
Djela apostolska daju nam dragocjene podatke o životu prvih kršćanskih zajednica, o njihovoj ustrajnoj molitvi i dijeljenju svih dobara, kako su slavili Euharistiju i vršili krštenja vodom i Duhom Svetim....
"Svi koji prigrliše vjeru držahu se zajedno i sve im bijaše zajedničko. Prodavali bi pokretna i nepokretna dobra i to bi dijelili svakom prema njegovoj potrebi. Kao što su svaki dan postojano - kao po dogovoru -bili u hramu, tako su po kućama lomili kruh i zajedno uzimali hranu vesela i priprosta srca. Hvalili su Boga i zato uživali naklonost svega naroda. A Gospodin je svaki dan pripajao Crkvi one koji se spasavahu." (Dj 2,44-47)
"Mnoštvo je vjernika bilo jedno srce i jedna duša. Nitko nije nazivao svojim ono što mu je pripadalo, već je među njima sve bilo zajedničko. Apostoli su vrlo odvažno svjedočili za uskrsnuće Gospodina Isusa, i velika je milost bila nad njima svima. Među njima, dakako, nitko nije oskudijevao, jer bi svi posjednici zemljišta i kuća to prodavali te novac od prodanih stvari donosili i stavljali pred noge apostolima.Tada se to dijelilo svakom pojedincu prema njegovim potrebama." (Dj 4,32-35)
Dok to čitam, čini mi se da smo se dobrano udaljili od izvornog kršćanstva! Netko će reći, to je onda još bilo "friško" i ljudi su bili oduševljeni... Ali Isus je uvijek isti, nije se promijenio, jednako nas ljubi i dijeli nam iste darove i milosti i sada kao i onda. Ali mi smo se promijenili! Oduševljenje je splasnulo, "to je i tako samo za fanatike, moramo čvrsto stajati na zemlji...." Ponosni smo što smo "vjernici" i idemo na misu.za razliku od onih drugih. Bogu dajemo čak 1 sat tjedno od ukupno 168 sati. Pa dobro, ponekad izmolimo i krunicu. A u ostalo vrijeme "živimo svoj život",dižemo ruke u Saboru i donosimo protukršćanske zakone, odobravamo i dajemo svoj glas za kojekakve neprirodne bračne zajednice, koje su daleko od Božjeg nauma. Bogatimo se na račun tuđeg rada i radnicima ne dajemo plaću,a kamoli da bi što dijelili, gluhi smo i slijepi za milijune gladnih i bolesnih u svijetu, i zanimljivo, što ih više "pomažemo", to su ti ljudi sve jadniji i siromašnijii i nikako da izađu iz siromaštva. A i ne mogu izaći iz siromaštva jer im dajemo pomoć u kreditima i pomažemo im tek toliko da budu u stanju vraćati nam skupe kamate...
I svi smo vjernici! A Isus nije umro zato da mi budemo "vjernici", nego da budemo zaljubljeni u Njega i da mu poput sv. Pavla predamo cijeli svoj život i posvetimo svaki trenutak.
Sv. Pavle, moli za nas, da možemo poput tebe reći:
Post je objavljen 24.07.2008. u 23:59 sati.