;2/6yzu.jpg)
Mozgalice
30.11.2005., srijeda
"Genij u šahu"
|
KARAKTERISTIKE ŠAHOVSKOG GENIJA Psiholozi su se uglavnom koncentrirali na studije genija trećeg značenja u prethodnoj klasifikaciji. Zanimljivo je analizirati rezultate ovih istraživanja i tako skicirati karakterni profil “tipičnog genija”. Mnogi nalazi za genije općeg karaktera (s obzirom na obrazovanje, životne stavove, načela i identitet) odnose se i na šahovske igrače (koji su možda i bili predmet u nekim od ovih istraživanja). Da bi se izgradio taj profil, možda je najbolje da se pitanje genija razloži na jednostavnije komponente a onda se upita, “Što je potrebno da se postane šahovski genije”? Ovakva pitanja postavljaju zavodljive plavuše iskusnim šahovskim profesionalcima na zabavama. Ako se ikad nađete u ovakvoj teškoj situaciji, moj savjet je, a ovo je sigurno i najkorisniji savjet ovdje, izbjegavajte jasan odgovor. Izravan odgovor je pomalo kompliciran i dosadan – ako želite avanturu probajte nešto kao “fenomenalna seksualna sposobnost”. U ostalim slučajevima možda bi ove kvalitete mogle biti vrjednije. Inteligencija (visok koeficijent inteligencije - IQ) Kasnije ćemo govoriti više o vezi između šahovskog talenta i IQ. Ovdje ćemo samo spomenuti opće rezultate. Na osnovu empirijskih dokaza, izgleda da u mnogim poljima kreativna postignuća ne ovise mnogo o IQ. Točnije, istraživači su zaključili da iznad izvjesnog IQ (oko 120) ne postoji čvrsto veza između IQ i višeg stupnja kreativnosti. Smatra se da IQ od 120 odgovara nivou opće vještine koju ljudi trebaju imati da bi bili sposobni uraditi nešto efektivno. Interesantno je da ovi rezultati ne važe za matematičare. Pokazalo se da kod njih postoji jaka veza između IQ i kreativnosti i kad je IQ čak iznad 120. Vjerujem da bi isto važilo i za šahiste. Različite profesije imaju različite prosječne koeficijente inteligencije za svoje priznate genijalce. Cox (1926) je dao slijedeće brojke (broj u zagradi predstavlja broj uzoraka): Filozofi (22) prosječan IQ 173; naučnici (39) 164; Pisci (53) 163; Državnici (43) 159; Glazbenici (11) 153; Umjetnici (13) 150; Vojnici (27) 133. Po mom mišljenju, šahisti su na vrhu sa filozofima. Možda i s njima žive u oblacima. S druge strane, postoje mnogo primjera pametnih ljudi koji nisu kreativno produktivni. Kreativnost ovisi i o usmjerenosti i o IQ, a visok IQ nije dovoljan uvjet za postignuća. Treba imati na umu da sva ova istraživanja ovise o ocjenjivanju “kreativnog dostignuća”, što je lakše uraditi u šahu nego u bilo kom drugom polju. |
- 20:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
29.11.2005., utorak
"Genij u šahu"
|
Genije “Genije” je još jedna opće korištena riječ sa bar tri različita značenja. 1. Svatko sa IQ iznad određenog broja, možda 160. 2. Netko tko je veoma dobar u nečemu. To je značenje u komentarima kao “Stjepan Štef Lamza je genije". Ili “Ruđer Bošković je genije” . Osobe u pitanju ne moraju ali mogu imati dovoljno visok IQ da bi se kvalificirali i za prvo značenje. Vještina bi mogla biti i čisto fizička, mada bi mentalne kvalitete normalno bile odlučujuće za razvoj te vještine. 3. Produktivni stvaralac. Ljudi koji stvaraju vrijednosti i mijenjaju cijelu kulturu. Ovo je najteži put da se postane genije jer su ovi ljudi (povijesno, to su obično bili muškarci ali tko zna što će budućnost donijeti?) uvijek bili veoma dobri u nečemu a također su imali visok IQ. “Nešto” u ovom značenju je obično bila nauka, matematika, muzika, umjetnost ili literatura. Razlika između posljednja dva značenja ja malo arbitrarna, mada rad u značenju (3) ima često utjecaja van svog polja. Dakle, što se podrazumijeva pod terminom “šahovski genije”? Rekao bih da “genije” ovdje suštinski ima drugo značenje. Šahovski genije je netko tko je jako dobar (u odnosu na osobu koja ovo komentira) u šahu. Ima tu malo i trećeg značenja jer šah zahtijeva vještinu mišljenja tipičnu za visoke intelektualne standarde. Imajući u vidu granicu definiranu u posljednjem paragrafu o “kreativnosti”, vrhunski igrači stalno nalaze nove ideje i stvaraju male vrijednosti. Kasnije ću tvrditi da šahovski velikani uglavnom zadovoljavaju i prvo značenje genija! Možda bi posljednju riječ po ovom pitanju trebalo dati Robertu Jamesu "Bobby" Fischeru (koji je, uzgred budi rečeno, postigao 187 bodova na jednom IQ testu): “Genije. To je riječ. Što to stvarno znači? Ako pobijedim, ja sam genije. Ako ne pobijedim, nisam”. |
- 20:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #
27.11.2005., nedjelja
"Genij u šahu"
|
Slabije igrače će možda ovaj komentar iznenaditi pošto oni često nailaze na (njima) nove ideje, ali igrači koji su šahovski obrazovani znaju kako je nevjerojatno naići na nešto stvarno novo na visokom nivou. "Novosti" se moraju igrati (osim ukoliko je cijela partija ponavljanje neke ranije partije) i neke će biti važnije od drugih, ali sve ovo je na nižem nivou - na nivou "dobar potez tu i tamo ". Ovo ne treba umanjiti vrijednosti šaha kao športa. Ista kritika bi lako mogla važiti i za ostale športove. Koje su se to nove kreativne ideje pojavile u bilijaru ili u boksu u prošloj deceniji? U nekim poljima je moguće da nam kreativni genijalci revolucioniraju naš način mišljenja, u drugima nije. Einstain je izmijenio modernu fiziku svojom teorijom relativnosti, ali da li je Bach učinio nešto slično