II. dobila je novi jaki poticaj u enciklici Benedikta XVI. Deus caritas est.

- tražiti nove putove međureligijskog dijaloga ,
..U raznolikosti kultura i religija milosrđe je ključan faktor međusobnog razumijevanja.
Pojam milosrđa je u temelju svih monoteističkih religija.

- upoznati svijet sa porukom nade,
..Kongres želi svima, koji žive u strahu i prolaze teške kušnje, ponuditi svjetlo i utočište.

U programu kongresa organiziran je i jedan međureligijski susret na temu milosrđa. Cijeli kongres ima snažnu ekumensku poruku.

Ivan Pavao II. umro je u predečerje blagdana Božanskog milosrđa. i u toj činjenici Crkva iščitava Božji znak, da treba slijediti put, koji je proročki navijestio i iscrtao Ivan Pavao II.

Tko se vezuje uz Isusa Krista, vezuje se i uz njegov križ!

(Kol 1¸24)

Ovu poslanicu Pavao piše iz zatvora u kojem je trpio i tjelesne i duševne boli. Međutim, Pavao, koji je bio potpuno sjedinjen s Kristom i predan u njegove ruke, u zatvoru ne očajava, jer je u patnji, koja ga je snašla, pronašao razlog za radost. Zašto se Pavao raduje? Raduje se jer svojim trpljenjem doprinosi dobrobiti Crkve.
Sve se lakše podnosi ako imamo motiv i ako shvatimo svrhu trpljenja.

Isus je dao i preobilnu zadovoljštinu za grijehe cijelog čovječanstva. Njegovim mukama ništa ne nedostaje. Ali mi smo udovi njegovog mističnog tijela - Crkve, i prema tome ne možemo a da ne sudjelujemo u patnjama svoje Glave. S Kristom smo ukopani u smrt, s njim smo sjedinjeni u trpljenu, s njim smo i uskrsnuli.
Kristove patnje zajedno s patnjama kršćana jesu tek puna mjera patnji, koje se po Božjoj odredbi imaju podnijeti za Crkvu.

Papa Pio XI je rekao:
Neophodno je da svi ljudi daju zadovoljštinu Bogu za vlastite i tuđe grijehe, ali uvijek u zajedništvu s Isusom, vječnim i najsavršenijim Svećenikom. Po zadovoljštini sjedinjeni smo s našim Gospodinom u otkupljenju, a najbolji primjer je Presveta Djevica Marija koja nosi titulu Suotkupiteljice. Svatko je od nas pozvan da nosi udio u Kristovoj zadovoljštini. Pomireni s Bogom i braćom, u zajedništvu s Kristom, moći ćemo popraviti svoju prošlost i biti sposobni nanovo uvesti harmoniju, koja je grijehom narušena.

U nastavku poslanice Kološanima slijedi opet jedan kristološki himan, sličan onima iz poslanice Efežanima 1,3-14 i Filipljanima 2,5-11.

"On je slika Boga nevidljivoga,
Prvorođenac svakog stvorenja.
Ta u njemu je sve stvoreno
na nebesima i na zemlji,
vidljivo i nevidljivo,
bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti -
sve je po njemu i za njega stvoreno:
on je prije svega
i sve stoji u njemu.
On je Glava Tijela, Crkve;
on je Početak,
Prvorođenac od mrtvih,
da u svemu bude Prvak.
Jer svidjelo se Bogu
u njemu nastaniti svu Puninu
i po njemu
- uspostavivši mir krvlju križa njegova -
izmiriti sa sobom sve,
bilo na zemlji, bilo na nebesima. " (Kol 1,15-20)

Ovaj himan, koji razotkriva Krista u svoj njegovoj ljudskoj i božanskoj veličini, pisan je s ciljem, da razbije i uništi zablude i kriva učenja, kojima su Kološani bili obasuti. Himan pokazuje da je Krist veći i uzvišeniji od svih stvorenja pa i onih duhovnih.
On ima u svemu prvenstvo: u njemu je sve stvoreno; on je uzrok svega stvorenja; sve je po njemu stvoreno; on je svrha i cilj svega stvorenja; sve je za njega stvoreno. On je prvorođenac svega stvorenja. On je prije svega; on je vječan!

Svojim žrtvovanjem na križu izmirio je i otkupio cijelo čovječanstvo i obnovio grijehom narušeni poredak u cijelom svemiru.

To bi trebalo biti dovoljno da Kološani odustanu od krivovjerja i vrate se Kristu.

A krivovjerja i praznovjerja ima i danas, možda više nego ikad!
Zanimljivo pitanje postavlja Duhovna blog misao: Tko uzdržava i plaća te brojne gatare i vidovnjake da ih ima svaki dan sve više, pa čak i na televiziji? Očito im jako dobro ide i imaju puno korisnika kad se tako množe. Tko ih uzdržava? Mnogi od nas koji se smatramo kršćanima, a istovremeno koristimo njihove usluge.

