Nezdravo društvo
ponedjeljak , 31.10.2016.Jučer sam s prijateljicom izašla do grada. Koristim produženi vikend da nadoknadim propuštene kave. Najprije smo se počastile finom pivom na Opatovini, a onda smo se spustile do obližnjeg restorana na klopu. Ja sam bila prilično gladna, a ona se zaželjela slatkog. I tako dok smo čekale klopu, uz ugodni razgovorčić kojim uvijek obuhvatimo sve bitne nam teme, primijetih da je stol do nas zauzeo jedan mladi par. Sjeli su jedno pokraj drugog, no na moje veliko čuđenje, umjesto da su se milo gledali, svatko je izvadio svoj mobitel i počeo tipkati. Nisu stali čak ni kada im je jelo posluženo, a ni kada ga je konobar polagao na stol. Oni su svatko zadubljen u svoj uređajčić nešto scrollali čitavo vrijeme.
Gledam ja njih, pogledam Ivu i kažem:"Jebote danas nitko više ne zna razgovarati, svi samo drkaju po mobitelima. Pogle ovo dvoje." Ivi nije to bilo toliko užasno kao meni jer je dodala kako su možda izgubili temu za razgovor, no ja sam na to odmah odreagirala da kako nas dvije nikad ne izgubimo temu za razgovor, a čujemo se svaki dan i relativno često se vidimo. Ako su izgubili temu za razgovor, imali su jelo, mogli su šuteći jesti pa bi im nova tema bila kakva je klopa bila. Što je najgore, i stol do se slično ponašao. Njih je bilo četvero i u jednom trenu su svi četvero tipkarali po mobitelima. Pa jebote, gdje ide ovaj svijet? Samo sve veći i veći broj zombija nastaje iz već postojeće mase bez mozga. Nove generacije su totalno zatupljene. Čudimo se što nema humanosti i empatije, što nikog nije briga ni za kog i ni za što. Pa kako bi ih bilo briga kada isključenih mozgova rade samo palci? Odu u grad, na putu drkaju po mobitelima, sjednu u restoran, drkaju po mobitelima, odu iz restorana i opet drkaju po mobitelima. Ja bih stavila košare na stolove s natpisom "A ovdje otavite mobitel i družite se s drugim ljudskim bićem". Ova nebuloza s epidemijom skrolajućih zombija po smartphoneu je zaista postala opasna i treba se liječiti.
Kada sam prije dvije godine prešla na smartphone, bilo je to sa, sad se možete smijati, jednim jedinim razlogom- da mogu kada zapnem duže u gradu pogledati kada mi ide noćni tramvaj jer kako sam imala stari mobitel, nisam imala opciju spajanja na net pa su mi uvijek frendovi morali gledati kada mi što ide, a ja sam se već počela osjećati invalidno zbog stalnog traženja tuđe pomoći. Ali, drugi ljudi vole koristiti mobitel da bi rekli kada su i kako sjedili na wc-u, kako su im djeca musava, kako su se udebljali ili smršavili i dopuštaju da taj mobitel samo što ne uđe u njihove gaće i ne posnimi malo stanje unutarnjih spolnih organa kako bi mi mogli znati jesu li oni plodni ili neplodni, pro life, contra life i sl.
Sjećam se na faksu literature za ispit iz socijalne filozofije- Frommovo Zdravo društvo. Upravo je bila riječ o toj robotizaciji, ne samo tehnološkoj već i umnoj i kako se zavukla u pore društva do nivoa da ono gubi ljudskost. O tome koliko je to sada otišlo daleko, ne moramo pretjerano ni diskutirati jer dovoljno je samo pogledati oko sebe i svjedočiti krajnjem stupnju otuđenosti i zaboravu na životne vrijednosti.
Oznake: zdravo društvo, otuđenost
komentiraj (5) * ispiši * #
Dressed in black, inspired by light
subota , 29.10.2016.Tjedan je završio puno bolje nego sam mislila. Malo sam se ražestila i stvari su odmah krenule na bolje. Moj povratak Sebi odvija se po planu. Nedavno su mi se počele vraćati moje stare reakcije na okolinu, počela sam se smirivati i osjećati opet potpuno. Pričala sam prije koja dva tjedna s jednim momkom koji me uči mudrosti Bhagavad Gite kako se osjećam zadnje dvije godine kao da mi je integritet ugrožen, kao da ga gubim. Da ne znam odreagirati s onom količinom agresivnosti koju inače posjedujem, na što je on rekao da je to jasno jer da bhakti yoga omekša osobu. I živa istina, moje dvije godine u bhakti yogi omekšale su me i previše. I kako to obično biva, kada se događa unutarnja promjena, dok se jedan aspekt mijenja, drugi titraju u kaotičnoj nepreglednosti. Sve se doima kao da je na tektonskoj ploči usred jakog potresa. Dok se taj određeni aspekt transformira, ostali su u potpunom disbalansu jer još nije došlo vrijeme za njihovu transformaciju. Znajući pak da je to moje osobno čišćenje, vlastita evolucija koja je sada nezaustavljiva, znam da će doći do tog globalnog balansiranja, no usred turbulencija, izgubim se u silini događaja koji me vode ka tome. Nakon što sam detektirala problem, potražila sam način za njegovo rješavanje. I započet je novi proces. Intenzivan proces vraćanja mene k sebi. Vraćanje na originalnu putanju.
Što uključuje ta moja originalna putanja? Instant reakciju na bilo kakvu nepravilnost i nepravdu, povišen ton kada mi nešto izaziva nezadovoljstvo, slanje ljudi koji su to zaslužili na rodno mjesto, plesanje na dobru elektroniku, igranje sa synthevima, guštanje u dobrim kolačima. Duge razgovore s frendovima koje puno volim, odlaske na mjesta gdje se volim izgubiti u razgovoru uz prigušena svjetla, dobru muziku i finu pivu. Življenje života s guštom uz svakodnevno promišljanje o njegovom smislu i poboljšanju. Totalni odmak od bilo kakvih vanjski utemeljenih sustava, bilo kakvih okvira, moranja i trebanja. Vjera u tešku individualnost, vjera u onoliko putova koliko je individua na Zemlji. Vjera u Sebe kao pojedinačni sustav koji je vođen potpunom podrškom Više Sile, nazovimo je Bogom, Apsolutom, Krišnom. Vjera u potpunu Slobodu. Moj osobni sustav koji živim tu i sada isključuje potpunu naklonost nekoj tradiciji. Premda su mi indijske mistične tradicije oduvijek bile privlačne, kako hinduistička, tako i budistička, nemam apsolutnu vjeru u spise i učitelje. Moj um je preskeptičan i preanalitički nastrojen da bi se zadovoljio napisanim i izrečenim. Jedino što me apsolutno može zadovoljiti je moje vlastito iskustvo. I tu prihvaćam pomoćnike i vodiče koji mi otvaraju vrata da lakše do njega dođem, no ne vjerujem kada isključuju situacije pod kojima je to moguće. Sada bi mi jedan prijatelj rekao da nemam vjere u učeničko nasljeđe i sastre. A zašto bih imala? Kada se znanje prenosilo usmeno, kada je prošlo kroz ruke svakakvih ljudi koji su bili testirani, a od kojih su neki i pokleknuli. Kada se kasnije iskrivilo interpretacijama i krivim motivima? Ne treba mi nitko da mi govori kako trebam živjeti, ako je to potrebno, onda me u to uputio netko još u prethodnim inkarnacijama.
Neki dan sam dobila popizditis od nekolicine ženskica u bhakti yogi koje sipaju fanatične floskule, zaokupljene religijskim kićem. Gadi mi se sve to. Meni osobno se to sve gadi. Gadi mi se da mi osoba pristupa kao ispran mozak zamotan u floskulašku misao, zamotan u stih koji nije osobno proživjela i doživjela. I onda me želi patronizirati i "pomoći" mi. Ma nabijem te. Makni se, odi u kurac. Ne, nisam tako reagirala jer bi time nekog povrijedila, ali reagirala sam tako da ispljunem svoje negodovanje i da se ne pojavljujem blizu takvih ljudi. Jer možda mi je treće oko s visokom dioptrijom kao ova dva fizička, ali jebeno dobro osjećam tuđe vibracije. I ne pašu mu. Pa odbijam biti među njima. I ako treba naštampat ću jedno veliko "Jebite se" na svoje astralno tijelo ako fizičko ignoriranje nije dovoljno. Free spirit, dragi moji, ne može biti sputan ničijom željom da ga ugura u nekakvu poželjnu kutiju. Kutije prezirem i pobacat ću ih van svog stana.
I dok tako promišljam, sretno ispijam zadnje kapi svoje jutarnje kavice i radujem se što imam četiri dana slobodna od službenih aktivnosti. Razmišljam kako bih najradije otišla malo van, proplesala na neku dobru muziku ili se bar podružila s ljudima. Radovala se slobodnom vremenu, hodanju po lišćem posutim cestama i izdisala hladni zrak pod noću osvjetljenim cestama.
Talamasca
Oznake: život
komentiraj (3) * ispiši * #
Atma, 29.10.2016. 12:00 ...
shadow-of-soul, 29.10.2016.
16:01
''Neki dan sam dobila popizditis od nekolicine ženskica u bhakti yogi koje sipaju fanatične floskule, zaokupljene religijskim kićem.''
