Multipla Skleroza - MS - Moguće je sve

petak, 10.05.2019.

Zapitaš li se sestro!?

I tako nakon treninga, pričam sa curom koja mi dolazi već neko vrijeme na pilates i kaže ona meni : "Znam za tebe, imam i ja multiplu sklerozu od 18-e godine."
Ja ostanem potpuno iznenađena jer na curi po apsolutno ničemu nebi rekla da istu ima. Standardno, naravno.
I onda se opet počnem pitati ono što sam odavno spoznala i zaključila.
Jel' moguće da nas zaista ovoliko ima? Jel' moguće da su to sve od reda mlade, drage , nasmiješene i pozitivne cure (ima i rijetkih ali groznih iznimki)?
Ja kao ja, nisam si mogla pomoći da automatski ne zagrlim curu i ne kažem joj :"O, pa i ti sestro!?"
Nisam uspjela puno s njom pričati ali smo svakako dogovorile pričati još i ispričati si toliko toga.
Jel'to zbog toga što gotovo nagonski odmah proživim sve ikad doživljene (neizbježne) strahove i tuge koje nosi ta naša MS pogotovo u svom početku, pa odmah suosjećam do boli? Ono, sestro, znam, bila sam tamo, lomilo me to!
Sestro, diviš li se na dane svojoj snazi?
Sestro, jel'te puno pogodio odlazak tvojih dotadašnjih najbližih?
Sestro, jesi li ikad imala nakazne misli kako ti je drago što si dobila ovo?
Sestro, zapitaš li se kakav bi tvoj život bio bez ovoga, s koliko falših "bliskih" a opet toliko dalekih?
Sestro, jesi li u najluđoj primisli mogla zamisliti da ćeš upoznati ovako divne ljude, da će ti potpuni stranci u tako kratkom roku postati sestre i braća, gotovo krvna (mijelinska)?
Sestro, jel'i tebe gledaju k'o luđakinju kada kažeš da ti nije ža' što si dobila ovo, ako je to bila cijena da "pročisti" tvoj život od svega falšeg?
Od falšeg, čega si se uvijek grozila, gadila i imala neshvatljiv otpor prema istom, otpor koji ti je sad apsolutno logičan?
Jel'sad imaš čemu pripisat svoje, tebi tad neshvatljivo, nepripadanje određenim ljudima, situacijama, mjestima...
I onda se desi, načekaš se, ali se desi.
Počnu kockice se slagati. Počneš shvaćati zašto.
Što više shvaćaš, manje se pitaš.
I onda opet, ta neka zadovoljština unatoč apsolutno nezavidnom stanju. Zdravstvenom stanju bar.
Jel'ti se desi sestro?
Znam da desi.
Ako i misliš da nije, pričekaj, znati ćeš da JEST, sestro...

Oznake: dijagnoza, mladost

- 21:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 09.04.2019.

"Nije ti mrsko što si dobila To!?"

Da!
Nakon zbunjujućeg, zabrinjavjuće-upitnog pogleda odustanu, strpaju te u ladicu "munjenih" i to je to.
Nije mi mrsko! Nije mi mrsko svaki put kada se sjetim koji bi sve ljudi još bili blizu mene, koje sve ljude bi ja još rangirala tako visoko i za njih dala SVE, a evo, oni za mene NIŠTA, naravno da mi nije mrsko!
Onda se, naravno, čovik zapita, jel' stvarno jedino usljed takvih "nevera" čovik može vidit tko mu je sve blizu i odan?
Jel' zaista moraš slomit sve kosti da bi cijenio pokret?
Jel' zaista moraš oslijepiti da bi cijenio vid?
Jel'moraš ostati bez sluha da bi cijenio pjesmu?
Jel'zaista moraš ostati bez glasa da bi cijenio govor
Jel'zaista!?
Pa po svemu ovome što sam do sada vidila, čini se da MORAŠ.
Jesmo li mi ljudi time prokleti!? Ne cjeniš nešto dok ne ostaneš bez toga?
Nije da tu prosipam neku pamet (nemam ništa ni prosuti baš) ali, eto, gledam po sebi i opet govorim, kad se sjetim gdje, s kim i kakva bi bila da nisam dobila OVO, prepadnem se!
Da, da. Onda sve one izreke što ste smatrali za puke floskule i tlapnje vam toliko dobiju na težini:
Ne znaš što imaš dok to ne izgubiš!
Ne znaš koliko si sretan dok si zdrav!
Po muci se poznaju junaci!
Ne gledaj tko je s tobom dok imaš sve, gledaj tko ostane kad ostaneš bez ičega!
Nisi svjestan koliko si jak sve dok biti jak ne ostane tvoj jedini izbor!
Zavoli sebe da bi mogao te voljeti itko drugi a i da bi i ti mogao nekom ljubav dati!
I onda!?
Što kažete!?
Bili vi mijenjali ono sve falše, tanko i umjetno za ovo?
Novo sve!
Novi prijatelji, ali sa velikim i čvrstim P, novi, kristalno jasni ciljevi i stare, dobrano utvrđene, lekcije i greške koje teško da ćete ponoviti....
Ja bih, odmah!!!! ;)

Oznake: mladost, ljubav

- 13:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.04.2019.