Zaboravljamo da se ne može služiti dva gospodara! Nema kompromisa između božjeg i vražjeg svijeta!

"On nas istrgnu iz vlasti tame
i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina,
u kome imamo otkupljenje,
oproštenje grijeha." (Kol 1,13)

Na prvi pogled ovo je jedna obična rečenica vjerskog sadržaja.

Međutim, kad sam se bolje udubila u tu Pavlovu misao, učinilo mi se da se u toj rečenici skriva prava drama! Vodi se borba između sila tame i Božjeg milosrđa, čiji ćemo biti i tko će imati vlast nad nama.

Ključne riječi su "istrgnu" i "prenese"; i
"tama" i "kraljevstvo" Božjeg Sina.

Mi u toj drami ništa nismo učinili. Sve čini Bog i sve potječe od Njega. (To Pavao često naglašava.) On je učinio prvi korak za naše spasenje. ("Obrati me, da se obratim!")

Sama riječ "istrgnu" ukazuje na to, da se vodi borba između ta dva svijeta, da nas sile tame ne ispuštaju dobrovoljno iz svojih kandži. Ljudskim riječima, Bog se za nas bori, što znači da mu je jako stalo do nas!
Bili smo djeca srdžbe, pod vlašću tame i grijeha i iz tog stanja nas je "iščupalo" Božje milosrđe. Zahvaljujući Isusu Kristu darovano nam je otkupljenje i oproštenje grijeha. Tako nas je Bog iz tame prenio u svjetlo, u novi život milosti.

Radi toga ću mu dovijeka zahvaljivati i pjevati!

Bog je moj spasitelj, njemu se utječem
u ruku njegovu ja svoju polažem
Puštam da vodi me, u vjeri slijedim ga,
od smrti vječne on mi dušu izbavlja.

Dovijeka hvalit ću ga!

Bog je razbio moj strah
i svjetlom odagnao moj mrak;
dovijeka hvalit ću ga,
da, dovijeka, dovijeka hvalit ću ga!

Duša mi bješe sva okovom sputana,
korak moj posta umoran i besciljan.
Al' Bog me pogleda blag i milosrdan,
milošću svojom nov mi život darova.

Dovijeka hvalit ću ga!

Tako počinju gotovo sve Pavlove poslanice: zahvala za vjeru i ljubav i ostale Božje darove koje smo već primili, i molitva za njegov blagoslov i pomoć u budućnosti:

(Kol 1, 3-12)

Kad bih bila vjeroučiteljica, dala bih svojim učenicima zadatak da na temelju tih Pavlovih uputa naprave svoje molitve, pa bi to možda izgledalo ovako:

Zahvaljujem ti, Bože, Isusov i naš Oče,
za vjeru u Isusa Krista i ljubav prema bližnjima,
koje ljubimo radi tebe i dobra, koja čuvaš za nas na nebesima.

Svim srcem te molim,
daj mi mudrost i duhovno razumijevanje
da upoznam tvoju volju,
da živim dostojno svog kršćanskog poziva
i da ti u svemu omilim.
Daj da moj život bude plodonosan
svakom vrsti dobrih djela
i da te sve više i više upoznajem.
Ojačaj me snagom, kakvu samo ti možeš dati,
da budem ustrajna i strpljiva,
da ti, Oče, veselo zahvaljujem
što si me učinio dostojnom sudioništva
u baštini svetih u svjetlu. Amen!

Biblija - najljepši poklon
prvopričesnicima, krizmanicima, mladencima.....


Poslanica Kološanima upućena je stanovnicima Kolose, grada u Maloj Aziji u današnjoj Turskoj, udaljenog oko 150 km od Efeza.

Crkvu u tom gradu nije osnovao Pavao nego njegov učenik Kološanin, imenom Epafra.

U poslanici Pavao opovrgava kriva učenja i pobija razne zablude, koje su ugrožavale sam opstanak Crkve u Kolosi. Najveće zablude širili su helenistički filozofi i, već dobro nam poznati, judaizanti. Prvi su preveliko značenje davali anđelima koji su prema njihovom učenju bili posrednici između nevidljivog Boga i vidljivog svijeta. Među anđele i slična duhovna bića svrstavali su i samog Krista i tako umanajivali njegovo jedinstveno značenje i ulogu u spasenju. Zato Pavao u poslanici posebno ističe i veliča osobu Isusa Krista, razotkriva njegovo otajstvo, veličinu i spasiteljsku ulogu, kakvu nema nitko od anđela.

S temom i rječnikom ova je poslanica vrlo srodna poslanici Efežanima. I u jednoj i u drugoj prisutan je istovjetan način izražavanja, koji se susreće samo u njima. Izračunalo se da se više od trećine riječi Poslanice Kološanima nalazi također u Poslanici Efežanima.
Na primjer,
u Kološanima čitamo: "Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu"(Kol 3,16),
A u Efežanima to piše ovako "Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu!" (Ef 5,19)
Osim toga u obje se poslanice, i to samo u njima, nalazi tzv. "obiteljski zakonik" sa brojnim uputama za muževe i žene, djecu i roditelje, robove i njihove gospodare (usporedi Kol 3,18-4,1 i Ef 5,22-6,9).

