Multipla Skleroza - MS - Moguće je sve

ponedjeljak, 08.04.2019.

Udruga MULTIPLA SKLEROZA MOGU SVE?!?

Kako to misle "Mogu Sve"? Kako možemo sve kad imamo ovu dijagnozu sa kojom iz minute u minutu ne znamo kako će nam biti i što očekivati!?
Kako misle da možemo SVE kad smo onemogućeni u toliko toga od kada imamo ovu dijagnozu!?
I onda mi moramo iznova objašnjavati što i kako smo mislili sa tim nazivom udruge.
Moramo objašnjavati da je samo ime dano tako da bi bilo poticaj, motiv, za oboljele, da ne odustaju kad im je najteže, da budu svjesni da niti jedna situacija u kojoj su trenutno sa tom dijagnozom ne mora značiti da je to krajnje odredište.
Znamo reći za ovu našu dijagnozu, da je ujedno i strašan životni učitelj.
Uči te kako izdržati i iznijeti situacije i poteškoće koje u najluđem snu nisi mogao zamisliti da ćeš izdržati. Uči te da, tren si mislio da je GOTOVO, da nema više povratka na staro i kad ne možeš zamisliti da si opet kao što si nekad bio, vratiš se i onda se jedva možeš sjetiti kako si loše bio.
Uči te da svi ljudi koje si uzimao za SIGURNE i prebliske i preodane, da naučiš preživjeti kad vidiš da sve to što si bez ikakve sumnje vjerovao, da i nije tako.
Uči te da najprije i najviše se moraš uzdati u sebe i svoje snage, i onda kad vidiš da su tvoje snage na izmaku, da ideš preko svojih granica izdržljivosti.
Da naučiš na gubitak, na izdaju, na raznorazne udarce....
Ali, NIJE sve crno. I to te uči.
Kada u tvoj život počnu ulaziti ljudi koji te vide u potpunosti, koji te cijene zbog tvoje snage još više, koji neće radi toga otići, koji će baš radi toga OSTATI!
E to je ljudi moji nešto divno, punina tih odnosa, iskrenost i odanost, koju da niste u takvoj situaciji vjerojatno nikad upoznali ne biste. To je ono zbog čega mnogi s ovom dijagnozom kažu da im nije žao što imaju ovo, ako je to trebala biti cijena za ovakvo "otvaranje očiju".
Ne odustati, ne biti frustriran, ogorčen, nezadovoljan, kivan....
Pomiriti se sa soobom, sa svojom situacijom, sa svojim novim, nekada ograničenim mogućnostima.
Ne odustati. Da, biti onakav kakav želiš da drugi budu. Onda možeš i očekivati da ti takvi dođu na put kao što će i doći, ako ustraješ i ne odustaneš!!
Eto, zato MOGU SVE!
Zato da uzmete to koliko možete i ne predajete se.
Nadam se da sam bar dio željenog uspjela prenijeti.
I da, govorimo o stanju MS-a gdje se izmijenjuju faze relapsa i remisije bolesti, jer jedino o takvom obliku MS-a možemo govoriti iz iskustva.
Budite dobro, od srca...

Oznake: Multipla skleroza, mladost

- 18:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 15.08.2018.

Najteže se P! P za poP....

POHVALITI sebe, POGRDIT SEBE, POGURATI sebe, POMOĆ sebe, POSLUŠATI sebe, POSLAT U P... materinu sebe... I na kraju, al ništa manje bitno, Pustiti!
P za POP...
Evo ovako je "zvučalo" moje zadnje "mazanje" travom.
"Mazanje travom" ja zovem ovo moje konzumiranje ulja kanabisa, koje koristim već gotovo pola godine.
Naime, nakon svakog konzumiranja toga ulja, desila bi mi se prosvjetljenja, tipa, neke fix ideje, neke pre pametne stvari, kojima bi ja jutro nakon bila oduševljena.
Oduševljena zato što ne mogu virovat da mi u tom momentu, u takvom stanju, dolaze takve ideje.
Zašto sam uopće uzela u obzir to što mi se dešava? Uzela u obzir mislim, tako da tome pridodam ikakvu pozornost u smislu toga da ja javno govorim o tome.
Zato što, već odnedavno, nekoliko stvari koje su mi se tada prikazale, provala sam provjeriti, i ISPALO JE TO DA SAM SAMO TREBALA PRVOJERIT!! POKUŠAT!! P!!!!!
I evo upravo sam, prije no što sam započela pisanje ovog posta , uzela svoju dozu ulja i dovršavam ovaj post.
Moram Priznati, OPET P, da ja ovo zapravo činim iz sebičnog razloga,a to je taj, što 'oću sutra kad ovo idem pročitati, da vratim bar malo ovog osjećaja od sad.
Sad ću morati ići, jer mi val Nirvane sustiže i prstiće, pa ne mogu više tipkati. A brzo će doći i do očiju...
P P P Pozdravljam vas i jedva čekam sutra pročitati "snimku" svoga "mazanja".
Noooooć....

