Molitveni vijenac Kraljice obitelji
31.07.2008., četvrtak
"Svetima u Efezu i vjernima u Isusu Kristu."( Ef 1,1) - 33. dan Pavlove godine Sveti i vjerni u Isusu Kristu, tako Pavao oslovljava kršćane u Efezu, kojima upućuje svoju poslanicu. Riječ "sveti" pojavljuje se na mnogim mjestima u NZ i označava kršćane tj. one, koji su odijeljeni od svijeta i predani u vlasništvo Isusu Kristu. - "...kada - u onaj Dan - dođe da se proslavi u svojim svetima" (2 Sol 1,10), - "Crkvi Božjoj u Korintu: posvećenima u Kristu Isusu, pozvanima da budu sveti..." (1 Kor 1,2) - "A bludnost i svaka nečistoća ili pohlepa neka se i ne spominje među vama, kako dolikuje svetima! "(Ef 5,3) - "...otajstvo, koje je bilo sakriveno od postanka vremena i pokoljenja, a koje je sada objavljeno njegovim svetima." ( Kol 1,26) - "...prosvijetlio vam oči srca, da uvidite koliku nadu prruža njegov poziv, koliku bogatu slavu krije njegova baština među svetima..." (Ef 1,18) - " svima u Rimu, miljenicima Božjim, pozvanicima, svetima." (Rim 1,7) - " .primite je u Gospodinu kako dolikuje svetima i priskočite joj u pomoć u svemu što od vas ustreba jer je i ona bila zaštitnicom mnogima i meni samomu." (Rim 16,2) A i mi smo kršćani, zar ne? Znači sveti. Možemo li za sebe reći da smo sveti? Ili mislimo da to nije za nas, da to uopće nije za normalne ljude? - "Današnji ljudi moraju čvrsto stajati na zemlji i brinuti se za svakodnevni kruh a ne fantazirati...To je možda bilo prikladno za srednji vijek i za onodobne fanatike. Svetost - to je danas nemoguće i nepotrebno i nema veze s a stvarnošću..." Puno kršćana danas tako glasno razmišlja. Mi možda ne razmišljamo tako, ali jedno je razmišljanje, a drugo praksa. Kakva nam je svakodnevna praksa? Ideal svetosti nije pred nas postavio sv. Pavao nego Isus Krist: "Budite, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!" (Mt 5,48) Na svijetu ima oko 2 milijarde kršćana (što je oko 33 posto svjetskog stanovništva). Kako to da ta ogromna masa ljudi, koji se pozivaju na Krista i kažu da ga slijede, ne može promijeniti ispačeno lice naše Zemlje ????????? Nije dovoljno o tome samo pisati, što ja sada činim, niti samo to pročitati, što vi sada činite, treba neumorno i bespoštedno raditi na tome i to uz Božju pomoć i provesti u život! Tu nam može dobar primjer biti apostol naroda sv. Pavao! |
30.07.2008., srijeda
Igrajmo se malo u društvu sv. Pavla - 32. dan Oni koji znaju njemački i žele se malo igrati na internetu a da ih ne peče savjest zbog gubljenja vremena, neka pogledaju ovu stranicu. Zgodno je i zabavno. Malo se ponovi njemački i nauči nešto o sv. Pavlu i njegovim misijskim putovanjima. Nažalost, kod nas nema ništa slično, barem ja nisam ništa pronašla. Prilično sam razočarana. Osim one prve reakcije na papinu inicijativu i proglašenje Pavlove godine, sve je utihnulo. U našoj župi to se nije ni spomenulo. Htjela sam s prijateljicom porazgovarati nešto u vezi Pavlove godine, a ona nema pojma o tome. A redovito je u crkvi. Vani je to drugačije. Otvorene su nove internetske stranice, određeni su dani i crkve u kojima će se moći dobiti potpuni oprost, organizirana su hodočašća, predavanja, tribine, seminari itd. Ipak je Pavao uz Petra stup Crkve. U svojim poslanicama ostavio nam je golemu duhovnu baštinu. Htjedoh malo pogledati stranicu Zagrebačke nadbiskupije da vidim da li tamo nešto piše, ali stranica ne radi, ništa se ne može otvoriti. I to već dugo tako stoji. Pošaljem mail, ali ne prolazi. Žalosna sam zbog toga! U kojim se našim crkvama i u koje dane može dobiti potpuni oprosti? U Zagrebu znam jedino za crkvu sv. Pavla u Retkovcu. O tome je bila obavijest u katoličkoj štampi onih prvih dana, a kako ni ta župa nema svoju web stranicu, treba otići tamo i na vratima (možda, ako ih ima) pročitati aktualne obavijesti. |
29.07.2008., utorak
Jedinstveni sv. Luka - 31. dan Pavlove godine Da nije bilo sv. Luke i njegovog marljivog zapisivanja onog što je sam doživio i vidio ili što je čuo od drugih ( i provjerio), ostali bismo prikraćeni za mnoge prelijepe tekstove. Luka je u mnogočemu jedinstven. Neke događaje, opise, hvalospjeve i prispodobe naći ćemo samo u njegovom evanđelju. Jedini je ono pisao navještenje rođenja Ivana Krstitelja i navještenje rođenja Isusa Krista, zatim Marijin pohod rođakinji Elizabeti, rođenje Ivanovo i Isusovo, pohod pastira, Isusovo prikazanje u hramu, ostanak dvanaestogodišnjeg Isusa u Hramu... Jedino on donosi tri hvalospjeva : Marijin - Veliča duša moja, Šimunov - Sad otpuštaš slugu svoga Gospodine, i Zaharijin - Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov. Jedino on donosi dvije predivne prispodobe: Prispodobu o izgubljenom sinu i prispodobu o milosrdnom Samaritancu... Ima toga još. Ali i ovo je dovoljno da zavolimo sv. Luku. On je bio veliki Marijin štovatelj. Zato ga nazivaju evanđelistom Blažene Djevice Marije i Isusovog djetinjstva. Osim toga može se reći da je on i evanđelist Božjeg milosrđa, ljubavi, dobrote i praštanja. Vrata se kraljevstva nebeskog otvaraju svima: carinicima i Samaritancima, izgubljenim sinovima i palim ženama. Nijedan drugi evanđelist, uključivši i ljubljenog učenika, ne ističe toliko Isusovo milosrđe koliko Luka. Zato ga Dante naziva "piscem Kristove blagosti". |
28.07.2008., ponedjeljak
Tekstualne slike sv. Luke, a da li i prave? - 30. dan Iz spisa sv. Luke vidi se da je on bio visoko obrazovan čovjek, širokih pogleda i velikog polja interesa. Puno toga on zna i sve ga zanima: i povijest i putovanja, i medicina i književnost ali ima i velikog dara za crtanje. To se iščitava iz njegovih djela. Sve je vrlo zorno napisao. Posebno evanđelje. Tu nalazimo mnoštvo dojmljivih "tekstualnih slika": Isusovo rođenje u štali, vojska anđela, tjelesno pojavljivanje "Duha-Goluba", Uzašašće i dolazak Duha Svetoga itd. - sve su to "slike", koje možemo zahvaliti samo sv. Luki. On je slikao riječima. A da li je slikao i bojom i kistom? Stara predaja smatrala je da je Luka bio slikar, koji je naslikao i prvu ikonu. Mnoge Bogorodičine slike, koje se časte u raznim svetištima, pripisuju se upravo sv. Luki. Najpoznatija od tih ikona je Carigradska Bogorodica, koja je u 9. st. iz Carigrada prenijeta u Padovu.  Carigradska Bogorodica nalazi se u Bazilici sv. Justine u kapelici sv. Luke iznad njegovog sarkofaga. Među slike koje se pripisuju sv. Luki pripada i slika Majke Milosti u našem najstarijem svetištu na Trsatu. O tome govori gvardijan Trsatskog samostana, pisac Franjo Glavinić u 17. st. Međutim, za to nema pravih dokaza, tim više što se po stilu slika svrstava u 12. st., premda su restauratori ispod slike pronašli i starije tragove.  Bez obzira tko ju je naslikao, sigurno je da je to jedna od najomiljenih slika u našem narodu. Majka sa slike izmolila je puno milosti od svoga Sina za brojne hodočasnike. |
27.07.2008., nedjelja
Pjesma sv. Luki - 29. dan SVETI LUKA (može se pjevati na melodiju Oče naš dobri) Radosnim srcem pjevamo ti hvale, Blaženi Luka, mučeniče Kristov, Junačkom borbom stekao si vijenac Pobjede prave. Potaknut Duhom, pišeš svemu svijetu Predivnu knjigu sretne Blagovijesti Riječi i djela, život, smrt i uskrs Isusa Krista. Zapisa ti nam Djela apostolska, Širenje Crkve, djela Svetog Duha, nova vremena nastaju po svijetu, Vijekovi novi. Liječniče umni, Pavlov pratioče, Zadivljen slijediš Diva - apostola: Neka nas užeže njegova ljubav, Svima izmoli! Lijeka udijeli svima našim zlima, Vjeru okrijepi, borbu nam olakšaj: K Bogu da sretno svi mi prispijemo Živjeti s Bogom! (Amen!) (uzeto iz knjige p. Josipa Antolovića, D.I., DUHOVNI VELIKANI, Sveci katoličke Crkve)) |
26.07.2008., subota