Više o istovjetnosti ovih dviju poslanica rekao je papa Bendikt XVI. u svojoj katehezi na općoj audijenciji 14. siječnja ove godine. Cijeli tekst kateheze prevela je i objavila IKA i možete ga ovdje pročitati.

Svoje misli možemo sakriti od ljudi ali ne i od Boga!

Nakon što je svoje drage Filipljane pozvao na trajnu radost u Gospodinu i na blagost prema svim ljudima, Pavao ih opominje da paze na sadržaj svojih misli:

(Fil 4,8)

Jako je važno na što mislimo jer misao je prvi korak do nekog čina, bilo dobrog bilo lošeg.


Misli su snaga - kaže nepoznati autor i nastavlja:

Zato pazi na svoje misli...
one postaju tvoje riječi.
Pazi na riječi...
one postaju tvoja djela.
Pazi na djela...
ona postaju tvojim navikama.
Pazi na svoje navike...
one postaju tvojim značajem.
Pazi na svoj značaj...
on postaje tvojom sudbinom!

Ovim završavam svoje "druženje" s poslanicom Filipljanima, tom najosobnijom i najradosnijom Pavlovom poslanicom. Sutra me čeka novi izazov!

"Marijo!" reče joj Isus.
"Rabbuni! (to znači:" Učitelju!") odgovori ona hebrejski
i okrenu se k njemu.


Isus je uvijek u središtu Pavlovog propovijedanja i to i raspeti i uskrsli Isus. Neka tako bude i u našem životu! Sve ostalo nek bude s tim čvrsto povezano: i život i smrt, i rad i obitelj i moralna načela i sveukupni naš novi život u Kristu.



S krštenjem započinju neslućena preoblikovanja u duši krštenika. Pavao pronalazi najsnažnije izraze: zajedno ukopani; srasli s Kristom; zajedno razapeti s Isusom - da nam bar djelomično prikaže kako daleko ide naše ujedinjenje s Kristom.


(Rim 6,3-11)

Puno navedenog teksta?
Da, ali to je sv. Pismo i zato ga rado čitam.
Ono govori više od svih ljudskih riječi!

Isus je umro u krajnjoj osamljenosti, pritisnut golemom težinom naših grijeha. Ta tri sata, dok je visio na križu, vladala je tama, koja se uvlačila i u njegovo ljudsko srce. Bili su to najteži trenuci nezamislivog fizičkog, psihičkog i duhovnog trpljenja, koje je on dobrovoljno prihvatio i "koji umrije za nas, da mi, živi ili mrtvi, sjedinjeni s njim uđemo u život", kako kaže sv. Pavao (Sol 5,10).

Oni koji su bili uz njegov križ, čuli su ga kako govori u sedam navrata.



"Isuse, hoćeš li jednom i moju ubogu dušu i moj bijedni život predati u Očeve ruke?
Nemoj tada breme mojih grijeha stavljati na vagu nego u Očeve ruke.
Kamo ću bježati, komu li se uteći, ako ne k tebi, koji si moje grijehe uzeo na se!
Gle, danas dolazim k tebi. Klečim pred tvojim križem.
Cjelivam noge, koje me nečujno prate na zamršenim putovima mog života.
Grlim tvoj križ, Gospodine vječne ljubavi, Srce svih srdaca,
ti probodeno Srce, velikodušno i neizmjerno dobrostivo Srce.
Smiluj mi se! Prigrli me svojom ljubavlju!
Pa kad se jednom primakne kraj moga hodočašća
i dan bude na izmaku, kad me okruže sjene smrti,
onda i na mom kraju progovori svoju zadnju riječ:
Oče, u ruke tvoje predajem dušu njenu ! O, dobri Isuse! Amen. (Karl Rahner)

Evo drvo Križa, na kom Spas je svijeta visio.



Da li živimo dao neprijatelji Kristova križa???
Doba u kojem živimo definitivno je doba hedonizma: čovjek živi da uživa. Križ i patnja nigdje nije dobro došla, a ako je se ne može ukloniti - postoji jednostavan način: eutanazija. Dakle, puno ljudi u križu gleda ljutog neprijatelja.

Zaista je najteže u kršćanstvu shvatiti križ i prihvatiti njegovu logiku. Sjetimo se samo Petrove reakcije, kad je Isus apostolima prvi put navijestio svoje trpljenje i smrt. Petar ga povuče nasamo i poče ga odvraćati: Bože sačuvaj! Tebi se takvo što ne smije dogoditi! A Isus ga oštro ukori: Sotono, idi mi s očiju! Ti si sablazan za me, jer tvoje misli nisu Božje, već ljudske. (Mt 16,22) Što tada nije razumio, Petar će shvatiti kasnije, kad i sam bude razapet (naopačke) na križ.