Oznake: život, mazanje, Multipla skleroza

- 22:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 03.08.2018.

Ode sam došla... Da mi dođe...

Cilo vrime čekam.
Čekam da mi dođe, da me preplavi, da me odnese...
Al već je dugo nije bilo.
Mislila sam da kad dođem ode, u ovu silinu lipote prirode, čistog zraka, pre divnog pogleda, mora, silnog Velebita, da će mi onda doć...
Al' još uvik čekam.
Ne znam jel ta moja inspiracija koja me prije puno više posjećivala, trenutno blokirana nekim drugim čimbenicima.... Ali... Kako god. Još je čekam i ne gubim nadu.
Sidim ode na plaži, uz more, isprid kuće i čekam je.
Nije me briga. Pisat ću nepovezano, ka šta sam uglavnom cila, uvik...
Znači, došla sam ode, doslovno ozdravit i niiije me briga šta bi mi oni "najbliži" rekli "maaah, tebi se može"...
Dobra je to stvar u ciloj ovoj MS štoriji, šta te aaapsolutnooo počne bolit uvo za to šta itko govori, pa tako i ti najbliži.
Počneš prvo i isključivo slušati sebe, svoj inner voice, svoju nutrinu, šta bi svaki čovik triba, al' jbg, malo ih to uspije, za života uopće, dok ih ne stisne nešto ovako, hebački, ka' šta je ova moja MS.
Najviše "mojim suborcima" želim reći , priuštite si s vrimena na vrime, odlazak...
Ako imate ovako ka' ja, misto na kojem ste odrasli, proživili najlipše trenutke ditinjstva, di vas liči more, ili bilo kakva priroda, di su vam prijatelji iz ditinjstva, koje još uvik volite i s kojima ste dobri...
Pobignite, kad god uspijete. Vratite sebi miris i okus ditinjstva, sritnih i bezbrižnih dana. Neka vam svaki atom tila to osjeti.
Daaaa... Provajte... Bit opet dite.
Kad ste s tako malo i ničim bili tako sritni. Dok vas nije ukalupia i zgnječia ovaj bezdušni način življenja..
Ozdravit ćete. Ili bar bit bolje..
Trenutno bar..
Ne lupetam.. iz vlastitog iskustva govorim..
I od srca vam to želim!!

Provajte....

Oznake: Multipla skleroza, život, izliječiti, more

- 20:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.05.2018.

Sritna , najsritnija šta imam Multiplu Sklerozu!!!

Je!! Dobro ste pročitali!!
I znam točno tko i kako će prokomentirati ovo. Od onih koje sam smatrala najbližima:"Aj, čuj nje, šta sad izvodi i mudruje...glumi..." Ali i na to sam,eto, navikla. Jer, očekivala (čitaj zaje..la se) sam da će prvo njima bit drago ovo što radim, kupim oko sebe ljude koji su u istoj životnoj situaciji, dižem iste ljude (bar tako oni kažu), radim s njima, za njihovo a ujedno i za svoje dobro, podižem svijest o ovoj sve učestalijoj bolesti... Kao, bit će sretni, bit će im drago što pronalazim svoj put i sebe, al naprotiv, oni misle da je to sve...moja neka...falša demagogija, da sam zabrijala u prazno, šta imam od toga..
Je, u početku me to strašno ljutilo, Skoro frustriralo, nisam mogla virovat.... Al eto, život moj ne odustaje. Uporno i non stop me na naj luđe načine uči, uvjerava i osviještva tako nečemu.
Ok Živote moj, moš malo pristat, šaltat u nižu brzinu, shvaćam lagano... Jbg... Uvik sam malo tvrđi orah bila u micanju od nekih svojih default postavki. Al ok.
Da se vratim na ono što sam prvo htjela reći.
To je ono da, što sam duže u ovoj "Multiploj" što više"naših" ljudi sam upoznala, vidila svakojakih priča,životnih situacija, daća i nedaća.... Da!!!
Sve više sam sritna i zahvalna što je imam, što me makla (doslovno, preneseno i brutalno) od onuda gdje sam bila,od ljudi s kojima sam bila, dokazala mi i prokazala falše od stvarnog, iskreno od lažnog... Priživila sam. I sad apsolutno uživam.
Je, istina, čekam da još dosta stvari se posloži,al znam da hoće. Ide prema tome, radim na tome, skupljaju se oni pravi, ISKRENI i JAKI oko mene,i rastem i jačam, sritna.
Kako ne bi bila sritna?! Kad čujem i vidim njihove životne lomove koje su preživili i iz toga izašli još tisuću puta jači, bolji, iskreniji, sritniji, pozitivniji. Kad ih vidim kako poimaju život i sve njegove "probleme", kad vidim gomilu ljubavi, empatije, altruističnosti.
SVAKI put se nanovo zaljubim u njih,u njihovo srce i njihovu snagu i STVARNO I BEZ PRETJERIVANJA ih smatram za svoje prave sestre i za sada jedan brat!!! I kako neću bit sritna?!??
Ono što neki ljudi ne uspiju za života, ja sam donekle dosegla. Naravno,žele to ako su onakvi kakvi tribaju bit. Pravi LJUDI. Ako žele odje..t ono sve šta im ne triba, šta im se nameće a ne radi im dobro..
I neki dan pričam s njima, ostali smo na našoj pivi iza treninga, pričali..duboko, iskreno i o naj dubljim,naj težim stvarima koje smo prošli u životu,u dubokom, najdubljem povjerenju, pričala sam i prije tako s ljudima koje sam smatrala naj bližima... Al ispalo je da, nisu to bili,i da to nije bilo u povjerenju, bar ne onako kako sam ja to vidila i htjela.
I opet, neka sam prošla sve što je bilo,ako je to sve tribalo bit da ovi DIVNI, PREDIVNI ljudi dođu u moj život, DRAGO MI JE I SRITNA SAM!
Ne tribam vas imenovat, znate koji ste, moje sestre i brate.... Volim vas puno i hvala vam šta ste takvi kakvi jeste i šta ste u mom životu!!!!!!!
Voli vas vaša dosadno pekmezasta trenerica !! :)