- upravo tome sam se i čudila nekim osobama, nisu se susrele ni sa krščanstvom, nekakve rabljene katolkinje-krpćanke, a ovamo blebetaju o hinduizumu itd. - jezivo za slušati :)
y, 30.10.2016. 18:06 Možda bi bilo lakše naštampati - jebite se - na majicu? - ; )
Ljutnja
utorak , 25.10.2016.Zadnjih par dana često osjećam veliku ljutnju. Nastojim ju sagledati, analizirati i poduzeti nešto kako bih je se riješila. Ta je ljutnja rezultat moje osobne frustracije koju sam stvorila radi nezadovoljstva uvjetima u kojima radim, gdje mi se događa da se često susrećem s nepravdom, besmislom i potpunim nelogičnostima, gdje me se stavlja u situacije s kojima se ne snalazim dobro pa mi to diže još veći nemir, a u zadnje vrijeme stvara mi ljutnju.
Bila sam prekjučer na kavi s prijateljicom iz srednje. Rekla mi je da se moram trgnuti, prestati biti dobrica i razvaliti ljude koji mi onemogućavaju normalno obavljanje posla. Moj problem je doista u zadnje dvije godine postao povećana razina dobrice- teško mi padaju stvari u kojima sam prije žarila i palila- svađe, raspravljanja u ime pravde i pravednosti, dokazivanje budalama i sl. Taj dio mene kao da je zamro ili je ušao u duboku hibernaciju i nikako da se ponovno pokrene. Osjećam se kao jebeni mekušac, a po prirodi sam ratnik. Kao ratnika me svi živi koji me znaju doživljavaju, osim mene trenutno. Već me čitavo to moje stanje počelo bacati u očaj. U želji da dokučim razlog tomu, u nevjerici kako je uopće do toga došlo da mi se, koliko god prije bilo teških i usranih situacija, sada čini da mi se urušava tlo pod nogama, bez srama i s voljom počela sam tražiti odgovore i kod onih koje smatram duhovno razvijenijima i svjetovno trenutno funkcionalnijima. Mene ipak vitlaju moje tjeskobe, nemiri, nezadovoljstva i frustracija koju sam si izgradila na svemu tome.
Nakon što sam iznijela ovaj problem dvjema osobama od kojih me jedna bolje pozna jer je radila i moju natalnu kartu u jyotishu, a druga me zna iz konteksta bhakti yoge, stvari su se krenule odvijati. Barem sam postala ljuta, nakon što sam dugo bila mizerna. Neki dan sam poslala mail guruu da mi je pun kufer floskula unutar vjerske zajednice, da mene ne zanima organizirana religija već isključivo duhovno znanje i da uglavnom ne mogu biti među tim ljudim. Jučer mi se potvrdilo opet zašto ne mogu biti među njima. Otvoren je novi prostor koji je prekrasan i ima puno novih događanja, no kako su svi ti prostori slobodni, ljudi raznoliki, a duhovnjaci posebno osebujne (često s negativnom konotacijom) ličnosti, odem uglavnom kad sam energetski dovoljno dobro da me tuđe prisutnosti ne uznemiravaju. A zašto me uznemiravaju? E pa baš jučer sam u naletu svoje ljutnje napisala kako sam ljuta, a njih par prosvjetljenih floskulaša me odmah krenulo obasipati love & light porukicama kako samo trebam doći tamo i kako će sve biti okej. U obuzdavanju sebe da ne povrijedim ljude s kojima se ipak dosta često vidim te kako ne bih stvorila još goru averziju prema njima, nisam ulazila u ironije i brisanje poda s njima, nego sam, u toj svojoj prilično velikoj frustraciji, napisala da bih došla kada bih mogla i da je upravo problem u tome što me situacije pritišću pa ne mogu ići tamo gdje želim i kada želim, nego se bavim tuđim poslom koji mi je dan. Oni su nastavili u svom floskulaškom tonu- kad ima volje ima i načina. Da, dobro, slažem se, u svojoj srži to je istina, no razmišljaju li ti ljudi ikada, barem kada se radi o tuđoj koži, da ne poznaju baš tuđu situaciju, ne znaju koju razinu stresa netko prolazi, kakva se nekom životna lekcija odvija, ili su oni toliko jebeno napredni da oko njih lete žuti leptirići s točkicama kojima se beskrajno smiju svakog dana i svakog sata? Ako je tako, skidam im kapu i želim doći na taj nivo.
S obzirom da smatram da čovjek treba iz sebe izbaciti negativu, bit ću i dalje slobodna da to činim ovdje, uz pokoju našu hrvatsku sočnu. Nekad mislim da su ti ljudi u još gorem stanju nego ja pa se toliko pucaju prividom nekakvog duhovnog života i nekakvih mirnoća, a zapravo bi najradije eksplodirali u sebi. Jer, pričajući i dolazeći u kontakt s njima, rijetko kod koga osjetim mirnoću i osjećaj spokoja, a vrlo često osjećam sjebanost, frustraciju i našpananost. Najmirniji su oni koji su spremni nekad reći "jebiga, nije to baš tako" ili poslati nekoga u pičku materinu.
Ja se ne mogu pucati stvarima u koje ne vjerujem. I ne mogu se pucati rečenicama samo zato što ih je neki svetac napisao. Dok god ne osjetim to u praksi, ja se time ne mogu pucati. A Bog zna da praksu imam, da se trudim, da pokušavam, da mi je već pun kurac padanja ispita i da sam trenutno u stanju u kojem se prilično loše nosims nekim stvarima. Uglavnom, završila sam jučerašnji dan urlajući u komentarima na te floskulaše i pokušavajući ih osvijestiti u njihovim nebulozama. Nemojte me više jebati s tim da je želja dovoljna jer mogu ja imati želju za koju je Gospon Bog odredio da se dogodi dva mjeseca nakon. Je li tako ili sam loš učenik i ne shvaćam gradivo?
Još je jedna stvar koju jako osjećam u zadnje vrijeme. Nedostaje mi moj stari život u neku ruku. U vidu hobija. Čitav život glavni hobi mi je bila glazba, bilo da sam obilazila koncerte, radila nešto svoje, pisala o tome, a onda je sve zamrlo. Godine su tu, javljaju se drugi interesi, no nekad mislim da sam se previše posvetila svojoj melankoliji i frustraciji i da bih trebala ponovno živnuti. Izaći vani, otići na neko dobro mjesto sa starim frendovima. Popiti neku skupu pivu koja ima nekakav okus. I to ću zapravo učiniti, vrlo brzo. Idući tjedan je koncert IAMX-a i baš se veselim. A i platit ću si taxi do doma bez grižnje savjesti jer sada ipak radim pa si mogu to priuštiti za posebnu priliku.
Želim upoznati nove ljude sa sličnim interesima. Nekoga tko voli kartati belu uz kokice i pivu, tko voli šetati po šuštavim puteljcima u jesen, tko voli otići na Jarun i blejati u jezero dok priča o metafizici, tko voli pročitati kakvu knjigu koja će ga toliko unijeti u sebe da će danima živjeti od tog momenta. Fali mi života, novina, radosti i istomišljenika. Nisam za dugonoćna tancanja u klubovima jer naprosto me prošlo, no nisam ni za sjediti doma i razmišljati kako se duhovno razvijam. Trebam život.
A ljutnja...koliko daleko mogu s njom ići? Onoliko da si osiguram djelovanje koje ima utjecaja, a ne povrijedim nikog. I to je razina koju ne znam kako dobiti.
komentiraj (20) * ispiši * #
Atma, 25.10.2016. 11:50 ...
Euro, 25.10.2016. 12:15 ljutnja zna doci i radi nedostatka seksa...
y, 25.10.2016.
12:21
Ljutnja, frustracija (kronična ) je pokazatelj kako nešto nije u redu s našim osjećajem moći. Moć (potreba za njom) je prirodna i nužna potreba čovjeka iako se uz nju često vežu negativne konotacije. Moć je pomoći nekome nositi vrečice iz dućana.
Agresija, podmetanje (...) su oblici nemoći tako da osobno ne bih išla tim putem realizirati sebe. Ponekad je teško ne koristiti u svojim ciljevima alate stada, ali je to ujedno i jedini način odmicanja od stada. Teško je i biti neprepoznat i nepriznat zbog nepristajanja na agresiju i meketanje na isti način. Raditi ono u što ne vjeruješ (podmetati) je izdaja sebe i vodi nesreći.
Ono što je moguće je ne procijenjivati sebe mjerilima stada. Radovati se što ne pripadamo istom.
Najčesće je put do pravog rješenja sporiji ( okolnosti, ali najviše izgubljeni ljudi koče), ali je zato konačan dok agresija stvara privid rješenja i to djeluje vrlo učinkovito i u kratkom roku, ali je privid rješenja.
Mislim kako treba jačati sebe i ići svom cilju svojim putem i počastiti se sladoledom jer smo sišli s vlaka koji je vodio u bezumlje. :))
Atma, 25.10.2016.
12:27
@Euro- ima nešto i u tome, no to je drugi par opanaka i nije uzrok ovog specifičnog problema ;)
@y- trenutno se pitam koji je to moj put za ići ka cilju. Moj put je izvorno bio komunikacija, radost i prijateljstvo, što ne funkcionira na mjestu gdje jesam jer tamo ima puno malih moćnika koji crpe moć iz svoje materijalističke pozicije, bezbrižnosti i nikakve potrebe za odgovornošću.
y, 25.10.2016.
