Usprkos nekim novijim osporavanjima, sve činjenice od najranijih vremena potvrđuju da je sv. Luka napisao Djela apostolska, kao nastavak svoje prve knjige tj. trećeg Evanđelja. Obje knjige upućene su izvjesnom Teofilu i po jeziku, rječniku, gramatici i teološkoj misli sačinjavaju jedinstvenu cjelinu. Sv. Luka pokazuje se kao vrsni i pouzdani povjesničar. Događajima je djelomično bio nazočan i o njima izvještava u 1. licu množine (mi), a o onome čemu nije bio nazočan, pomno se raspitao: "Budući da su mnogi pokušali srediti pripovijedanje o događajima što su se dogodili među nama, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge Riječi, učini se i meni dobro, pošto sam ih pomno ispitao sve od početka, da ti ih napišem po redu, preuzvišeni Teofile, da se osvjedočiš o sigurnosti nauke koju si primio." (Lk 1,1-4)
O Lukinom životu ne zna se gotovo ništa. Ono što se može zaključiti iz njegovih spisa jest da je vjerojatno porijeklom iz Sirijske Antiohije u današnjoj jugoistočnoj Turskoj. Služio se grčkim jezikom i bio dobro obrazovan. Pavlu se priključio u Troadi i pratio ga kao suputnik i vjerni prijatelj na njegovom drugom i trećem misijskom putovanju, bio je s Pavlom u Filipima i na sudbonosnom putovanju u Jeruzalem, ostao je s njim dvije godine u Cezareji i putovao s njim u Rim, kada su doživjeli brodolom.
Tri puta ga sv. Pavao spominje u svojim poslanicama:
- "Jedini je Luka sa mnom." (2 Tim 4,11)
- "Pozdravljaju vas ljubljeni liječnik Luka i Dema." (Kol 4,14)
- " Pozdravljaju te Epafra, koji je sa mnom sužanj u Kristu Isusu, Marko, Aristarh, Dema i Luka, moji suradnici." (Tim O, 23--24)
Ne zna se kako je umro. Po legendi je umro mučeničkom smrću, razapet na maslinovom drvetu. Sv. Jeronim pak izvješćuje da je umro prirodnom smrću u dobi od 84 godine. Crkva ga slavi kao apostola, evanđelista i mučenika na dan 18. listopada. Simbol sv. Luke je bik ( Ivan je orao, Marko je lav, Matej je čovjek ili anđeo u ljudskom obličju).
Post je objavljen 25.07.2008. u 22:52 sati.