Marketing
Intervju - nastavak - 18. dan
Michael Hesseman, autor brojnih knjiga kršćanske tematike, pokazuje jednu od svojih knjiga sunarodnjaku papi Benediktu XVI.
Gotovo nijedan drugi biblijski lik nije ostavio iza sebe toliko tragova na povijesnim mjestima kao Pavao. Može li se na temelju toga zaključiti koliko je sv. Pavao bio značajan za ranu crkvenu povijest?
Problem kod proučavanja sv. Pavla leži u tome, što je rana Crkva bilo potpuno kristocentrična i sve do 4.st. zanemarivala je mjesta Pavlovog djelovanja. Usprkos tome lokalne tradicije su se održale. Ta mjesta je većim dijelom trebalo ponovno "otkrivati" i zbog toga i jesu danas tako upečatljiva, Nisu se promijenila nego djelomično još uvijek leže pred nama onako, kako ih je sv. Pavao nekoć pronašao. Tek u 4. st. počelo se graditi crkve preko nekih mjesta kao npr. preko Beme u Korintu, antiohijske sinagoge u Pizidiji ili preko zatvora u Filipima.
Egzegeti sumnjaju u autentičnost nekih Pavlovih poslanica. Isto tako mnogi smatraju upitnom povijesnu vjerodostojnost Apostolskih djela. S druge strane arheolozi sve više potvrđuju biblijske izvještaje. Kako vi objašnjavate tu proturječnost?
Pa mi doživljavamo upravo apsurdnu situaciju da povjesničari i arheolozi mnogo prije vjeruju u autentičnost Djela apostolskih i većine Pavlovih poslanica nego teolozi i egzegeti. Čini mi se da neke teologe uopće ne zanimaju arheološki nalazi, budući da bi oni mogli ugroziti njihove lijepe hipoteze o novozavjetnim spisima. Tako se stvaraju prekrasna mudrovanja, koja su toliko daleko od stvarnosti, da se čovjek zbilja mora nasmijati. Tako se kaže da je pisac Djela apostolskih ( koji naravno po njima ne smije biti sv. Luka) promijenio govor u 1. lice množine zato što je u tome dijelu koristio neki drugi izvor, kao da i genijalni povjesničar Luka nije mogao neki tekst jezično prilagoditi. Ili nagli završetak Djela apostolskih, nakon 2 godine Pavlovog zatočeništva u Rimu, objašnjava se time, da je pisac pretpostavljao da je Pavlova smrt poznata činjenica. Dakle, ako ja čitam biografiju Ivana Pavla II. koja završava njegovim posjetom Poljskoj godine 2002. - to onda za mene znači da je biografija tiskana najkasnije 2003. g. a ne da je pisac iz godine 2008. odlučio iz dramaturških razloga prešutjeti smrt tog velikog pape!
Mnoga mjesta o kojima je riječ u Pavlovim poslanicama i Djelima apostolskim još nisu ili su samo djelomično iskopana i istražena. Može li Pavlova godina dati novi zamah budućim iskapanjima?
Ja bih to želio, ali sumnjam u to. Razlog je posve jednostavan: sva neiskopana Pavlova mjesta - među ostalim značajna mjesta kao Ikonij, Listra, Derba i Kolosi - nalaze se u zemlji koju baš ne zanima kršćanska pretpovijest tj. u Turskoj. Budući da iskopavanja u gorju Anatolije ne obećavaju dolazak većeg broja turista, malo će se tu promijeniti osim ako inicijativu ne preuzmu inozemna sveučilišta. Ali i oni imaju vrlo mali budžet za arheološka iskapanja..
Kölnski nadbiskup kardinal Joachim Meisner predložio je, da se u Pavlovom rodnom mjestu Tarzu u današnjoj Turskoj osnuje hodočasnički centar. Što mislite, kolike su šanse da se ta inicijativa ostvari?
To je sigurno divna inicijativa, jer je takav hodočasnički centar trebalo u Tarzu već davno osnovati. U mjestu Pavlovog rođenja nema čak ni crkve, a kapelica koja je podignuta na mjestu njegove rodne kuće, danas se koristi kao muzej. Tarz leži na Sredozemnom moru i turistički je interesantan, što je turska vlada već davno shvatila. Posljednjih godina ima čak i nekih iskapanja. Osim toga, bio bi to znak dobre volje prema nama kršćanima. Nakon što kod nas džamije niču kao gljive poslije kiše, molba za jednu kršćansku crkvu u Turskoj zaista nije prevelik zahtjev! Ako premijer Erdogan vidi budućnost Turske u EU, onda mu se sada pruža prilika da pokaže, da u njegovoj zemlji vjerska sloboda ne postoji samo na papiru.
Što vi osobno očekujete od Pavlove godine 2008/2009?
Pavlova godina pruža nam dvije velike šanse.
Kao prvo poziva svakog pojedinog kršćanina da se pozabavi izvorima svog vjerovanja, da ih upozna i istraži i da mu oni postanu bliski.
S druge strane poziva Europu, koja se nalazi u procesu traženja definicije same sebe, da se sjeti svog kulturnog identiteta. Theodor Heuss, prvi predsjednik njemačke republike i uvjereni liberal, jednom je izjavio, da je Europa izgrađena na tri brežuljka: na Aeropagu, simbolu grčke misli i demokracije, na Kapitolu, simbolu rimskog prava i na Golgoti, na kršćanskoj slici čovjeka. U osobi sv. Pavla prvi put su međusobno povezana sva ta tri elementa: Evanđelje se našlo s filozofijom i osvojilo Rim. Nastao je kršćanski zapad - baština na koju možemo biti ponosni, svjetlo koje više ne smije biti skriveno.
Iskoristimo Pavlovu godinu da iznova otkrijemo tu veličanstvenu baštinu!
Post je objavljen 16.07.2008. u 23:55 sati.