Multipla Skleroza - MS - Moguće je sve

nedjelja, 12.05.2019.

DAJ SHVATI, NE MORAJU!! Pričam tako sa prijateljicom koja također nosi jednu autoimunu dijagnozu pa se ona meni jada kako joj je najgore izaći na kraj s tim konstantnim nerazumijevanjem. I spominje onda taj famozni UMOR kojega je prepuna ova multipla skleroza, a vjerujem i gotovo svaka autoimuna bolest. Kaže tako da kad je savlada taj umor da bi najradije legla posred ceste da joj "kušin bude stina"(naravno da smo obje crkle od smijeha nakon te izjave). Nisam si mogla pomoći a da se gotovo samozadovoljno ne nasmijem i ne kažem:" Meni pričaj o tome!" I onda sam joj, moram priznati malo ponosno, rekla da se spasi i da je što prije može prestane to smetati. Kažem ja njoj; stara, ti izgledaš kako izgledaš, vrhunski. Plešeš savršeno(trenerica je plesa), izgledaš još bolje i onda kad ti nekom kažeš da nešto ne možeš, da si umorna, nije li logično da ti malo teže povjeruje. Mi ljudi smo vizualna bića. Sve percipiramo tako kako vidimo. Ako tebe netko vidi tako Dobru (i dobro i Dobru) i za očekivati je da tako Dobra možeš štogod hoćeš, pa onda ti kažeš da ne možeš i da si umorna onda je isto tako za očekivati da taj lumen ne razumije da je to moguće. I stara, daj prekini da te to živcira. Što ti imaš od toga? Imaš potrošit par minuta više da dotičnom probaš pojasniti o čemu se radi, ali isto tako očekuj da on ne shvati, što na kraju tebi nije ni bitno. Točno to! Tebi nije bitno hoće li to netko shvatiti ili neće. Bitno je da ti shvaćaš. Da shvaćaš i to kao i da drugi NE MORAJU shvatiti. Onda će se lijepo desiti da ovi koji ne shvaćaju odu i isto predivno tako, da ovi koji shvaćaju OSTANU. I? Kud ćeš bolje? Zato daj stara, hajd' imaš IQ puuno veći od toga da bi se zamarala time. Tako pobjedonosno sam zaključila naš razgovor i njeno "Imaš pravo" sam zaista očekivala. Oznake: humor, dijagnoza

petak, 10.05.2019.

Zapitaš li se sestro!? I tako nakon treninga, pričam sa curom koja mi dolazi već neko vrijeme na pilates i kaže ona meni : "Znam za tebe, imam i ja multiplu sklerozu od 18-e godine." Ja ostanem potpuno iznenađena jer na curi po apsolutno ničemu nebi rekla da istu ima. Standardno, naravno. I onda se opet počnem pitati ono što sam odavno spoznala i zaključila. Jel' moguće da nas zaista ovoliko ima? Jel' moguće da su to sve od reda mlade, drage , nasmiješene i pozitivne cure (ima i rijetkih ali groznih iznimki)? Ja kao ja, nisam si mogla pomoći da automatski ne zagrlim curu i ne kažem joj :"O, pa i ti sestro!?" Nisam uspjela puno s njom pričati ali smo svakako dogovorile pričati još i ispričati si toliko toga. Jel'to zbog toga što gotovo nagonski odmah proživim sve ikad doživljene (neizbježne) strahove i tuge koje nosi ta naša MS pogotovo u svom početku, pa odmah suosjećam do boli? Ono, sestro, znam, bila sam tamo, lomilo me to! Sestro, diviš li se na dane svojoj snazi? Sestro, jel'te puno pogodio odlazak tvojih dotadašnjih najbližih? Sestro, jesi li ikad imala nakazne misli kako ti je drago što si dobila ovo? Sestro, zapitaš li se kakav bi tvoj život bio bez ovoga, s koliko falših "bliskih" a opet toliko dalekih? Sestro, jesi li u najluđoj primisli mogla zamisliti da ćeš upoznati ovako divne ljude, da će ti potpuni stranci u tako kratkom roku postati sestre i braća, gotovo krvna (mijelinska)? Sestro, jel'i tebe gledaju k'o luđakinju kada kažeš da ti nije ža' što si dobila ovo, ako je to bila cijena da "pročisti" tvoj život od svega falšeg? Od falšeg, čega si se uvijek grozila, gadila i imala neshvatljiv otpor prema istom, otpor koji ti je sad apsolutno logičan? Jel'sad imaš čemu pripisat svoje, tebi tad neshvatljivo, nepripadanje određenim ljudima, situacijama, mjestima... I onda se desi, načekaš se, ali se desi. Počnu kockice se slagati. Počneš shvaćati zašto. Što više shvaćaš, manje se pitaš. I onda opet, ta neka zadovoljština unatoč apsolutno nezavidnom stanju. Zdravstvenom stanju bar. Jel'ti se desi sestro? Znam da desi. Ako i misliš da nije, pričekaj, znati ćeš da JEST, sestro... Oznake: dijagnoza, mladost