Čemu patnja, čemu križevi, zašto toliki nevini umiru, zašto neizlječive bolesti, razorni potresi .... sve se to može na puno načina objasniti ali nijedno objašnjenje nas potpuno ne zadovoljava. Očito, kao što reče Isus, naše misli nisu Božje, nego ljudske, ograničene i nedostatne.

Ipak, mnogi su umrli i danas umiru zbog križa i s križem u rukama. Svi mučenici od početka Crkve do danas, išli su za Isusom, ljubeći svoj križ, ohrabreni riječima: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.” (Lk 9,23-24).


Za razliku od sv. Petra, Pavao je od samog početka svog obraćenja shvaćao značenje trpljenja i križa i rado se križem i hvalio: “A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kome je meni svijet raspet i ja svijetu!” (Gal 6,14).To bi trebao biti i naš stav.

Križ neka bude u središtu našeg života, ako smo Kristovi. Ne dajmo da ga uklone iz učionica, sudnica, ambulanti itd. jer naš je naš život spašen Isusovom žrtvom na križu, njome se održava i dovršava.

"Sve to što mi je bilo vrijedno,
izgubilo je u mojoj cijeni svoju vrijednost za me zbog Krista.
Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost
zbog najveće prednosti:
spoznaje Isusa Krista, moga Gospodina.

Radi njega sam sve žrtvovao,
i sve smatram blatom,
da Krista dobijem i da budem u njemu, ....

da iskusim njega i silu njegova uskrsnuća
i udio u njegovim patnjama,
prilagođavajući se njegovoj smrti,
ne bih li kako postigao uskrsnuće od mrtvih. ... "
(Fil 3,7-11)

Dok čitam te retke dolazi mi na pamet Edita Majić i njen, za mnoge iznenadni i nevjerojatni odlazak u klauzurni karmelićanski samostan u Avili u Španjolskoj.

Što je tu prekrasnu, uspješnu mladu glumicu, pred kojom je bila blistava karijera, moglo nagnati da sve ostavi i ode u samostan? Odgovor leži upravo u ovim Pavlovim riječima: Ono što je ostavila ovdje u svijetu, ne može se mjeriti s onim što dobiva. Pronašla je onu njivu u kojoj je zakopano neizmjerno bogatstvo i sve ostavlja i "prodaje", samo da se domogne tog bogatstva.

Prvi put u životu sam sretna!

Edita Majić

"Uostalom, braćo moja, radujte se u Gospodinu!
Pisati vam jedno te isto meni nije dosadno,
a za vas je sigurnije." (Fil 3,1)

Premda je ova poslanica pisana iz zatočeništva, čiji je krajnji ishod mogao biti i smrtni, ovo je naradosnija Pavlova poslanica. To je najbolji dokaz da kršćanska radost nije plod životnih okolnosti, nego je to plod potpunog predanja Bogu, iz čije ruke može doći samo najbolje za nas.

Pa iako smo u tjednu Muke Isusove, ne samo da se smijemo, nego se i moramo radovati zbog prevelike ljubavi Kristove, koju nam je iskazao dobrovoljnim odlaskom u smrt, da bi nama vratio život.

U poslanici se riječ radost ili radovati se pojavljuje 16 puta, neki kažu i 19 puta, što vjerojatno ovisi o prijevodu. Ja sam pronašla slijedeća mjesta u Jeruzalemskoj bibliji:

"Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim zbog vašeg udjela u evanđelju..."(1,4-5a)
"Samo se....Krist navješćuje. I tome se radujem , i radovat ću se.(1,18)
"U to uvjeren, znam da ću ostati i biti uz sve vas, za vaš napredak i na radost vjere." (1,25)
"...ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte...."(2, 2)
"...ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje, za vjeru vašu, radostan sam i radujem se sa svima vama. A tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom." (2, 17-18)
"Brže ga (Epafrodita), dakle, poslah da se, pošto ga vidite, opet obradujete, i ja da budem manje žalostan. Primite ga, dakle, u Gospodinu sa svom radosti..." (2, 28_29)
"Uostalom, braćo moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam jedno te isto meni nije dosadno...(3,1)
"Stoga, braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, tako - čvrsto stojte u Gospodinu." (4,1)
"Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!" (4,4)
"Uvelike se obradovah u Gospodinu što ste napokon procvali te mislite na me..." (4,10)

jer onaj koji je Kristov, ne treba se ni zbog čega zabrinjavati, kao što kaže i sv. Pavao:

"Ne budite zabrinuti ni za što,
nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem -
očitujte svoje molbe Bogu.
I mir Božji, koji je iznad svakog razuma,
čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu." (Fil 4,6)

(Fil 2, 12b - 18)

Pavao kaže da bez Boga ne možemo ni poželjeti a kamoli postići svetost i neporočnost. I Isus je rekao: "Bez mene ne možete ništa učiniti!"
Zato moramo moliti Duha Svetoga da u nama budi želje za svetošću i za obraćenjem; kao što netko lijepo reče: Obrati me, Bože, da se obratim!