Ljubljeni liječnik Luka - 28. dan Pavlove godine Bazilika sv. Justine u Padovi u kojoj se časti grob sv. Luke Završavajući poslanicu Kološanima sv. Pavao spominje čitav niz suradnika i svojih pomagača, između ostalih i "ljubljenog liječnika Luku" (Kol 4,14). Prema ovoj Pavlovoj zabilješci, ali i prema mišljenju biblijskih stručnjaka, sv. Luka je zaista bio liječnik, koji je radio i na brodovima. Njegovi izvještaji pokazuju određenu medicinsku točnost. U evanđelju je opisao oko 30 medicinskih situacija povezanih s liječenjem tijela ili duše. On opisuje detalje bolesti ljudi koje je Isus ozdravljao iz čega je vidljiv liječnički interes: ozdravljenje žene koja je 12 godina bolovala od krvarenja, potrošila je sav novac na puste liječnike... ali joj ništa nije pomagalo, doticanje Isusove haljine bilo je dovoljno da se krvarenje zaustavi (Lk 8,43-48), opis epileptičkog napadaja kod dječaka (Lk 9,38) itd. Medicinu je izučio najvjerojatnije u rodnoj Antiohiji i Tarzu, koji je bio veliki sveučilišni grad. Sv. Luka bi mogao biti prvi kršćanski liječnik. Zato su ga liječnici i kirurzi izabrali za svog zaštitnika. Nekad davno bio je običaj na spomendan sv. Luke stoci davati s hranom i blagoslovljeni papirić sa biblijskim tekstom iz Lukina evanđelja. Željelo se na taj način stoku zaštititi od bolesti. Isto se tako postupalo i sa neizlječivim bolesnicima i ženama koje su imale teški porod. Bila je to na neki način molitva i poziv sv. Luki za pomoć. . |
25.07.2008., petak
Tko je autor Djela apostolskih? - 27. dan Usprkos nekim novijim osporavanjima, sve činjenice od najranijih vremena potvrđuju da je sv. Luka napisao Djela apostolska, kao nastavak svoje prve knjige tj. trećeg Evanđelja. Obje knjige upućene su izvjesnom Teofilu i po jeziku, rječniku, gramatici i teološkoj misli sačinjavaju jedinstvenu cjelinu. Sv. Luka pokazuje se kao vrsni i pouzdani povjesničar. Događajima je djelomično bio nazočan i o njima izvještava u 1. licu množine (mi), a o onome čemu nije bio nazočan, pomno se raspitao: "Budući da su mnogi pokušali srediti pripovijedanje o događajima što su se dogodili među nama, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge Riječi, učini se i meni dobro, pošto sam ih pomno ispitao sve od početka, da ti ih napišem po redu, preuzvišeni Teofile, da se osvjedočiš o sigurnosti nauke koju si primio." (Lk 1,1-4) O Lukinom životu ne zna se gotovo ništa. Ono što se može zaključiti iz njegovih spisa jest da je vjerojatno porijeklom iz Sirijske Antiohije u današnjoj jugoistočnoj Turskoj. Služio se grčkim jezikom i bio dobro obrazovan. Pavlu se priključio u Troadi i pratio ga kao suputnik i vjerni prijatelj na njegovom drugom i trećem misijskom putovanju, bio je s Pavlom u Filipima i na sudbonosnom putovanju u Jeruzalem, ostao je s njim dvije godine u Cezareji i putovao s njim u Rim, kada su doživjeli brodolom. Tri puta ga sv. Pavao spominje u svojim poslanicama: - "Jedini je Luka sa mnom." (2 Tim 4,11) - "Pozdravljaju vas ljubljeni liječnik Luka i Dema." (Kol 4,14) - " Pozdravljaju te Epafra, koji je sa mnom sužanj u Kristu Isusu, Marko, Aristarh, Dema i Luka, moji suradnici." (Tim O, 23--24) Ne zna se kako je umro. Po legendi je umro mučeničkom smrću, razapet na maslinovom drvetu. Sv. Jeronim pak izvješćuje da je umro prirodnom smrću u dobi od 84 godine. Crkva ga slavi kao apostola, evanđelista i mučenika na dan 18. listopada. Simbol sv. Luke je bik ( Ivan je orao, Marko je lav, Matej je čovjek ili anđeo u ljudskom obličju). |
24.07.2008., četvrtak
Kako su živjeli prvi kršćani - 26. dan Djela apostolska daju nam dragocjene podatke o životu prvih kršćanskih zajednica, o njihovoj ustrajnoj molitvi i dijeljenju svih dobara, kako su slavili Euharistiju i vršili krštenja vodom i Duhom Svetim.... "Svi koji prigrliše vjeru držahu se zajedno i sve im bijaše zajedničko. Prodavali bi pokretna i nepokretna dobra i to bi dijelili svakom prema njegovoj potrebi. Kao što su svaki dan postojano - kao po dogovoru -bili u hramu, tako su po kućama lomili kruh i zajedno uzimali hranu vesela i priprosta srca. Hvalili su Boga i zato uživali naklonost svega naroda. A Gospodin je svaki dan pripajao Crkvi one koji se spasavahu." (Dj 2,44-47) "Mnoštvo je vjernika bilo jedno srce i jedna duša. Nitko nije nazivao svojim ono što mu je pripadalo, već je među njima sve bilo zajedničko. Apostoli su vrlo odvažno svjedočili za uskrsnuće Gospodina Isusa, i velika je milost bila nad njima svima. Među njima, dakako, nitko nije oskudijevao, jer bi svi posjednici zemljišta i kuća to prodavali te novac od prodanih stvari donosili i stavljali pred noge apostolima.Tada se to dijelilo svakom pojedincu prema njegovim potrebama." (Dj 4,32-35) Dok to čitam, čini mi se da smo se dobrano udaljili od izvornog kršćanstva! Netko će reći, to je onda još bilo "friško" i ljudi su bili oduševljeni... Ali Isus je uvijek isti, nije se promijenio, jednako nas ljubi i dijeli nam iste darove i milosti i sada kao i onda. Ali mi smo se promijenili! Oduševljenje je splasnulo, "to je i tako samo za fanatike, moramo čvrsto stajati na zemlji...." Ponosni smo što smo "vjernici" i idemo na misu.za razliku od onih drugih. Bogu dajemo čak 1 sat tjedno od ukupno 168 sati. Pa dobro, ponekad izmolimo i krunicu. A u ostalo vrijeme "živimo svoj život",dižemo ruke u Saboru i donosimo protukršćanske zakone, odobravamo i dajemo svoj glas za kojekakve neprirodne bračne zajednice, koje su daleko od Božjeg nauma. Bogatimo se na račun tuđeg rada i radnicima ne dajemo plaću,a kamoli da bi što dijelili, gluhi smo i slijepi za milijune gladnih i bolesnih u svijetu, i zanimljivo, što ih više "pomažemo", to su ti ljudi sve jadniji i siromašnijii i nikako da izađu iz siromaštva. A i ne mogu izaći iz siromaštva jer im dajemo pomoć u kreditima i pomažemo im tek toliko da budu u stanju vraćati nam skupe kamate... I svi smo vjernici! A Isus nije umro zato da mi budemo "vjernici", nego da budemo zaljubljeni u Njega i da mu poput sv. Pavla predamo cijeli svoj život i posvetimo svaki trenutak. Sv. Pavle, moli za nas, da možemo poput tebe reći: "Živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni!" (Gal 2, 20) |
23.07.2008., srijeda
Djela apostolska - 25. dan Neprocjenljiva je vrijednost ove knjige za povijest Crkve. Premda njen autor ne piše susljednu povijest nego odabire povijesni i pobudni materijal, kojim će nabolje navijestiti Isusa Krista, ipak Djela pružaju bezbroj dragocjenih podataka, bez kojih nije moguće razumjeti povijest i život Pracrkve, a ni povijesni fenomen kršćanstva. Osim toga, Djela su izvrstan uvod u razumijevanje djela sv. Pavla i njegovih poslanica. Tradicionalan naslov knjige ne odgovara potpuno njenom sadržaju, jer se u knjizi ne govori o životu i djelima svih apostola, nego samo o sv. Petru u prvom dijelu, i o sv. Pavlu u drugom dijelu knjige. Knjiga bi se mogla zvati i "Djela Duha Svetoga", jer sve što se događa s mladom Crkvom kao i to nezaustavljivo širenje kršćanstva do na kraj tada poznatog svijeta, prikazuje se kao djelo sile Duha Svetoga. Sve je nošeno, vođeno i poticano nesavladivim djelovanjem Duha Svetoga. On je u širenju Crkve neprestano djelotvoran. On osposobljava apostole za svjedočenje prema Isusovom obećanju: " Vi ćete primiti moć dolaskom Duha Svetoga na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje. "(Dj 1, 8). Cijela knjiga odiše duhovskom radošću i divljenjem nad velikim Božjim djelima. Djela apostolska obuhvaćaju razdoblje od tridesetak godina, od Isusovog uzašašća i rođenja Crkve na dan Pedestnice, pa do Pavlovog utamničenja u Rimu. Knjiga sadrži 28 poglavlja i pravi je užitak čitati je i tako na neki način biti sudionik svih tih događaja. |
22.07.2008., utorak
Pavlova sestra i nećak - 24.dan
.
