Ove Pavlove riječi trebao bi pročitati i nasljedovati svaki propovjednik, odgojitelj, učitelj, apostol, svaki kršćanin.... :
"Usudili smo se, pouzdavši se u svoga Boga,
propovijedati vam Radosnu vijest Božju usred mučne borbe.
Uistinu, naše propovijedanje ne potječe ni od zablude,
ni od nečistoće, niti je učinjeno s prijevarom,
već baš kako nas je Bog smatrao dostojnim
da nam povjeri Radosnu vijest, tako govorimo,
ne kao oni koji se nastoje svidjeti ljudima, već Bogu,
koji 'prosuđuje' naša 'srca'.
Nikada nismo, kako već znate, nastupali ni s laskavim riječima
ni s pritajenom željom za bogatstvom.
Tomu je Bog svjedok.
Nismo tražili od ljudi slave, niti od vas niti od drugih,
iako smo mogli nastupiti u svojstvu apostola Kristovih.
Kao majka koja s ljubavlju njeguje svoju djecu,
jer ste nam omiljeli, htjeli predati ne samo
Radosnu vijest Božju nego i svoj život.
Ta sjećate se, braćo, našeg truda i umora!
Radili smo dan i noć da nikomu od vas ne padnemo na teret
dok smo vam propovijedali Radosnu vijest Božju.
Vi ste skupa s Bogom svjedoci kako smo se sveto,
pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima.
kao otac svoju djecu opominjali, poticali i zaklinjali
koji vas zove u svoje slavno kraljevstvo." (1.Sol, 2,2b - 12)
Bez pouzdanja u Boga, ne treba ni počinjati propovijedanje ili vjersko poučavanje, jer je to "mučna borba" u kojoj obavezno trebamo Boga za saveznika. On je onaj koji obraća ljudska srca, istina, služeći se i našim riječima.
Čega se svaki suvremeni apostol treba kloniti i čuvati, kako se ponašati, koji su pravi motivi djelovanja, do kuda treba sezati naš trud ( do predaje vlasitiog života) ...sve to Pavao govori iz vlastitog iskustva.
Najviše mi ovdje govore Pavlove riječi, da je u propovijedanju bio
"kao majka i otac
koji s ljubavlju njeguju i potiču svoju djecu".