U tom kratkom, ali prebogatom citatu iz poslanice Filipljanima, jako mi se svidjela i upravo raznježila Pavlova konstatacija, da su kršćani u ovom pokvarenom svijetu poput zvijezda u svemiru ! To znači da mi
rasvijeljujemo tamu,
razgonimo mrak
i donosimo Svjetlost ljudima!
To bi bila naša zadaća!

Odsad ću pomisliti, svaki put kad pogledam zvijezdano nebo, da sam i ja jedna zvijezda među ljudima ovog svijeta, pozvana da svijetlim, ostavljam tragove i vodim ljude k Bogu!

"Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu:
On, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao
svoje jednakosti s Bogom.
nego sam sebe oplijeni
uzevši lik sluge
postavši ljudima sličan,
obličjem čovjeku nalik,
ponizi sam sebe,
poslušan do smrti,
smrti na križu.
Zato Bog njega preuzvisi
i darova mu ime,
ime nad svakim imenom,
da se na ime Isusovo
prigne svako koljeno
nebesnika, zemnika i podzemnika.
I svaki će jezik priznati:
Isus Krist jest Gospodin! -
na slavu Boga Oca."

(Fil 2,5-11)

Da potakne vjernike na ljubav i slogu, na poniznost i požrtvovnost, Pavao im za uzor daje samog Isusa Krista. To čini na takav način, da nam je ostavio u ovim recima najveličanstveniji kristološki hvalospjev (koji možda i ne potiče od njega nego od prvih kršćana.)

Hvalospjev svjedoči o vjeri Crkve u Kristovo božanstvo i njegovu predvremensku opstojnost.

U njemu su jasno iznesene bitne Kristove crte:

... - Kristova božanska narav koja mu pripada od vječnosti,
... - Kristova ljudska narav koju je uzeo u vremenu utjelovljenjem - uzevši lik sluge,
... - Kristovo krajnje poniženje u smrti,
... - Kristovo nebesko proslavljenje,
... - klanjanje cijelog svemira pred Isusom Kristom koji je Gospodin ( Kyrios), a to je u SZ bio isključivo Jahvin naziv.

Utjelovljenjem, a pogotovo smrću na križu, Krist se odrekao vanjskog sjaja i slave svog božanstva, ali je uskrsnućem i uzašašćem ponovo uzeo puni Božji sjaj i slavu, sada i kao čovjek.

Kako mi baš sada, u ovom Velikom tjednu Muke Isusove, odgovara ovaj tekst!
Premda preslavni Bog, Isus nam je svojim primjerom pokazao što znači biti ponizan i poslušan Ocu, i to do smrti, smrti na križu!

Slijedimo ga! Isus na poziva: Tko hoće biti moj učenik, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom! -

L I S T I Ć

UDRUGA MOLITVENI VIJENAC
KRALJICE OBITELJI
Godina VI. br.1
Uskrs 2009.







Sretan i blagoslovljen Uskrs!

Sa Majkom Božjom Marijom
svi pojmo Kristu Kralju svom:
On vlada, On vlada!

Tjelesni čovjek ne razumije što je od Duha Božjega

Zemaljski čovjek ne prima ono što dolazi od Duha Božjega, jer je to za nj ludost. On to ne može ni upoznati, jer se to mora uz pomoć Duha prosuđivati. Naprotiv, čovjek duhovan prosuđuje sve, a sam ne podliježe ničijem sudu. (1 Kor 2,14)
Čitav svijet prolazi razdoblje krize i kaosa. To je stresno stanje za sve ljude, ali za onoga koji je ukorijenjen u Kristu po svom krštenju i po sakramentima, bit će manje stresno i bolno. Kaos prethodi sređivanju stvari i odnosa, kriza je darovana prilika za obraćenje i za rast, ali samo ako dopustimo da Duh Božji njima upravlja. Divimo se novim tehnologijama i hitro ih primjenjujemo, usklađujemo i štancamo nove zakone, razmnažamo gomolje civilnih društava i izmišljamo ljuska prava, ali sve to bez Duha Svetoga postaje izvor straha, nezadovoljstva, medijskoga i stranačkoga mudrijašenja, bezobzirnosti i bahatosti. Sve češće se uz ekonomsku krizu vezuje pojam liberalni kapitalizam, koji se nadvio nad ovaj naraštaj kao zlokobnost koja želi uništiti čovjeka i njegovu egzistenciju, jer odbacuje Deset zapovijedi i kršćanski moral, tj. život i red po Božjem naumu. ''U svjetlu kršćanske antropologije, oslonci liberalnog kapitalizma stoje u sedam glavnih grijeha: potiče se oholost zbog imanja i zavist zbog neimanja; promiče časoviti užitak, osobito kroz bludnost i lakomost, a sve skupa vodi u frustracije čiji su izrazi škrtost, srditost i lijenost. … U korijenu liberalnog morala stoji ateistička antropologija.'' Danas vapijući trebamo nekoga tko će uzeti naša kamena srca i učiniti ih toplim ljudskim srcima. Potrebno nam je oduševljenje, nadahnuće, hrabrost i duhovna snaga, potreban nam je stav. Potrebna nam je silina i snaga Duha Svetoga. Potrebni su nam ljudi dostojni velikih zadaća, ljudi povjerenja, ljudi koji će životom i djelovanjem svjedočiti da se daju voditi Duhom Svetim. Potrebni su nam ljudi ispunjeni Duhom Svetim koji će povesti narod u promjenu ''da postane narod koji je svjestan svojih vrijednosti, narod ponosan na svoju povijest i, još više, ponosan na budućnost koju će sam stvoriti''(P. Novosel)


