I evo, sad gledam, i shvatila sam svoj problem. Dobro, za bit iskrena, svjesna sam ja tog svog problema odavno, ali što više gazim u ovim nekim "novim pothvatima", što više susrećem ljude slične sebi, sve više shvaćam da ZAISTA imam problem, i sve mi je više razumljivo da ni nisam mogla ništa postići te da je ovo što sam i postigla WOW s obzirom na moju neupornost, nedosljednost i lijenost.
Da, točno to i točno tako.
I naiđem na odličan tekst jedne cure, i ja kao ja, veći problem mi je Ne pitati nego pitati, pitam tako curu nakon kraćeg ugodnog dopisivanja, kako je uspila skupit 5000 pratitelja.
Cura mi kaže da je objavljivala svaki dan tekstove, da je pisanje opušta, da joj je to odličan ispušni ventil i da su se tako skupili...
Ja se mislim, pa cura je kao i ja, pisanje joj je relaksacija i zabava.
Da, ista kao ja osim u jednoj stvari, a to je da je dosljedna, što ja NIKAD nisam bila.
Kristina započne nešto ali misli da je dosta objavit jedan video misečno da to bude zapaženo i da ljude, poglavito istomišljenike, zainteresira.
To su ti trenutci kad se stvarno zapitam jeli ta moja lijenost dijagnoza ili ima veze čak i s inteligencijom.
Budimo realni, nekoliko galaksija sam daleko od ikakvog lumena, ali ovako trivijalne stvari da ne mogu na vrime savladati... Uf...
Onda opet u biti shvaćam ja to, ali sam LIJENA i jednostavno mi se ne da, a očekujem.
Kad ovo pišem pa čitam dođe mi da se ispleskam.
A onda opet...
Koliko sam ja, poglavito u zadnju godinu, uspila. Stvari što nikad nisam mogla zamisliti, što napravila, što završila, što ostvarila.
Tu definitivno moram bit realna i reći da nemam dijagnozu koju imam, pola toga nebi bilo.
E onda dolaze pitanja.
Jeli moramo biti pritisnuti, uvjetovani nečim, da bi pokušali i ostvarili neke stvari?
Definitivno iz svoga iskustva mogu reći, da mi se nije izdešavalo sve što jest, nebi gotovo ništa od toga postigla.
Moram priznati da čoviku znači kad primi povratnu informaciju o onome na čemu radi i što smatra važnim/korisnim, da su to primili a pogotovo priznali ljudi kojima je to i bilo upućeno.
I tako mi se desilo. Točno to da sam primila jednu odličnu vijest, vijest kojom mi je doslovno netko drugi rekao i nabio na nos: "Kristina to što radiš je dobro i potribno. Bravo!"
Da ne idem na dugo i na široko, uskoro bi tribala imati i konkretno pokazat o čemu pričam, pa ćemo onda više.
Ali definitivno, lijenost je moja dijagnoza koju moram ličit! :(
Post je objavljen 20.12.2018. u 17:00 sati.