Kao i u svakom drugom podučvanju i u šahu nailazimo na odnos učtelj – učenik. S tim što je ovdje taj odnos mnogo demokratskiji i ravnopravniji. (Ne zaboravite: kad učitelj počne igrati partiju šaha sa učenikom oni su u tom trenutku potpuno jednaki, a i razlika u godinama ne igra nikakvu ulogu!)
Uvjetno podjelimo "učitelje" na 4 grupe:
Instruktori – to su oni koji vas podučavaju šahu od samog početka:
kako se kreću figure, koliko koja vrijedi, osnovni matovi i osnovna načela u otvaranjima, središnjici i završnicama. Odnos na satu je:
učtelj priča, učenik sluša i piše.
Treneri - Učenik je već stekao osnovna znanja o šahu. Sada je na redu nadgradnja. Trener preporučuje sustav rada, savjetuje koju knjigu koristiti, koju partiju pregledati, odgovara na pitanja, zajednički analiziraju određene partije, a trener određuje i "domaće zadaće" za slijedeći susret.
Mentori – Za razliku od one situacije u kojoj učitelj priča, a učenik samo sluša ovdje je odnos obrnut. Učenik će izlagati, a mentor će slušati i usput dati svoje primjedbe. To je slučaj studentskih seminara na fakultetu gdje profesor procjenjuje kvalitet spremljenog rada. Mentori su neka vrsta savjetnika koji mogu uočiti sve vrline i slabosti učenika i preporučiti im sredstva za dalje usavršavanje. Oni služe i za provjeru novih ideja.
Sekundanti – To su lica koja prate svoje pulene na takmičenjima. U sebi objedinjuju trenere, mentore, ali i tate i mame. Tijekom takmičenja su neprestano sa svojom učenikom, pripremaju ga za predstojeću partiju, savjetuju o načinu igre, analiziraju odigranu partiju, ali ponekad služe i kao "rame za plakanje". Mladi ljudi različito reagiraju poslje izgubljene partije, a sekundant je tu da ga utješi i pripremi za novi okršaj. On mora imati i pedagoški pristup i znati kada će učenika tješiti, kada da grditi, a kada postupiti kao da se ništa nije dogodilo!
Post je objavljen 15.11.2005. u 19:40 sati.