A takva ponašanja su nezamisliva u šahu. Ne mogu jedna pravila važiti za bijele, a druge za crne figure! Tamo nema privilegija, nema dvostrukih standarda, kao na primer u međunarodnoj politici gdje se primjenjuju dvostruke mjere u ovisnosti od toga na čijoj su stranu simpatije moćnika.
Jošu osnovnoj školi smo učli Lafontenovu basnu “Vuk i janje”,
“La raison de plus fort est toujours la meilleure. . . ” (Pravo jačega je uvijek najbolje) Basna priča kako su vuk i janje došli na potok da ugase žeđ, a onda se vuk naljutio što mu janje muti vodu i zaprijetio da će ga pojesti! - - Ali, gospodaru, brani se janje, kako ti mogu mutiti vodu kad stojim nizvodno?! – To nije nikakav argument, kaže vuk i pojede janje. . .
Ali ako je tako nešto moguće u svakodnevnom životu – u šahu nije! A koliko bi svijet bio ljepsi kada bi svaki od tih moćnika pročitao “Pravila šaha” i ponašao se prema njima. Točno bi se znalo što je moguće što nije, koji su to zakoni koji bi morali podjednako važiti za sve.
Nije uzalud Svjetska šahovska federacija (FIDE) za svoj moto uzela poznato “Gens una sumus” (Jedan smo rod Ili da parafraziram – svi šahisti svijeta su međusobno - braća!
U šahu su ostvarene one ideje iz Francuske revolucje 1789.
(“Egalite, fraternite, liberte”) – jednakost, bratstvo, sloboda!
U šahu zaista nije važno kojoj naciji pripadaš, koja ti je boja kože, koje si vjere, spola, imovnog stanja ili socijalnog porijekla. Nekadašnja “kraljevska igra” postala je igra širokih masa. Djed može igrati s unukom, profesor s učenikom, general sa vojnikom, ministar sa portirom, vjernik sa ateistom, čuvar zatvora je u istoj ravnini sa zatvorenikom. Ta ravnopravnost je toliko fascinantna da neki idu i dalje – zašto se razni sukobi i nesporazumi ne bi rješsavali istim suistavom kao na šahovskoj tabli!?
Post je objavljen 05.11.2005. u 21:05 sati.