Tako počinju gotovo sve Pavlove poslanice: zahvala za vjeru i ljubav i ostale Božje darove koje smo već primili, i molitva za njegov blagoslov i pomoć u budućnosti:
"Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista,
uvijek kad molimo za vas,
jer smo čuli za vašu vjeru u Kristu Isusu
i za ljubav koju imate prema svima svetima
radi dobra kojem se nadate i koje se za vas čuva na nebesima.....
Ne prestajemo moliti za vas i prositi
da vas Bog napuni potpunom spoznajom svoje volje
sa svakovrsnom mudrosti i duhovnim razumijevanjem,
tako da živite dostojno Gospodina,
da mu budete ugodni u svemu;
da budete plodonosni svakom vrstom dobrih djela
i da napredujete u spoznaji Boga;
da se, ojačani svakovrsnom snagom
kako to odgovara moći njegova božanstva,
osposobite za savršenu postojanost i strpljivost;
da veselo zahvaljujete Ocu
koji nas učini dostojnima sudioništva u baštini svetih u svjetlu."
(Kol 1, 3-12)
Kad bih bila vjeroučiteljica, dala bih svojim učenicima zadatak da na temelju tih Pavlovih uputa naprave svoje molitve, pa bi to možda izgledalo ovako:
Zahvaljujem ti, Bože, Isusov i naš Oče,
za vjeru u Isusa Krista i ljubav prema bližnjima,
koje ljubimo radi tebe i dobra, koja čuvaš za nas na nebesima.
Svim srcem te molim,
daj mi mudrost i duhovno razumijevanje
da upoznam tvoju volju,
da živim dostojno svog kršćanskog poziva
i da ti u svemu omilim.
Daj da moj život bude plodonosan
svakom vrsti dobrih djela
i da te sve više i više upoznajem.
Ojačaj me snagom, kakvu samo ti možeš dati,
da budem ustrajna i strpljiva,
da ti, Oče, veselo zahvaljujem
što si me učinio dostojnom sudioništva
u baštini svetih u svjetlu. Amen!