u glazbi? Neki tvrde da originalnost Bacha počiva na načinu kako je on koristio kompleksnost elemenata u postojećoj tradiciji (Bailin, 1985). Mislim da se isto može reći za Kasparova. Obojica su vrlo originalni (mnogo malih inovacija), obojica su geniji u svojim poljima. Još je moguće biti kreativan u šahu ali samo u postojećim granicama. Možda bi trebalo kazati "ali samo na površini u postojećim granicama", jer se kreativna misao uvijek nadograđuje na onom što je već postojalo. Ova misao nije mnogo originalna - Bernard of Chartres je jednom napisao, “Mi smo kao patuljci na ramenima divova, pa možemo vidjeti dalje od njih, i stvari na velikoj daljini, ali ne zbog naše oštrine vida ili zbog fizičkih razlika, nego zbog toga što smo podignuti visoko njihovom divovskom veličinom". Isac Newton je slično rekao oko 500 godina kasnije. Možda ne bi bilo fer opisati Kasparova kao "patuljka", ali su Steinitz, Lasker i Alekhine divovi na čijim ramenima on stoji. |
- 11:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #
25.11.2005., petak
"Genij u šahu"
|
Još jedno pitanje zaslužuje pažnju: da li je moguće biti stvarno kreativan u šahu? Mnogi su čuli indijsku poslovicu, "šah je more u kome komarac može plivati a slon se može utopitii, ali bez obzira što komarci i slonovi rade u njemu, da li more šaha ima dovoljnu širinu za stvarnu kreativnost. Kasparov je lijepo rekao kad je u isto vrijeme pokušao odvojiti sebe od gomile drugih velemajstora, "mislim da je jako važno da se šah razvija, a ne da se samo tu i tamo odigra dobar potez". Pošto smo mi igrači koji su odigrali malo više od "dobrog poteza tu i tamo", možda ćete pomisliti da bi nas ovakvo zapažanje moglo uvrijediti. U stvari trebamo se slagati sa svjetskim prvakom. Vrlo je teško doći do velikih novih ideja u šahu. Velike šahovske strategije su već izmišljene. Dozvolite mi da mu uzvratimo i pitamo kako je to on razvio šah?. On može odgovoriti u svom stilu - "Ako to nisam ja, tko je onda?. Rekao bih mu tko je onda: Morfi, Lasker i njegova "teorija Stajnica", Nimcovič i hipermodernisti, ruska škola sa naglaskom na dinamiku (Kasparov je njen je glavni proizvod), i najzad računalo. Svi oni su doprinijeli glavnim promjenama u šahu. Prije sedamdeset godina, Capablanka je ponekad pokazivao sasvim nove strategijske prilaze u izvjesnim šahovskim pozicijama. Ali danas? Čini mi se da nitko ne čini ništa više od adaptiranja ili manipulacije poznatih ideja i elemenata. Na nižem nivou "mala" kreativnost postoji, čak je i bitna za dobro igranje. ali veliki novi koncepti su nevjerojatno rijetki. Možda je 16-a partija meča za svjetskog prvaka u Moskvi, 1985, između Kasparova i Karpova primjer kompletno novog strategijskog koncepta srednje veličine. |
- 18:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #
24.11.2005., četvrtak
"Genij u šahu"
|
Kreativnost Mnogo je lakše definirati kreativnost nego inteligenciju. Riječ "kreativan" je obično rezervirana za aktivnosti koje zadovoljavaju dva kriterija: (1) Prepoznatljiva novost (ili originalnost) (2) Efektivnost (mora raditi) Oba kriterija ovise od vrijednosnog suda. U izvjesnom smislu, sve ljudske akcije su nove (jer ne postoje dva potpuno identična događaja u realnom svijetu), tako da nešto može biti "novost" u širokom smislu riječi. Dakle, da li je nešto novo ili ne je sud, a ne činjenica. Ne volim ni misliti koliko san puta igrao kao crni poteze: 1 e4 e6 2 d4 d5 3 Nd2 c5 4 exd5 Qxd5 5 N(g)f3 cxd4 6 Bc4 Qd6, Ali svaki put bilo je nešto drukčije. Možda je u pitanju bio drugi protivnik, drukčija turnirska situacija, ili prosto drukčije osjećanje. Ako želite solidnu partiju, i nemate ništa protiv remija, ovaj red poteza je bolji nego ako morate pobjediti. Čak i da ima nečeg "novog" u mom izboru da igram ovaj red poteza, to ne bi bilo dovoljno da zadovolji prvi kriterij. Ali ako bih (kao crni) odigrao poteze 1 e4 h5? 2 d4 a5? 3 Nf3 d5?, to bi se skoro sigurno moglo smatrati "originalnim", jer vjerujem da ovakav koncept nikada nije ranije igran. Međutim, crni je vjerojatno izgubljen posle ovih finih poteza, tako da oni ne bi trebali biti smatrani "kreativnim" jer drugi kriterij nije zadovoljen. Nije dovoljno uraditi nešto različito. To mora i raditi. Kontroverzni slučaj bi bila Mike Basman-ova ideja sa 1.g4 i sličnim potezima. Da li je ovo kreativno? Rekao bih da je Majkov tretman ovog otvaranja definitivno originalan. Koliko mi je poznato, ni jedan majstor nikada nije igrao ovo otvaranje kao Majk. U ovom slučaju, drugi kriterij je problematičan. Da li ovaj potez radi? Naravno, Basman je poznat u šahovskom svijetu po svojim neobičnim otvaranjima, i zahvaljujući vjerojatno tome prodao je dosta knjiga, tako da u izvjesnom smislu ovaj potez radi, ali što je sa dubljom šahovskom logikom? Žao mi je kazati, ali po mom mišljenju potez 1.g4 gubi prednost koju bijeli ima, a rano ...g5 vodi najvjerojatnije u izgubljenu poziciju za crnog. Drugim riječima, taj potez ne radi i ja ga ne bih zvao "kreativnim". Originalan ili interesantan da, ali nije kreativan. |
- 21:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #
23.11.2005., srijeda
"Genij u šahu"
|
