Kako i zašto je lipo upoznati ČOVIKA!
Pri prvom kontaktu očima, pri prvim izgovorenim riječima, pri prvoj "dobro izvućenoj neugodnosti"...
Nema greške. Čovika ne možeš "falit"!
Čovika možeš prepoznati po osmijehu. Jesu li mu pri osmijehu usklađena usta i oči? Jesu mu usta razvučena od uha do uha, a oči nikakve znakove topline ne pokazuju?! Nisu usklađena! Da ne glumi, bila bi. Itekako.
Jel'govori opušteno ili usiljeno se samo smiješi i potvrdno ti kima glavom?
Ni pre srdačan ni prehladan.
Opušten. Neopterećen. Zrači beskrajnom milinom, pozitivom i toplinom.
Tako da iako si ga tek upoznao poželiš sa njim pričati bez prestanka.
Poželiš ga odmah pitat hoće li ti biti najbolji prijatelj, kao kad si dijete bio.
Poželiš mu reći:" Hajdemo mi uokolo ovako nasmijani, dobronamjerni i opušteni vidjeti koliko još ljudi će nam se priključiti kad se prepoznaju u nama!"
Da. Kad vidiš, upoznaš i prepoznaš čovika, vratiš se u one godine kad je samo to bilo ti bitno.
Da se s nekim osjećaš tako opušteno, zaigrano, neopterećeno.
Da te ne brine tona svakodnevnih obaveza.
Da te ne pritišće tona nametnutih ali tebi nebitnih stvari.
Da si možeš priuštiti sat, dan, najjednostavnije opuštenosti, bez ikakvog opterećenja, samo uživanje u jednostavnoj ali ujedno i najvažnijoj činjenici, tome što jednostavno JESI.
Jesi tu i JESI sada i to je tako dobro, što jesi i što možeš biti.
Eto, kad upoznaš i pripoznaš čovika, naleti ti lavina ovih i sličnih emocija i htijenja.
Zato ja volim upoznati i pripoznat ČOVIKA!!
Oznake: čovjek, ljubav
|