 Bratska ljubav Danas sam, čitajući Djela apostolska, saznala da je sv. Pavao imao sestru i nećaka !!! I to očito jako dobru i blisku sestru, koja je pratila sve što se događa s Pavlom. Nakon Pavlovog obraćenja sigurno je i ona postala kršćanka i krstila se zajedno sa cijelom svojom obitelji. Jer da nije, ne bi njezin sin spašavao Pavlu život. Nažalost, Sv. Pismo ništa o tome ne govori i nigdje više ne spominje ni sestru ni njenog sina, samo na tom jednom mjestu u Djelima apostolskim (Dj 23, 16). Evo ukratko kako je nećak spasio Pavlu život (Dj 23, 16-22) Židovi su strašno zamrzili Pavla. Nisu htjeli prihvatiti njegovo propovijedanje smatrajući da je izdao Zakon, a posebno ih je razljutila Pavlova najava, da ga je Bog odredio da ide propovijedati poganima. Zakleli su se da će ga ubiti i skovali su urotu. Htjeli su ga namamiti van iz vojarne pod izlikom, da Veliko vijeće želi pomnije ispitati njegovu stvar, a oni bi ga na putu ubili. Međutim, u tome ih je spriječio Pavlov nećak. Očito se je mladić vrzmao svuda okolo i pomno pratio i slušao sve u vezi svog ujaka, pa je tako doznao i za urotu. O svemu je odmah obavijestio Pavla, ali i rimskog zapovjednika. Još iste noći Pavla su zbog njegove sigurnosti, otpremili iz Jeruzalema u Cezareju. Hvala nećaku što nam je spasio Pavla ! |
21.07.2008., ponedjeljak
Mljet ili Malta? - 23. dan Gdje je sv. Pavao doživio brodolom? Nakon Duhova u Jeruzalemu Pavao biva uhićen i odveden u Cezareju. Nakon dvogodišnjem zatočeništva (Dj 22-24) rimski namjesnik Porcije Fest šalje Pavla, kao rimskog građanina, pred carski sud u Rim (Dj 25-26). Na tom putovanju zatekla ih je velika višednevna oluja i doživjeli su brodolom. Brod je uništen, a putnici su se, zahvaljujući Božjoj pomoći, spasili.(Dj 27-28). Nakon što su došli na kopno, saznali su da se otok zove Melita, danas Malta. Tu je sv. Pavla ugrizla zmija (Dj 28,3). Sigurno je da je Pavao doživio brodolom kod otoka Melite. Ali koji je to otok? Da li je to današnja Malta ili današnji Mljet? Rasprave o tome vodile su se stoljećima. Početkom 20. st. dilema o mjestu brodoloma i boravku sv. Pavla zaključena je u korist Malte usprkos nekim dokazima koji govore suprotno.  Benediktinski samostan na Mljetu Dokazi o boravku sv. Pavla na Mljetu bili bi slijedeći:  - za vrijeme Rima i Mljet se spominjao pod imenom Melita, - na Malti nikad nije bilo zmija za razliku od Mljeta, gdje su zmije stoljećima bile prava pošast, (sve do 1910. g. kad je barun Schilling iz Indije dopremio mungose da potamane zmije. Danas na Mljetu nema zmija, ali ima previše mungosa.) - brodolom se dogodio u Jadranu (Dj 27, 27). Međutim, to ne mora biti čvrsti dokaz jer stručnjaci kažu, da se u ono doba Jadranom zvao i dio Sredozemnog mora između Grčke, Italije, Sicilije i Afrike. - u Posl. Rimljanima Pavao izričito tvrdi da je bio u Iliriku (Rim 15,18), a Ilirik je bila rimska provincija na području današnje Hrvatske, BiH, sjeverne Albanije, Crne Gore.... - na istočnoj obali Mljeta u uvali Saplunara nalaze se ruševine crkvice sv. Pavla. Tu se je, po nekima, zbio cijeli događaj. Tko je sve zastupao tezu o boravku sv. Pavla na Mljetu? - Bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet u 10. st. u svom spisu "De administrando imperio" upućuje na mogućnost, da je otok sv. Pavla Mljet a ne Malta. - Ucinjski biskup Martino Segono u 15. st. - Dubrovački benediktinac Ignatius Georgi napisao je 1730 g. opsežnu knjigu u kojoj zagovara Mljet kao mjesto brodoloma. - Najgorljiviji pobornik Mljeta bio je mljetski opat i pjesnik, benediktinac Ignjat Đurđević koji je 1730 g. objavio knjigu, znanstvenu studiju, kojom dokazuje da je sv. Pavao doplovio na Mljet., - u najnovije doba kapetan i doktor znanosti Antun Ničetić obnovio je staru raspravu o plovidbi sv. Pavla od Krete do Malte/Mjeta i stao na stranu Ignjata Đurđevića. U svojoj knjizi "Nove spoznaje o postanku Dubrovnika, o njegovom brodarstvu i plovidbi svetog Pavla" iznio je svoje argumente i dokaze u korist našeg Mljeta. Dokaze o Malti kao otoku sv. Pavla navodi arheolog i publicist Michael Hesemann u svojoj najnovijoj knjizi o sv. Pavlu. Ne znam da li je taj gospodin na svojim putovanjima bio i na Mljetu i da li u knjizi to spominje, ali potrudit ću se da to saznam.. |
20.07.2008., nedjelja
Hoće li Pavlova godina zbližiti kršćane? - 22.dan Sv. Pavao naučio nas je gledati Crkvu kao Kristovo tijelo: "Kao što je, naime, tijelo jedno iako ima mnogo udova, i svi udovi tijela, iako su mnogi, tvore jedno tijelo, tako je i Krist: uistinu, mi smo svi - bilo Židovi bilo Grci, bilo robovi bilo slobodnjaci - kršteni jednim Duhom u jedno tijelo. I svi smo napojeni jednim Duhom....." (1 Kor 12, 12....) Svi smo, dakle, kršteni jednim Duhom u jedno Tijelo.... Nažalost, to Tijelo smo mi kršćani tijekom povijesti raskomadali. Najtragičnije komadanje Kristovog Tijela dogodilo se 1054. g. Tzv. veliki raskol rezultirao je odjeljenjem pravoslavne crkve. Slični tragični događaj zbio se u 16. stoljeću dolaskom Martina Luthera i Reformacije. Jedna od posljedica bilo je daljnje komadanje i dijeljenje kršćana na bezbroj novih kršćanskih Crkvi, denominacija, sljedbi. Na internetu sam našla podatak da samo u Americi ima oko 25.000 raznih baptističkih crkvi ! Kad je već riječ o baptistima, moram reći da sam i sama imala puno predrasuda i bila vrlo nepovjerljiva prema njima sve dok ih nisam upoznala. Iznenadila sam se kad sam ustanovila, da imamo isto vjerovanje, od riječi do riječi, osim što oni umjesto ... katolička....kažu sveopća Crkva. U razgovoru nismo nailazili ni na kakva razmimoilaženja u pogledu moralnih pitanja, pa i ono teško pitanje štovanja Marije uopće nije tako kao što se prikazuje. Oni jako poštuju Blaženu Djevicu kao Bogorodicu i Isusovu Majku, ali misle da se Mariju u katoličkoj Crkvi štuje poput božanstva a to je u suprotnosti sa 1. Božjom zapovijedi. Ruku na srce, i mi sami smo krivi za njihov takav stav, jer u svojoj pobožnosti pretjerujemo pa se Mariji "klanjamo" i pridajemo joj u svom pobožnom žaru neke božanske atribute, a pisano je, da se samo Bogu treba klanjati, i to je jedan o prigovora baptista. Lijepo je biti pobožan, ali treba i tu imati mjere. Nas je p. Hartly učio da Marija ništa ne može dati (nemojte se odmah sablazniti), ali da može sve izmoliti. Baptisti smatraju da nema poveznice između ovog i onog svijeta i da čovjek, kad jednom umre, ne može moliti za one koji su još živi, pa tako smatraju da niti sveci niti Marija ne mogu moliti za nas. Naravno, nisu ni svi baptisti jednaki kao što nisu jednaki ni svi katolici. Ne moramo se i ne smijemo zbog njih odreći svoje vjere, ali kad bismo se više međusobno poštivali i poznavali, možda bi brže došlo do ponovnog ujedinjenja.Toliko toga nas povezuje. Imamo zajedničko ono najbitnije: Isusa Krista i Oca nebeskog. Kako bi dobro bilo da počnemo rušiti podjele i predrasude i počnemo širiti suradnju i razumijevanje i da ozbiljno shvatimo, da je ovo stanje raskola suprotno Isusovoj želji i molitvi: "...da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao!" (Iv 17,21) Raskol i nejedinstvo kršćana sigurno je najveća sablazan i prepreka da se ljudi obrate i vjeruju. I sv. Pavao nam preporučuje: "Nastojte sačuvati jedinstvo Duha, povezani mirom. Jedno tijelo i jedan Duh, kao što ste svojim pozivom pozvani samo k jednoj nadi; jedan Gospodin, jedna vjera i jedno krštenje; jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, koji djeluje po svima i u svima stanuje." (Ef 4, 3-6) Papa Benedikt XVI. svoju je propovijed, kojom je najavio Pavlovu godinu, završio s molitvom sv. Pavlu da nam pomogne da napredujemo u poniznom i iskrenom nastojanju oko punog jedinstva svih dijelova mističnog Kristovog Tijela. Molimo i mi na tu nakanu. |
19.07.2008., subota
Bez prestanka se molite! - 21. dan Molitva sv. Pavlu apostolu Slavni sveti Pavle, apostole naroda, kad te je Gospodin pozvao, ti si odgovorio i pronio si radosnu vijest Evanđelja do na kraj svijeta. Moli za nas, da i mi služimo Kristu poput tebe: navješćujući ime Isusovo u dobra i loša vremena, i kad je zgodno i kad je nezgodno. Moli za nas, za radosno prihvaćamo sve ljude sa sućutnim srcem i bez predrasuda. Moli za nas, da Krist živi u nama kao što je živio i u tebi. S tobom hvalimo Boga našega Oca: "Njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu, u sva pokoljenja i u sve vjekove! Amen." (Ef 3,21) |
18.07.2008., petak
Za Boga ne postoje beznadni slučajevi! - 20. dan Pavlove godine Oltarna slika Pavlovo obraćenje u kapelici u Aufhausenu u Njemačkoj Najbolji primjer da za Boga ne postoje beznadni slučajevi je sam sv. Pavao. Milošću Božjom od progonitelja postaje bliski Isusov apostol. Tu najdivniju poruku Božje ljubavi, koja se posve nezasluženo daje ljudima, donosi nam sam događaj Pavlovog obraćenja. Ako je uskrsli Krist pozvao progonitelja kršćana Savla čak za apostola i dao mu novo ime Pavao, onda je jasno, da za Krista ne postoje beznadni slučajevi! Bog nikoga ne otpisuje! Bez obzira kako je čovjek duboko pao, uvijek ga na kraju dočekuju Isusove raširene ruke. Pavao je doživio milost Božju i to je kasnije postala glavna tema njegovog propovijedanja. Milost Božja prva dolazi k čovjeku i poziva ga da se pomiri s Bogom, sa samim sobom i s drugim ljudima. I ta milost Božja nije namijenjena samo Židovima nego svim ljudima i ima univerzalno značenje. Bog koji se je objavio u Isusu Kristu je Bog svih ljudi i sveg stvorenog. Odatle potječe i Pavlova silna želja da putuje i svim ljudima do na kraj svijeta objavi Radosnu vijest da Bog ljubi svakog čovjeka i da se svi mogu spasiti milošću Božjom. |
17.07.2008., četvrtak
"Pomno pazite kako živite..." - 19. dan
Jesam li se možda zaletjela kad sam odlučila 365 dana, dan za danom, čitati i pisati o sv. Pavlu? Hoću li imati dovoljno materijala? Hoću li izdržati???