Postoji izvjesna zabuna u razlikovanju čiste 'inteligencije" od inteligentne akcije (koja može biti rezultat znanja ili obrazovanja). Mislim da sljedeća analogija može objasniti ovu razliku. Zamislite veliki broj ćupova različitih oblika u vrtu. Oni imaju različite 'genetske' osobine, neki su uski, neki široki, neki duboki, neki plitki, i svi imaju različite volumene. Zamislite da netko vodovodnim gumom prska nasumice vodu po ćupovima. Na kraju će svi čupovi sadržati različite količine vode, što se može smatrati kao njihovo obrazovanje. Neki su sretniji od ostalih jer su dobili više vode nego što im pripada (bolji uvjeti, bogati roditelji). Oblik ćupa (karakter) može odrediti lakoću punjenja - oni koji su široki na vrhu su najbolji. Moguće je da manji ćupovi (sa manjim genetskim kvalitetama) dobiju više vode od onih sa većim volumenom (višeg koeficijenta inteligencije) i da zbog toga izgledaju inteligentniji. Lakše je provjeriti koliko ima vode u ćupu nego provjeriti njegov stvarni volumen. Neki ćupovi se brzo napune i ne mogu primiti više (vanklinička smrt mozga). Ovaj model je daleko od perfektnog. Motivacija je važan faktor koji u njemu nedostaje - ali ćupovi nisu ljudi. Da se vratimo za moment našoj otmjenoj igri i upitajmo sebe, što je to u čemu se prepoznaje inteligentna misao za šahovskom tablom? Predložio bih sljedeće generalne kvalitete: imati plan, inicijativu, jako osjećanje za praktičnost, dobro rasuđivanje, razložnost, koncentracija, otpornost na emocionalne sile, adaptacija, samokritičnost, jako osjećanje svrhe, i efektivno rješavanje problema koji se pojave. Veća brzina obrade podataka je isto tako karakteristika više inteligencije. |
- 22:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #
22.11.2005., utorak
"Genij u šahu"
|
Što je IQ? Koeficijent inteligencije se u početku definirao kao mentalna starost pomnožena sa sto i podijeljena sa kronološkom starošću, ali se sada češće koristi definicija na bazi statističke distribucije rezultata. Pretpostavlja se da ljudska inteligencija prati krivulju normalne distribucije (sa srednjom vrijednošću 100, i sa standardnom devijacijom 15). Postoje dobri razlozi za sumnju da stvarna distribucija inteligencije prati teorijski model. Pored činjenice da je populacija promjenljiva, postoji izbočina na donjem kraju krivulje (koja predstavlja osobe sa povredama mozga). Isto tako, prema empirijskim rezultatima, postoji više inteligentnih ljudi nego što teorija predviđa. Ipak krivulja normalne distribucije (sa srednjom vrijednošću 100, i standardnom devijacijom 15) je dobra aproksimacija i bit će smatrana “istinitom“ kad god se ovdje govori o IQ. Mada je rezultat IQ testa neke osobe najvjerojatnije netočan, normalnu distribuciju treba smatrati dovoljno pouzdanom. |
- 20:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
21.11.2005., ponedjeljak
"Genij u šahu"
|
Većina modernih teorija inteligencije su kompleksnije. Na primjer, Spearman (1927) je formulirao dvodijelnu teoriju sa kognitivnim performansama u ovisnosti o općem faktoru (g) kao i o faktoru koji je specifičan za određeni zadatak. Cattell (1963) je također koristio dva faktora, “fluidna” i “kristalizirana” inteligencija. Fluidna inteligencija se odnosi na brzinu i kvalitetu neurološkog funkcioniranja i vjerojatno je nasljedna. Thurstone (1938) je podijelio inteligenciju na sedam osnovnih sposobnosti: dvije se odnose na riječi (razumijevanje i rječitost), prostor, induktivno zaključivanje, memorija i brzina percepcije. Kako ja razumijem njegove kategorije, posljednje tri bi bile značajne za šah. Guilford (1967) je zamislio još kompliciraniji trodimenzionalni model, sa pet, četiri i tri faktora čiji produkt daje bar 120 različitih komponenata za ukupnu inteligenciju. Koliko ovih komponenata su važne za šah nije potpuno jasno, pretpostavljam, bar dvadeset. Postoje i drugi prilazi u koje ovdje neću ulaziti. Poanta je da rezultati IQ testova ne mogu “uhvatiti” pun opseg ljudske inteligencije. Kad god se višedimenzionalna realnost projektira u jedno-dimenzionalnu, gubi se informacija. Čak i u tom slučaju, IQ je još uvijek koristan kao sredstvo komunikacije. Korištenje fraza kao “vrlo inteligentan”, ili “vrlo,vrlo inteligentan” vodi u nejasnu komunikaciju, i dovodi do pogrješnih interpretacija. Korištenje brojeva (IQ 120 ili IQ 150) je relativno preciznije, ukoliko smo svjesni njihovog značenja i ograničenosti. |
- 18:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #
20.11.2005., nedjelja
"Genij u šahu"
|
INTELIGENCIJA, KREATIVNOST I GENIJALNOST Znam mnoge ljude koji vole misliti o sebi da su inteligentni. Znam da i ja tako mislim. Na javnim mjestima, u akademijama, prodavaonicama, autobusnim postajama, mnogi vode debate o pravoj prirodi inteligencije. To može biti osjetljivo pitanje s obzirom da mnogi unose u ovakve diskusije osjećanje vlastite vrijednosti. Ali zbog jasne komunikacije potrebno je definirati tu riječ, i što ja mislim da riječi inteligencija, kreativnost i genije znače. Tek onda ćemo govoriti o centralnoj temi : o šahovskom geniju. Inteligencija Postoje gotovo isto toliko definicija riječi 'inteligencija' koliko i ljudi koji je pokušavaju definirati. To ide tako daleko da "on je inteligentan" često ne znači ništa više od "On se slaže sa mnom". Kad bi o ovoj definiciji pitali eksperta za zaštitu računala u Jorku i šahovskog hakera John Andrew Clark-a, on bi duhovito odgovorio: "Nemam ništa protiv toga." Prema Wechsler-u (1975), računalni naučnici često vide inteligenciju kao sposobnost