12:44
Teško mi je komentirati jer ne znam okolnosti i činjenice, ali jedno znam - potrebno je pronaći adekvatan rječnik- način koji će druga strana razumijeti. Bahatost je ponašenje koje poput crkvenog zvona zvoni na nemoć. Onaj koji je istinski moćan on je miran. Ne daj se zavesti neznanjem -bahatost je NEMOĆ. Ona je potreba da me se vidi, prizna i vrednuje. Izostala je prava moć tamo gdje jesi.
Vrlo vjerojatno si okružena frustracijom koja kompenzira bahatošću. Pokušaj sagledati pa procijeni načine djelovanja, ukaži na pravu moć, ponudi pravu moć.
Strah i ljunja nestaju kad sagledaš taj jad. Jad koji se množi iz generacije u generaciju!
y, 25.10.2016.
13:04
Ne znači da ako ti tata ima vilu i mercedesa da si ikad osjetio pravu moć. Ne znači ako ti tata kupuje skupi mobitel da ti se ikad itko istinski posvetio. Ne znači da ako nosiš markiranu odjeću poštuješ i voliš sebe i da te je netko uvažio zbog onog što jesi.
Možeš imati puno novaca, biti na položaju i sjeban do daske, a često je tome tako. :))
I sad tu nastupaš ti :))
Atma, 25.10.2016. 13:16 Tome je tako, ja radim s takvima, sjebanima, koji misle da zato što ima dobar mobitel ne mora slušati što mu ja imam za reći. I onda se ponaša kao da je sa mnom vesla sisao, iako sam ja u ulozi da on sluša mene, međutim on mrzi ulogu nekoga tko treba biti autoritet, a ja po sebi nisam sklona nekoj autoritativnosti pa se događa to da ne odreagiram kao autoritet jer si mislim- jadan je, nesretan je, teško mu je itd. Ne podvlačim granicu da kažem "Dosta je" i da počnem uvoditi kaznene mjere. I pitam se zašto.
y, 25.10.2016.
13:49
Imati autoritet ne znači kažnjavati. To znači pronaći način i doskočiti bez da izdaš sebe. Ako izdaš sebe krug se zatvorio. Imati autoritet znači imati ogromnu moć i njega se može provesti bez nasilja samo odgovornošću. Školski sustav profesoru ne daje mogućnost "manevra" jer prof. mora slijediti plan i program. Možda je ipak moguće pronaći malo prostora. Kažnjavanje neće promijeniti njihov stav prema sebi i svijetu. Oni su navikli na kažnjavanje i odgovorit će većim neposluhom. Samo razum i hladna glava pomažu. Potrebne su i dobra znanja i vještine koje će omogućiti uspostavu reda.
Sada izgleda kao zmaj sa puno glava koje rigaju plamen tješi se da će s vremenom presti kao mačka.
- ; )
Vaše uloge su uloge međusobnog uvažavanja.
sunsine, 25.10.2016.
16:08
Treba ponekad reći; Dosta je.
Znam da je teško i meni je ,ali kad se prelaze granice onda zbilja moram i znam da trebam reagirati i reagiram, rijetko doduše, jer ne volim agresiju općenito , a pogotovo bahatost ne trpim
Odličan post ,hvala ti
O-da životu!, 25.10.2016.
16:58
Ne možeš usvojiti nova uvjerenja ako nisi odbacila stara- ne ide na silu.
Moj najbolja frendica mi je par puta nabacila svoje nove stavove kad je otišla naprijed sa sviješću, a ja bila na mjestu. Govorila sam joj da je pukla! Onda sam ja pukla glavom o zid i tada bi čovjek pojeo g...o samo da mu bude bolje, krenula njenim putem i sad sam pukla i ja! hahaha
Probaj s nekom od tehnika ..Theta healing, peat, gong kupka također čisti, redovito meditiraj...to je sve čišćenje..imaš i ho oponopono-jednostavna, besplatna tehnika.
Ide to sve polako, ali najgore ti se uspoređivati s drugima. jedino s kime se trebaš uspoređivati si ti od jučer. Samo polako, ide to.
Lilianke, 25.10.2016.
17:28
'Neki dan sam poslala mail guruu da mi je pun kufer floskula unutar vjerske zajednice, da mene ne zanima organizirana religija već isključivo duhovno znanje i da uglavnom ne mogu biti među tim ljudim. Jučer mi se potvrdilo opet zašto ne mogu biti među njima.'
i
'Ja se ne mogu pucati stvarima u koje ne vjerujem. I ne mogu se pucati rečenicama samo zato što ih je neki svetac napisao. Dok god ne osjetim to u praksi, ja se time ne mogu pucati.
'
To su dvije najvažnije izjave u ovom postu.
Da me netko pita čega se, općenito, treba držati, rekla bih upravo to!
Duhovno znanje iskušano u praksi, autentičnost potvrđena unutarnjim radarom.
To je put za oslobođenje.:)
Ljutnja.
Hm. U čemu je problem što si ljuta? Neka si.
Ako je istina da si ljuta, pokaži ljutnju tamo gdje je izazvana.
Ako je to istina u tvom srcu, pokaži tu istinu.
Pokaži istinu i kad je ona nešto drugo.
Pokazati svoju istinu je biti vrlo, vrlo, vrlo hrabar i jedino ispravno.
Potrošimo pola života skupljajući hrabrost da se razotkrijemo.
Žao mi je što ne znam ništa pametnije o ljutnji, pa slutim da ti nisam od neke pomoći.
I da, vlastiti blog je mjesto gdje ti nitko ne stvara pravila što smiješ a što ne, nije li to cool? treba to iskoristiti. :))
Lilianke, 25.10.2016.
17:47
Još samo bih se malo osvrnula na prošli post, nisam stigla a željela sam.
Od djetinjstva me privlače i okultne stvari i duhovne.
Istom mjerom.
Ja sam svim srcem voljela Boga (dok me nisu , s oproštenjem, usrali katoličkim krivicama) i sjećam se te čiste ljubavi iz djetinjstva.
Također, kako sam god sretala nešto vezano uz okultna znanja sve mi je bilo poznato i meni pripadajuće......dok nisam srela jogu koja je bila kruna susretanja i sasvim moja osobna stvar.
Nema sumnje da sam to sve već negdje i nekad živjela.
U mojoj glavi nema razlike između okultnog i duhovnog.
Današnje društvo sili materijalno poimanje svijeta, a to je tako okljaštrena istina, da se čovjeku plače. Ukratko, moći su u nama , mi smo divna bića sposobna za čuda a živimo ko crvi ili puževi (ponekad, poneki).
...Također naglašava kako mistične moći kojima se neki ljudi koriste ne označavaju ništa duhovno, već samo jedan izričaj malo više materijalne dimenzije i da su te moći pogubne za duhovni razvoj jer zbog opčinjenosti njima čovjek se iznova veže za materijalnu dimenziju. ...
Pa naravno, to su sve blaga svijeta, i baš svega ćemo se morati ostaviti da bi se oslobodili vezanosti.
Ukratko, pogledat ću spomenutu knjigu :-P
shadow-of-soul, 25.10.2016. 18:49 kad osjetim da sam ljuta, pogledam moju Mašu i odmah se nasmijem od srca njenom pogledu :)
Dante, 26.10.2016. 10:16 Mogu ti samo reći "Potpuno te razumijem!". No kad shvatimo da je život prekratak za gubljenje vremena na ljutnju, loše ljude i radnu sredinu , vrijeme je da poduzmemo korake i nađemo bolje mjesto.
Zena gaza, 26.10.2016. 13:27 Slažem se sa zadnjim kometarom - trebaš naći bolje mjesto, bolje ljude, za tebe....ovom što si opisala nema lijeka
Atma, 26.10.2016.
16:38
@y- lijepo rečeno, grabim prema tome, zmaja sam čopila za rep.
@Coprnjica- ja sam uvijek imala svoju sliku Boga i ta mi je najdraža. Bilo kakve dogmatske, religijske itd. mi ne odgovaraju i ne mogu se s njima zbližiti. Može mi neki aspekt biti zanimljiv ili privlačan, no onaj moj unutarnji mi je puno bliskiji i imam osjećaj i puno djelotvorniji. U našeg osobnog Boga se nitko ne bi trebao petljati.
@O da životu- dosad mi je meditacija bila banana jer mi je um sa stresom previše prtljao. Prionula sam nekim tehnikama za koje mi ne trebaju pare :D
@Shadow- i meni moja pesica dođe, valjda osjeti pa me dolazi umirivati.
@Dante i Zena gaza- sve bi bilo lakše da mogu promijeniti sredinu, no to je trenutno neizvedivo iz više razloga. Nakon dvije godine sam napokon dobila posao u struci, napokon nekakvi prihodi, a ne nudi se ništa drugo.