Sve ono o čemu sam dosad pisala, bio je samo uvod u Pavlove poslanice, a one su tek pravi zlatni rudnik. Pomalo čitam, tražim objašnjenja, tumačenja, pravim bilješke. Imam pri ruci 4 različita prijevoda Biblije, a tu je i Biblijski priručnik. Ima puno toga korisnog i na internetu. Vrlo zanimljivo i za sada zaista uživam u tom poslu. Ovaj post bit će malo lakši za pisanje ali vrlo ozbiljan za razmišljanje. Dok sam čitala kratku (ali slatku) poslanicu Efežanima i onu rečenicu : "...Pomno pazite kako živite.."(Ef 5,15), sjetila sam se jednog teksta kojeg sam našla na internetu i koji me je i onda kao i sada pozivao na ozbiljan ispit savjesti. Kako bih se ja ponašala da Isus odluči jedan ili više dana provesti sa mnom? Što bih na brzinu htjela promijeniti ili sakriti? Znači li to da živim kao da Isus nije prisutan u mom svakidašnjem životu? Možda ne uvijek, ali ponekad ili često? Za razliku od sv. Pavla koji je od svog obraćenja živio potpuno i samo za Isusa Krista. Kod njega nije bilo ni iznimaka ni ustupaka: Isus i samo Isus bio mu je uvijek na prvom mjestu! Evo toga poticajnog teksta: Da Isus dođe danas  Bi li se presvukao prije nego Ga pustiš unutra? Ili bi sakrio neke časopise i postavio Bibliju na njihovo mjesto? Bi li sklonio svoju svjetovnu glazbu, a izvadio pjesmaricu? Bi li mu mogao dopustiti da uđe odmah ili bi ga zavlačio naokolo? Razmišljam … kada bi Spasitelj bio s tobom dan-dva, bi li ti nastavio raditi stvari koje redovito radiš? Bi li nastavio govoriti ono što uvijek govoriš? Bi li se tvoj život nastavio kao što živiš svih drugih dana? Bi li poveo Isusa sa sobom svugdje gdje ideš? Ili bi možda promijenio svoje planove tih dana? Bi li ti bilo drago upoznati ga sa svim svojim prijateljima? Ili bi se ponadao da neki neće navraćati dok On ne završi posjet? Bi li ti bilo drago da On ostane s tobom za stalno? Ili bi odahnuo kada konačno ode? Možda bi bilo zanimljivo znati što bi ti stvarno radio, da Isus dođe kao osoba biti neko vrijeme s tobom ... Što bih ja skrivala od Isusa? |
16.07.2008., srijeda
Intervju - nastavak - 18. dan Michael Hesseman, autor brojnih knjiga kršćanske tematike, pokazuje jednu od svojih knjiga sunarodnjaku papi Benediktu XVI. Gotovo nijedan drugi biblijski lik nije ostavio iza sebe toliko tragova na povijesnim mjestima kao Pavao. Može li se na temelju toga zaključiti koliko je sv. Pavao bio značajan za ranu crkvenu povijest? Problem kod proučavanja sv. Pavla leži u tome, što je rana Crkva bilo potpuno kristocentrična i sve do 4.st. zanemarivala je mjesta Pavlovog djelovanja. Usprkos tome lokalne tradicije su se održale. Ta mjesta je većim dijelom trebalo ponovno "otkrivati" i zbog toga i jesu danas tako upečatljiva, Nisu se promijenila nego djelomično još uvijek leže pred nama onako, kako ih je sv. Pavao nekoć pronašao. Tek u 4. st. počelo se graditi crkve preko nekih mjesta kao npr. preko Beme u Korintu, antiohijske sinagoge u Pizidiji ili preko zatvora u Filipima. Egzegeti sumnjaju u autentičnost nekih Pavlovih poslanica. Isto tako mnogi smatraju upitnom povijesnu vjerodostojnost Apostolskih djela. S druge strane arheolozi sve više potvrđuju biblijske izvještaje. Kako vi objašnjavate tu proturječnost? Pa mi doživljavamo upravo apsurdnu situaciju da povjesničari i arheolozi mnogo prije vjeruju u autentičnost Djela apostolskih i većine Pavlovih poslanica nego teolozi i egzegeti. Čini mi se da neke teologe uopće ne zanimaju arheološki nalazi, budući da bi oni mogli ugroziti njihove lijepe hipoteze o novozavjetnim spisima. Tako se stvaraju prekrasna mudrovanja, koja su toliko daleko od stvarnosti, da se čovjek zbilja mora nasmijati. Tako se kaže da je pisac Djela apostolskih ( koji naravno po njima ne smije biti sv. Luka) promijenio govor u 1. lice množine zato što je u tome dijelu koristio neki drugi izvor, kao da i genijalni povjesničar Luka nije mogao neki tekst jezično prilagoditi. Ili nagli završetak Djela apostolskih, nakon 2 godine Pavlovog zatočeništva u Rimu, objašnjava se time, da je pisac pretpostavljao da je Pavlova smrt poznata činjenica. Dakle, ako ja čitam biografiju Ivana Pavla II. koja završava njegovim posjetom Poljskoj godine 2002. - to onda za mene znači da je biografija tiskana najkasnije 2003. g. a ne da je pisac iz godine 2008. odlučio iz dramaturških razloga prešutjeti smrt tog velikog pape! Mnoga mjesta o kojima je riječ u Pavlovim poslanicama i Djelima apostolskim još nisu ili su samo djelomično iskopana i istražena. Može li Pavlova godina dati novi zamah budućim iskapanjima? Ja bih to želio, ali sumnjam u to. Razlog je posve jednostavan: sva neiskopana Pavlova mjesta - među ostalim značajna mjesta kao Ikonij, Listra, Derba i Kolosi - nalaze se u zemlji koju baš ne zanima kršćanska pretpovijest tj. u Turskoj. Budući da iskopavanja u gorju Anatolije ne obećavaju dolazak većeg broja turista, malo će se tu promijeniti osim ako inicijativu ne preuzmu inozemna sveučilišta. Ali i oni imaju vrlo mali budžet za arheološka iskapanja.. Kölnski nadbiskup kardinal Joachim Meisner predložio je, da se u Pavlovom rodnom mjestu Tarzu u današnjoj Turskoj osnuje hodočasnički centar. Što mislite, kolike su šanse da se ta inicijativa ostvari? To je sigurno divna inicijativa, jer je takav hodočasnički centar trebalo u Tarzu već davno osnovati. U mjestu Pavlovog rođenja nema čak ni crkve, a kapelica koja je podignuta na mjestu njegove rodne kuće, danas se koristi kao muzej. Tarz leži na Sredozemnom moru i turistički je interesantan, što je turska vlada već davno shvatila. Posljednjih godina ima čak i nekih iskapanja. Osim toga, bio bi to znak dobre volje prema nama kršćanima. Nakon što kod nas džamije niču kao gljive poslije kiše, molba za jednu kršćansku crkvu u Turskoj zaista nije prevelik zahtjev! Ako premijer Erdogan vidi budućnost Turske u EU, onda mu se sada pruža prilika da pokaže, da u njegovoj zemlji vjerska sloboda ne postoji samo na papiru. Što vi osobno očekujete od Pavlove godine 2008/2009? Pavlova godina pruža nam dvije velike šanse. Kao prvo poziva svakog pojedinog kršćanina da se pozabavi izvorima svog vjerovanja, da ih upozna i istraži i da mu oni postanu bliski. S druge strane poziva Europu, koja se nalazi u procesu traženja definicije same sebe, da se sjeti svog kulturnog identiteta. Theodor Heuss, prvi predsjednik njemačke republike i uvjereni liberal, jednom je izjavio, da je Europa izgrađena na tri brežuljka: na Aeropagu, simbolu grčke misli i demokracije, na Kapitolu, simbolu rimskog prava i na Golgoti, na kršćanskoj slici čovjeka. U osobi sv. Pavla prvi put su međusobno povezana sva ta tri elementa: Evanđelje se našlo s filozofijom i osvojilo Rim. Nastao je kršćanski zapad - baština na koju možemo biti ponosni, svjetlo koje više ne smije biti skriveno. Iskoristimo Pavlovu godinu da iznova otkrijemo tu veličanstvenu baštinu! |
15.07.2008., utorak
Intervju sa Michaelom Hesemannom - 17. dan Pavlove godine Katolički povjesničar, antropolog i arheolog Michael Hesemann 8 godina je slijedio i istraživao putovanja sv. Pavla na osnovu podataka iz Pavlovih poslanica i Djela apostolskih i stalno preispitivao, da li arheologija, povijest i znanost potvrđuju povijesne, političke, društvene i geografske podatke iz Novog Zavjeta. Ono što je otkrio, bila je premoćna potvrda autentičnosti i dokumentarističke vrijednosti biblijskih tekstova. Sve je to dokumentirano u njegovoj najnovijoj knjizi koja je izašla iz tiska (u Njemačkoj) točno za početak Pavlove godine pod naslovom: Pavao iz Tarza - arheolozi stopama apostola naroda. Nadam se da će knjiga uskoro i kod nas biti prevedena i tiskana. Povodom izlaska knjige autor je dao jedan zanimljivi intervju iz kojeg se može puno naučiti. Gospodine Hesemann, što vas kao vjernika i povjesničara toliko fascinira kod sv. Pavla? Pavao iz Tarza je otac kršćanske Europe, dakle naše civilizacije. Samo zahvaljujući njemu jedan izvorno pravi židovski vjerski pokret oko Isusa Krista postao je svjetska religija. On se odvažio sagraditi most prema rimsko-grčkoj kulturi i u tome je bio vrlo uspješan, budući da je kao Židov iz (poznatog sveučilišnog grada Tarza bio upoznat sa oba svijeta. Kako je to jedan pojedinac sa ograničenim sredstvima uspio sve ostvariti, to je ono što samo po sebi fascinira svakog povjesničara. Za vjerne kršćane to je jasan dokaz postojanja Božje providnosti. Sam Isus ga je sebi izabrao za apostola naroda upravo zato, što je posjedovao sve