procesiranja informacija, psiholozi kao sposobnost dedukcije relacija, učitelji kao sposobnost učenja, a biolozi kao sposobnost adaptiranja na okolinu. Binet and Simon (1916) su definirali inteligenciju kao sposobnost dobrog rasuđivanja i razumijevanja. Terman (1921) je smatrao da je to "sposobnost za apstraktno mišljenje", dok je Freeman (1955) smatrao da je to sposobnost obrazovanja (mada u stvarnosti to ovisi i o učitelju). Bez obzira koju od ovih definicija više volite, jedna stvar je jasna: Imati više "toga", neće naškoditi vašem šahu. Kad ja ovdje koristim riječ "inteligencija", ja mislim na sintezu svih ovih definicija, a posebno na onu koje meni najviše odgovora u određenom trenutku! Opće je prihvaćeno da testovi inteligencije (IQ) obično ne mogu uhvatiti suštinsku inteligenciju. Da bi se nekako riješio ovaj problem, inteligencija se definira kao "sposobnost zarađivanja bodova na IQ testu". Ova metoda, iako već sumnjivi kompromis, još uvijek nije u stanju riješiti problem standardizacije pravilnih testova. Postoje i drugi problemi. Broj se može koristiti za mjerenje samo jedne dimenzije, ali da li je moguće reducirati inteligenciju na samo jednu dimenziju? |
- 13:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
18.11.2005., petak
Šah kao igra - kraj
|
ZAKLJUČAK - šah je igra, ali i slika života, njegova pravila mogu postati i pravila ponašanja djece i mladih ljudi , - kroz šah se iskazuje potreba za afirmacijom, s ambicijom da se pokažem boljim, - želja za izazovom, rekordom ili jednostavno svladavanje neke teškoće, - želja za odmjeravanjem snage, vještine, brzine, izdržljivosti, ravnoteže, domišljatosti - težnja da se riješi neka tajna, potraga za izmišljanjem, improvizacijom, pronalaženjem rješenja za eventualne teškoće, - na kraju dolazi radost pobjede – ako je doživljen poraz, pruža se šansa za popravak u novom pokušaju! Za šahovsku aktivnost potrebna su minimalna sredstva: krov nad glavom (ljeti može i u parku), jedna šahovska garnitura, nekoliko knjiga, malo vremena i naravno – dobre volje! Ove male investicije se isplacuju u vrlo kratkom vremenu. "Nadji vremena za šah – imat ćeš prijatelje cijelog života!" |
- 20:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #
17.11.2005., četvrtak
Šah kao igra (15)
|
Odigrao sam pogrešan potez. Zašto? Razlozi mogu biti: - neznanje (nisam analizirao ovu varijantu ) , - dekoncentracija (mislio sam na nešto drugo, zaljubljen sam, danas sam u školi dobio dva "asa") , - fizička nespremnost (umoran sam, bolio me zub, nervirao sam se) - površnost (nisam se udubio u poziciju, prebrzo sam povukao potez) Tek kada utvrdimo uzrok grješke - tek onda se može pristupiti njenom otklanjanju. Zato je veliki napredak ako primiš Sokratov savjet i upoznaš sam sebe! A i ovdje postoji mogućnost testa: Ispiši svoje vrline i mane i poredaj ih po važnosti. Poslije ih analiziraj i ustanovi da li su urođene ili stečene. Da li ih sam možeš otkloniti ili uz pomoć drugog. Kako ćeš, na primjer, opravdati neuspjeh u školi pred samim sobom? 1) nisam naučio lekciju 2) propustio sam baš to predavanje 3) mrze me profesori. Lekciju nisam naučio jer sam se više volio igrati, jer sam išao u kafić i suviše kasno ustao, mrzilo me učiti, a imao sam važnija posla. Sadržaj lekcije je bio nezanimljiv pa mi je bilo dosadno, propustio sam lekciju, ali i da uzmem zadaćnicu od kolege i prepišem domaće zadatke. Sada tek nastaje prava analiza! Ako uočiš uzroke lako ćeš otkloniti posljedice. To isto važi i za šahovsku partiju, zato nam pomažu analize: prvo analiziraj sam sebe, zatim partiju koju si izgubio, pronađi uzroke slijedeći put pokušaj ne činiti iste grješke, zatraži pomoć od onih koji koji više znaju i imaju više iskustva. Na kraju treba reći da postoje dvije vrste šaha – takmičarski i rekreativni. Otuda razlikujemo a) rezultat i b) sadržaj. Sadržaj šaha je poseban način izražavanja ljudskih misli i ideja koje odražavaju karakter, stvaralačku sposobnost, logiku i ličnost suvremenog čovjeka. |
- 16:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #
16.11.2005., srijeda
Šah kao igra (14)
|
ANALIZA Jedno od najvećih vrijednosti šaha jest mogućnost analize. A što je to analiza? Botvinik je govorio: "Šah je umjetnost analize". Jedna od prvih šahovskih knjiga koju je Filidor objavio 1749. godine u Londonu nosila je naslov "Analiza šaha s novim načinom za usavršavanje" Jednostavno rečeno, analiza je – traženje istine! Dok je u životu dosta komplicirano naći istinu u šahu je to vrlo jednostavno! Ako sam izgubio partiju želim znati zbog čega. To saznanje će mi pomoći da ne izgubim opet na isti način. Poznato je da se iz jedne izgubljene partije može više naučiti nego iz dobivene! Dakle, idem potez po potez da vidim što je uzrok mog poraza. Nekad to ne mogu utvrditi sam pa mi je potreban savjet nekog starijeg i iskusnijeg. Učitelj mi kaže da nisam dobro postavio lovca, ali ja u to nisam uvjeren. (Uostalom i ne volim kad me netko kritizira). U sljedećoj partiji opet postavim lovca gdje sam navikao i opet izgubim! Kad se to dogodilo i treći put, onda se zamislim i nevoljko konstatiram da je učitelj bio u pravu. Da sam bio naviknut na kritiku - brže bih ispravio svoju grješku! Znači da je dio poraza bio u meni samom! Još je stari Zukertort govorio: "Šah je borba protiv grješaka". Ali kako nastaju grješke i tko ih proizvodi? - Pa, ja!? I tako dođosmo i do Sokrata – "Upoznaj samog sebe!" |