Atma, 26.10.2016. 16:39 @trag sunca- mislim da češće treba govoriti da je dosta :D
Afro Dita, 27.10.2016. 12:58 Moš mene upoznat. :o
dnevnikJR, 27.10.2016. 19:08 Mislim da su nam te razno razne emocije (kao što su ljutnja, tuga, down faze i sl) dane upravo iz razloga da se očistimo od smeća koje nakupljamo putem...No,mislim da je izuzetno važno u njima ne trajati predugo....Malo odtugovati i idemo dalje,,,malo se naljutiti, ali opet brzo i odljutiti..Život je zaista predragocjen za trošiti ga na loše emocije, kad te vjerojatno već iza ćoška čekaju one dobre...Mislim,,,nije to baš sve tak lako kak sam sad napisala, ali, nekako je ipak sve u našim rukama, koliko god nam se često čini da nije....Uglavnom i meni fali kartanje bele (iako volim samo onu u četvero) i baš mi je žao što ljudi danas sve rijeđe upražnjavaju takve aktivnosti...Eto, možemo organizirati neki blogerski turnir u beli :-))))
Atma, 29.10.2016. 11:12 Super, ja sam za blogerski turnir. Još nam dve osobe trebaju :)
Duhovni ratnik
nedjelja , 23.10.2016.Gotovo da me 2 tjedna nije bilo ovdje. Stiska s vremenom, unutarnji nemiri uzrokovani dramama na poslu i sve skupa rezultiralo time da mi nije ama baš nikakva inspiracija za pisanje dolazila.
Vikend sam provela čitajući fenomenalnu knjigu Bhakti Tirtha Swamija o nadnaravnim pojavama i raznim utjecajima na misli. Knjiga se zove Duhovni ratnik I i skup je njegovih predavanja o utjecajima negativnih misli na čovjeka, suptilnim dimenzijama i raznim paranormalnim stvarima na koje možemo naići u X files-u. BTS dolazi iz vaišnavske tradicije, objašnjava podjelu kozmosa prema vedama, objašnjava tko su anđeli i demoni, kakva sve bića u astralnoj dimenziji postoje, koje su opasnosti na duhovnom putu i kroz bavljenje tim dimenzijama. Spominje i izumrle civilizacije, znanje iz Egipta i objašnjava kako možemo ojačati pravu duhovnu svjesnost. Priča o manipulaciji mas medija, zlouporabi moći određenih jedinki i velikoj transformaciji čovječanstva čijim smo svjedokom upravo mi koji živimo u današnjem svijetu. Kali yuga, doba najvećih svađa i kaosa uzima još veći zamah u ovom našem vremenu, a rezultat će biti podjela na ljude više svjesnosti koji teže božanskom i one niže svjesnosti, koji se odmiču od božanskog i idu samodestruktivno i destruktivno u suprotnom smjeru. Jedna stvar koju napominje je da se treba kloniti okultne literature i konzumiranja opojnih sredstava jer čine rupe u suptilnom tijelu i omogućavaju kačenje raznih entiteta. Također naglašava kako mistične moći kojima se neki ljudi koriste ne označavaju ništa duhovno, već samo jedan izričaj malo više materijalne dimenzije i da su te moći pogubne za duhovni razvoj jer zbog opčinjenosti njima čovjek se iznova veže za materijalnu dimenziju. U knjizi se također spominju vrste snova i koje nam dimenzije snovi nude. Priča o oprezu vezanom za duhovne učitelje jer danas je mnogo lažnih, te kako prepoznati osobu koja zaista živi po božanskom principu.
Osim čitanja i opuštanja, praktički nisam ništa drugo radila. Vikendi mi služe kao punjači baterija da mogu krenuti u novi tjedan na poslu u kojem pokušavam vidjeti smisao lekcije koja mi dolazi. Taj mi je posao već počeo otvarati vrata u dimenzije mog unutarnjeg bića da osvijestim što moram mijenjati. Sada je problem otkriti način kako, tj. usuglasiti se s tim načinom koji bi mi olakšao stvari.
Također, u procesu sam čišćenja određenih ljudi pa sam tako barem online napravila veliku čistku, maknuvši sve one s kojima nemam veze, a koji vole skupljati veliki broj prijatelja na društvenim mrežama, te sve one sa zadrtim stavovima koji vole živjeti u kalupima.
Oznake: Bhakti Tirtha Swami, Duhovni ratnik, nadnaravno, duhovnost
komentiraj (6) * ispiši * #
Atma, 23.10.2016. 09:50 ...
shadow-of-soul, 23.10.2016. 11:16 u svakome od nas postoji duhovni ratnik, a čišćenje od svakakvih ljudi se napravi kao i tjedno čišćenje svog staništa
toma juda, 24.10.2016.
19:38
''Jedna stvar koju napominje je da se treba kloniti okultne literature i konzumiranja opojnih sredstava jer čine rupe u suptilnom tijelu i omogućavaju kačenje raznih entiteta. Također naglašava kako mistične moći kojima se neki ljudi koriste ne označavaju ništa duhovno, već samo jedan izričaj malo više materijalne dimenzije i da su te moći pogubne za duhovni razvoj jer zbog opčinjenosti njima čovjek se iznova veže za materijalnu dimenziju.''
Sve što je ''vani'', tvoj je prozvod. I on kao takav ne može škoditi tvojoj nutrini. Jedina opasnost za tvoju nutrinu dolazi iz nje same. Ako se moliš za nečije ozdravljenje i on ozdravi, hoće li to biti izraz ''mistične moći'' ili djelovanja Boga?
Atma, 24.10.2016. 22:12 Kako to misliš moj proizvod? Da, opasnost dolazi iz naše neistražene nutrine, to je istina. I s obzirom da većina ljudi ne pozna sebe, najveća opasnost su oni sami sebi. Tko doista poznaje sebe? Što uopće znači mistika? Mistika je dokle ne poznamo aspekt nečeg. Kada taj aspekt spoznamo, prestaje biti mističan. Ako je Bog izvor svega, onda je apsolutno sve djelovanje Boga, u raznim očitovanjima.
toma juda, 24.10.2016.
22:27
Vanjsko je samo iluzija. Tvoja. Moja. Naša. Naše igralište.
Bog je izvor svega. Moguće. No, što ako Bog nije stvorio ovaj svijet?
Atma, 25.10.2016. 11:22 A tko ga je stvorio? Pa iluzija je vanjsko, no realna iluzija. Živimo ju, svi.
Smrt
ponedjeljak , 10.10.2016.Smrt. Ta omražena imenica na čiji spomen i hrabri postaju ponizni. Taj vječiti misterij koji opsjeda sve kulture ovog svijeta. i zajednički nazivnik svega što se rađa. Nije bilo vremena kada nije okupirala misli ljudskog bića i nikada neće izgubiti na popularnosti. Smrt je princip naše dimenzije baš kao što su to rađanje i starenje.
Nitko je nije pogledao u oči, a da se vratio. Neki su zakoračili prema njoj, ali bili su vraćeni pa su ponijeli razna iskustva. Spominju svjetlosne tunele, Apsolutnu Ljubav i osjećaje kakvima svi stremimo ovdje i sada- unutarnji mir i nevezanost.
Nevezanost ili odvojenost. Sanskrtski vairagya, termin koji upućuje na odvojenost od maye- iluzornog svijeta materijalnih želja. Prema hinduističkom učenju, mi smo zapleteni u krug stalnog rođenja i smrti upravo zbog toga- naše konstantne potrebe da zadovoljimo osjetila, pri čemu stvaramo nove želje pa tako i nove vezanosti. Glavni je problem što tim vezanostima radimo sebi pritisak, a tako i patnju jer um usmjeravamo uvijek na još, uvijek na nove užitke koji nas nikada ne mogu zadovoljiti, No, možemo li mi biti usitinu nevezani, kao za užitke, tako i za misli, događaje, ljude, na kraju, za sve? Možemo li mi doći do tog nivoa da se zaista odvojimo?
Zašto ovo uopće pišem? Pa svaki puta kad čujem da je netko poznat mi umro, naprosto gomila misli o smrti prođe kroz moju svijest. Često i razmišljam o njoj- bez obzira na moja vjerovanja ili misli o životu poslije, sam taj osjećaj da ne znamo zapravo kamo idemo- a sigurno je jedino da se nećemo vratiti, nije baš ugodan. To je onaj moment straha od gubljenja sebe. Sada imamo sebe, znamo za sebe, imamo svijest o sebi na kojem god nivou spoznaje. Ako i na najmanjem, svjesni smo nekakvog sebstva, pa bilo ono samo materijalno, tj. tjelesno. Znamo da baš mi imamo ovo tijelo, da baš mi sada radimo stvari koje radimo, da baš mi mislimo, radimo, osjećamo, hodamo, jedemo, spavamo. I sve ovo što sam nabrojala samo je grubi, materijalni aspekt. Ispod njega krije se naš duhovni identitet, vječna duša u svom vječnom odnosu s Bogom. Da, to je kako ja vidim stvari, no ne mogu reći da ih trenutno percipiram tako sigurno kako sam ih iznijela. Zato što su davno bile moje spoznaje, a u međuvremenu um je prešao kilometre na uzaludnim cestama. Nove informacije donijele su mi samo konfuziju u život. Moje pravo sebstvo i dalje vibrira sebi, no ne i mom fizičkom umu koji pak razmišlja o njemu. Ironično, nije li? Ja osobno vjerujem u reinkarnaciju jer sve drugo mi nema smisla. Da se rađamo jedanput, svi bi se rodili s istim obrascem jer ne bi bilo potrebe za različitim putovima. A ima i toliko ljudi koji imaju prave duhovne uvide. Svatko ima svoju priču na kojoj raste, koja ima smisao, a kada bi sve završavalo sa smrću, sve te priče ne bi imale nikakvog smisla. Svi stvaramo iskustvo, a da je smrt pravi kraj, iskustvo nam ne bi ni bilo potrebno. Čemu? Čemu sva duhovna evolucija ako postajemo ništa? Meni je tu hinduistički koncept dao objašnjenja koja su usklađena s mojim pogledom, ali daleko sam od znanja i spoznaja. Doduše, imala sam tu sreću da su mi neke spoznaje došle u djetinjstvu i kroz njih živim i dan danas, no često smatram da mi treba neka svježa informacija o meni i o Apsolutu. Nekakav pogled na vrh brda.