pretpostavke za taj zadatak! Sam Pavao je ponekad osporavan i od vjernika i od teologa. Neki se spotiču o njegove izjave o ulozi žene, drugi mu predbacuju da krivotvori pravu Kristovu nauku. Vi pišete u svojoj knjizi da treba uroniti u Pavlov svijet da bi ga se moglo razumijeti. Kako to mislite? Ne smijemo Pavla prosuđivati prema kriterijima 21. stoljeća, nego ga treba pokušati razumjeti promatrajući ga u njegovom dobu. Za nas može jedna ili druga izjava biti problematična pa čak i nazadna. Za ljude njegovog doba ona je bila često čak i revolucionarna. Uzmimo njegov stav prema ženama. Moderne feministkinje proglašavaju ga neprijateljem žena jer je zahtijevao da žena u crkvi šuti i da se podvrgava svome mužu. Za Židova 1. stoljeća to je bilo nešto što se samo podrazumijeva; prvi zahtjev odgovarao je židovskim pravilima o redu u sinagogi, a drugi je izveden direktno iz Tore. Da je Pavao nešto drugo naučavao, bio bi još žešće napadan. Ali on je radio sasvim drugačije! Njegov prvi krštenik na europskom tlu, u Filipima, bila je jedna žena, prodavačica grimiza imenom Lidija. Izgleda da su mu "moćne žene" prirasle srcu. U Kenhreji je "našu sestru Febu" postavio za voditeljicu crkvene općine (Rim 16,1-2). Čak ju je poslao kao svog vjesnika u glavni grad da Rimljanima odnese njegovo pismo. "Klojini ljudi", vjerojatno zaposlenici jedne druge dobrostojeće poslovne žene, uspostavili su za vrijeme njegovog boravka u Efezu kontakt s Korintom. A kad je riječ o Priscili i Akvili, uvijek je ta žena spomenuta na prvom mjestu jer je očito bila na čelu kućne zajednice. Ali ništa nije teže nego predrasude pobiti činjenicama! Osam godina ste putovali Sredozemljem idući stopama apostola naroda. Koji doživljaji su na vas se najviše dojmili? Uvijek iznova su me impresionirali mnogi mali i veliki "Heureka"-doživljaji; trenuci, dakle, kad sam sa Djelima apostolskim u ruci potražio neko Pavlovo mjesto i pronašao sve točno tako kako je Luka, naš do krajnosti precizni i pouzdani kroničar, opisao. Možda je to postalo jasno kad je prošlih godina u Cezareji u Izraelu iskopan Herodov pretorij, zajedno sa Pavlovim zatvorom i sudom u kojem je bio preslušavan, kao i dvorana u kojoj je rimski namjesnik Fest Pavla priveo kralju Agripi II. Tako je postajalo sve sigurnije da se radi o izvještaju očevica. Isto tako je zanimljivo otkriće Pavlovog sarkofaga, koji bi uskoro trebao biti otvoren. Ali najviše Pavlovih tragova ima na Malti. Papa Pavao VI. bio je potpuno u pravu kada je Maltu prozvao otokom sv. Pavla. Nigdje drugdje, izuzevši Rim, nisu njegovi tragovi tako sviježi i brižno očuvani. Tako je pronađena prostrana vila otočkog prvaka Publija direktno ispod jedne kršćanske crkve. Prije nekoliko godina ronioci su čak otkrili 4 sidra jednog aleksandrijskog broda za prijevoz žita, koja su vjerojatno pripadala brodu na kojem je Pavao doživio brodolom( Dj 27). Sada se trudimo zajedno sa lokalnim roniocima da lokaliziramo i olupinu broda! (Nastavak sutra!) |
14.07.2008., ponedjeljak
Pavlovi lanci - 16. dan Pavlove godine Lanac kojim je Pavao bio vezan u rimskom zatvoru, javno je izložen od početka ove Pavlove godine, tako da ga svi hodočasnici i posjetitelji mogu vidjeti i častiti. Dosada se je taj željezni lanac sa devet karika čuvao u zlatnom ciboriju pod ključem u sakristiji Bazilike sv. Pavla izvan zidina, a sada je smješten u jednom brončanom sanduku sa prozirnim staklom i nalazi se iznad Pavlovog groba a ispred papinskog oltara. Brončani sanduk izradio je talijanski kipar Guido Veroi. Lanac je obješen na dvije kuke, a na svakoj kuki je ucrtan novčić sa slikom cara Nerona, koji je Pavla osudio na smrt. Na relikvijaru prikazan je apostol naroda u društvu dva rimska čuvara. Čašćenje Pavlovog lanca kao relikvije datira iz 4. stoljeća. O tome svjedoči Ivan Zlatousti. Premda u tjelesnim mukama i zatočen, Pavao je iz rimskog sužanjstva napisao vedru i radosnu poslanicu Filipljanima, najradosniju poslanicu od svih koje je napisao. U njoj na puno mjesta spominje riječ radovati se i radujte se! Savjet dolazi iz zatvora, iz smrtne pogibelji, od čovjeka koji je bio okovan, kamenovan, batinan i progonjan od neprijatelja. Iskustva, koja druge ispunjaju bijesom i gorčinom, Pavla ispunjaju radošću. U čemu je tajna? Tajna je u polaganju svih naših briga i tjeskoba u ruke onoga koji se brine za nas. "Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu." (Fil 4,6-7). Divan primjer kako radost i istinska sreća ne ovise o okolnostima u kojima se nalazimo. Radost dolazi iz vjere i spoznaje da smo ljubljena djeca Božja, da je Isus Krist za nas umro i da ćemo s Njim uskrsnuti i s Njim vječno živjeti u Kraljevstvu zajedničkog nam Oca. Radujmo se, dakle, uvijek u Gospodinu! (Ove kao i neke druge podatke, koje navodim u postovima, našla sam na ovoj web stranici.) |
13.07.2008., nedjelja
Sv. Pavao putovao je pješice - 15. dan Ova krasna barokna slika nalazi se u kapeli Cerasi u Bazilici Santa Maria del Popolo u Rimu. Naslikana je 1601. godine a autor je talijanski slikar Caravaggio. Slika je lijepa ali historijski upita: sv. Pavao je najvjerojatnije putovao per pedes! Tako barem kažu stručnjaci. |
12.07.2008., subota
Kardinal Kasper o Pavlu - 14. dan Pavlove godine Kardinal Walter Kasper, pročelnik Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana, bio je nazočan na otvaranju Pavlove godine u Tarzu. Tom prilikom je rekao, da čitava godina ima i ekumensko značenje, jer je poruka svetoga Pavla središte naše zajedničke vjere: evanđelje Isusa Krista, njegova smrt i uskrsnuće. Protestanti se veoma zanimaju za Pavlovu godinu, jer su za njih njegove poslanice i nauk o opravdanju po vjeri središte Novoga zavjeta . A o sv. Pavlu za L'Osservatore Romano" kardinal je rekao slijedeće: Pavao je bio gorući Kristov svjedok i ujedno čovjek dijaloga. Bio je malog rasta i loš govornik. Proveo je puno vremena po zatvorima, bio je udaran i često u životnoj opasnosti. Pet puta mu je dodijeljeno po 39 udaraca, tri puta je bio izbičevan, jedanput kamenovan. Preživio je tri brodoloma, trpio glad, žeđ, hladnoću i golotinju, bio je lažno optužen i oklevetan i konačno pogubljen mačem. Kako je mogao jedan čovjek sve to izdržati? Odgovor daje sam Pavao kada piše: " Milošću sam Božjom to što jesam. " (1 Kor 15,10), ili : " Sve mogu u onome koji mi daje snagu."(Fil 4,13). To svjedočanstvo dotiče srž njegovog života i vjere. Sv. Pavao ništa ne pripisuje svojim zaslugama. Stalno je svjestan činjenice, da sve duguje Bogu i njegovoj milosti. Bog je bio snaga i moć njegovog života. Zato je njegova apostolska poruka, poruka milosti. Vrijednost i dostojanstvo, otkupljenje i svetost - sve to imamo samo od Boga i njegove milosti. Ne možemo se spasiti svojim dobrim djelima, jer je spasenje dar, koji nam se daje na temelju naše vjere. Ta milost je ponuđena svakom od nas. Milost Božja uvijek nam daje mogućnost novog početka. Kardinal Kasper podsjeća vjernike da se je u Pavlovom životu dogodio radikalni zaokret, koji je sve promijenio: njegov susret s Kristom na putu u Damask toliko ga je obuzeo, da je zaboravio cijelu svoju prošlost i odlučno se usmjerio na budućnost. Evanđelje za Pavla nije neka apstraktna nauka nego jedna osoba : osoba Isusa Krista. Bog nije daleko, nego je on Bog u našoj blizini, Bog za nas i s nama. On se ponizio i došao na svijet u osobi Isusa Krista. Kad je Bog njega uskrsnuo od mrtvih, onda će i nas uskrsnuti. Zato uvijek u životu postoji nada u svakoj boli i teškoći pa i u smrti. Radosna vijest od nas puno traži. Uvijek se moramo orjentirati na Krista, na njegov primjer, na njegov život i njegove riječi. Moramo se stalno suobličavati njegovoj slici i slijediti ga. Isus Krist je temelj kršćanstva, on mu daje identitet i karakter. Vjera da je Isus Krist Sin Božji, razlikuje nas od muslimana. Svoju vjeru ne smijemo skrivati nego ju bez straha, poput Pavla, svjedočiti. To svjedočenje ne ostaje samo na riječima, nego se očituje životom usklađenim s vjerom, životom punim djelatne ljubavi prema bližnjemu. Katolička Crkva ne odbacuje ništa što je istinito i sveto u islamu. Poziva Muslimane na suradnju kad se radi o socijalnoj pravdi, o moralnim vrijednostima, miru i slobodi svih ljudi. Stupiti u dijalog ne znači odreći se svoje vjere ili ju preuređivati, nego sa svom strpljivošću i ljubaznošću objašnjavati što, kako i zašto mi vjerujemo. Treba biti aktivni svjedok vjere poput sv. Pavla. Zahvaljujući njemu, Crkva je postala svjetska Crkva. Kršćanska zajednica u Turskoj je mala i teško preživljava. A cijela Crkva vuče svoje korijene iz Tarza. Zato nikada ne smijemo zaboraviti našu braću kršćane u Turskoj. |