Oznake: Multipla skleroza, život, Zdravlje, sreća

- 15:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 19.05.2018.

Napokon se događa! To sam htjela!!

Zvoni mi mobitel. Nepoznati broj. Predstavlja se žena, ima 52 godine i govori mi da taman je završila sa kurom kortikosteroida. Nastavlja svoju priču,što je sve smetalo i kako joj doktori ne znaju točno reći što joj je, dok joj je jedna doktorica rekla da je najvjerojatnije Multipla Skleroza jer ima aktivne lezije u vratnoj kralježnici. Da ne duljim to previše, žena je isprepadana, ne zna što je snašlo, ne zna što joj je, nije iz Splita, i nikog bliskog svog osim muža nema tu. Naravno, odmah sam shvatila da je žena u onoj standardnoj našoj prvoj fazi, šoka, nevjerice i poptune izbezumljenosti. Rekla sam joj da je najbolje da se nađemo pa da mi lipo"uživo" sve ispriča. Našli smo se na piću malo kasnije i da, bila sam u pravu. Žena je potpuno u tom stanju. Kada sam došla do nje, slijedio je onaj instinktivni zagrljaj i poljubac, koji se desi svaki put pri upoznavanju nove MS sestre ili brata. Žena mi priča, koliko je sluđena, koliko je izbezumilo sve sa interneta (uredno najčešća greška svih MS početnika), koliko je u nevjerici,da sa svoje 52 godine je spopalo to... Zasuzila je, naravno, ja je opet grlim.
Kada mi je ispričala glavninu svog stanja, apsolutno odmah sam vidjela što je najviše lomi i s čime najteže izlazi na kraj, a to je, naravno, "glava".
Kako ne želi da itko išta zna, kako ne vjeruje da joj se to događa, kako ne zna kako će njen život izgledati,kako se boji sama po ulici hodati, voziti auto joj ne pada na pamet....
Prvo sam joj rekla da je apsolutno svaka osoba koja se našla u toj situaciji imala ista prva pomašanja te sam joj rekla kako joj mogu savjetovati da taj neminovni period skrati, lakše prođe, te da u svemu tome što manje strada.
Rekla sam joj da joj NITKO I NIŠTA ne može pomoći koliko može sama sebi. Rekla sam joj da se apsolutno sve u mom životu počelo mijenjati kada sam ODLUČILA ja da ću početi mijenjati sebe,svoje stanje svijesti i svoj pogled na apsolutno sve počevši od trenutne situacije.
Rekla sam joj u kakvom sam stanju bila, te koliko sam sada, Bogu hvala, daleko od tog stanja.
Za početak POD ODMAH, ako ne eliminirati onda drastično smanjiti"Googlanje" jer nažalost, tamo će naići na 80% naj crnih scenarija i potonuti prije nego je išta i počelo.
Rekla sam joj kako treba minorizirati sve što joj se svaki dan dešava (trnjenje noge,nespretnost u hodu...) Dakle, ne raditi od trenutnog stanja još gore, što upravo svaki put i napravimo kada se ne znamo nositi sa datom situacijom.
Ispričala sam joj pozitivu, borbenost i trezvenost svih mojih cura sa Pilatesa i koliko im to što su upravo takve pomaže i olakšava.
Dakle rekla joj da je prvo i najvažnije postavke u glavi podesiti po trenutnoj situaciji i da tada kreće put na bolje.
Pričali smo tu još o dosta toga... Rekla je da nas je vidila u novinama (urodilo je plodom Yupi) i da je baš htjela doći do mene kad je vidila kako sve to ja iznosim (TO SAM HTJELA)!
Završile smo našu ćakulu sa dogovorom da ćemo se naći sigurno opet na piću. Ona mi zahvaljuje, grli me, ja joj govorim da NE zahvaljuje, da ja zahvaljujem njoj, da me zove kad god joj je potriba i da će sve bit Ok.
Dakle, PRE SRITNA sam bila kad sam shvatila da me zove žena u takvoj situaciji i da joj ja sigurno malo mogu pomoći.
Ljudi moji, za mene je to TO. To je ono što me toliko učini sritnom, toliko da doslovno osjetim kako ja ozdravljam.
Reći će mnogi moji bliski "A što ti imaš od toga". A ja im kažem SVE. Sve ono što mi znači, što me ispunjava i u što vjerujem. Cili svoj život sam takva da mi je materijalno apsolutno nebitno i da pomoći nekom kad možeš je najvridnije nešto.
A lova?! Nije mi bitna, ima je,bit će je... A s ovim, bit će i svega dobroga, šta je najbitnije!!!!!!