Zaokupljaju li i vas misli o smrti?
Oznake: smrt, reinkarnacija, život nakon smrti
komentiraj (13) * ispiši * #
Atma, 10.10.2016. 19:27 ....
Lastavica, 10.10.2016.
19:40
Naravno. Vjerujem da svi misle o njoj, i kao mlađi i u starijoj
dobi. Svuda oko nas odnosi drage, nenadano, kad joj vrijeme
nije. Kako ne razmišljati?
Reinkarnacija mi je bila bliski koncept kako ju je objasnila
Pearl Buck u "Mandala".
O-da životu!, 10.10.2016.
19:46
Nisam se mogla pomiriti s činjenicom da jednostavno umiremo, da je to to kad ode fizičko, tražila sam i dobila odgovore.
Bojimo se smrti pa se bojimo mraka, usamljenosti, bolesti, promjena, gubitka...Život je lakši i jednostavniji kad se oslobodiš tog straha. Izabrala sam vjerovanje koje mi koristi, ne želim živjeti u nikakvom strahu. Vjerujem u ciklus, nastavak, ali ne smijem reći da imam i dokaze, bar ne javno. :)
Mislim da ljudi nisu spremni uopće pričati o smrti, samo je se boje.
jelen, 10.10.2016. 19:52 Vratiti se nećemo sigurno više nikada sa ovim sadašnjim ja- ego--identitetom jer smrt je njegov neminovni i trajni kraj... ali isto tako naša sadašnja egzistencija je kao ispisivanje recepta za kolač, koji se ima opet ispeći nanovo tj. za neku buduću egzistenciju koja će isklijati iz sjemena ovoga sadašnjeg života i karmičkih utisaka koje će taj život ostaviti. Uvijek mislim da na "svoju vlastitu" buduću "inkarnaciju" treba gledati vrlo slično kao što odgovoran roditelj gleda na svoje dijete. Takav roditelj sigurno neće djetetu ostaviti dugove, nered, sudske tužbe i slično nego će se pobrinuti da priskrbi što više mira, koristi, dobrobiti i reda za djete koje ostavlja na svijetu- tako da kontinuitet djetetov bude bolji i lagodniji nego što je bio život roditelja.
y, 10.10.2016. 21:52 Koji je smisao evolucije u konačnici ( ako stvar tako uopće možemo promatrati, a stav kako nešto moramo svesti pod zajednički nazivnik, pronaći jedan odgovor koji postoji - je vrlo vjerojatno pogrešan) nitko ne može odgovoriti. Što se tiče života smisao vidim u življenju. Jednostavno. Čovjek traži "viši" smisao kako bi životu dao dimenziju koju on nema. Zapravo ima, ali na nivou ideja. Ideje o ponovnom rađanju su nastale iz straha od smrti. Čovjek umire konačno. Osim toga smrt u različitim razdobljima svog života različito promatramo. Iskustvo je jako lijepo i jako ružno, ali hvala bogu ne traje vječno. -;) :)
Lilianke, 11.10.2016.
09:39
Meni se čini da , što se vezanosti tiče, treba tako žestoko prionuti u svijet, tako ga zagrliti i tako mu pokloniti sve od sebe da ne preostane niti jedan atom tog 'sebe' za nas same. Tada smo slobodni i od svijeta i od sebe. Ne upuštajući se u življenje koje nas potroši potpuno, nego susprežući se od istog da se ne bismo vezali, samo će nas vraćati ovdje, na iste puteve.
Sviđa mi se što je @Jelen m. rekao, to je univerzalni princip dobrog, ispravnog življenja....
Ukoliko vjerujemo da smo duhovna bića, da je ovaj svijet jedan izraz duhovne stvarnosti, tada je malo lakši pogled u smrt. Ona je prelaz, veliko puštanje, ali (koliko čujem :-P ) može biti izvedena ispravno (budne svijesti).
Ima jedna super knjiga (netko će zakolutati očima kad ovo vidi jer sam ju preporučivala već o-ho-ho puta) o tome kako se pripremiti za smrt i koje su faze tjelesnog umiranja, kako energija kola nadijima i odlazi iz tijela i tak......, kad se osovim na noge, prepišem ti točan naslov.
Kad dosegneš određene godine, a jer si upoznao širi krug ljudi do tada, kao da je koščata ruka Grim Reapera okrenula prekidač i najednom imaš dojam da je oko tebe počeo Pomor nevine dječice...... :))
Ali nije tako, nije počeo, nego si ti stasao za taj spettacolo..... moram se malo šaliti, bilo je epizoda kada me strah od smrti držao budnom noćima. Puno noći.
:)
Atma, 11.10.2016.
09:53
@Lastavica- nisam čitala knjigu. Tibet ili Indija?
@O da životu- slažem se. Nema smisla žoivot provoditi u strahu. Treba naći zadovoljstvo i sreću. Za dokaze mi možeš i mail poslati, ako bi ih htjela podijeliti, naravno.
@jelen- pitanje je zašto smo onda toliko poistovjećeni s egom ako će on umrijeti? Ok, u ovom specifičnom obliku, no što s onim da naš um nosi zapise i u drugu inkarnaciju?
@y- ideje moraju od nekuda doći. Otkud ideje ako ne postoji viši smisao? Sve bi bila samo mehanika jer ideja ne bi imala izvor iz kojeg dolazi.
@Coprnjica Lilianke-Lijepa misao i vidim puno istine u njoj. To mogu povezati s vaišnavskim služenjem, doduše na razini na kojoj ga ja shvaćam kao služenje. No, možemo li toliko van našeg ego koncepta izaći da se u potpunosti predamo drugima?
Knjiga- može, zanima me. Znam da je moj duhovni učitelj na tu temu radio masu seminara, ali su na njemačkom. Pokušat ću nešto iskopati..
I mene je kao dijete, s nekih 16, 17 držao budnu noćima. No nekad me štrecne i dan danas, kad umiru ljudi oko mene. Jer pomislim- hmm, tko zna koja im je bila uloga, zar su je već postigli....ti slojevi svih silnih nivoa nedaju mojim mislima mira.
Lilianke, 11.10.2016.
10:31
...možemo li toliko van našeg ego koncepta izaći da se u potpunosti predamo drugima?....
sve je stvar učenja, bar si ja tako mislim.
Možemo pokušati, pa pokušati iznova, stvarno možemo usavršavati svoja djelovanja. Nije (samo) bitno koliko smo uspjeli u pojedinoj situaciji, nego načelno djelovanje, generalni princip življenja.
Autor knjige je Jeffrey Hopkins a knjiga se zove 'Njegova svetost Dalaj Lama; Savjeti o umiranju i boljem življenju'.
Ako ti se svidi, ili znaš za još neku vrijednu literaturu na tu temu, daj me informiraj, molim te.
jelen, 11.10.2016.
16:46
pitanje je zašto smo onda toliko poistovjećeni s egom ako će on umrijeti?
-to pitanje i nije jako složeno. Treba vidjeti kako funkcioniraju međuzavisni fenomeni općenito, svi pa tako i ja-identitet. Kako se ukazuju u svojoj funkcionalnosti iako su bez stvarne suštine. Konkretno u slučaju egzistencije osjetilnog bića, tako i čovjeka, radi se o 12 karika međuzavisnog nastajanja- 12 Nidana- preko razumijevanja toga lanca može se intelektualno obuhvatiti princip po kojem dolazi u postojanje iluzija o ja-identitetu, kako traje (funkcionira), kako propada i naravno kako taj proces uvjetuje kontinuitet za buduću pojavu takve iluzije- nekog osjetilnog bića sa ego-identitetom koje naravno da nije isto ono koje je živjelo i umro u prethodnom ciklusu, ali isto tako nije niti slobodno od pripadajućih reperkusija toga kontinuiteta (karme).
Naravno da naša blogo-čavrljanja ne mogu niti načeti prave dubine konkretne teme, takvo što je moguće samo u sklopu učenja Dharme od kompetentnog učitelja, ali možemo recimo spomenuti neke knjižice gdje je na koncizan način pohvatano nešto od toga. Preporučio bi npr. Tajna Usmena Učenja Tibetanskih Budista od Alexandre David-Neel, to je vrlo kratka knjižica, prevedena na hrvatski, tamo je dosta toga dotaknuto i razloženo na čitatelju pristupačan način.
y, 11.10.2016. 21:35 (Viši) smisao je pojam koji je proizašao iz ljudskog uma. Izvor mu je tu i nigdje drugdje. Ideje nastaju i nestaju u ljudskom umu.
y, 12.10.2016.