11.07.2008., petak
Ekumenizam Pavlove godine - 13. dan Papa Benedikt XVI. i patrijarh Bartolomej I. mole na grobu apostola Pavla Ova Pavlova godina svakako će biti i godina ekumenskih susreta i inicijativa. Sve je jako dobro započelo već na samom početku na blagdan Sv. Petra i Pavla. Taj dan ući će u crkvenu povijest! Prvi puta nakon velikog raskola 1054,g. papa i carigradski patrijarh zajedno su u Rimu slavili jedan veliki crkveni blagdan i to baš blagdan crkvenih prvaka sv. Petra i Pavla. Papa Benedikt XVI. i i patrijarh Bartolomej I. zajedno su ušli u Baziliku sv. Petra, zajedno su molili, propovijedali i blagoslovili vjernike. "Ti si Petar" pjevao je zbor dok su papa i njegov gost iz Carigrada molili na grobu apostola Petra. U prosincu 2006.Benedikt je posjetio Bartolomeja u njegovom sjedištu u povodu blagdana sv. Andrije.Sada mu je Bartolomej uzvratio posjet povodom blagdana sv. Petra. Andrija i Petar bili su braća. Papa i patrijarh njihovi su nasljednici koji pokušavaju ponovo uspostaviti bratske odnose između katolika i pravoslaca. Za vrijeme misnog slavlja zajedno su molili vjerovanje na grčkom jeziku (bez dodatka filoque).  Bartolomej je u svojoj kratkoj propovijedi opisao na istoku vrlo poznatu ikonu, koja prikazuje sv. Petra i Pavla kako se prije mučeništva još jednom grle i rekao, da je došao ovamo upravo zato da s Benediktom izmijeni taj poljubac. Pohvalio je teološki dijalog između katoličke i pravoslavne Crkve s nadom da će se uskoro pojedine teškoće ukloniti i da je jedinstvo kršćana vrlo blizu. Najavio je da će tijekom Pavlove godine hodočastiti na sva velika mjesta djelovanja sv. Pavla i da će na to putovanje u duhu povesti i papu Benedikta. Dao Bog da se ta sablazan raskola među kršćanima što prije ukloni i da svi budemo jedno, kako je Isus molio prije svoje muke: " ..da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu jedno, da svijet uzvjeruje da si me ti poslao." (Iv 17,21) |
Pomozimo p. Luki p. Luka na hodočašću MVKO na M. Bistrici 17.05.08. HUMANITARNI BROJA ZA PATRA LUKU !!! 060 600 001 za troškove njegovog liječenja i rehabilitacije. Telefonski broj svim je ljudima dobre volje na raspolaganju pola godine (šest mjeseci). Cijena poziva s fiksne telefonske linije stoji 6,82 kn, a s mobilne linije 7,82 kn. Zato zovite i pomozite da p. Luka ozdravi i prohoda i da nastavi svoju misiju evangelizacije posebno mladih. 6,82 kn nije puno, ali ako se svi udružimo skupit će se svota, koja će mu omogućiti daljnje liječenje. A Bog, koji se ne da nadmašiti u velikodušnosti, neka svima bude nagrada! |
10.07.2008., četvrtak
Kronološka tablica - 12. dan Pavlove godine Crvena linija: 1. misijsko putovanje Plava linija: 2. misijsko putovanje Zelena linija: 3. misijsko putovanje Smeđa linija: Odvođenje sv. Pavla u Rim Nakon obraćenja sv. Pavao je od bjesomučnog progonitelja kršćanstva postao njegov neumorni i vatreni širitelj, oduševljeni misionar, koji je kršćanstvo zasadio u srce rimskog imperija. Možemo ga s pravom zvati ocem kršćanske Europe. Njegova misijska putovanja detaljno su opisana i nabrojana u Djelima apostolskim i u poslanicama. Pregled događaja vezanih uz život i rad sv. Pavla 8/9.g. po Kr. - Pavao je rođen u Tarzu u Ciliciji Prosinac 33.g. - Mučeništvo sv. Stjepana, prvi krvavi progon kršćana, (Dj 7-8) Siječanj 34.g. - Pavlovo obraćenje pred Damaskom ( Dj 9) 35. g. - Pavao u Arabiji ( Gal 1, 17-18) 37. g. - Pavlov bijeg iz Damaska i posjet Jeruzalemu (Dj 9, 26-30) 37 - 40.g. - Pavao u Ciliciji ( Dj 9, 30 i Gal 1,21) 40. g.- Barnaba i Pavao odlaze u Antiohiju (Dj 11, 25-26) 41. g. - Barnaba i Pavao nose milodare u Jeruzalem (Dj 11,30) 42. g. - Mučeništvo Jakoba starijeg, Petrovo zatočeništvo i bijeg u Rim (Dj 12) 42. g. - Petar osniva rimsku crkvu 44.g. - Marko piše Evanđelje 45. g. - Glad za vrijeme Klaudija (Dj 11,28), drugi posjet Pavla i Barnabe Jeruzalemu (Dj 12,25) 46-47.g. - Prvo misijsko putovanje Pavla i Barnabe u Cipaar, Pergu u Pamfiliji, Antiohiju u Pizidiji, u Ikonij, Listru i Derbu (Dj 13; 14) 47. g. - Povratak u Antiohiju 48. g. - Apostolski sabor u Jeruzalemu (Dj 15, Gal 2) 48/49 .g. - Konflikt sa sv. Petrom u Antiohiji ( Gal 2) 49-52. g. - Drugo misijsko putovanje: Dok Barnaba s Markom odlazi na Cipar Pavao u pratnji Sile prolazi Sirijom i Cilicijom, Frigijom, Galacijom, Mizijom sve do Troade.Na temelju jedne vizije prelaze u Grčku preko Neapolija dolaze u Filipe, zatim preko Soluna , Bereje i Atene dolaze u Korint. (Dj 18) Ljeto 51.g. - Židovi izvode Pavla pred sud rimskog prokonzula Galiona ( Dj 18,12) 52.g. - Nakon određenog vremena Pavao napušta Korint i preko Kenhreje i Efeza dolazi u Cezareju, Jeruzalem i napokon u Antiohiju (Dj 18, 18-20) 53.g. - Pavao započinje svoje treće misijsko putovanje preko Galicije u Efez gdje je ostao 3 godine (Dj 19) 56. g. - Nakon Demetrijeve bune Pavao putuje preko Makedonije u Grčku, 3 mjeseca ostaje u Korintu i vraća se preko Makedonije, Troade, Kosa, Roda, Patare, Tira, Ptolemaide i Cezareje u Jeruzalem (Dj 20, 21) 57.g.-Duhovi u Jeruzalemu, Pavao biva uhićen i odveden u Cezareju (Dj 22-24) 59. g. Rimski namjesnik Porcije Fest šalje Pavla u Rim (Dj 25-26) 59/60.g. - Pavla sprovode u Rim preko Sidona, Mira, Krete, Malte, Sirkuze, Regija.... 60-62. g. - zatočeništvo u Rimu (Dj 28,20) 62. g. - Luka piše Djela apostolska 63. g. - Kršćani napuštaju Jeruzalem. Petar ide u Rim 63. g. Pavao u Španjolskoj i Grčkoj ? 64 - 67.g. Mučeništvo sv, Petra i Pavla u Rimu. |
09.07.2008., srijeda
Litanije na čast sv. Pavla - 11. dan Pavlove godine Pao je prijedlog ( i prihvaćen je ) da i Molitveni vijenac Kraljice obitelji za svoje članove organizira hodočašće u Baziliku sv. Pavla u Rimu. Za takve prilike uvijek je potrebno imati pripremljene prigodne molitve. Evo jednih zanimljivih litanija na čast sv. Pavlu, koje su objavljene na stranici katoličke katedrale sv. Jakoba u Seattleu u Sjedinjenim američkim državama. (Vidi Godina sv. Pavla)  LITANIJE NA ČAST SV. PAVLA U tim litanijama slušamo što nam o svom životu kroz stihove sv. Pisma govori sv. Pavao. Njegova životna priča povezana je na neki način i s našim životom, jer i mi smo, poput njega, pozvani iz mraka u divno Božje svjetlo na službu Tijelu Kristovu. "Ta čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: kako sam preko mjere proganjao Crkvu Božju i htio je uništiti, te kako sam, u prevelikoj privrženosti svojim očinskim predajama, napredovao u židovstvu i nadmašio sve vršnjake u svom narodu." (Gal 1,14) ..................Sv. Pavle, moli za nas! "Kao takav, ja sam ovaj Put progonio na smrt, vežući u lance i predajući u tamnice ljude i žene." ( Dj 22,4) ...................Sv. Pavle, moli za nas! "Kad se prolijevala krv tvoga svjedoka Stjepana, i sam sam bio prisutan , te odobravao i krvnicima njegovim čuvao haljine. "(Dj 22,20) ...................Sv. Pavle, moli za nas! "Kad sam bio na putu i približio se Damasku, najedanput me oko podne obasja velika svjetlost s neba. "(Dj 22,6) ...................Sv. Pavle, moli za nas! "Ja padoh na zemlju i čuh glas gdje mi govori: Savle, Savle, zašto me progoniš?" (Dj 22,7) ...................Sv. Pavle, moli za nas! "A ja odvratih: Tko si ti, Gospodine? A on mi odgovori: Ja sam Isus Nazarećanin, koga ti progoniš." (Dj 22,8) ................... Sv. Pavle, moli za nas! "Sigurna je riječ i zaslužuje punu vjeru: Krist Isus dođe na svijet da spasi grešnike. Od njih sam prvi ja." (1 Tim 1,15) ...................Sv. Pavle, moli za nas! "Ja sam prije bio hulitelj Boga, progonitelj i nasilnik. Ali sam postigao milosrđe jer sam djelovao iz neznanja, kad još nisam imao vjere." (1 Tim 1,13) ...................Sv. Pavle, moli za nas! "Sada živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni." (Gal 2,20) ...................Sv. Pavle, moli za nas! "Ja sam uistinu najmanji među apostolima, budući da sam progonio Crkvu Božju. Milošću sam Božjom ono što jesam. A milost koju mi je Bog dao nije bila bez uspjeha. " (1 Kor 15,9-10) ...................Sv. Pavle, moli za nas! "Triput saam bio šiban, jedanput kamenovan, triput brodolom doživio, jednu noć i jedan dan proveo na dubokom moru. Bio sam na čestim putovanjima u pogiblima od rijeka, u pogiblima od razbojnika, u pogiblima od sunarodnjaka, u pogiblima od pogana, u pogiblima u gradu, u pogiblima u pustinji, u pogiblima na moru, u pogiblima od lažne braće, u trudu i muci, u čestom nespavanju, u gladi i žeđi, u zimi i golotinji." (2 Kor 11, 25-27) ...................Sv. Pavle, moli za nas! "Mogu oskudijevati, mogu i obilovati. Navikao sam na sve: biti sit i gladovati, obilovati i oskudijevati. Sve mogu u onome koji mi daje snagu." (Fil 4,12-13) ...................Sv. Pavle, moli za nas! "Zato vas molim, ja sužanj u Gospodinu, da živite dostojno poziva kojim ste pozvani: sa svakom vrstom poniznosti i krotkosti, sa strpljenjem podnosite jedni druge u ljubavi." (Ef 4,1-2) ...................Sv. Pavle, moli za nas! "Siguran sam u ovo isto da će onaj koji je počeo dobro djelo među vama dovršiti ga do Dana Krista Isusa." (Fil 1,6) ...................Sv. Pavle, moli za nas! "Molim te u ime poznate ljubavi, takav kakav upravo jesam: Pavao, starac. Sjećajte se mojih okova! Milost s vama!" ( Flm 1,9; Kol 4,18) ...................Sv. Pavle, moli za nas! |
