Slabije igrače će možda ovaj komentar iznenaditi pošto oni često nailaze na (njima) nove ideje, ali igrači koji su šahovski obrazovani znaju kako je nevjerojatno naići na nešto stvarno novo na visokom nivou. "Novosti" se moraju igrati (osim ukoliko je cijela partija ponavljanje neke ranije partije) i neke će biti važnije od drugih, ali sve ovo je na nižem nivou - na nivou "dobar potez tu i tamo ".
Ovo ne treba umanjiti vrijednosti šaha kao športa. Ista kritika bi lako mogla važiti i za ostale športove. Koje su se to nove kreativne ideje pojavile u bilijaru ili u boksu u prošloj deceniji? U nekim poljima je moguće da nam kreativni genijalci revolucioniraju naš način mišljenja, u drugima nije. Einstain je izmijenio modernu fiziku svojom teorijom relativnosti, ali da li je Bach učinio nešto slično u glazbi? Neki tvrde da originalnost Bacha počiva na načinu kako je on koristio kompleksnost elemenata u postojećoj tradiciji (Bailin, 1985). Mislim da se isto može reći za Kasparova. Obojica su vrlo originalni (mnogo malih inovacija), obojica su geniji u svojim poljima. Još je moguće biti kreativan u šahu ali samo u postojećim granicama. Možda bi trebalo kazati "ali samo na površini u postojećim granicama", jer se kreativna misao uvijek nadograđuje na onom što je već postojalo. Ova misao nije mnogo originalna - Bernard of Chartres je jednom napisao, “Mi smo kao patuljci na ramenima divova, pa možemo vidjeti dalje od njih, i stvari na velikoj daljini, ali ne zbog naše oštrine vida ili zbog fizičkih razlika, nego zbog toga što smo podignuti visoko njihovom divovskom veličinom". Isac Newton je slično rekao oko 500 godina kasnije. Možda ne bi bilo fer opisati Kasparova kao "patuljka", ali su Steinitz, Lasker i Alekhine divovi na čijim ramenima on stoji.
Post je objavljen 27.11.2005. u 11:36 sati.