13:28
Smisao tražimo u nekom kontekstu u ovom slučaju u kontekstu ljudskog života. Ono što ostaje od čovjeka - jedne generacije ljudi je napredak u svijesti - razvijenija inteligencija, veće ukupno znanje. Sljedeća generacija umnožava ( ili bi trebala?! :)). Pojedinac i njegov život su i jako bitni i potpuno nebitni kada promatramo razvoj čovječanstva. Ne moramo se mi osobno roditi, rodit će se oni koji će nastaviti razvijati inteligenciju. Osim toga gotovo sve ideje koje imamo dio su Univerzalnog - kolektivnog uma. Možemo tu virtualnu bazu podataka nazivati kako god želimo. Istina je da su nas od prvog udaha bombardirali informacijama i raznim podražajima. To su izvori koji su sudjelovali i omogućili razvoj našeg potencijala. Jednako tako mi ne moramo imati potrebu da naše tijelo nastavi živjeti. Dovoljan je doprinos ( naš) ono što smo "ugradili" u ovaj svijet : kroz našu djecu, inovacije, međuljudske odnose, umjetnička djela, spoznaje... I ne samo da ćemo nastaviti živjeti nego ćemo se i razvijati! :) Prijevozno sredstvo djeda mog oca je bio konj. Moj otac je rekao kako se potiho kao dječak nadao da će u svom životu imati magarca. Kaže da kada je prvi put sjeo u svoj osobni automobil da se nije mogao nadiviti sam sebi, skoro pa je plakao. Uvjeti života kroz svega nekoliko generacija su jako uznapredovali. Mom ocu je dvoje braće umrlo od bolesti. Meni ni jedno dijete nije umrlo od bolesti. Tu nazirem poantu! :)
Ovo je svjetonazorska priča (osobna) i ništa više. :))
Marekojajesretna, 16.10.2016. 00:41 Sinoć mi se u snu ponovno pojavila pokojna baka, i bila sam toliko uzbuđena jer sam se sjetila da sam prije sanjala da će se vratiti među žive, a sad je ona stvarno opet bila živa! Pomislila sam da je to prevelika slučajnost i da sam sigurno vidovita. Toliko sam bila okupirana tom slučajnošću, da se nisam dovoljno obazirala na baku, i izgubila ju negdje u nekom kazalištu. Šteta, možda mi je mogla reći što joj se dogodilo nakon smrti.
trill, 18.10.2016. 21:02 Ove godine u 3 i pol mjeseca umrla su mi tri bliske osobe, skoro ukućana. Jedan po jedan, svo troje. Još sam zbunjena od toga i još mislim da su tu negdje, ali sam jako smirena. Spokojna. Kao što su i oni.
Mi jedemo samo zdravu hranu
subota , 08.10.2016.Prekrasno jesenje subotnje jutro. Malo kasnije se dižem jer ne moram raditi i bacam se na svoje jutarnje rituale- kavu i Facebook. Obično preko tjedna nemam toliko vremena za surfanje pa me baš veseli pročačkati malo što je novoga i požlabrati s nekim na chatu. Primjećujem zadnjih par dana da nemilosrdno komentiram na stvari koje se ne nalaze samo na mojoj stranici, nego i na tuđim. Primjećujem kako mi je dozlogrdilo to duhovnjačko puritanstvu kroz koje se promovira samo zdrava hrana, samo zdrav način života itd. Evo djevojka stavi sliku ogromne čokolade i počnu joj soliti pamet da je kancerogena. Pa ljudi moji, ima li danas išta što je masovno proizvedeno, a da nije kancerogeno? Nema. U svemu se koriste iste metode, svime se manipulira i sve je plasirano kroz dobro stvoreno zaleđe puno skrivenih agendi i sumnjivih namjera. Nismo od jučer. Ali skakati na svaki proizvod, pogotovo zato jer nije od prosa jer je to kakti neko hindu čistunstvo, nema apsolutno nikakva smisla.
Ako ćemo mahati s prehrambenim puritanstvom, onda možemo najprije odustati od vode. Želi li netko tvrditi da je ova klorirana, prilagođena voda puna kamenca zdrava? Ili da su izuzetno skupi proizvodi koji se nađu markirani pod biološkim uzgojem zdravi kada je tlo puno svega i svačega što nam preko zraka i padalina dolazi?
Ovo ne znači da ja zastupam konzumaciju stvari koje su proglašene kancerogenima, ali dovraga, gotovo sve bismo mogli proglasiti kanceregonima jer prirodno valjda više ni ne postoji. Smanjiti da, no opet, ne se opterećivati. Stvarno me umaraju te čistunske nebuloze na koje svako malo naletim.
Eto mi ćemo se danas naklopati tortilja s grahom, kurozom (gmo), chilli umakom i veselo će nam goriti grla. Novaca za spektakularne pseudo-biološke proizvode nemamo i ne pokušavamo glumiti taj tip ljudi. A možda uz to popim i pivu. Da doživljaj bude potpuniji, kad već nemam teqilu.
Oznake: zdrava hrana, sve mi ide nakurac
komentiraj (13) * ispiši * #
Atma, 08.10.2016. 09:35 Pijem kavu i surfam- totalno nezdravo..
Lilianke, 08.10.2016.
10:47
E pa, sve baš sve si dobro rekla. Ne treba ništa dodavati.
Nastojim kupovati hranu u prirodnom obliku (što manje kutija i onoga što može beskrajno stajati na policama i gotovih hrana), a više baš nikome ne vjerujem da nije prskano ili slično.
Ionako je sve, baš sve u zagađenm zraku, pod zagađenim oborinama, i naša adaptiranost izloženošću toj zagađenosti štiti nas (donekle) od prejakog reagiranja i boleština .......
Ionako nas hrana ne hrani baš toliko koliko se priča :-P
dnevnikJR, 08.10.2016. 10:52 Pridružujem ti se u ovim nezdravim aktivnostima :-))) Mislim, na zdravlje treba paziti, ali ne i pretjerivati, osobito kad znamo koliko je danas malo zdravih supstanci uokolo nas...Ali, zato nam od pomoći može biti održavanje higijene duše, psihe i emocija...Njegovanje te vrste zdravlja dobra je kompenzacija...ak niš drugo,,,imaš osjećaj da ŽIVIŠ! Živjela čokolada!
Nisa, 08.10.2016.
13:19
Pijem kavu, cigara mi je pri kraju nakon ne baš tako zdravog ručka, ali taman ću sad skoknit malo na planinu i svjež zrak, pa kompenziram :)
Zapravo te potpisujem, da ne mudrujem previše
shadow-of-soul, 08.10.2016.
14:10
bez kave nema buđenja :)
ono što je nekad starim generacijama bila normalna zdrava hrana, danas je skuplje od industrijske hrane, pitam se kako su samo oni preživjeli i duže su živjeli od nas? :)
Lastavica, 08.10.2016.
17:28
Ako strogo gledamo, nije zdravo ni ovakav zrak udisati,
ni ovakvu vodu piti, niti bilo šta pod ovom kapom nebeskom
uzgojeno jesti. A ipak, moramo sve to, da bismo živjeli.
Malo sam umorna od silnih reklama za zdravo ovo,
zdravo ono. Treba samo u svemu naći mjeru.
jelen, 08.10.2016. 19:35 Treba prije konzumacije svaku hranu jednostavno transformirati u božanski nektar... tako je najsigurnije :-))
Atma, 08.10.2016. 19:45 Samo mišlju ili ćemo mantrati prvo? :D
jelen, 08.10.2016.
20:38
Pa bez mantranja ništa, to se podrazumijeva... ali jasno, ne mora biti naglas ;-))
Javljam da su kesteni odlični, nije mi još puno ostalo, trebat će uskoro nova runda... Ispečeni i oljušteni izgledaju kao majušni mozgovi logično je dakle da su dobri za mozak, zato bi bilo pametno nama svima da probamo što više kestenja smazati ove jeseni :-))
Atma, 08.10.2016. 21:42 Morat ću kupit porciju kestena, inače niš od njih ove godine..
Cecela, 09.10.2016.
10:25
Jako lijep post.
Pozdrav!
Marekojajesretna, 09.10.2016. 23:57 Kako bi moj brat rekao, kancerogeno je toliko se brinuti oko svega što bi moglo biti kancerogeno.
y, 10.10.2016. 07:50 Treba birati što konzumiramo. To što ćemo povremeno konzumirati namirnice manje kvalitete ne vidim presudnim. Presudno je ono što svakodnevno konzumiramo - ni alkohol ni čokolada ni brza hrana neće naškoditi ako to nije naš stil života. Lijenost i nemar ( dugoročno) koji se ogledaju u pristupu hrani ipak za sobom ostavljaju posljedice. O biranju hrane za djecu ne treba ni govoriti. Ljudi znaju imati pogrešan pristup hrani pa smatraju da ako im nakog godinu dana loše ishrane nije ispala kosa ništa značajno se tu ne događa. Još uvijek u našem podneblju možemo birati namirnice i dostupne su nam one bolje kvalitete.
Opet sanjam
četvrtak , 06.10.2016.Bio je jedan duži period u mom životu da nisam sanjala. Obično kad sanjam imam intenzivne snove, puno je tu rollercoastera u raznim oblicima- nešto me vrti, diže u velike visine, spušta s velikih visina, bude koji put nekakvo letenje u pokušaju. I more. Uglavnom je tu more, meni emocionalno najbliskiji pejzaž.
Kako sam nedavno opet počela sanjati, znam se osvrnuti na te snove. Iscrpljena i zabrinuta novim poslom, sigurno mi je podsvijest glasna i kad spavam pa tako ne čudi da se razni filmovi odigravaju i kad plovim astralom.
