Da nije bilo sv. Luke i njegovog marljivog zapisivanja onog što je sam doživio i vidio ili što je čuo od drugih ( i provjerio), ostali bismo prikraćeni za mnoge prelijepe tekstove.
Luka je u mnogočemu jedinstven. Neke događaje, opise, hvalospjeve i prispodobe naći ćemo samo u njegovom evanđelju.
Jedini je ono pisao navještenje rođenja Ivana Krstitelja i navještenje rođenja Isusa Krista, zatim Marijin pohod rođakinji Elizabeti, rođenje Ivanovo i Isusovo, pohod pastira, Isusovo prikazanje u hramu, ostanak dvanaestogodišnjeg Isusa u Hramu...
Jedino on donosi tri hvalospjeva : Marijin - Veliča duša moja, Šimunov - Sad otpuštaš slugu svoga Gospodine, i Zaharijin - Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov.
Jedino on donosi dvije predivne prispodobe: Prispodobu o izgubljenom sinu i prispodobu o milosrdnom Samaritancu...
Ima toga još. Ali i ovo je dovoljno da zavolimo sv. Luku.
On je bio veliki Marijin štovatelj. Zato ga nazivaju evanđelistom Blažene Djevice Marije i Isusovog djetinjstva. Osim toga može se reći da je on i evanđelist Božjeg milosrđa, ljubavi, dobrote i praštanja. Vrata se kraljevstva nebeskog otvaraju svima: carinicima i Samaritancima, izgubljenim sinovima i palim ženama. Nijedan drugi evanđelist, uključivši i ljubljenog učenika, ne ističe toliko Isusovo milosrđe koliko Luka. Zato ga Dante naziva "piscem Kristove blagosti".