ponedjeljak, 29.04.2019.

Kako i zašto je lipo upoznati ČOVIKA! Pri prvom kontaktu očima, pri prvim izgovorenim riječima, pri prvoj "dobro izvućenoj neugodnosti"... Nema greške. Čovika ne možeš "falit"! Čovika možeš prepoznati po osmijehu. Jesu li mu pri osmijehu usklađena usta i oči? Jesu mu usta razvučena od uha do uha, a oči nikakve znakove topline ne pokazuju?! Nisu usklađena! Da ne glumi, bila bi. Itekako. Jel'govori opušteno ili usiljeno se samo smiješi i potvrdno ti kima glavom? Ni pre srdačan ni prehladan. Opušten. Neopterećen. Zrači beskrajnom milinom, pozitivom i toplinom. Tako da iako si ga tek upoznao poželiš sa njim pričati bez prestanka. Poželiš ga odmah pitat hoće li ti biti najbolji prijatelj, kao kad si dijete bio. Poželiš mu reći:" Hajdemo mi uokolo ovako nasmijani, dobronamjerni i opušteni vidjeti koliko još ljudi će nam se priključiti kad se prepoznaju u nama!" Da. Kad vidiš, upoznaš i prepoznaš čovika, vratiš se u one godine kad je samo to bilo ti bitno. Da se s nekim osjećaš tako opušteno, zaigrano, neopterećeno. Da te ne brine tona svakodnevnih obaveza. Da te ne pritišće tona nametnutih ali tebi nebitnih stvari. Da si možeš priuštiti sat, dan, najjednostavnije opuštenosti, bez ikakvog opterećenja, samo uživanje u jednostavnoj ali ujedno i najvažnijoj činjenici, tome što jednostavno JESI. Jesi tu i JESI sada i to je tako dobro, što jesi i što možeš biti. Eto, kad upoznaš i pripoznaš čovika, naleti ti lavina ovih i sličnih emocija i htijenja. Zato ja volim upoznati i pripoznat ČOVIKA!! Oznake: čovjek, ljubav

utorak, 09.04.2019.

"Nije ti mrsko što si dobila To!?" Da! Nakon zbunjujućeg, zabrinjavjuće-upitnog pogleda odustanu, strpaju te u ladicu "munjenih" i to je to. Nije mi mrsko! Nije mi mrsko svaki put kada se sjetim koji bi sve ljudi još bili blizu mene, koje sve ljude bi ja još rangirala tako visoko i za njih dala SVE, a evo, oni za mene NIŠTA, naravno da mi nije mrsko! Onda se, naravno, čovik zapita, jel' stvarno jedino usljed takvih "nevera" čovik može vidit tko mu je sve blizu i odan? Jel' zaista moraš slomit sve kosti da bi cijenio pokret? Jel' zaista moraš oslijepiti da bi cijenio vid? Jel'moraš ostati bez sluha da bi cijenio pjesmu? Jel'zaista moraš ostati bez glasa da bi cijenio govor Jel'zaista!? Pa po svemu ovome što sam do sada vidila, čini se da MORAŠ. Jesmo li mi ljudi time prokleti!? Ne cjeniš nešto dok ne ostaneš bez toga? Nije da tu prosipam neku pamet (nemam ništa ni prosuti baš) ali, eto, gledam po sebi i opet govorim, kad se sjetim gdje, s kim i kakva bi bila da nisam dobila OVO, prepadnem se! Da, da. Onda sve one izreke što ste smatrali za puke floskule i tlapnje vam toliko dobiju na težini: Ne znaš što imaš dok to ne izgubiš! Ne znaš koliko si sretan dok si zdrav! Po muci se poznaju junaci! Ne gledaj tko je s tobom dok imaš sve, gledaj tko ostane kad ostaneš bez ičega! Nisi svjestan koliko si jak sve dok biti jak ne ostane tvoj jedini izbor! Zavoli sebe da bi mogao te voljeti itko drugi a i da bi i ti mogao nekom ljubav dati! I onda!? Što kažete!? Bili vi mijenjali ono sve falše, tanko i umjetno za ovo? Novo sve! Novi prijatelji, ali sa velikim i čvrstim P, novi, kristalno jasni ciljevi i stare, dobrano utvrđene, lekcije i greške koje teško da ćete ponoviti.... Ja bih, odmah!!!! ;) Oznake: mladost, ljubav