- 17:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
15.11.2005., utorak
Šah kao igra (13)
|
Kao i u svakom drugom podučvanju i u šahu nailazimo na odnos učtelj – učenik. S tim što je ovdje taj odnos mnogo demokratskiji i ravnopravniji. (Ne zaboravite: kad učitelj počne igrati partiju šaha sa učenikom oni su u tom trenutku potpuno jednaki, a i razlika u godinama ne igra nikakvu ulogu!) Uvjetno podjelimo "učitelje" na 4 grupe: Instruktori – to su oni koji vas podučavaju šahu od samog početka: kako se kreću figure, koliko koja vrijedi, osnovni matovi i osnovna načela u otvaranjima, središnjici i završnicama. Odnos na satu je: učtelj priča, učenik sluša i piše. Treneri - Učenik je već stekao osnovna znanja o šahu. Sada je na redu nadgradnja. Trener preporučuje sustav rada, savjetuje koju knjigu koristiti, koju partiju pregledati, odgovara na pitanja, zajednički analiziraju određene partije, a trener određuje i "domaće zadaće" za slijedeći susret. Mentori – Za razliku od one situacije u kojoj učitelj priča, a učenik samo sluša ovdje je odnos obrnut. Učenik će izlagati, a mentor će slušati i usput dati svoje primjedbe. To je slučaj studentskih seminara na fakultetu gdje profesor procjenjuje kvalitet spremljenog rada. Mentori su neka vrsta savjetnika koji mogu uočiti sve vrline i slabosti učenika i preporučiti im sredstva za dalje usavršavanje. Oni služe i za provjeru novih ideja. Sekundanti – To su lica koja prate svoje pulene na takmičenjima. U sebi objedinjuju trenere, mentore, ali i tate i mame. Tijekom takmičenja su neprestano sa svojom učenikom, pripremaju ga za predstojeću partiju, savjetuju o načinu igre, analiziraju odigranu partiju, ali ponekad služe i kao "rame za plakanje". Mladi ljudi različito reagiraju poslje izgubljene partije, a sekundant je tu da ga utješi i pripremi za novi okršaj. On mora imati i pedagoški pristup i znati kada će učenika tješiti, kada da grditi, a kada postupiti kao da se ništa nije dogodilo! |
- 19:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
14.11.2005., ponedjeljak
Šah kao igra (12)
|
POSTUPAK PODUČAVANJA 1) Prvo što dijete vidi jest šahovska ploča i poredane figure. Šahovska tabla ima 64 polja i svako polje ima svoj naziv: "adresu i kućni broj" - dolje su slova od a – h, a sa strane brojevi od 1 – 8. Kombinirajuci slova i brojeve tako dospijevamo na točnu adresu, na pr. C4! (Prve vježbe se mogu sastojati u tome da zatvoriš oči i kažeš da li je polje B5 bijelo ili crno?) Kad ovladaš šahovskom tablom i ne znajući si naučio – koordinatni sustav! 2) Poredali smo figure, svaka je na svom mestu. Dakle, postoji odredjeni red kojeg se moraš pridržavati. Sada ti je jasnije da se tog reda moraš pridržavati i u drugim prilikama: kad se vratiš kući iz škole nećeš više baciti torbu na jednu stranu, cipele na drugu, košulju na treću. Tako shvaćaš da postoji pravilo reda, a postavljanjem figura na tabli naučio si i shvaćanje prostora. Uz prostornu inteligenciju dolazi i sposobnost promatranja. 3) Pisanjem poteza postiže se verbalna inteligencija. 1) Povlačenjem poteza razvija se samostalnost:, samo ja odlučujem koji ću potez povući! 2) Pravilo "taknuto-maknuto" suočava me sa odgovornošću. Ja sam kriv ako sam previdio damu (Nitko mi neće vratiti potez, jer kaže "Takva su pravila") Dakle, prije nego što nešto učinim u životu moram dobro razmisliti. Poslije je kasno za kajanje. 3) Učinjena grješka povlači za sobom – kaznu! U šahu je lakše, izgubljena je samo jedna partija, ali u životu. . . 4) A kako izbjeći pravljenje grješaka? (O tome će biti više riječi u "ANALIZI") 5) Koristiti tudje iskustvo. Šahovska teorija je učenje najboljih poteza. Slijedeci korak su vlastite analize u koje spadaju proučavanje, procjena i plan, mašta i predviđanje, kritičnost i stvaralaštvo, unošenje novih ideja itd. |
- 19:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #
13.11.2005., nedjelja
Šah kao igra (11)
|
Legenda o šahu priča kako je izumitelj mudrac Seta tražio nagradu od cara da umjesto zlata dobije žito! I to tako što bi se na prvo polje (a1) stavilo jedno zrno zita, na slijedeće (b1) , dva zrna, zatim 4, 8, 16, 32, 64 pa sve tako geometrijskom progresijom do posljednjeg 64-og (h8). Ispostavilo se da toliko žita nema ne samo u carevini već na zemaljskoj kugli, a taj broj nitko ne bi znao pročitati! (R: (2 na 64)-1 = 1844674407344111615 zrna - strašno puno tona žita !!) Uostalom, koliko je šah neiscrpan neka vam pokaže slijedeće : Izračunajmo približan broj šahovskih partija koje mogu biti odigrane na šahovskoj ploči 8 X 8 ? (približan broj - jer točan je neizvodljiv ! ) Dakle : pri prvom potezu bijeli imaju izbor od 20 poteza (16 poteza pješacima i 4 poteza skakačima). A kad na potez bijelog odgovori i crni? Onda nastaje 20 X 20 = 400 različitih pozicija. Poslije prvog poteza broj mogućih poteza se povećava. Ako je bijeli povukao prvi potez e2-e4, onda on za drugi potez ima izbor od 29 poteza. Dalje, broj mogućih poteza je još veći. Samo jedna dama koja stoji na d5, ima izbor od 27 poteza ( pod pretpostavkom da su sva polja na koja može stati slobodna. Daljim računom uz transformacije i pojednostavljenja dolazimo do približnog broja partija od 2 X (10 na 116) što je izuzetno velik broj. Koliko velik ? Primjerice : Ako