Tko je od nas bez grijeha, neka prvi baci kamen...
"A što se tiče, braćo, vremena i časa...
i sami dobro znate da će "Dan Gospodnji"
doći kao lopov u noći.
Dok ljudi budu govorili:"Mir i sigurnost",
baš tada će se iznenada na njih oboriti propast
kao porođajna bol na trudnu ženu,
i nipošto joj neće umaći." (1 Sol, 5,1-3)
Poruka je jasna: treba stalno biti na oprezu i ne dati se iznenaditi! Ne smijemo biti nespremni u onaj Dan, kada ćemo se konačno i zauvijek susresti s Gospodinom licem u Lice.
Bog je neizmjerno milosrdan i njegove naredbe nisu teške, njegov je jaram sladak, strpljiv je s nama, daje nam da polako dozrijevamo i da učimo na svojim pogreškama.
Zašto smo onda mi često tako nemilosrdni jedni prema drugima? Zaista, svi smo iskusili njegovu očinsku, strpljivu i opraštajuću ljubav. Ne hvata nas za svaku riječ, ne čeka iza ugla da nas zaskoči, ne lomi slabe i nejake nego ih podupire! A mi?
Rekao je:
Primjer sam vam dao, da i vi tako činite! A da li mi slijedimo njegov primjer? Nek svaki sebe ispita!
Odgovor na to pitanje
bit će presudno, jer Bog je milosrdan ali se ne da izigravati. Past će sve naše maske, svi ćemo biti ogoljeni jedni pred drugima i pred Bogom. To je stvarnost koja nas čeka, u koju mi vjerujemo i o kojoj čitamo i ovdje kod sv. Pavla.
Ako zaista slijedimo Isusov primjer, zašto svijet izgleda ovako kako izgleda, a ima nas preko 3 milijarde kršćana?
Za što se mi borimo? Za svoju udobnost, prestiž i dominaciju na ovom svijetu?
Gdje su nam ideali?
Možda to sada s moje strane zvuči previše patetično i propovijednički, ali zaista sam osupnuta skretanjem nas koji se smatramo Kristovim sljedbenicima, s njegovog puta.
Naša Magna carta je Govor na gori, gdje su jasno postavljena pravila i zahtjevi kršćanskog života. Ako to nisu naši ideali, onda skinimo križ sa vrata i priznajmo da nismo kršćani. Uspoređivamje života prvih kršćana s ovim današnjim našim kršćanstvom pokazuje da tu nešto ne štima...
Zašto ne bismo više truda ulagali u
osobno posvećenje, koje je volja Božja, kako čujemo od samog Isusa a čitamo i kod sv. Pavla, a manje u zlobno zadiranje u tuđe živote?
Zašto ne bismo više pomagali ljudima, tješili ih, bodrili, umjesto da ih kritiziramo i ogovaramo? Ako im ne možemo pomoći, nemojmo im ni odmoći. Jer s kritikama, koje su često još i iskonstruirane, kao i omalovažavanjima, nikoga nećemo učiniti boljim.
Često mi je pred očima onaj dirljivi susret Isusa i preljubnice. Znao je sve njezine grijehe, nijednog joj nije spočitnuo. Znala je i ona sve. Nije ju riječima, a još manje predbacivanjima i nabrajanjem njenih grijeha obratio, nego s onim, što je imao u sebi, s onim što je On bio! A to je ižaravalo, zahvaćalo i preobraćalo srca....A nama je poručio:
Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!
Pitam se, što ću reći, kad se budemo gledali,
oči u oči, ja i moj Bog u onaj Dan?