ponedjeljak, 08.04.2019.

Udruga MULTIPLA SKLEROZA MOGU SVE?!? Kako to misle "Mogu Sve"? Kako možemo sve kad imamo ovu dijagnozu sa kojom iz minute u minutu ne znamo kako će nam biti i što očekivati!? Kako misle da možemo SVE kad smo onemogućeni u toliko toga od kada imamo ovu dijagnozu!? I onda mi moramo iznova objašnjavati što i kako smo mislili sa tim nazivom udruge. Moramo objašnjavati da je samo ime dano tako da bi bilo poticaj, motiv, za oboljele, da ne odustaju kad im je najteže, da budu svjesni da niti jedna situacija u kojoj su trenutno sa tom dijagnozom ne mora značiti da je to krajnje odredište. Znamo reći za ovu našu dijagnozu, da je ujedno i strašan životni učitelj. Uči te kako izdržati i iznijeti situacije i poteškoće koje u najluđem snu nisi mogao zamisliti da ćeš izdržati. Uči te da, tren si mislio da je GOTOVO, da nema više povratka na staro i kad ne možeš zamisliti da si opet kao što si nekad bio, vratiš se i onda se jedva možeš sjetiti kako si loše bio. Uči te da svi ljudi koje si uzimao za SIGURNE i prebliske i preodane, da naučiš preživjeti kad vidiš da sve to što si bez ikakve sumnje vjerovao, da i nije tako. Uči te da najprije i najviše se moraš uzdati u sebe i svoje snage, i onda kad vidiš da su tvoje snage na izmaku, da ideš preko svojih granica izdržljivosti. Da naučiš na gubitak, na izdaju, na raznorazne udarce.... Ali, NIJE sve crno. I to te uči. Kada u tvoj život počnu ulaziti ljudi koji te vide u potpunosti, koji te cijene zbog tvoje snage još više, koji neće radi toga otići, koji će baš radi toga OSTATI! E to je ljudi moji nešto divno, punina tih odnosa, iskrenost i odanost, koju da niste u takvoj situaciji vjerojatno nikad upoznali ne biste. To je ono zbog čega mnogi s ovom dijagnozom kažu da im nije žao što imaju ovo, ako je to trebala biti cijena za ovakvo "otvaranje očiju". Ne odustati, ne biti frustriran, ogorčen, nezadovoljan, kivan.... Pomiriti se sa soobom, sa svojom situacijom, sa svojim novim, nekada ograničenim mogućnostima. Ne odustati. Da, biti onakav kakav želiš da drugi budu. Onda možeš i očekivati da ti takvi dođu na put kao što će i doći, ako ustraješ i ne odustaneš!! Eto, zato MOGU SVE! Zato da uzmete to koliko možete i ne predajete se. Nadam se da sam bar dio željenog uspjela prenijeti. I da, govorimo o stanju MS-a gdje se izmijenjuju faze relapsa i remisije bolesti, jer jedino o takvom obliku MS-a možemo govoriti iz iskustva. Budite dobro, od srca... Oznake: Multipla skleroza, mladost

subota, 02.03.2019.