bi cjelokupno stanovništvo Zemlje 24 sata igralo šah, povlačeći svake sekunde po jedan potez, onda bi za iscrpljivanje svih mogućih šahovskih partija takva neprekidna sveopća igra morala trajati najmanje 10 na 100 vjekova. Bivši prvak svijeta Max Euwe, i sam matematičar, izračunao je "Ako bi se 12000 šahista neprekidno trudilo naći najbolje poteza u svim mogućim pozicijama, trošeći na svaku od njih samo desetinku, bilo bi im nedovoljno trilijun vijekova da bi pregledali sve pozicije". Broj pozicija koje se mogu pojaviti samo tijekom prvih 10 poteza je 165518829100544000000000000. Eto koliko je neiscrpna šahovska igra! Kao test u svakoj prilici jest pozicija na tabli gdje postoje samo tri bijele figure – Kc3, Dg4, i Lg1. Učeniku se postavlja pitanje: "Gdje treba postaviti crnog kralja, pa da bude: a) mat b) pat c) mat u prvom potezu Za rješavanje se dozvoljava desetak minuta! (Rješenje: Ke3 – Kh1 – Ka8 ) |
- 11:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #
12.11.2005., subota
Šah kao igra (10)
|
Postoji mnogo definicija inteligencije. Biolozi smatraju da je to sposobnost prilagodbe okolini, edukatori da je to sposobnost učenja, psiholozi da je to izvođenje korelacija, a stručnjaci za kompjutere i planeri smatraju da je sposobnost obrade informacija. Bine i Simon (1916) je defininiraju kao "kapacitet ispravnog prosuđivanja, dobrog razmišljanja i dobrog zaključivanja!" Upravo ono što je najvažnije u šahu, razmišljanje, pamćenje i sposobnost zapažanja. Jedan kuriozitet: Ministar prosvjete u Venezueli pronašao je da učenje šaha u školama dovodi do povećanja inteligencije! Nije rijedak slučaj da neki roditelj upita šahovskog majstora: "Da li je moje dete talentirano za šah?" Odgovor na to pitanje nije lako dati. Ipak, Englezi su se dosjetili napraviti test "Da li sam genijalac?" Ako ništa drugo, ovaj test će moći poslužiti kao zabava: Treba uzeti šahovsku tablu, šahovski sat, jednog bijelog skakača i crnu damu. Bijelog skakača će te postaviti na polje b1, a crnu damu na polje d4. Zadatak je da igrate neprestano skakačem i obiđete sva polja na koja ne djeluje crna dama. Dakle, ne smijete stati na "tučeno" polje niti "pojesti" damu, a "slobodna" polja morate posjetiti u sljedećem poretku: c1, e1, f1, h1, a2, c2, e2, g2, h2, a3, b3, f3 itd sve do polja g8 (jer je h8 napadnuto crnom damom) . U toj svojoj turneji skakač može više puta stati na isto polje. Ako test uspijete obaviti u roku od 10 minuta, onda ste zaista pravi talenat za šah. (Matematičar Gaus je imao drugu vrstu zadatka: poredajte na tabli 8 dama, a da jedna drugu ne tuku. Takvih pozicija ima 96!) |
- 09:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #
11.11.2005., petak
Šah kao igra (9)
|
DA LI POSTOJE GENI ZA ŠAH? Nije izvjesno da je to nasljeđe. Vadim Kasparov (Garijev sin) ima 5 godina i nije posebno zainteresiran za šah. To znači da sinovi mogu imati uzore i van profesije svoga oca. Što više ponekad smatraju da im otac smeta i da se ne mogu razvijati u sjeni svoga oca ako bi se bavili istim zanimanjem, Ali ako ne postoje šahovski geni moguće je da postoji nasljedno dobivena sklonost za šah, u ovisnosti o raznim socijalnim i psihološkim razlozima. U predškolskom uzrastu šah više privlači dječake nego djevojčice. Ipak, one će u dobu od 8 – 12 godine pobjedjivati dječake, ali s dolaskom puberteta stvari se mijenjaju. Mnoge devojčice posle dvanaeste godine napuštaju šah i njihovo zanimanje se prebacuje na druge oblasti. Nema sumnje da je tu važan socijalni i kulturni faktor. Zanimanje za šah više opada u čisto ženskim školama, dok se to ne događa u mješovitim školama. Među muškarcima je suprotna tendencija u ranom pubertetu (kako je Boby Fischer rekao za sebe) . Dječaci su tvrdoglaviji i uporniji u postizanju cilja. Da bi netko dobio FIDE rating od 2200 mora biti opsjednut šahom, da uloži mnogo truda i dosta odricanja što nije nimalo lako! Ako uzmemo u obzir da na rating listi iznad 2200 muškarci brojno prevladavaju u odnosu na žene u omjeru 30: 1, to ipak ukazuje na neku genetsku komponentu šahovske igre. A da li postoji šahovska inteligencija? A što je to? |
- 21:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
10.11.2005., četvrtak
Šah kao igra (8)
|
ŠAH KAO POMOĆNO SREDSTVO U modernom industrijski razvijenom društvu stalno se skraćuje potrebno radno vrijeme, onaj dio čovjekovog života u kome je pojedinac potčinjen gospodarskoj nužnosti i od njega nezavisnim zakonima tehnologije i velike organizacije, dok u isto vrijeme stalno rastu zahtjevi u pogledu njegove sposobnosti i kvalificiranosti da bude ne samo fizička, izvrsna snaga radnih operacija, nego i kvalificirani upravljač složenim radnim procesima. S obzirom i na jedno i na drugo, sve veći značaj za svako razvijeno društvo dobija pitanje načina korištenja slobodnog vremena. Povećanje slobodnog vremena otvara nove probleme - kako ga ispuniti? Razvijanje naklonosti i preokupacije obogaćuju duhovni život čovjekove ličnosti. Pružajući mu zabavu i razonodu u isto vrijeme usavršavaju njegove sposobnosti, a to može umnogome pomoći otklanjanju negativnih i asocijalnih karakteristika moderne civilizacije, kao što su trka za novcem, ili najgrubljim materijalnim zadovoljstvima i uživanjima, zabave bez stvarnog sadržaja koje degradiraju čovjeka i ostavljaju osjećanje praznine - da se i ne govori o