Druga poslanica Solunjanima napisana je vrlo brzo nakon prve, vjerojatno koji mjesec kasnije, isto iz Korinta. Obje su, dakle, napisane 50. ili 51. godine i predstavljaju najstarije novozavjetne spise.
Međutim, kako mnogo toga u vezi nastanka i autorstva poslanica nije do kraja dokazano, postoji i drugo mišljenje da je Druga poslanica Solunjanima nastala puno kasnije od prve od nepoznatog autora i to zato da učvrsti i proširi nauk apostola Pavla o slavnom Kristovu dolasku.
Čitajući obje poslanice, dobija se dojam, kao da je ova druga napisana da bi se razjasnile neke nejasnoće u prvoj. U njoj se nadopunjuje prijašnje izlaganje o uskrsnuću i drugom Kristovom dolasku. Solunjani su nešto krivo shvatili o Danu Gospodnjeg dolaska tj. Paruzije. Neće to biti baš tako brzo kako su oni mislili.
Osim toga prije Kristovog dolaska pojavit će se neki
predznaci:
- otpad od vjere ( apostazija),
- pojavit će se Antikrist, čovjek grijeha i bezbožnik, koji će se proglasiti Bogom, ali će ga Krist uništiti,
- pojavit će se razni proroci i mesije.
Poslanica je kratka i ima samo tri poglavlja. Prepoznatljiva je i po svojevrsnom navozavjetnom himnu radu, u kojem se rad proglašava dužnošću. Tu se nalazi i onaj često korišteni stih: Tko neće da radi, neka i ne jede!
Post je objavljen 29.04.2009. u 23:22 sati.