"Tu su moji didovi davno sidro bacili, mene vezali!" Nisu!! Grlit' se polupijani, lupat se po prsima i pivat ove i slične stihove... Onda lipo otić doma, na stolu neplaćeni računi, a ti smišljaj što ćeš sutra za ručak! Ma dajte, jel'me netko zaje ..a!? Divna je meni Hrvatska, zemlja u kojoj sam rođena i u kojoj su moji preci rođeni još stoljećima unazad. Ali, da je moj pradid mene veza, NIJE! Da je zna da će ovako bit, da ću raditi i sa tom plaćom imati jedva život iole normalan, dostojanstven za čovika!? Ne virujen!! Da ću morati gledati i šutke pristati na to da će imati samo oni koji su i prije imali, kojima su ostavili dide, pradide, ujci, strici, a ja ako sam izvukla takvu kartu (tko mi je kriv), pa mi nitko ništa ostavio nije, pa ne daj Bože još i dijagnozu dobiješ... Da bi moj pradid reka' :"ostani ćerce, tu su tvoj dom, tvoji svi, nema veze što ne možeš živit ka' čovik, budi tu i budi sritna s toliko koliko imaš (nemaš).. Muči i trpi!" E pa ne virujen. A i da bi mi to reka', ja bi njega lipo pitala : "Jesi ozbiljan!? Jel'mi stvarno govoriš da ostanem!? Za što!? Da mogu savit kičmu šta više, da me ne dira nepravda, da me ne dira toliki ljudski jad, ljudi koji su priživili glavninu svog života, doprinosili zajednici i koji sad prid sam kraj svog života moraju po kontejnerima kopat jer sa penzijom jedva režije plate!?" Onda opet, ne mogu se ne sitit ne tako davne prošlosti, svog ditinjstva, kad su golobradi mulci s puškama išli, branit svoju Hrvatsku. Kad je koliko žena ostalo bez muževa, koliko dice bez očeva, koliko matera bez sinova! ZAŠTO!? Da bi obranili i izborili samostalnost i ime svoje Hrvatske, koja će se nakon 20 godina gotovo trećina iseliti za boljim životom??!! Čemu dite svoje ja da učim!? Da bude pošten, radišan i iskren!? Pa kad me to moje dite pita zašto njemu takvome ne ide, a onaj što je neradnik, nepošten i neiskren ima sve što poželi!? Šta da ditetu kažem!? Kažem sad vama, da i ja jedva čekam otići iz svoje Hrvatske. Jedva čekam ići radit negdje 'di ću moći raditi i živit ! Di ću moći dobiti posao radi svojih sposobnosti a ne radi veze "priko čov'ka". Di će netko cijeniti, pogotovo u mojoj situaciji, što nisam odustala, legla, i rekla: "Ja ne mogu, ja imam dijagnozu... Di će netko baš htjeti pomoći, di će netko reći provaj, pomoći ću ti, di ću moć bit mater, imati za to vremena, sredstava i snage!? Sutra bi išla!!! A vi, sidite na rivi, sa jedva izbrojanih petnaest kuna kovnica za kavu i vičite : "Ko OVO MORE PLATIT!" Oznake: Život standard

srijeda, 13.02.2019.

Zašto iskreno!?? Zato!!! "Pa zašto uvik moraš biti tako direktna i tako iskrena? Nekad je dobro nešto prišutit i nešto sakrit..." I koliko god pokušavala, izgleda da ostatku svijeta ne mogu objasniti zašto NEMOGU, NEZNAM I NE ŽELIM drugačije. Razlog je jednostavan da jednostavniji nemože biti. Ne želim remetit svoj mir koji će neizbježno biti narušen ako ja bilo što prihvatim što ne želim, kažem što ne mislim i učinim nešto protiv svoje volje. Kad to kažem, mislim na to da bi ako bilo što od nametnutog, što se očekuje da prihvatim/učinim se kosi s mojim uvjerenjima, stajalištima, sa samim mojim bićem. Vidila sam ljude koji pristaju na takvo nešto učiniti, jer eto, bilo bi dobro za posao, koristiti će im posli, da se ne naljute drugi... E pa ja Neću. Kome bilo pravo kome krivo. Uvik ponavljam ka' papiga, NIŠTA mi ne može zamijeniti užitak držanja uspravne glave, ne okrićanja iste od ikoga. Ljubomorno čuvam taj užitak i nedam ga ni za kakve površne i prolazne užitke. Obraz čuvam i ne prodajem! "Ne očekuj da ćeš onda uspit igdi išta!" Ne očekujem i NE TREBA mi. Pod tu cijen Ne! Eto, pa me opet pitajte zašto! Oznake: Život iskreno

četvrtak, 07.02.2019.