Udruga MULTIPLA SKLEROZA MOGU SVE?!?

Kako to misle "Mogu Sve"? Kako možemo sve kad imamo ovu dijagnozu sa kojom iz minute u minutu ne znamo kako će nam biti i što očekivati!?
Kako misle da možemo SVE kad smo onemogućeni u toliko toga od kada imamo ovu dijagnozu!?
I onda mi moramo iznova objašnjavati što i kako smo mislili sa tim nazivom udruge.
Moramo objašnjavati da je samo ime dano tako da bi bilo poticaj, motiv, za oboljele, da ne odustaju kad im je najteže, da budu svjesni da niti jedna situacija u kojoj su trenutno sa tom dijagnozom ne mora značiti da je to krajnje odredište.
Znamo reći za ovu našu dijagnozu, da je ujedno i strašan životni učitelj.
Uči te kako izdržati i iznijeti situacije i poteškoće koje u najluđem snu nisi mogao zamisliti da ćeš izdržati. Uči te da, tren si mislio da je GOTOVO, da nema više povratka na staro i kad ne možeš zamisliti da si opet kao što si nekad bio, vratiš se i onda se jedva možeš sjetiti kako si loše bio.
Uči te da svi ljudi koje si uzimao za SIGURNE i prebliske i preodane, da naučiš preživjeti kad vidiš da sve to što si bez ikakve sumnje vjerovao, da i nije tako.
Uči te da najprije i najviše se moraš uzdati u sebe i svoje snage, i onda kad vidiš da su tvoje snage na izmaku, da ideš preko svojih granica izdržljivosti.
Da naučiš na gubitak, na izdaju, na raznorazne udarce....
Ali, NIJE sve crno. I to te uči.
Kada u tvoj život počnu ulaziti ljudi koji te vide u potpunosti, koji te cijene zbog tvoje snage još više, koji neće radi toga otići, koji će baš radi toga OSTATI!
E to je ljudi moji nešto divno, punina tih odnosa, iskrenost i odanost, koju da niste u takvoj situaciji vjerojatno nikad upoznali ne biste. To je ono zbog čega mnogi s ovom dijagnozom kažu da im nije žao što imaju ovo, ako je to trebala biti cijena za ovakvo "otvaranje očiju".
Ne odustati, ne biti frustriran, ogorčen, nezadovoljan, kivan....
Pomiriti se sa soobom, sa svojom situacijom, sa svojim novim, nekada ograničenim mogućnostima.
Ne odustati. Da, biti onakav kakav želiš da drugi budu. Onda možeš i očekivati da ti takvi dođu na put kao što će i doći, ako ustraješ i ne odustaneš!!
Eto, zato MOGU SVE!
Zato da uzmete to koliko možete i ne predajete se.
Nadam se da sam bar dio željenog uspjela prenijeti.
I da, govorimo o stanju MS-a gdje se izmijenjuju faze relapsa i remisije bolesti, jer jedino o takvom obliku MS-a možemo govoriti iz iskustva.
Budite dobro, od srca...

Oznake: Multipla skleroza, mladost

- 18:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.10.2018.

Namazanje Vol.3 ilitiga - To bi i ja'tila!!