08.07.2008., utorak
Oprosti u godini sv. Pavla - 10. dan Svi vjernici koji u vremenu trajanja Pavlove godine pobožno hodočaste u Baziliku sv. Pavla u Rimu na Via Ostiense i koji dobro ispovijeđeni i pričešćeni izmole molitve na nakanu Vrhovnog svećenika, dobit će potpuni oprost vremenitih kazni za svoje grijehe. Potpuni oprost mogu dobiti za sebe ali i za pokojne, toliko puta koliko budu izvršena propisana djela, ipak, samo jednom na dan.( Ipak, ne treba ići svaki dan ponovno na sv. ispovijed, važno je da smo i dalje u stanju milosti i čvrsto odlučni kloniti se i najmanjeg grijeha.) Neka svoje osobne molitve uzdižu pred oltarom Presvetog Sakramenta, a zatim neka se upute prema oltaru Konfesije i pobožno izmole "Oče naš" i "Vjerovanje", dodajući zatim pobožne zazive u čast Blažene Djevice Marije i sv. Pavla. Neka i takva pobožnost uvijek bude strogo povezana s uspomenom na Prvaka apostolskog sv. Petra. Osim u Rimu potpuni oprost vjernici mogu dobiti i u pojedinim mjesnim crkvama pod već spomenutim uvjetima, ako sudjeluju na svetoj misi ili nekoj svečanoj pobožnosti na čast sv. Pavla u danima svečanog otvaranja ili zatvaranja Pavlove godine ili u nekim drugim danima i mjestima određenim od mjesnog ordinarija. Vjernici, zapriječeni bolešću ili drugim opravdanim i razumljivim razlogom, uz uvjet da nemaju na duši nikakva grijeha i s nakanom ispuniti propisane uvjete čim im to bude moguće, mogu zadobiti potpuni oprost ako se u duhu pridruže nekoj jubilejskoj proslavi u čast sv. Pavla, prikazujući svoje molitve i patnje za jedinstvo kršćana. Što znači potpuni oprost ? Svaki grijeh po svojoj naravi uzrokuje dvostruku štetu - krivnju i kaznu. Kajanje i sakrament ispovijedi nam opraštaju krivnju grijeha i vječnu kaznu u paklu. Budući da naše kajanje nikada nije savršeno, zbog naše ranjene naravi, ostaju tzv. vremenite kazne kojih se čistimo u čistilištu. Da bi se oslobodili i tih vremenitih kazni, Crkva nam iz preobilja zasluga života, muke i smrti Kristove te njegove Majke i svetaca, uzima i dijeli u obliku potpunog oprosta. Oprost je otpuštanje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana.  |
07.07.2008., ponedjeljak
Bazilika sv. Pavla izvan zidina - 9. dan Jedan o načina obilježavanja Pavlove godine bit će i brojna hodočašća. Turska poziva hodočasnike iz cijelog svijeta da posjete Pavlovo rodno mjesto Tarz i ostala mjesta u sadašnjoj Turskoj u kojima je sv. Pavao boravio, naučavao ili samo prolazio. Također se očekuje velika navala hodočanika u Rim, posebno zanimljiva bit će svakako bazilika sv. Pavla izvan zidina. To je jedna od 4 papinske bazilike i druga po veličini. Ostale su papinske bazilike sv. Petra, sv. Marije Velike i sv. Ivana Lateranskog. Bazilika sv. Pavla izvan zidina izgrađena je u vrijeme cara Konstantina Velikog 324. g. na mjestu povijesnog Pavlovog groba. U novije vrijeme pronađen je i taj grob. Bazilika je tokom godina stalno bila obnavljana i uljepšavana sve do katastrofalnog požara 1823, koji je gotovo potpuno uništio tog jedinstvenog svjedoka predkršćanskog i bizantinskog vremena, renesanse i baroka. Međutim, novčanom pomoću kršćana iz cijelog svijeta bazilika je obnovljena prema prvotnom nacrtu. Tu je papa Benedikt XVI proglasio jubilarnu godinu sv. Pavla i upalio plamen koji će gorjeti tijekom cijele godine. Tom prilikom Sveti Otac je poručio da riječi Apostola naroda nisu ništa izgubile na aktualnosti te da je proglasio Godinu sv. Pavla kako bi se danas iznova promišljalo njegovu teološku i duhovnu baštinu i produbilo njegovu poruku vjere i istine. Za one koji za sada još neće ići u Rim, a željeli bi upoznati baziliku, evo prilike da virtualno prošeću bazilikom Bazilika sv. Pavla izvan zidina Još zanimljivih podataka o bazilici ima na talijanskoj stranici Bazilika Ugodno putovanje! |
06.07.2008., nedjelja
Osobnost sv. Pavla - 8. dan Sv. Pavao sa knjigom i mačem. Nikada ni jedno obraćenje u povijesti nije donijelo takvu radikalnu promjenu mišljenja i života kao obraćenje sv. Pavla. Od onog časa, kad je susreo uskrslog Krista, on Njemu posvećuje sav svoj život. Sve što mu je dotad bilo vrijedno, gubi vrijednost zbog Krista. "Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Isusa Krista, moga Gospodina. Radi njega sam sve žrtvovao, i sve smatram blatom, da Krista dobijem i da budem u njemu..." (Fil 3, 7-8). Pavlove poslanice i Djela apostolska odražavaju vrlo zornu sliku Apostolove osobe. On je zbilja imao ono što se danas kaže "personality". Čovjek strastven, vatrene duše, koji se bez mnogo računice i premišljanja posvema predaje svom idealu. Za Pavla je Bog sve, on Bogu služi potpuno predano, najprije progoneći one koje drži hereticima, a zatim propovijedajući Krista. Ako je ikada čovjek bio u službi jedne ideje, to je bio Pavao. Ta bezuvjetna gorljivost odražava se u njegovom životu prepunu odricanja u službi onoga kojega ljubi. Rad, muka, trpljenje, oskudica, životne pogibelji, sve je bez važnosti u njegovim očima, samo da mogne ispuniti poslanje za koje se smatra odgovornim. Ništa ga ne može odijeliti od ljubavi Božje. Sve su te muke dragocjene jer ga suobličavaju patnjama i križu njegova Gospodina. Pavao nije skrivao svoje osjećaje. Ne zna se da li je imao više neprijatelja ili prijatelja, ali sigurno nitko prema njemu nije bio ravnodušan. Imao je jedno profinjeno srce koje je gorjelo za Boga i za ljude. Žalosne je tješio, malodušne hrabrio, lakomislene korio, vatrom kojom je gorio, znao je zapaliti i druge. Sve je to dokumentirano u njegovim poslanicama i Djelima apostolskim: - njegova povjerljiva prisnost s Filipljanima: "sve vas nosim u srcu ... i izgaram za vama svima ljubavlju Isusa Krista (Fil 1, 7-8), - dirljiva nježnost prema Efežanima u onom oproštaju sa efeškim starješinama gdje su na kraju svi briznuli u plač, pali Pavlu oko vrata i izljubili ga, ožalošćeni njegovom riječi da neće više vidjeti njegova lica. ( Dj 20, 17-38), - odrješito negodovanje kada su Galaćani na najboljem putu da izdaju svoju vjeru ,neka je proklet svatko tko bi im navijestio neko drugo "evanđelje", o nerazumni Galaćani, tko vas začara, .. jeste li uzalud toliko toga doživjeli... (Gal 1, 6; 3,1-3), - brzo blaži svoju kritiku ljubaznom prošnjom da ga strpljivo podnose jer ih on opominje kao otac svoju ljubljenu djecu (1 Kor 4,14) i kao majka koja ponovo rađa djecu, dok se Krist ne oblikuje u njima (Gal 4,19). - "Bili smo prema vama blagi. Kao majka koja s ljubavlju njeguje svoju djecu, tako smo vam, ovladani ljubavlju prema vama, jer ste nam omiljeli, htjeli predati ne samo Radosnu vijest Božju nego i svoj život."( 1 Sol 2, 7-8) Kod sv. Pavla nema ništa polovično. On je radikalan. Kad daje, daje sve, pa i samog sebe i u tome slijedi primjer svog Učitelja. |
05.07.2008., subota
