Sv. Pavao sa knjigom i mačem.
Nikada ni jedno obraćenje u povijesti nije donijelo takvu radikalnu promjenu mišljenja i života kao obraćenje sv. Pavla. Od onog časa, kad je susreo uskrslog Krista, on Njemu posvećuje sav svoj život. Sve što mu je dotad bilo vrijedno, gubi vrijednost zbog Krista. "Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Isusa Krista, moga Gospodina. Radi njega sam sve žrtvovao, i sve smatram blatom, da Krista dobijem i da budem u njemu..." (Fil 3, 7-8).
Pavlove poslanice i Djela apostolska odražavaju vrlo zornu sliku Apostolove osobe. On je zbilja imao ono što se danas kaže "personality".
Čovjek strastven, vatrene duše, koji se bez mnogo računice i premišljanja posvema predaje svom idealu.
Za Pavla je Bog sve, on Bogu služi potpuno predano, najprije progoneći one koje drži hereticima, a zatim propovijedajući Krista. Ako je ikada čovjek bio u službi jedne ideje, to je bio Pavao. Ta bezuvjetna gorljivost odražava se u njegovom životu prepunu odricanja u službi onoga kojega ljubi. Rad, muka, trpljenje, oskudica, životne pogibelji, sve je bez važnosti u njegovim očima, samo da mogne ispuniti poslanje za koje se smatra odgovornim.
Ništa ga ne može odijeliti od ljubavi Božje. Sve su te muke dragocjene jer ga suobličavaju patnjama i križu njegova Gospodina.
Pavao nije skrivao svoje osjećaje. Ne zna se da li je imao više neprijatelja ili prijatelja, ali sigurno nitko prema njemu nije bio ravnodušan.
Imao je jedno profinjeno srce koje je gorjelo za Boga i za ljude. Žalosne je tješio, malodušne hrabrio, lakomislene korio, vatrom kojom je gorio, znao je zapaliti i druge.
Sve je to dokumentirano u njegovim poslanicama i Djelima apostolskim:
- njegova povjerljiva prisnost s Filipljanima: "sve vas nosim u srcu ... i izgaram za vama svima ljubavlju Isusa Krista (Fil 1, 7-8),
- dirljiva nježnost prema Efežanima u onom oproštaju sa efeškim starješinama gdje su na kraju svi briznuli u plač, pali Pavlu oko vrata i izljubili ga, ožalošćeni njegovom riječi da neće više vidjeti njegova lica. ( Dj 20, 17-38),
- odrješito negodovanje kada su Galaćani na najboljem putu da izdaju svoju vjeru ,neka je proklet svatko tko bi im navijestio neko drugo "evanđelje", o nerazumni Galaćani, tko vas začara, .. jeste li uzalud toliko toga doživjeli... (Gal 1, 6; 3,1-3),
- brzo blaži svoju kritiku ljubaznom prošnjom da ga strpljivo podnose jer ih on opominje kao otac svoju ljubljenu djecu (1 Kor 4,14) i kao majka koja ponovo rađa djecu, dok se Krist ne oblikuje u njima (Gal 4,19).
- "Bili smo prema vama blagi. Kao majka koja s ljubavlju njeguje svoju djecu, tako smo vam, ovladani ljubavlju prema vama, jer ste nam omiljeli, htjeli predati ne samo Radosnu vijest Božju nego i svoj život."( 1 Sol 2, 7-8)
Kod sv. Pavla nema ništa polovično. On je radikalan. Kad daje, daje sve, pa i samog sebe i u tome slijedi primjer svog Učitelja.
Post je objavljen 06.07.2008. u 22:14 sati.