Našem narodu i našoj Crkvi potrebna je cijela legija duhom ispunjenih ljudi. Isus je apostole poučio rekavši da moraju čekati obećanje Očevo:''… Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do nakraj zemlje'' (Dj 1,8). Duh je dan onima koji Ga zazivaju, koji ga čekaju, koji svoja srca otvaraju Bogu i njegovoj Riječi u molitvi i tada možemo primiti snagu odozgor. Bez molitve smo neotporni i mlitavi na sile zla. Sveto Pismo nam je dano kao snažna riječ Božja, treba ponirati u nju i živjeti je i Duh tada potpomaže našu nemoć.

Obnovimo i osnažimo u zajedništvu s našim svećenicima i redovničkim zajednicama naše obitelji i Crkvu redovitom i pouzdanom molitvom i vjerom, postom i Euharistijom predvođeni Kraljicom obitelji, da naši potomci zaista prihvate i razumiju onu poznatu nam: ''Bit ćete mi svjedoci!''


Ostvarili smo

.......Molitveni su vijenci 15. veljače o. g. hodočastili u Krašić i u nacionalno svetište Svetoga Josipa u Karlovcu. Molitveni vijenci iz Remeta u Zagrebu jednom godišnje održe svoj susret izvan remetske crkve što se pokazalo veoma svrhovito, jer na ovaj način učvršćuju zajedništvo a pod vodstvom o. Đure Filipovića i gđice Nade Mustapić. Ove su im se godine pridružili molitveni vijenci iz zagrebačkih župa – Kašina, Siget, Knežija. Cilj ovih hodočašća je da istina o našem blaženiku Alojziju Stepincu, koja se i danas želi zatomiti, a time i prešutjeti dio teške povijesti hrvatskoga naroda, ne ode u zaborav, nego da živi i da se prenosi naraštajima koje će nastojati slaviti Boga u Njegovim djelima.

.......Ni zima nije omela molitveni vijenac da pod vodstvom gđe Jelice Bikfa hodočasti Gospi Molvarskoj, gdje je u lijepoj mjesnoj crkvi odnedavno otkriven oltar sv. Filomeni.

.......Misionarka Drina Čavar predstavljala je našu udrugu na Kongresu obitelji u Meksiku.


Planira se:

.......Hodočašće u Loreto, Asiz, Rim, Monte Cassino i Padovu ostvarit će se od 22. do 28. ožujka 2009.


.......Tradicionalno ćemo hodočastiti Majci Božjoj Bistričkoj
16. svibnja 2009. Sv. misu predslavi fra Josip Koren.
Napunimo naša srca ljubavlju i zahvalnošću da Gospu možemo okititi najnježnijom pjesmom. Dođimo u što većem broju zajedno sa svojim svećenicima.

...............Program:
9,00 sati - okupljanje - prije toga pozdrav u crkvi;
11,00 sati - sv. misa i kratko klanjanje;
15,00 sati - Križni put.
Marije i Marte molimo da obavijeste molitelje i potaknu na ovo zavjetno hodočašće, te prikupe novac.

.......U Vukovar ćemo hoditi 27. lipnja 2009. i častiti uspomenu na naše drage branitelje, na spomen herojske obrane Vukovara i na preteške dane kada smo svi bili jedno srce. Bilo bi poželjno da se i tamo sretnemo iz različitih biskupija i župa i da učinimo neko zajedničko djelo.

Duhovna obnova za Marije i Marte koje će se osposobiti za predstavljanje i širenje molitvenih vijenaca, održat će se od 17. do 19 travnja 2009. u samostanu sestara Svetoga Križa na Vrhovcu 43.
Petak: 17,00 – 20,30 sat; subota: 9,00 – 18,00 sati; nedjelja: 9,00 – 16,00 sati. Duhovnu pouku vodi p. Mihovil Filipović.