Sinoć mi je jedan prijatelj dao malu pomoć na daljinu vezanu za moje energetsko stanje i posao koji radim. Pričao je da treba proširiti šušumnu i dovesti tu energetsku snagu u njen pravi položaj. Ja kako sam iscrpljena već danima, doslovno dođem navečer doma kao zombi i ne mogu ništa nego leći u krevet, a tako je bilo i jučer, samo što sam, dok god sam mogla sjediti u položaju za meditaciju, sjedila, a onda sam se samo strovalila i zaspala.
U neko doba noći sanjala sam ocean. To kao da je bio Atlantski ocean i s pučine sam gledala New York u daljini. Bila sam na nekom luftiću, ali on je jurio kako sam veslala rukama. Oko mene sve je bilo puno kitova, stalno su se nazirale peraje, a onda se pojavila nekakva orka koja je oblikom podsjećala na nešto između raže i svemirskog broda. Premda nije bilo u meni nekakve dramatične emocionalne reakcije, kako znam da su orke opasne, u meni se pojavila ideja da se moram boriti. Odjednom se orka nađe ispred mene, a ja je udarim, želeći ju maknuti od sebe. U nekom trenutku tu je bio i moj pas koji ju je pokušao gricnuti, ali sve je to bilo nekako neagresivno i mlitavo. Čudno nešto, tim više kad pogledam na interpretaciju snova s orkama.
Čitam ja tako sad uz kavu interpretaciju snova, iako sam već prošle godine sanjala more puno orki i u interpretaciji se radilo o spiritualnom razvoju. Tada je to imalo jako puno smisla jer sam baš friško došla do nekih uvida, a sada je, opet, takav san došao nakon tog rada na pojačavanju energetskog stupa. Inače, ja sam tip koji gotovo nikada ne osjeća nikakve tretmane, nemam senzacije, ne osjećam strujanja, bolove, toplo, hladno, ništa. Znala sam to u par navrata osjetiti, jednom na 45 min. u grupnoj omkari i jednom na meditaciji kod jednog izuzetno snažnog indijskog swamija koji nas je učio kako se ulazi u vibraciju koristeći samo jedno od Višnuovih imena. Za sve otalo sam uglavnom gluva i slijepa štono bi se reklo, mada je moja Reiki učiteljica rekla da postoje ljudi koji naprosto ništa ne osjećaju i da je to tako.
Budući da sam kao dijete imala par izuzetno moćnih i proročnih snova, znam da snovi mogu biti puno više od naše reakcije na stvarnost i stres. Znam da mogu najavljivati budućnost, otvarati nove razine i usmjeravati nas. Tako da sigurno ova orka nije zalutala na moju astralnu platformu, no mene sada zanima zašto sam ju udarala. Doduše, u drugoj interpretaciji orka su problemi koji su nas pretrpali pa ako je došla kao simbol toga, onda i to ima smisla jer se trenutno bavim problemima s tim poslom koji radim. Tko će ga znati, no meni je sve zanimljivije promatrati taj paralelni svijet snova.
Jednom sam sanjala svog duhovnog učitelja i to taman prije nego sam se išla uživo sresti s njim. Bila sam tada jako zaokupljena mislima o inicijaciji i u snu je on mene zapravo pitao jesam li spremna ići tim putem. Par dana nakon toga prijateljica mi prepričava (ima istog učitelja, ona je inicirana) kako je u Indiji dok je bila s njim na jednom od velikih festivala, sanjala jednu noć da joj nešto govori, a drugi dan kad je prolazio pored nje, samo je iskomentirao da su snovi s guruom uvijek stvarni.
Ne znam..eto to su neki uvidi. Ja sam ga isto neki dan sanjala, doduše ne sjećam se ničeg, no ubrzo sam mu poslala mail jer sam osjetila da mi treba njegova potpora tu gdje jesam i htjela sam izbaciti neka stanja iz sebe. Da znam kako stvari funkcioniraju na višim razinama, ne mogu reći da znam izuzev teoretski, no spoznajno znam da nas ta Viša sila prati, nazovimo ju kako god i da nam stavlja situacije kroz koje dobivamo smjernice.
komentiraj (6) * ispiši * #
Atma, 06.10.2016. 10:37 ...
Lilianke, 06.10.2016.
10:56
Uh, tu ima svega :D
Ali, to je život - u njemu je sve takitak ispremješano i isprepleteno.
Ako smijem, ja bih ti protumačila san:
Pojavile su se orke.
Nisi se, u osnovi, prepala (jer je tvoje unutarnje biće znalo da su u stvari bezopasne).
Ti si znala da su opasne, tvoja mentala je izvana naučila da je tu neka opasnost, pa si se ti po defaultu (i zato mlitavo, jer tvoja duša je znala da nema u stvari opasnosti) borila.
Ono što na javi znaš da je tako i tako, uopće nije.
Ono što misliš da su veliki problemi, shvati da su samo prirodni djelovi tvoje trenutne životne situacije (i ne ugrožavaju te u biti), no ne i sve ono što čini tvoju situaciju.
(Kao kad bi se, prolazeći kroz voćnjak čudila da tu neko voće visi uokolo, i da komarci pikaju .....)
Ti jednostavno moraš proći more da bi došla do New Yorka :D
A to da si jurila znači da izvrsno napreduješ.
Odličan ti je san.
A san s Učiteljem je istiniti san. :)
Atma, 06.10.2016. 11:08 Hvala ti na interpretaciji. Fakat sve ima smisla :) Per aspera ad astra, nema druge i ja sam to valjda doslovno shvatila :D
Morski tras, 06.10.2016. 11:47 Pošto si u prvom snu povezala duhovnost sa orkama moja interpretacija bi se više usmjerila na to pošto neki simboli u snovima dobivaju značenje koje smo im prije pridodali pa se ponaljaju u nekim situacijama kako bi ih prije interpretirali ili shvatili o čemu se radi. Prema tome ja mislim da je orka koja te napada nekakvo finalno tvoje prožvakavanje situacije otuđenja ili odlaska od ljudi koje si smatrala svojim duhovnim stadom ali sad uviđaš da je opasno (za tebe). Iz istog razloga što znaš da je taj smjer za tebe nepogodan i nepoželjan opet stvorila si neku vezu sa njima zbog čega je tvoj napad kako bi se borila i oslobodila spona od njih slab i tvoj pas iako te želi obraniti ne može jako ugristi jer je to postalo dio tebe - prema tome ne želi te ozlijediti. Orka izgleda čudno i alienski tebi jer nije ono što si očekivala, nije dio tvoje prirode i duševnog mira. New York koji je u daljini ne treba predstavljati tvoj cilj ali može biti tvoje sidro, tvoj osjećaj sigurnosti jer je kopno blizu i da bar na neki način možeš imati stvari pod kontrolom jer ako krene na loše bar znaš u kojem smjeru da plivaš. Kako se osjećaš u vezi s kitovima?
Atma, 06.10.2016. 14:41 Interesantno! Baš ta riječ "stado" kojom si opisala tu duhovnu ekipu je razlog zašto sam se počela micati od njih. Moj vječni problem s bilo kakvim grupama i religijskim sustavima. Ima jedna zanimljiva stvar koja se pojavljuje kod mene, a vezana je za čitavu tu priču. Znači otkako sam ja odjebala jasno i glasno sustav, otkako se čak prepirem s nekim od tih kalupom uvjetovanih ljudi, dobila sam potrebu na svoj način, kad meni dođe prakticirati duhovnost. Ponovno sam osjećala povezanost s guruom, dobila volju za mantranjem itd. Ali na svoj način. Znači ne vodim se za ničim kako bi i što trebalo, nego kad mi dođe, slijedim poriv.
shadow-of-soul, 06.10.2016. 20:49 iz snova se uvijek izvlačim umorna i sjetna
Nedjeljne kontemplacije
nedjelja , 02.10.2016.
Premda nisam ništa konkretno napravila za sljedeći radni tjedan- najviše zato jer se subotom želim kako spada odmoriti i zaboraviti na sve što se na poslu događalo, a nedjelju onda provodim puneći duhovne baterije (danas konkretno lekcijom gurua i čitanjem knjige o tantri), osjećam se dosta korisno jer je jedan veliki komad besmisla poprimio nekakvu praktičnu formu- stvari su doslovno sjele na mjesto i osjećam aktivaciju radne energije. Sada se moram samo pozabaviti pronalskom metode motivacije za one koji ju nemaju, a s kojima se ja moram uhvatiti u koštac.
Bila sam neki dan kod svoje susjede koja mi čita natalnu i rekla mi je da mi je karijera na gore-dolje frekvenciji, a ljubav crna noć u kojoj se ne nazire svjetlo. Naime, u kuću ljubavi usrao se Saturn i sad se kljavi po njoj pa ni ne čudi da sama nemam nikakve emocionalne niti kakve druge porive i da mi je 98% vremena za to apsolutno svejedno. Jučer sam imala zanimljiv razgovor s jednom svojom duhovnom poznanicom/prijateljicom s kojom se skoro nikada ne vidim, no često se čujemo. Rekla mi je nešto zanimljivo- da ona misli da ja u trenutnoj fazi života odrađujem kompromis jer da nisam baš osoba od kompromisa. Ima smisla. Meni je prvo palo na pamet da odrađujem toleranciju, no kompromis ima više smisla. Eto, toliko zasad, a sad se bacam u potragu za motivacijskim školjkama na dnu oceana intelektualnih zbivanja.
komentiraj (9) * ispiši * #
Atma, 02.10.2016. 16:14 ...
Lilianke, 03.10.2016.