Oznake: Multipla skleroza, oporavak, Pomoć, samopomoć

- 21:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 15.05.2018.

Amo provat...

NAPOKON osjećam da kockice upadaju na svoje misto...tamo di su oduvik tribale bit. Napokon imam osjećaj da stvari u mom životu idu željenom putanjom i napokon uviđam zadovoljstvo ljudima oko sebe, važnost njih koji su tu di jesu... kao i važnost zašto oni koji više nisu tu, NISU.Neke stvari nažalost stagniraju.. Nije se svit prominia. JOŠ uvik šta si eksplicitniji, nenormalniji, debilniji, sve si zanimljiviji.. Da, to, dobro ste vidili, DEBILNIJI. I to je još jedna stvarčica nova... Od sada.. ne štedim, izražavam se TOČNO onako kako mi dođe, kakve stvari vidim...i rekla sam vam već prije, ispričavat se za to NEĆU.To je čisto iskazivanje najizravnije, bez imalo uljepšavanje ili sličnog, stvari kakve jesu.
Dakle, sve više gledam, čitam, čujem onih stvari o kojima sam također prije pisala...O tome kako autoimune bolesti mogu kako su došle i otići...kako čovjek kako je obolio može se i izliječiti, i naravno, nije li malo znakovito kako danas nikad više nije bilo ovih famoznih autoimunih bolesti koje tamane čovjeka, dok prije i nije baš....Ja gledam, ma mislite li vi da se čovik malo kasno siti okrenit se, zakočit i pogledat.. Šta ga to kosi? Zbog čega? Čime je pridonia?NIKAD VIŠE nisu bile zahtjevane, ispraznije, DEBILNIJE, nenormalnije stvari nego sad..i O TOME SAM već PRIJE, ono iskonsko u nama se buni, jer NE TRIBA tako bit i NIJE to UOPĆE važno...a čovik se s tim prebukira, optereti, uguši i na kraju, da, oboli...Pa ka da moran reć da mi i nije žao, jer , jbg, sami smo sebi to.. Ali znate čega mi je žao..Onoga šta UVIK naje... oni najbolji... Oni čije biće ne prihvaća to sve.. čija se nutrina i sve ne tjelesno buni protiv toga... oni obolijevaju.. ne žive onako kako tribaju..kako im paše i na kraju , kako bi htjeli... I KA UVIK.. naravno... oni najbolji izvuku deblji kraj...
Evo... gledam te cure iz MS svijeta... žene.. Ne znaš koja je bolja od koje.. koja je prošla i propatila više, koja je više dobra, iskrena.... Ali da... one su oboljele... Jel se sad stavlja pitanje koliko je poželjno bit dobar uopće?A go..o neću bit!! Niti sam takva stvorena niti odgojena...Rekli bi whatever it takes... Ovakva kakva jesam, dobila to šta jesam..nosit ću tako kako nosin... Ali se ne dam... Ne prodajem svoja uvjerenja, svoju osobnost, svoju unutarnju sebe... Radi čega? Ovoga šta se vani nudi..šta je vani poželjno? Hvala ali NE.A ekipi koja se super uklapa u ovo društvo..koja je tražena.poželjna...IN.... Mogu samo poručit.... Good luck..You are going to need it....in the end... Ali vam onda neće pomoć...
*Evo, moj prvi post,na brzinu stavljen i napisan,u nikakvim uvjetima,ali,u planu imam još puno toga...jaaako puno...Stojte mi dobro*

Oznake: life coaching, nešto normalno, Multipla skleroza

- 09:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>