maloljetničkoj delikvenciji, kocki, alkoholizmu i drogama. U razvijanju kulture slobodnog vremena, što postaje sve urgentnija potreba svakog suvremenog društva, šah može također imati svoju korisnu i pozitivnu ulogu. Riječ je o jednom načinu razvijanja određenih intelektualnih sklonosti i sposobnosti kao i o usađivanju interesa i ljubavi za intelektualne preokupacije, koje razvijaju društvenost mladog čovjeka i njegove sklonosti ka konstruktivnom izražavanju i potvrđivanju svoje ličnosti. Tako se formira socijalno-moralni aspekt. Mladi igrač nauči živjeti SA i PROTIV drugih. Ako se nauči pretrpjeti poraz, time je ugušio super-ego, što znači da je naučio prihvaćati sve zabrane koje mu društvo nameće. Formiranje šahiste ima četiri faze: a) učenje općih pravila, kako idu figure, svrha igre b) učenje općih načela i vođenje partije (vrijeme, prostor, ravnoteža, materijal) c) načela strategije: jaka polja, udvojeni i izolirani pješaci, jak i slab lovac, topovi na sedmom redu itd. d) proučavanje partija majstora, a u kasnijoj fazi i svojih. (Sigurno znate za slučajeve kada je dijete naučilo šah prije abecede!? Kroz šah se djeca uče samostalnosti ali i da razumiju kako se kroz igru može napredovati. ) Šah može biti pomoćno sredstvo ne samo u pedagogiji već i u drugim naukama. Poznata je veza šaha s matematikom, informatikom i programiranjem. Domen statistike: vrijednost figura i upoređenje, analiza kombinacija i račun vjerojatnosti, iniciranje funkcije procjene, strategija i taktika itd. Naučivši šahovsku abecedu i postavljajuci šahovsku tablu dijete je naučilo da svako polje ima svoju oznaku, a time je i ne znajući naučilo - koordinatni sustav! |
- 17:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #
09.11.2005., srijeda
ŠAh kao igra (7)
|
Hvala svima na komentarima. Trudit ću se biti još bolji ! Lanjsku godinu je UNESCO proglasio godinom razumijevanja i mira među djecom. Godina tolerancije, nenasilja, kulture življenja sa razlikama, odrastanje bez straha i gladi. Proglasili su i šest velikih načela 1) Poštuj svačiji zivot, 2) Odbaci nasilje, 3) Postani velikodušan, 4) Slušaj da bi se bolje razumio, 5) Sačuvaj planetu, 6) Ponovno uspostavi solidarnost. Ministarstvo prosvjete Kanade je prošle godine sa ovim istim idejama organiziralo veliku akciju u Quibecu pod nazivom “Echec et mat a la violence” (Mat nasilju). Šah je uzet kao simbol zajedničkog života i razumijevanja još u osnovnoj školi. Raspisan je i natječaj za najbolje napise, crteže, stihove, ideje na temu “Što sam spreman učiniti za svoje školske kolege”. Od 24. 000 prispjelih radova odabrani su najbolji i tako se pojavila zbirka “Kako se gradi mir!?” (“Battir la paix”). Na završnoj svečanosti preko 500 učenika se takmičilo u šahu za titulu “šampiona mira”. Od profesora jedne škole čuli smo i ovo: “Mladi su svakodnevno izloženi agresiji, kako u školi tako i kod kuće. Poremećene su moralne vrijednosti. Rasizam i siromaštvo su uzroci agresije čije su žrtve sama djeca. A agresija je nedostatak sposobnosti izražavanja riječima. Ona ne mora biti način života niti fatalnost. Mladež koja nas okružuje sanja o svijetu mira, suradnje, solidarnosti i očuvanju prirode. Nemamo ih pravo razočarati, treba ih saslušati i podržati. Ovaj zbornik je podstrek za one koji bi htjeli promijeniti svijet! Odziv sa 24. 000 radova je znak nade!” Čak i u susjedstvu je ostala zapamćena velika manifestacija MAT RATU - simultanka na 1200 tabli pod pokroviteljstvom UNICEF-a. Za ovu priliku pjesnik i šahist napisao je i specijalnu himnu “U jednom smo jatu”: Imamo srca, imamo znanja i ne treba nam vojska bolja. Naše su oružje drveni topovi na šezdeset i četiri polja! Javi drugu, kaži bratu dovedi i svog tatu, u jednom smo jatu, da damo MAT RATU! |
- 22:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #
05.11.2005., subota
ŠAH kao Igra (6)
|
A takva ponašanja su nezamisliva u šahu. Ne mogu jedna pravila važiti za bijele, a druge za crne figure! Tamo nema privilegija, nema dvostrukih standarda, kao na primer u međunarodnoj politici gdje se primjenjuju dvostruke mjere u ovisnosti od toga na čijoj su stranu simpatije moćnika. Jošu osnovnoj školi smo učli Lafontenovu basnu “Vuk i janje”, “La raison de plus fort est toujours la meilleure. . . ” (Pravo jačega je uvijek najbolje) Basna priča kako su vuk i janje došli na potok da ugase žeđ, a onda se vuk naljutio što mu janje muti vodu i zaprijetio da će ga pojesti! - - Ali, gospodaru, brani se janje, kako ti mogu mutiti vodu kad stojim nizvodno?! – To nije nikakav argument, kaže vuk i pojede janje. . . Ali ako je tako nešto moguće u svakodnevnom životu – u šahu nije! A koliko bi svijet bio ljepsi kada bi svaki od tih moćnika pročitao “Pravila šaha” i ponašao se prema njima. Točno bi se znalo što je moguće što nije, koji su to zakoni koji bi morali podjednako važiti za sve. Nije uzalud Svjetska šahovska federacija (FIDE) za svoj moto uzela poznato “Gens una sumus” (Jedan smo rod Ili da parafraziram – svi šahisti svijeta su međusobno - braća! U šahu su ostvarene one ideje iz Francuske revolucje 1789. (“Egalite, fraternite, liberte”) – jednakost, bratstvo, sloboda! U šahu zaista nije važno kojoj naciji pripadaš, koja ti je boja kože, koje si vjere, spola, imovnog stanja ili socijalnog porijekla. Nekadašnja “kraljevska igra” postala je igra širokih masa. Djed može igrati s unukom, profesor s učenikom, general sa vojnikom, ministar sa portirom, vjernik sa ateistom, čuvar zatvora je u istoj ravnini sa zatvorenikom. Ta ravnopravnost je toliko fascinantna da neki idu i dalje – zašto se razni sukobi i nesporazumi ne bi rješsavali istim suistavom kao na šahovskoj tabli!? |