Molitveni vijenac će 29. i 30. svibnja 2009. sudjelovati na predstavljanju i promidžbi za Dan udruga, pokreta i zajednica ispred Katedrale.
U petak 29. svibnja. u 18,00 sati svetu će misu slaviti uzoriti kardinal Josip Bozanić i sastati se s članovima udruga i pokreta.
U subotu od 9,00 do 13,00 sati bit će predstavljanje.

Duhovna obnova za sve Molitvene vijence Kraljice obitelji održat će se
17. listopada 2009. od 9,00 do 17,00 sati dvorani u crkvi Svetoga Križa u Sigetu.

Svaki drugi četvrtak u mjesecu sv. misa u 18, 00 sati u kapeli Corpus Domini i susret za sve Marije i Marte. Dođite da se međusobno potičemo u ostvarivanju Božjega plana.

Neka Gospodin blagoslovi sveti bračni savez!
Helena i Mario Gelo, MV Knežija
Antonija i Tomislav Čosić, MV Knežija
Josipa i Ivica Dobranić
Saša i Mirjana Mlinarić

Neka Gospodin blagoslovi novorođene!
Marta, treće dijete Snježane i Gorana Gregurović

U spomen našim dragima! U Raj poveli ih anđeli!
Hvala tebi, Majko Sveta, za gđu Mariju Koren, uzornu moliteljicu MV, svetu majku svećenika, ravnatelja Nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke
s. Dubravka Moharić, Kćeri Božje ljubavi, Granešina
Marica Vrban, MV Vugrovec
Stjepan Fišter, MV Vugrovec
Iva Kasalo, MV Vugrovec
Đurđa Mišak, MV Remete
Valerija Lukenda, IX. MV Velika Gorica

.....................................

Odgovara Uredničko vijeće Udruge MVKO pri Samostanu sestara
Pohoda Marijina, 10000 Zagreb, Mošćenička 3

............Ljubav Kristova nas veže i spaja

"...Učinite potpunom moju radost:
(Fil 2, 2-4)

Pavao nas poziva na jedinstvo i slogu, i na poniznost i nesebičnost.
To je samo jedan od brojnih sličnih citata iz njegovih poslanica.

Njemu nije dojadilo uvijek iznova opominjati, poticati i upozoravati kako bi se kršćanin trebao ponašati i koje bi ga kreposti trebale resiti. Njemu nije dojadilo govoriti, pa neka ni nama ne dosadi čitati ga !!!

.................Krist je moj život! ........

"...proslavit će se Krist u mom tijelu,
bilo da živim, bilo da umrem.

Za me je uistinu život Krist, a smrt dobitak.

Ali ako mi je dalje živjeti u tijelu,
to za me znači plod - rad.
Ne znam što bih onda izabrao.
Pritisnut sam, i to s dvije strane:
imam želju umrijeti i biti s Kristom,
jer je to mnogo bolje...
Ali je ostati u tijelu potrebnije radi vas.
I potpuno uvjeren u to,
znam da ću ostati i boraviti s vama svima
za vaš napredak vjere u veselju...." (Fil 1, 20b - 25)

Cijeli Pavlov život mogao bi se sažeti u tu kratku rečenicu: Meni je život Krist!
Sve što je radio, Pavao je radio samo zbog Krista i samo za Krista. Nije imao svog života: "Ne živim više ja, nego Krist živi u meni"( Gal 2,20)

Krist je bio smisao i centar njegovog života. Za Njega je živio 24 sata na dan!

Smrt bi za takvog čovjeka svakako bila dobitak jer bi tako postigao cilj svog zemaljskog života i trajno se pridružio Kristu u nebeskoj domovini, gdje je mnogo bolje.

Kad je čovjek ovako potpuno Božji, očito nestaje svaki strah pred smrću; javlja se samo čežnja i gotovo bolno iščekivanje tog susreta....


Dugi put je još pred nama, ali i najduže putovanje počinje prvim korakom.

Ova Pavlova godina i sam sv. Pavao nek nas potakne da odvažno učinimo taj prvi korak u našem stopostotonom opredjeljenju za Krista!

S povjerenjem stavimo svoj život u Božje ruke!

"Ali braćo, želim da vi znate
da je moj položaj veoma mnogo pripomogao
širenju Radosne vijesti,
tako da su moji okovi postali poznati kao okovi poradi Krista
svoj carskoj tjelesnoj straži i svima ostalima,
i da se većina braće, ohrabrena u Gospodinu mojim okovima,
usuđuje sve više i više bez straha propovijedati riječ Božju. .....

I tomu se radujem a i radovat ću se,
jer znam da će mi ovo izići na oslobođenje vašom molitvom
zbog koje mi Duh Isusa Krista daje potrebnu pomoć."