Kako je izgledao sv. Pavao ? - 7. dan Ovaj fotorobot izradili su stručnjaci kriminalističke policije pokrajine Nordrhein-Westfalen u Njemačkoj. Jedan od mnogih fotorobota koje rade svakodnevno. Međutim, postoji ipak jedna razlika: za čovjekom sa ove slike neće biti raspisana tjeralica. To je fotorobot sv. Pavla, apostola iz Tarza. Tako bi on trebao izgledati prema povijesnim izvorima. Kako je došlo do izrade tog fotorobota? Književnik i povjesničar Michael Hesemann iz Düssseldorfa početkom ove godine obratio se spomenutom kriminalističkom uredu s posebnom molbom da mu izrade fotorobot sv. Pavla. Tu sliku htio je objaviti u svojoj novoj knjizi "Pavao iz Tarza, arheolozi tragovima apostola naroda", koju je planirao izdati u povodu proglašenja Pavlove godine. Kriminalisti su napravili fotorobot i knjiga je pravovremeno izdana. ( Podaci preuzeti sa stranice http://www.paulusjahr.info/       Predlošci na temelju kojih je rekonstruirano lice sv. Pavla bili su ranokršćanska ikonografija i najraniji crteži apostola naroda u katakombama Rima i Sirakuze i u Pavlovoj špilji u Efezu kao i jedna ikona koja se od najranijih vremena nalazi u papinskoj riznici, sada u muzeju. Svi ti crteži su nevjerojatno slični i ujednačeni, što ukazuje na to da su rađeni prema jedinstvenoj praslici, nastaloj još za Pavlova života. Najraniji pismeni izvještaj izgleda sv. Pavla potječe iz apokrifnih Pavlovih djela koja su nastala koncem 2. st.: " ...čovjek malog stasa, ćelave glave i krivih nogu, plemenitog držanja, sraslih obrva i malo isturenog nosa, prijaznog lica..." To je bio sv. Pavao: čovjek malog stasa ali velikog duha, srca i vjere. |
04.07.2008., petak
Sv. Pavao u modi? - 6. dan Apostol Pavao na kasnoromanskom sarkofagu iz 4. st. Ovo je zaista fenomenalna zamisao, koju je samo Duh Sveti mogao nadahnuti, da se cijela godina dana posveti sv. Pavlu i tako proslavi njegov 2000. rođendan. "Sv. Pavao dolazi u modu! " pročitala sam u jednim njemačkim katoličkim novinama. Još nedavno to je bilo gotovo nemoguće. Oduvijek su postojale neke predrasude u vezi sa sv. Pavlom, od toga da nije dovoljno cijenio ulogu žene, pa do sumnjičenja da je učio neko "svoje Evanđelje", a da živog Isusa "u tijelu" nikada nije ni susreo. I pučka pobožnost zaobilazila je sv. Pavla. Teško je i gotovo nemoguće pronaći molitve, litanije, devetnice sv. Pavlu. Čak su i polumitski junaci i sveci poput sv. Jurja, koji mačem ubija zmaja, a čiji je život ovijen mnogim legendama pa je i stručnjacima teško doći do pouzdanih povijesnih podataka o njemu, više štovani u narodu od jednog utemeljitelja kršćanske Europe! U narodu je Sv. Pavao najviše poznat po svom Hvalospjevu ljubavi ( 1. Kor 13 ) koji je neizostavni dio svakog vjenčanja. Ali eto, sada se otvaraju posebne web stranice posvećene samo njemu. U Njemačkoj su otvorene dvije odlične stranice : //www.dbk-paulusjahr.de/ i www.paulusjahr.info/ , zatim službena stranica Bazilike sv. Pavla izvan Zidina u Rimu www.annopaolino.org. Ima ih sigurno još puno širom svijeta. Planiraju se predavanja, simpoziji, putovanja, hodočašća, izdaju se knjige....kako bi se osoba tog izvanrednog teologa i misionara predstavila široj javnosti i postavila na mjesto koje zaslužuje. I ovo moje pisanje neka bude skromni doprinos upoznavanju sv. Pavla. |
03.07.2008., četvrtak
Molitva sv. Pavlu protiv zle štampe - 5. dan Pronašla sam jednu molitvu sv. Pavlu u molitveniku "Srce Isusovo, spasenje naše" iz 1938. godine. To je molitva sv. Pavlu, zaštitniku katoličke štampe, pisaca, novinara, sada vjerojatno i blogera, da nas očuva od pogubnog utjecaja loše štampe. Poveznica sv. Pavla i zle štampe opisana je u Djelima apostolskim 19,18-19 : " Tada su mnogi od njih koji su se bavili vračanjem, donosili knjige te ih spaljivali na očigled sviju. " O slavni sv. Pavle, koji si toliki trud uložio, da u Efezu iskorijeniš knjige, što su mogle pokvariti duh vjernika: ti vidiš, kako bezbožna i pokvarena štampa svaki dan nastoji iz naših srdaca iščupati dragocjeni dar vjere i neporočnost života. Od srca te molimo, sveti apostole, izmoli prosvjetjenje i obraćenje tolikim pokvarenim piscima, da već jednom prestanu štetiti kršćanskome svijetu svojim krivim naukama i podmuklim podvalama. Daj, da zamrze na zlo, što ga nanose odabranom stadu Isusovu, a nama svima isprosi milost, da uvijek poslušni glasu vrhovnog poglavara ne čitamo nikad pokvareno štivo, nego da uvijek nastojimo čitati i koliko možemo širiti onakve knjige, koje spasonosnim naukom unapređuju veću slavu Božju, uzvisuju njegovu Crkvu i idu za spasenjem naših duša. Amen |
02.07.2008., srijeda
Logo Pavlove godine - 4. dan
Za godinu sv. Pavla napravljen je službeni logo sa višestrukim značenjima:
 U sredini prikazani mač stari je simbol mučeništva sv. Pavla. Po zapovijedi cara Nerona godine 60. poslije Krista sv. Pavao je pogubljen u Rimu tako da mu je mačem odrubljena glava. (Postoje različiti podaci o godini Pavlove smrti, od 60. pa sve do 68.g.) Za vrijeme svog zatočeništva u Rimu sv. Pavao je bio vezan lancem. Taj lanac se danas čuva u sakristiji Bazilike sv. Pavla izvan zidina i jednom godišnje, uvečer 28. lipnja, relikvija se svečano nosi u procesiji gradskim ulicama. Knjiga u sredini simbolizira Evanđelje koje je Pavao tako zdušno navješćivao i poslanice koje je napisao. Na otvorenim stanicama knjige s jedne strane je nebeska vatra koja ga je pokretala, a s druge strane križ Isusa Krista čiji je sluga postao. |
01.07.2008., utorak
Kako je molio sv.Pavao - 3. dan
Pretraživala sam internet tražeći neku prikladnu molitvu sv. Pavlu, ali nisam našla ništa što bi mi se svidjelo. (Možda bih ju prije pronašla u kakvom starom molitveniku.)
Ako nema molitve sv. Pavlu, postoje Pavlove molitve. One su zapisane na brojnim mjestima njegovih poslanica. Naše molitve uglavnom počinju i završavaju s nekom prošnjom: daj mi to, učini mi to, izliječi me, pomozi mi, .... i molimo uglavnom kad nas stisne kakva nevolja ili kad nešto trebamo. A u međuvremenu zaboravimo moliti. Većina nas tako čini. Ne mislim da tako moliti nije dobro, ali da li je dovoljno i da li je to ona prava molitva? Kako je molio sv. Pavao?  Evo samo mali dio njegovih brojnih molitava: "Prije svega zahvajujem Bogu svome po Isusu Kristu za sve vas, što se vjera vaša hvali po svem svijetu. Bog, kojemu svom dušom služim navješćujući Evanđelje njegova Sina, svjedok mi je da vas se neprestano, svaki put sjećam u svojim molitvama...( Rim 1,8-10) " Bez prestanka zahvaljujem za vas i sjećam vas se u svojim molitvama, da vam Bog našeg Gospodina Isusa Krista, Otac slave, dadne duha mudrosti i otkrivenja da ga potupno upoznate: da vam dade prosvijetljene oči vašeg srca, da uvidite koliku nadu pruža njegov poziv, koliko bogatstvo slave krije njegova baština među svetima, koliko je među nama koji vjerujemo izvavnredno velika njegova snaga koja odgovara djelotvornosti silne moći njegove..."( Ef 1, 16-19) "Zato sagibam svoja koljena pred Ocem od koga svako očinstvo u nebesima i na zemlji ima ime. Neka vam dadne, prema bogatstvu svoje slave , da se ojačate u snazi po njegovu Duhu u unutarnjega čovjeka, da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri, da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu širina, duljina, visina i dubina i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju: da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga."(Ef 3, 14-19) "Neprestano zahvaljujem svome Bogu za vas na milosti koja vam je dana u Kristu Isusu. (1 Kor 4) "Neka je hvaljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svakovrsne utjehe, koji nas tješi u svakoj našoj nevolji. ( 2Kor 1,3) "Zahvaljujem Bogu kojemu služim, kao i moji pređi, čistom savjesti dok te se bez prestanka - noć i dan - sjećam u svojim molitvama." (2 Tim 1,3) "Zahvaljujem Bogu svome uvijek kad te se sjećam u svojim molitvama...."(Flm 4) "Ovo je moja molitva: Neka vaša ljubav sve više raste u pravoj spoznaju i svakom rasuđivanju, da mognete prosuditi ono što je bolje, da budete čisti i besprijekorni za Kristov dan, i na slavu i hvalu Božju punu roda - pravednosti - koji dolazi po Isusu Kristu. (Fil 1, 9-11) Iz ovog malog dijela Pavlovih molitava naučila sam da molitva treba biti prije svega  zahvaljivanje i slavljenje Boga, a moliti treba prvenstveno za duhovne darove: za vjeru, za mudrost, za prosvjetljenje da upoznamo koliku nam nadu daje njegov poziv, da ojačamo svog unutarnjeg čovjeka, da Krist stanuje u našim srcima, da budemo sposobni shvatiti sa svim svetima koliko je neizmjerna ljubav Božja, da budemo čisti i besprijekorni za dan Kristova dolaska ...., da to treba moliti za sebe ali i za druge i da moliti treba bez prestanka, neprestano, dan i noć...(O toj neprestanoj molitvi govori i ona predivna knjiga Ispovijesti ruskog hodočasnika).Znači da i u molitvi treba prvo tražiti Kraljevstvo Božje, a ostalo će nam se pridodati, jer Otac naš nebeski zna što nam je potrebno. |
- Bože milosrdni i svemogući, preporučujemo ti ovih dana naše maturante. Pošalji svoga Duha da ih prosvijetli i pomogne u rješavanju testova. Posebno Ti preporučujemo Josipa V.