- 21:05 - Komentari (9) - Isprintaj - #
03.11.2005., četvrtak
ŠAH kao Igra
|
ŠAHOVSKA PRAVILA U šahu mora vladati bezuvjetan red, a tom redu nas vode pravila igre. Tko želi pobijediti mora se pridržavati svih pravila. Pristrasnosti ovde nema mjesta. Još je dr. Lasker govorio: “Na šahovskoj ploči laž i hipokrizija ne mogu opstati!” Ako netko misli da je njegov kralj jači od protivničkog brzo će izgubiti partiju. Ako šahist precjenjuje sebe, a potcjenjuje protivnika, ako neobjektivno procjeni poziciju i ne uoči vlastite slabosti, onda nema izgleda na uspjeh. Šahist mora imati smisla za logičko rasuđivanje, za analizu, ne smije biti brzoplet i površan, mora uočavati vlastite slabosti i da u sebi razvija težnju za popravljanjem. Na grješkama se čovjek uči – pametan na tuđim grješkama, glup na vlastitim! U životu nije uvek popularno ukazivati ljudima na grješke, a dosta je onih koji kritiku neće primiti rado. A tako bi bilo jednostavno živjeti kada bi se svi pridržavali unaprijed dogovorenih pravila! Ali, ipak, živimo u svijetu koji se ne pridržava pravila. Koliko puta vam je prodavač zakinuo na mijeri, nije vratio ostatak, koliko pješaka prelazi ulicu van “zebre”, u mojoj ulici koja je inače jednosmjerna automobili prolaze u suprotnom pravcu, a često ih vidim da prolaze kroz crveno svetlo. Na natječaju za radno mesto pobjeđuje onaj koji ima kuma, prijatelja, rođaka u natječajnoj komisiji. ”Plave koverte” kruže u skoro svim oblastima – privredi, zdravstvu, prosvjeti – hoćete li diplomu, mirovinu, građevinsku dozvolu, zakupiti kiosk... nabrajanje bi moglo trajati u nedogled. |
- 21:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
01.11.2005., utorak
ŠAH kao Igra
|
ŠAH KAO IGRA Možda vas "igra" podsijeća na nešto manje ozbiljno, sporedno, neobavezno, ali da li ste znali da je igra starija od kulture? (J. Huizinga "Homo ludens") Prahistorijski čovjek se prvo igrao pa poslije pravio crteže po pećinama. Kod životinja je igra uvod u život koji nastaje. Tek rođeni mačić prvo se nauči igrati, pa tek onda loviti miševe. Zato i kažu da je igra ustvari – imitacija života! Djeca se u igri poistovjećuju sa situacijama u životu. Igrajući se s lutkama, djevojčice se pripremaju za materinstvo. Dječaci više vole borbu ("kauboji i indijanci") , oružje i "pucačke" video-igrice, spremajući se tako za sutrašnju borbu u životu. Tako nas i šah dovodi u situacije koje simuliraju zivot. U propagandnoj akciji "Djeca u prometu" imamo slijedeću situaciju: Dijete je na pješačkom prijelazu, a upaljeno je crveno svetlo. Za malog šahistu sve je jasno: na potezu je njegov protivnik (a to su automobili) on je strpljiv i čeka da mu protivnik povuče potez! Kada se upali zeleno svetlo to je kao kad mu je protivnik pritisnuo sat i sada je on na redu da igra (tj. da pređe ulicu). Takvih situacija ima mnogo i one nas mogu podsijećati na ono što smo naučili u šahu: - šah pomaže razvoju znanja, ali i svijest o uklapanju u društveni život, - šah je sredstvo pomoću koga se razvija intelektualni potencijal i omogućuje prepoznavanje općih vrijednosti, - otkriva saznanje da učenje može biti zabava, - uspostavlja vezu izmedju šahovske igre i svakodnevnog života, prepoznavajući vještinu kojom se pojedinac uklapa u zahtijeve društva, - šah ohrabruje asimilaciju u prihvaćanju harmoničnog razvoja ličnosti u intelektualnoj i etičkoj sferi, - šah te može naučiti rješavanju problema u svakodnevnom životu. Pošto je traženje rješenja suština učenja, dijete se mora naučiti da svaki problem promotri s više strana. To je ono što se u šahu zove – analiza. Izgubio sam partiju – gdje sam pogrješio? Vraćam potez po potez dok ne pronađem svoju grješku. Tako treba tražiti i korjene neuspjeha u životu. Ako se pojavio kakav problem, treba ga promotritii sa svih strana. Uvijek postoji neko alternativno rješenje, izaberimo ono koje će nam donijeti najmanje štete! Zašto šah treba učiti još u osnovnoj školi? - Zato što je šah dio kulture. Igra se više od tisuću godina u cijelom svijetu i u različitim epohama i nije proizvod uma samo jednog čovjeka. Sakupljeno je znanje i iskustvo čitavog čovječanstva. - zato što šah za osnovu ima matematiku, a ona je osnova svih nauka. To je jezik svih tehnologija i organizirane misli. - zato što šah razvija čitav niz karakternih osobina: pažnju, pamćenje, maštu, logičko razmišljanje, sistematičnost, strpljenje, objektivnost, smisao za pravilnu procjenu situacije, izvlačenje zaključaka, ali i sposobnost predvidjanja. - zato što šah predstavlja etički model na kome se mogu razvijati moralne vrijednosti, - zato jer se pravila šaha mogu primjenjivati u svakodnevnom zivotu. |
- 10:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|
Predsjednici FIDE
 ______________________ Predsjednici FIDE 1. Alexander Rueb 1924 - 1949, Nizozemska 2. Folke Rogard 1949 - 1970, Švedska 3. Max Euwe 1970 - 1978, Nizozemska 4. Fridrik Olafsson 1978 - 1982, Island 5. Florencio Campomanes 1982 - 1995, Filipini 6. Kirsan Ilyumzhinov 1995 - , Rusija ______________________ |