11:38
Tolerancija ili kompromis.....ti stvarno ideš u detalje ;-))
Najbolja motivacija su pohvala, podrška i ljubav.
I stavljanje stvari u perspektivu, izvan uskog okvira današnjice i sadašnjice.
Sloboda reći što misliš i znanje da nećeš biti odbačen i pri velikim vlastitim različitostima.
Da će te i dalje voljeti, čak i kada te uopće ne razumiju.
Atma, 03.10.2016.
14:33
Nekad su te nijanse bitne, čini mi se. Zapravo, osvijestila mi je ta prijateljica, ja bih se čak bila uhvatila na toleranciju.
Muči me kako da ljude koji su u najgorim godinama, najmanje zainteresirani za rad i imaju nešto protiv mene iako me ne znaju, jer ja sam, eto, tamo u funkciji koju oni preziru, pridobim na nekakvu suradnju. I feel their pain, ali hoće li oni moći čuti da ja njih razumijem? U startu se postavljaju kao neprijatelji, makar sam se ja postavila kao prijatelj.
Lilianke, 03.10.2016.
15:29
Hm, da. Čini se da si u nezavidnoj pozciji, ali bi svako daljnje savjetovanje podrazumijevalo točno poznavanje situacije.
Možda je najbolje reći da je ovo tvoj osobni trening da uvijek odašilješ ljubav, i da nikad ne odgovoriš na lošu energiju istom mjerom loše, nego baš suprotne energije.....
To je puno samokontrole i budnosti, ali isplati se.....
Sve najbolje želim! :)
y, 03.10.2016.
17:05
Ako pričaš o mladim ljudima, (a može se to i poželjno je koristiti sa svim ljudima), važno je postaviti vlastite granice. To je također izraz ljubavi prema sebi i drugima. Možeš sa mnom do tu i na taj način. To sam što sam. Otvoreno, pošteno, iskreno - to je dobar preduvjet međusobnog uvažavanja.
Mladi ljudi su zainteresirani za rad jedino nisu zainteresirani na način na koji mi to od njih očekujemo niti za materiju za koju bismo voljeli da su zainteresirani.
Ali s malo osjećaja u sebi stvari se mogu mijenjati. Može se javiti interes gdje ga nije bilo ili se izgubiti gdje je postojao.
Svoju suradnike, a i ekipu kod kuće pitam što ne paše? Konkretno. Lista ideja za poboljšanje? Prijedlozi? Mišljenja? Sugestije? Ajte vi bolje organizirajte ( rad u zadanim okvirima )- i nitko sretniji od mene, šta ne? ... I na dugačko i na široko... I možda netko nešto pametno i predloži. Današnje mlade ljude se uči da ne razmišljaju. Natjerati ih da počnu već je puno. Jako puno.
Prosto im ponudiš svoju kožu i taj čas ideje pljušte, a da ne kažem kak se brzo i blisko upoznate. :))
Meni pali, a zate ne znam.
Atma, 03.10.2016. 17:21 I ja kanim dati da se izjasne pa da sve krene eventualno u nekom normalnijem smjeru jer zasad toga nije bilo. Ljubavi fali u čitavoj priči, no radi se o kroničnom odbijanju jer je umjesto ljubavi mjesto zauzela bahatost i privid vlastite važnosti. Tu su još osjetljive godine i još neka hrpa specifičnih okolnosti.
Kunigunda, 03.10.2016. 20:16 Uredna si očito i pametna mlada dama i jedino što ti istinski nedostaje ( a to se iščitava ) je prava emocionalna veza.......To je, izmedju ostalog, pravo punjenje baterija o kojima razmišljaš nedjeljom
Atma, 03.10.2016. 20:21 @Annaboni-huh, ovaj post se odnosi na posao, no kad smo kod emocionalnih veza- tu je mrak čisti, Saturn sjedi u toj kući i dežura. Ne znam dokad će, ali zasjeo je xD
trill, 04.10.2016.
14:21
Volim kišu, u sve dane. Uvijek dobijem želju izaći na kišu, pa često tražim čega mi nedostaje da baš moram po to u najudaljeniji dućan. Moja najbolja prijateljica me čim počne kiša zna nazvati s pitanjem jel da stavlja vodu za kavu, kiša je, sigurno ću pješice do nje. :)
Još mi nije nikad s kišom došla volja za čišćenjem odnosa, kuće ili ormara. Mada i to treba, s vremena na vrijeme. I s kišom i bez kiše..
Listopad
subota , 01.10.2016.Evo nas u listopadu, a još sam donedavno oplakavila ljetna kupanja. Ovo ljeto prošlo je izrazito brzo, a možda mi se to čini zato što sam dobila novi posao, što sam se u startu mislima usmjerila na tu novu priču, a sada sam i umom i rukama u tom čitavom procesu. Nije mi lako, nekad mi nije teško, nisam nešto zadovoljna, dosta sam pod stresom, ali znam da je ovo odskočna daska i znam da sam tu da naučim ili primijenim nešto što je važan dio mene kao osobe. Izuzev toga, osjećam se dobro. Odjebala sam mnoge ljude, mnoge filozofije, mnoga nuspojavna druženja s ljudima i filozofijama i na tom polju se osjećam uzemljeno i sretno. Ne talasam tamo gdje mi nije mjesto i ne pokušavam više hodati u premalom paru cipela. I baš mi je dobro.
U zadnje vrijeme me ljudi dosta nerviraju. Valjda dođem nadrkana s posla gdje se bavim svim i svačim pa u nemogućnosti ustabiljavanja svojih energija odem u onu krajnost mizantropije i zec, gadiš mi se faze, no baš primjećujem kako nemam porive zvati nikog na kavu i kako mi teško padaju i telefonski razgovori izuzev s ljudima koji su u nekim sličnim fazama. Vjerojatno je i do promjene vremena pa ja kao teški meteoropat odmah reagiram.
Počela sam čitati neku knjigu o tantri, napisanu od dugogodišnjeg i vrlo upućenog tantrika Davida Frawleyja koji je dosta detaljno uronio u bit tantre i vedskih učenja pa će mi to biti neko vrijeme opuštajuća duhovna literatura jer mi ništa drugo ne paše.
Dan je lijep i ja ću ga nastojati lijepo provesti, a imam i jedan neobičan dogovor s osobom iz prošlosti, koja me zamolila da se nađemo da o nečemu vezanom za nju popričamo. Nemam pojma o čemu, to je netko s kim nikada nisam imala nikakva posla osim što smo se sretali u kontekstu koncerata i nepotrebnih gluposti zapaprenih od strane njenog tadašnjeg partnera.
Ovo je već drugi put u zadnja dva tjedna da mi se javljaju ljudi s kojima nikada nisam imala osobnu priču, a dio su neke prošlosti. Tko zna čemu me Svemir trenutno uči, no ja kao dobri đak uzimam svoju torbu i pernicu i idem na sate.
I tako dok uživam u atmosferičnim krajolicima jednog od najdražih mi bendova svih vremena i mrštim se ne zadnje gutljaje poluodurnog jutarnjeg Barcafea, maštam o ispijanju espresso kave na nekoj terasici i tome kako ću se zabiti u gledanje zalaska sunca jer se moje srce osjeća baš u tonu tog nadolazećeg zalaska- spokojno i dostojanstveno, uronjeno u vlastitu bit..
Dead Can Dance-Avatar
komentiraj (4) * ispiši * #
Atma, 01.10.2016. 15:04 ...
slavonchica, 01.10.2016. 15:29 Proces učenja i čišćenja...
shadow-of-soul, 01.10.2016. 15:44 danas me listopadsko sunce grije toplije, nego prije i sve polako dobiva jasnije oblike
durica, 01.10.2016. 19:27 nikako ne treba hodati u premalom paru cipela, a kod mene ih ima i više od nekoliko idealnih parova :)
Prozor u svijet, 01.10.2016. 19:30 Milion boja na jednoj slici,prekrasan prizor,a još je ljepši kad nakon psihički i fizički napornog dana imaš takvu sliku pred sobom!Moraš jednostavno zaboraviti sve što te izmorilo taj dan...
Atma, 31.10.2016. 09:55 ...
mecabg, 31.10.2016. 10:37 Čekam da umesto mobitela, napretkom tehnike, svi dobijemo čip...i komotno zaboravimo na svet pored nas :))
Afro Dita, 31.10.2016. 11:59 Da, vidim to non stop oko sebe. A kaj ćeš... :o
Lilianke, 31.10.2016. 13:38 Možda su koristili nekakvu aplikaciju za ljubljenje ili razmjenjivanje nježnosti.......ili su si šaptali prostote na uho putem vibera. :))
Možda su komentirali jelo, konobara i situaciju na svjetskoj političkoj sceni putem faceovog messengera....tko će ga znati.
:-P
Baš otužno, ali danas ima dosta toga otužnoga, pa se ovo lijepo uklapa.
Bergaz, 31.10.2016. 15:25 Zdrav razum i prirodna ljudska komunikacija izgubili su bitku s medijski napuhanom "must-have" kampanjom.
Samo ne znam hoće li za koju godinu i oni normalni, zbog nesnalaženja u toj zamamnoj alienirajućoj virtuali, postati marginalna skupina.
Puno se već o tome pisalo i diskutiralo, a prilažem i jedan od mojih ranijih radova na tu temu, naslovljen sada "u tvojem stilu": "Drkadžije"