Živo me zanima kako i 'oću li ovo uspit!
Uglavnom, pričam ja tako sa svojom dobrom prijom i ona mi kaže: "Ma Kike, šta ću ti govoriti koliko mi je to tribalo, koliko mi je to falilo. Taj sam čin koji svaki normalan čovik obožava a nakon toga, nama ženama (normalnima, iako smo u totalnom deficitu) ono najdraže.
Ono kad te zagrli sa leđa, privije te uz prsa, ispreplete svoje ruke sa tvojima, i ti uz otkucaje njegovog srca zaspeš. Kike, to mi je najviše falilo. Više čak i od one fizikale koja je mogla bit i bolja kako to inače i biva u takvim slučajevima, kada ste se vidili prvi ili drugi put u životu.
Kike, on je bio umoran i zaspa je gotovo instant (kako to muški inače i rade D) a ja sam doslovno, šaptom, promrmljala sebi u bradu: ovo mi je tako tribalo...."
I ja je na to pitam: "Ali Miška, jel'ti misliš da se to isplati? Ulaziti u takve površne i jeftine epizode ako priželjkuješ to? To da u njegovom zagrljaju zaspeš sritna, znajući da je ON TAJ!!!
Jbg, mi žene (da daaa, ima nas još malo takvih) smo malo zahebaniji/zahtjevniji slučaj. Mi uz "taj čin" tribamo i tražimo još puno toga... Puno više... Toliko da i same sebe često iznenadimo. Puno više od fizikale koju također obožavamo ali nam sama ona nije dovoljna...."
Sluša mene moja prija i kaže: "Kike, znaš da nikad nisam takva bila, ali pre dugo sam bila sama i previše mi je falila ta toplina i blizina, da sam jednostavno si to uzela. Bar taj privid toga!"
Ja je pitam jel'je to zadovoljilo, a ona mi kaže: "Kike pre kratkotrajno. Odabirem čekat još... Nadam se da neću morati još puno."
Eto, nije da to nisam znala i sama, ali eto, njoj je očito tribalo da to na glas kaže sebi sama.
Toliko za ovo, sad me otkazuje fokus, oči i san napada pa idem.
Laku noć

Oznake: ljubav, seks, mladost

- 01:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.07.2018.

Mora da se netko samo zaj..va... I to loše...

Kažu vrli stručnjaci da s razlogom osobe koje imaju MS istu i dobiju. Hm...
Ok, s obzirom koliko "naših" sam upoznala i s koliko njih se družim, mogu reći da apsolutno neke istine u tome bi moglo biti.
Prvo šta ćete kod svakog oboljelog primijetiti to je da pre srčano reagira, kako za stvari do kojih mu je stalo, tako i za stvari koje mu se nameću da ih prihvati pod normalno, a sve su samo normalne nisu.
Tako dolazimo do teme koju bi sad malo tila pritrest.
Influ*šta*?! Lifecoach*šta*!?
Nemate pojma kolika razina samokontrole mi triba da ne izbeštiman sve postojeće psovke.
Pa je..te, jesmo stvarno došli do toga da nas netko triba učit i podučavat kako živit?? Kako biti "In"? Kako biti poželjan i atraktivan!?
Pa jel'moguće da je to sve!?
Samo koliko ćeš lajkova skupit na Fejsu i Instagramu!?
Stignete li od tih ispraznih sr..ja živit pravi život!?
Uvik sam imala zavidnu razinu "boli me dupe" stava. Da budem iskrena, u ditinjstvu sam izgradila taj stav radi čiste samoobrane, da bi mi bilo lakše priživit, već onda, takve kao šta su ovi gore navedeni.
Bolilo me dupe koje su mi marke patike, tuta, torba... A ekipa muzgavaca i bezbojnih lignji već je onda na tome gradila čitavo svoje jadno i siromašno postojanje.
I da, već tada sam za popi.. smetala takvima.
Onda mi nije bilo jasno zašto, ali kasnije mi je to bilo potpuno jasno.
Opće poznato je da će te takve amebe zapazit, zasmetati će im i zapet za sva osjetila razina tvoje slobode, jer su oni SVE samo slobodni nisu.
Htjet će te uvuć u svoju kantu go..na za koju su sami sebe uvjerili da im je super i da baš TO žele.
Neeeću!!! To nije moje!!!! Odje...te!!!
Nisam tribala to ni govoriti, svaka pora na mojoj faci to je vrištala. I da, to im je smetalo.
Sad, retrospektivno kad pogledam, tek sada me zapanjuje razina mog boli... i razina lakoće s kojom sam skidala sve takve papke.
Ali onda, kako svaka medalja ima dvi strane, tako i moja...
Pre jako. Pre jako je bilo to moje odbijanje, to moje uporno i konstantno gađenje prema takvim piz..jama i takvim pojedincima.
I još jedna stvar bez koje ne možeš imati takav"boli me dupe" stav, a to je čist obraz te mirna i koliko-toliko posložena glava.
A opet zašto toga danas fali....
E pa to je dragi moji ono šta danas NAJVIŠE ŠTEKA a to je OBITELJ.
Obitelj je ona koja ti te postavke namisti, ažurira, da stoje dobro zazidani za cili život.
Ali, vratimo se na početak priče.
Kako bi mame ,kojima se važnije slikat iz svih mogućih kuteva i sa svim mogućim filterima, imale vremena za to a još i za dite!???
Užas!!
I da, jbmse jesam li radi toga nositelj ove moje MSice ili nisam, ali i da sam mogla birat, odabrala bi ovo čak i pod cijenu toga.
I da, sritno Influšiterima i Lifec*** i neka nemaju straja.
Dok je vanka ovako sje..ne rulje i bez mozgensa, biznis će im cvasti!!!!