Oni koji će OSTATI! Ma baš tako. Javlja se meni tako prije koji dan novinarka jednog portala i pita me bili mogla reći nekoliko rečenica o svojoj Multiploj Sklerozi, da želi napraviti članak. Eh... Sad sam ja bila u problemu, kako u nekoliko rečenica strpati ovaj svakodnevni moj "zabavni park" u kojem nema čega nema. Krenula sam tako odreda, što mi je prvo palo na pamet. Porazbijala sam dobar dio kuhinjskog inventara, ali okrenem to na šalu i kažem da je "veselica" pa malo čaše lete. Svaki drugi dogovor zaboravim, al' pravo mi i budi dok ne počnem zapisivati sve. Sve češće okrećem uho ljudima kad mi nešto kažu i pitam da mi ponove. Fokusirati i koncentrirati mi se nekad je toliko teško da me to samo rasp####. Ravnoteža kao da uživa što me ljulja kao da sam pijana pa mi se javlja u dovoljno kratkim/dugim intervalima. Mjehur također, očito na neki sadistički način igra igricu, ne mogu trpjeti doći do wc-a a kad dođem trebam čekat nekoliko minuta da napokon i obavim. Zatim"brain fog" a ja to zovem - da mi se sjetiti što sam jutros doručkovala teško kao sjetiti se koju majicu sam nosila 2.3.2013. Ne osjećam lijevi dlan, lijeva noga mi zapinje toliko često da je češća nego... Ne znam što... I onda tako kad počneš nabrajati sve to, kako se neće netko tko je "zdrav" pripast k'o lud i pobić!? Eh, a da je imati sposobnost to sagledati sa malo drugačije strane pa reći: "Alo stara, tebe toliko toga zafrkava tako često, a ti uspijevaš da ti svaki dan izgleda, nekom tko to ne zna, apsolutno normalno!?" Koliko hebeno snage, živaca, strpljenja i opet na kraju SNAGE triba da to osoba u takvom stanju uspije!? Onda ja, ovakva kakva jesam, znam to prostački i brutalno iskomentirati i zaključiti sa "jer sam nemila životinja"! Pa kad i jesam. Ali šteta. Šteta što nakon te spoznaje uglavnom svi slično reagiraju i udalje se, jer ne znaju koliki spoj strašnih suprotnosti se tu krije. Uz tu zastrašujuću snagu, tu je i onaj, dobro zakamuflirani dio. Onaj nježni, odani, preslatki dio. I šteta ljudske nesposobnosti vidit iza/iznad toga. I opet šteta što to najviše rastužuje one u ovom MS svitu, koji zbog toga gube nadu. Nemojte! Kad dođu oni koji uspiju vidit iza toga, to su pravi! Oni za koje se nećete tribat bojati da će otići kada ih budete trebali. Oni koji će doći i biti! Oni koji će ostati!! Oznake: ljubav, iskrenost, snaga

četvrtak, 20.12.2018.