(Fil 1, 12 -19)

Svako zlo za neko dobro - kaže narodna poslovica ili još bolje kaže sam sv. Pavao: Onima koji Boga ljube, sve se okreće na dobro! Tako je i ova Pavlova muka i zatočeništvo doprinijela širenju Evanđelja i to na dvostruki način. Prvo, samo Pavlovo trpljenje, koje je on sjedinjivao s Kristovim patnjama, ohrabrilo je i učvrstilo kršćane i izmolilo im dodatne milosti. Drugo, svi vojnici koji su ga čuvali i često se izmjenjivali, kao i ostali Pavlovi posjetitelji u njegovom pritvoru, imali su priliku upoznati Isusa Krista i Evanđelje iz usta samog Pavla.

Slično je bilo i sa progonima kršćana koje su započeli u Jeruzalemu nakon ubojstva sv. Stjepana. Cilj Židova bio je uništiti kršćanstvo, međutim postigli su upravo suprotno. Bježeći od progona, kršćani su se raspršili svijetom i usput "sijali" i dalje prenosili Radosnu vijest. Upravo zahvaljujući progonu, Evanđelje ulazi u veliki poganski svijet. To je bio uvod u misijska putovanja sv. Pavla, koji će Evanđelje donijeti do na kraj tada poznatog svijeta. Sličan efekt imala su i kasnija progonstva. O tome najbolje govori poznata Tertulijanova izreka: ''Krv mučenika - sjeme učenika!''

Boga se ne može zaustaviti nikakvim progonima ni zatvorima, dapače, Božja Providnost sve životne okolnosti okreće na dobro onima koji Boga ljube i koji mu žele služiti!
Bog je uvijek uz nas i uvijek ima najbolje rješenje za svaku našu životnu situaciju. Samo mu treba vjerovati i predati cijeli svoj život!

............Sklopljene ruke čuda čine!....


"Zahvaljujem Bogu svome kad god vas se sjetim -
svaki put u svakoj svojoj molitvi
rado molim za vas sve .....
Ovo je moja molitva:
(Fil 1,3-11)

Gotovo nema poslanice u kojoj Pavao ne uvjerava kršćane da zahvaljuje Bogu za njih i da za njih moli. Bio je veliki apostol; nije bio baš rječit, tako bar sam kaže, premda se s tim mnogi ne slažu. Ipak, u jednom se svi slažu: bio je veliki molitelj! Stalno je molio za svoje "učenike" da rastu u vjeri, ljubavi, u spoznaji i rasuđivanju, da ostave grijehe i poganske mane i da žive kao djeca svjetla po primjeru samog Boga.

Sigurno bi i naš obiteljski, školski i svaki drugi apostolat bio uspješniji, kad bismo ga redovito dopunjavali stalnim molitvama za povjerene nam osobe.

Vjeruje se da su ovo ostaci zatvora u Filipima u kojem su bili zatočeni Pavao i Sila

Poslanicu Filipljanima Pavao je napisao iz rimskog zatočeništva, premda se u novije vrijeme sve više spominje Efez ili neko drugi grad, kao moguće mjesto ovog Pavlovog sužanjstva. Pavao nije bio sam: uz njega je cijelo vrijeme bio njegov vjerni suradnik i pratilac Timotej

Ova kratka poslanica od svega 4 poglavlja, najosobnija je i najintimnija Pavlova poslanica; u njoj je veliki apostol dao maha svom srcu. Gotovo da i nema nekakvog dogmatskog učenja: više su to obavijesti, opomene i srdačan razgovor s voljenom zajednicom. Skoro da bi je se moglo sažeti u onaj poznati Pavlov poziv: "Radujete se uvijek u Gospodinu!" (Fil 3,1)

Filipi, glavni grad rimske pokrajine Makedonije, bio je prvi grad u Europi u kojem je Pavao osnovao kršćansku zajednicu. Bilo je to na početku njegovog 2.misijskog putovanja, o kojem izvještavaju Djela apostolska u 16. poglavlju.

Da malo ponovim "gradivo":

Nakon što je dva puta čudesno bio skrenut s puta kojim je planirao ići, i nakon što mu se u snu ukazao Makedonac s molbom da prijeđe u Makedoniju, Pavao prihvaća Božji poticaj i kreće s Evanđeljem u Evropu i stiže u Filipe. Tu je zajedno sa Silom svake subote propovijedao u singagogi. Stanovalo je u kući obraćenice Lidije, prodavačice grimiza. Nakon što su istjerali zlog duha iz jedne vračare, zamjerili su se njezinom utjecajnom gospodaru, koji ih je dao šibati i baciti u tamnicu. Nakon oslobođenja napuštaju Filipe i odlaze u drugi makedonski grad Solun.

Dakle, tim Filipljanima, stanovnicima glavnog grada rimske pokrajine Makedonije, Pavao zajedno sa Timotejom upućuje ovu svoju najradosniju poslanicu. U njoj se čak 17 puta spominje riječ "radovati se ".

Zato ću i ja završiti ovaj post s pozivom