Marketing
Intervju sa Michaelom Hesemannom - 17. dan Pavlove godine
Katolički povjesničar, antropolog i arheolog Michael Hesemann 8 godina je slijedio i istraživao putovanja sv. Pavla na osnovu podataka iz Pavlovih poslanica i Djela apostolskih i stalno preispitivao, da li arheologija, povijest i znanost potvrđuju povijesne, političke, društvene i geografske podatke iz Novog Zavjeta. Ono što je otkrio, bila je premoćna potvrda autentičnosti i dokumentarističke vrijednosti biblijskih tekstova. Sve je to dokumentirano u njegovoj najnovijoj knjizi koja je izašla iz tiska (u Njemačkoj) točno za početak Pavlove godine pod naslovom: Pavao iz Tarza - arheolozi stopama apostola naroda. Nadam se da će knjiga uskoro i kod nas biti prevedena i tiskana.
Povodom izlaska knjige autor je dao jedan zanimljivi intervju iz kojeg se može puno naučiti.
Gospodine Hesemann, što vas kao vjernika i povjesničara toliko fascinira kod sv. Pavla?
Pavao iz Tarza je otac kršćanske Europe, dakle naše civilizacije. Samo zahvaljujući njemu jedan izvorno pravi židovski vjerski pokret oko Isusa Krista postao je svjetska religija. On se odvažio sagraditi most prema rimsko-grčkoj kulturi i u tome je bio vrlo uspješan, budući da je kao Židov iz (poznatog sveučilišnog grada Tarza bio upoznat sa oba svijeta. Kako je to jedan pojedinac sa ograničenim sredstvima uspio sve ostvariti, to je ono što samo po sebi fascinira svakog povjesničara. Za vjerne kršćane to je jasan dokaz postojanja Božje providnosti. Sam Isus ga je sebi izabrao za apostola naroda upravo zato, što je posjedovao sve pretpostavke za taj zadatak!
Sam Pavao je ponekad osporavan i od vjernika i od teologa. Neki se spotiču o njegove izjave o ulozi žene, drugi mu predbacuju da krivotvori pravu Kristovu nauku. Vi pišete u svojoj knjizi da treba uroniti u Pavlov svijet da bi ga se moglo razumijeti. Kako to mislite?
Ne smijemo Pavla prosuđivati prema kriterijima 21. stoljeća, nego ga treba pokušati razumjeti promatrajući ga u njegovom dobu. Za nas može jedna ili druga izjava biti problematična pa čak i nazadna. Za ljude njegovog doba ona je bila često čak i revolucionarna.
Uzmimo njegov stav prema ženama. Moderne feministkinje proglašavaju ga neprijateljem žena jer je zahtijevao da žena u crkvi šuti i da se podvrgava svome mužu. Za Židova 1. stoljeća to je bilo nešto što se samo podrazumijeva; prvi zahtjev odgovarao je židovskim pravilima o redu u sinagogi, a drugi je izveden direktno iz Tore. Da je Pavao nešto drugo naučavao, bio bi još žešće napadan. Ali on je radio sasvim drugačije! Njegov prvi krštenik na europskom tlu, u Filipima, bila je jedna žena, prodavačica grimiza imenom Lidija. Izgleda da su mu "moćne žene" prirasle srcu. U Kenhreji je "našu sestru Febu" postavio za voditeljicu crkvene općine (Rim 16,1-2). Čak ju je poslao kao svog vjesnika u glavni grad da Rimljanima odnese njegovo pismo. "Klojini ljudi", vjerojatno zaposlenici jedne druge dobrostojeće poslovne žene, uspostavili su za vrijeme njegovog boravka u Efezu kontakt s Korintom. A kad je riječ o Priscili i Akvili, uvijek je ta žena spomenuta na prvom mjestu jer je očito bila na čelu kućne zajednice.
Ali ništa nije teže nego predrasude pobiti činjenicama!
Osam godina ste putovali Sredozemljem idući stopama apostola naroda. Koji doživljaji su na vas se najviše dojmili?
Uvijek iznova su me impresionirali mnogi mali i veliki "Heureka"-doživljaji; trenuci, dakle, kad sam sa Djelima apostolskim u ruci potražio neko Pavlovo mjesto i pronašao sve točno tako kako je Luka, naš do krajnosti precizni i pouzdani kroničar, opisao. Možda je to postalo jasno kad je prošlih godina u Cezareji u Izraelu iskopan Herodov pretorij, zajedno sa Pavlovim zatvorom i sudom u kojem je bio preslušavan, kao i dvorana u kojoj je rimski namjesnik Fest Pavla priveo kralju Agripi II. Tako je postajalo sve sigurnije da se radi o izvještaju očevica. Isto tako je zanimljivo otkriće Pavlovog sarkofaga, koji bi uskoro trebao biti otvoren. Ali najviše Pavlovih tragova ima na Malti. Papa Pavao VI. bio je potpuno u pravu kada je Maltu prozvao otokom sv. Pavla. Nigdje drugdje, izuzevši Rim, nisu njegovi tragovi tako sviježi i brižno očuvani. Tako je pronađena prostrana vila otočkog prvaka Publija direktno ispod jedne kršćanske crkve. Prije nekoliko godina ronioci su čak otkrili 4 sidra jednog aleksandrijskog broda za prijevoz žita, koja su vjerojatno pripadala brodu na kojem je Pavao doživio brodolom( Dj 27). Sada se trudimo zajedno sa lokalnim roniocima da lokaliziramo i olupinu broda!
(Nastavak sutra!)
Post je objavljen 15.07.2008. u 22:12 sati.