DIJAGNOZA - LIJENOST! I evo, sad gledam, i shvatila sam svoj problem. Dobro, za bit iskrena, svjesna sam ja tog svog problema odavno, ali što više gazim u ovim nekim "novim pothvatima", što više susrećem ljude slične sebi, sve više shvaćam da ZAISTA imam problem, i sve mi je više razumljivo da ni nisam mogla ništa postići te da je ovo što sam i postigla WOW s obzirom na moju neupornost, nedosljednost i lijenost. Da, točno to i točno tako. I naiđem na odličan tekst jedne cure, i ja kao ja, veći problem mi je Ne pitati nego pitati, pitam tako curu nakon kraćeg ugodnog dopisivanja, kako je uspila skupit 5000 pratitelja. Cura mi kaže da je objavljivala svaki dan tekstove, da je pisanje opušta, da joj je to odličan ispušni ventil i da su se tako skupili... Ja se mislim, pa cura je kao i ja, pisanje joj je relaksacija i zabava. Da, ista kao ja osim u jednoj stvari, a to je da je dosljedna, što ja NIKAD nisam bila. Kristina započne nešto ali misli da je dosta objavit jedan video misečno da to bude zapaženo i da ljude, poglavito istomišljenike, zainteresira. To su ti trenutci kad se stvarno zapitam jeli ta moja lijenost dijagnoza ili ima veze čak i s inteligencijom. Budimo realni, nekoliko galaksija sam daleko od ikakvog lumena, ali ovako trivijalne stvari da ne mogu na vrime savladati... Uf... Onda opet u biti shvaćam ja to, ali sam LIJENA i jednostavno mi se ne da, a očekujem. Kad ovo pišem pa čitam dođe mi da se ispleskam. A onda opet... Koliko sam ja, poglavito u zadnju godinu, uspila. Stvari što nikad nisam mogla zamisliti, što napravila, što završila, što ostvarila. Tu definitivno moram bit realna i reći da nemam dijagnozu koju imam, pola toga nebi bilo. E onda dolaze pitanja. Jeli moramo biti pritisnuti, uvjetovani nečim, da bi pokušali i ostvarili neke stvari? Definitivno iz svoga iskustva mogu reći, da mi se nije izdešavalo sve što jest, nebi gotovo ništa od toga postigla. Moram priznati da čoviku znači kad primi povratnu informaciju o onome na čemu radi i što smatra važnim/korisnim, da su to primili a pogotovo priznali ljudi kojima je to i bilo upućeno. I tako mi se desilo. Točno to da sam primila jednu odličnu vijest, vijest kojom mi je doslovno netko drugi rekao i nabio na nos: "Kristina to što radiš je dobro i potribno. Bravo!" Da ne idem na dugo i na široko, uskoro bi tribala imati i konkretno pokazat o čemu pričam, pa ćemo onda više. Ali definitivno, lijenost je moja dijagnoza koju moram ličit! :( Oznake: dijagnoza, uspjeh, upornost

ponedjeljak, 10.12.2018.

Jeste STVARNO cool ili ste "ODGLUMLJENO" cool!? Postoje oni koje " umjetno/odglumljeno" boli briga, i oni koje STVARNO boli briga. Oni koji su s guštom i ponosom ono što jesu, ne rade ništa zbog toga da bi ih drugi priznavali, hvalili i tražili. Sve što rade, rade jer to vole,u to vjeruju i to smatraju ispravnim. "Glumce" možete lako pripoznat ako ste vi jedan od onih koje STVARNO boli briga. Ne samo da ih možete prepoznati, već vas takvi malo jače iritiraju dok isto tako oni primjete da ih vi "čitate" i bodete ih za popi...* Daa, već sam i sebi dosadila sa tim tvrdnjama, ali, što mogu kad je to uvijek aktualno. Gdje god sam došla, ne znam jel' mi trebalo više od koju minutu da takve uočim i u startu eliminiram. NE, ne volim takve u svojoj blizini jer me svojom glumom i usiljenošću sputavaju i ruše sve moje do sada dobro držane i građene postavke. Da, opet da se ponovim, nikoga ne spuštam, nikom ne pametujem, zaželim sve najbolje, i odem svojim putem. Bez išta ružnih riječi i uz osmijeh. No, takvima je to gore od najjače pleske jer se tek onda osjećaju "spušteno i degradirano" kad nisu uspjeli "pomaknuti i srušiti" tvoje postavke svojom teško i dugo vježbanom glumom. I ooopet ponavljam, DAJTE LJUDI, prvo zavolite sebe, nek' vam bude lipo u vašoj koži, i onda ćete tako zračiti i izgledati i bez te "glume". Bilo da su to najtrivijalnije stvari kao što je namjestit se za fotografiju (NE MORA glava bit nagnuta na 35 stupnjeva), obući se za vanka ili predstaviti se u novoj ekipi... Eto, za Novu od srca svima želim da se oslobode te preučestale glume i budu ono što jesu. Dakako, to će moći biti tek kad promijene iz temelja sve falše u svom životu, al' krenite ljudi, isplati se!! ;) . Oznake: cool, gluma, stvarni život

<	svibanj, 2019
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Svibanj 2019 (2)
Travanj 2019 (3)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Listopad 2018 (2)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv