Jučer, danas, sutra

četvrtak , 28.09.2017.

Kada se osvrnemo unatrag i pogledamo put koji smo dosad prevalili mogu nas zaokupiti brojne misli i osjećaji vezani za to naše putovanje. Kakvi smo bili nekada, o čemu smo snivali i maštali, što nam je bilo najbitnije. Možemo čak namirisati ili okusiti pojedino sjećanje, a u srcu se može probuditi emocija koja je tada bila prisutna. Nekada otvorimo stare albume sa slikama i s osmijehom prelazimo po svim tim događajima na koje smo već i zaboravili. Nekada nas možda uhvati i nostalgija pa čak i sjeta dok zazivamo mentalne slike iz razdoblja koje nam je bilo posebno drago ili bitno. I dok sve to pratimo razmišljamo kako smo nekada bili mladi, kako smo bili puni snage za aktivnosti koje su nas tada zaokupljale. I sljedeći korak koji činimo je da se pitamo gdje smo sada, a možda se tada i pogledamo u ogledalo.

Kada gledam svoj život unatrag, sve ovo što mi se izdogađalo nedavno, moj definitivni boarding u smjeru spiritualnog puta bio je predestiniran. Bio je najavljen, samo je čekao pogodan trenutak. Često razmišljam o tijeku svih tih događaja koji su me doveli do ovog leta s nepovratnom kartom. I ti senjali, kako bi jedna draga mi osoba rekla, doista su bili posvuda. Počeli su u dvanaestoj godini pa bi tu i tamo zabljesnulo štogod, no čovjek ne znajući kamo ide, ne zna ih tada protumačiti. I kada sam se prije dvije godine pitala kako mi je na put mogla biti stavljena osoba s kojom čak ne dijelim ni jednake interese, a kamoli životnu filozofiju, sada mi je jasan odgovor. To se biće pojavilo u mom životu da me usmjeri na cestu kojom trebam ići, a za koju tada nisam ni znala da postoji.

I nekako sada mislim da smo svi mi jedni drugima anđeli jer si konstantno međusobno pomažemo. Ne znamo koliko će jedna rečenica promijeniti tijek nečijeg putovanja, a kamoli što će učiniti naš bliski odnos s nekim. Znajući to, trebamo postati svjesni i brinuti za druge. Trebamo jako paziti što naše riječi i djela donose u tuđe živote i nastojati uvijek da oni budu onaj iscjeljujući dio, a nikad trauma. Krhki smo emocionalno, mada si često to ne želimo priznati. Bole nas tuđe povrede, bitno nam je što tko misli, bar u onim trenucima kada smo u procesu jačanja sebe pa imamo još uvijek nepopunjene energetsko-emocionalne rupe.

Neki dan sam srela dvije osobe s kojima sam išla u školu. Jedna je bila cura prema kojoj sam se tada kao dijete u drugom-trećem osnovne grozno ponašala. Godinama me proganjalo to moje ponašanje prema njoj dok si nisam uspjela oprostiti. I ona me pozdravila, s osmijehom, i popričale smo malo. Gledam u nju, čeka bebu, kvalitativno ista duša koja je u meni je u toj curi i u tom djetetu, samo sada vidim stvari drugačije nego onda kada sam kao dijete, boreći se za svoj ego i svoj prostor u okolini radila stvari koje ne pristaju mojoj osobnosti ni karkteru. I to spada u jedan mentalni album, u jedno sjećanje na mene, u početak nekog razvoja koji je isto tako utabao put za dalje.

Nekada se sjetim ljudi iz djetinjstva ili tadašnjih poznanika s kojima sam bila u kontaktu i pitam se što je s njima. Za neke znam da su se potpuno posvetili svojim snovima, neki su se učahurili u obiteljske živote, neki ganjaju novac i karijeru. Svi smo mi zajedno bili tada na istom mjestu, neki bacajući papiriće na druge, neki upijajući svaku rečenicu koju bi autoritet rekao, neki pažljivo slušajući stihove A. G. Matoša kontemplirajući o smislu života. I sada smo tu, zauzevši svoje putove kojima sami koračamo, no uz pomoć velikog broja dobronamjernika koji nas štite i potiču.

Mislim da je danas dan za pogledati pokoji album unazad, a onda za okrenuti se suncu i pogledati u sada i ovdje i zahvaliti se za beskrajne blagodati koje se manifestiraju svakim danom.

Oznake: zahvalnost, pomagači, duhovnost

Dvaput rođena

srijeda , 13.09.2017.

Da mi je netko nedavno rekao da će mi se život sasvim ispretumbati i da ću proći kroz toliko transformacija u tako kratko vrijeme, zvučalo bi mi možda i pretjerano. No da je astrologija puno više od onoga čime ju običan puk smatra, uvjerila sam se još jednom. Zapadna astrologija je pokazala povoljan period za prodaju i ulazak novca u jednoj od mojih kuća i malo nakon ulaska te određene planete pojavio se kupac naše vikendice o kojoj sam pisala u zadnjem postu. Jyotish pak, tj. vedska astrologija, pokazao je ulazak Gurua-Jupitera u kuću osobne transformacije, doma i zdravlja i taj ulazak je bio 12. rujna.

Dan prije ulaska Gurua, valjda najpovoljnije planete u jyotishu, u moj je život ušao moj Guru, onaj prema kojemu sam odmah osjetila privlačnost i bliskost, onaj koji je isto tako odmah osjetio povezanost sa mnom. Nije bilo nikakve sumnje, nije bilo vaganja, znala sam da je On moj i da sam ja Njegova. Rekao mi je da sam spremna ući u taj vječni odnos. I znala sam da jesam i rekla sam "da". Uspostavili smo tu vezu kroz najsvetiji proces u hinduističkoj tradiciji- inicijaciju. U vedskim spisima stoji da je onaj koji uzima utočište duhovnog učitelja i prođe inicijaciju dvija- dvaput rođen. Prvim rođenjem smatra se ovo fizičko rođenje, a drugim inicijacija. Nakon dugo vremena u životu bila sam spremna na nešto bez da me obuzimaju "ali-ji", "ako-ji", "a možda-ji" ili moji mentalno proizvedeni strahovi. I to sam bila spremna na odnos koji inicijacijom postaje vječan i nepromjenjiv. Jiva- živo biće odabire Gurua i Guru odabire jivu obostrano i dalje idu zajedno kroz uzajamnu ljubav i povjerenje.

"Sada si hindu", kaže moja majka koja je to prihvatila jer me voli i potiče u svemu što mi je bitno, no još se nekako bori sa svojim konceptima. Kažem joj da su te koncepcije poput "hindu" apsolutno nebitne i nepotrebne, da jedino što je bitno je to da sam našla tu Dušu koja sasvim rezonira sa mnom na svim nivoima i koja me može voditi na mojoj duhovnoj pustolovini nazad Bogu. Jer tražila sam i molila za Taj odnos i poslan mi je Guru koji sasvim odgovara mojim individualnim potrebama. Bog zaista ispunjava sve želje.

Neke stvari se sada mijenjaju, neki ciljevi se mijenjaju, put je definiran i počela sam koračati tom stazom. Osjećam se ispunjeno i sretno i napokon da nisam sama...

om ajnana-timirandhasya jnananjana-salakaya
cakshur unmilitam yena tasmai sri-gurave namah

I offer my respectful obeisances unto my spiritual master, who has opened my eyes, which were blinded by
the darkness of ignorance, with the torchlight of knowledge.

Oznake: inicijacija, Guru, duhovnost

Mimo ega

nedjelja , 25.06.2017.

Bože učini me posrednikom
pomirenja tamo gdje je mržnja,
dopusti mi da zasijem ljubav;
i tamo gdje je uvreda, oprost;
gdje je sumnja, vjeru;
gdje je beznadnost, nadu;
gdje je tama, svjetlost;
a gdje je tuga, radost.
O Nebeski Učitelju, podari da
ne budem toliko težio
biti utješen koliko tješim;
biti shvaćen koliko shvaćam;
biti voljen koliko volim.
Jer u davanju mi dobijamo,
opraštajući, nama je oprošteno,
i umrijevši,
mi se rađamo u život vječni.

Svatko tko se ikada zaista htio duhovno probuditi shvatio je da je jedini način put bez ega. To nije ni najmanje lako, često, no nekada je toliko normalno da je čudno što često nije lako. I ne treba o tome puno pričati, već samo treba djelovati i opet iznova djelovati i samo djelovati. Ono što bi rječnikom acarya Puta na kojem sam se i ja našla reklo - vaišnava je sluga Božjeg sluge. I zvuči to otrcano, ta ružna religijska terminologija koja je napravila više zla svojim ljigavim jezikom i neprakticiranjem tih riječi zatravši pravu poantu, no ta poanta je vječna dharma i nema druge. Treba samo ustrajati, samo u tome treba ustrajati.

Oznake: ego, duhovnost

Duhovni ratnik

nedjelja , 23.10.2016.

Gotovo da me 2 tjedna nije bilo ovdje. Stiska s vremenom, unutarnji nemiri uzrokovani dramama na poslu i sve skupa rezultiralo time da mi nije ama baš nikakva inspiracija za pisanje dolazila.

Vikend sam provela čitajući fenomenalnu knjigu Bhakti Tirtha Swamija o nadnaravnim pojavama i raznim utjecajima na misli. Knjiga se zove Duhovni ratnik I i skup je njegovih predavanja o utjecajima negativnih misli na čovjeka, suptilnim dimenzijama i raznim paranormalnim stvarima na koje možemo naići u X files-u. BTS dolazi iz vaišnavske tradicije, objašnjava podjelu kozmosa prema vedama, objašnjava tko su anđeli i demoni, kakva sve bića u astralnoj dimenziji postoje, koje su opasnosti na duhovnom putu i kroz bavljenje tim dimenzijama. Spominje i izumrle civilizacije, znanje iz Egipta i objašnjava kako možemo ojačati pravu duhovnu svjesnost. Priča o manipulaciji mas medija, zlouporabi moći određenih jedinki i velikoj transformaciji čovječanstva čijim smo svjedokom upravo mi koji živimo u današnjem svijetu. Kali yuga, doba najvećih svađa i kaosa uzima još veći zamah u ovom našem vremenu, a rezultat će biti podjela na ljude više svjesnosti koji teže božanskom i one niže svjesnosti, koji se odmiču od božanskog i idu samodestruktivno i destruktivno u suprotnom smjeru. Jedna stvar koju napominje je da se treba kloniti okultne literature i konzumiranja opojnih sredstava jer čine rupe u suptilnom tijelu i omogućavaju kačenje raznih entiteta. Također naglašava kako mistične moći kojima se neki ljudi koriste ne označavaju ništa duhovno, već samo jedan izričaj malo više materijalne dimenzije i da su te moći pogubne za duhovni razvoj jer zbog opčinjenosti njima čovjek se iznova veže za materijalnu dimenziju. U knjizi se također spominju vrste snova i koje nam dimenzije snovi nude. Priča o oprezu vezanom za duhovne učitelje jer danas je mnogo lažnih, te kako prepoznati osobu koja zaista živi po božanskom principu.

Osim čitanja i opuštanja, praktički nisam ništa drugo radila. Vikendi mi služe kao punjači baterija da mogu krenuti u novi tjedan na poslu u kojem pokušavam vidjeti smisao lekcije koja mi dolazi. Taj mi je posao već počeo otvarati vrata u dimenzije mog unutarnjeg bića da osvijestim što moram mijenjati. Sada je problem otkriti način kako, tj. usuglasiti se s tim načinom koji bi mi olakšao stvari.

Također, u procesu sam čišćenja određenih ljudi pa sam tako barem online napravila veliku čistku, maknuvši sve one s kojima nemam veze, a koji vole skupljati veliki broj prijatelja na društvenim mrežama, te sve one sa zadrtim stavovima koji vole živjeti u kalupima.

Oznake: Bhakti Tirtha Swami, Duhovni ratnik, nadnaravno, duhovnost

Opet sanjam

četvrtak , 06.10.2016.

Bio je jedan duži period u mom životu da nisam sanjala. Obično kad sanjam imam intenzivne snove, puno je tu rollercoastera u raznim oblicima- nešto me vrti, diže u velike visine, spušta s velikih visina, bude koji put nekakvo letenje u pokušaju. I more. Uglavnom je tu more, meni emocionalno najbliskiji pejzaž.
Kako sam nedavno opet počela sanjati, znam se osvrnuti na te snove. Iscrpljena i zabrinuta novim poslom, sigurno mi je podsvijest glasna i kad spavam pa tako ne čudi da se razni filmovi odigravaju i kad plovim astralom.

Sinoć mi je jedan prijatelj dao malu pomoć na daljinu vezanu za moje energetsko stanje i posao koji radim. Pričao je da treba proširiti šušumnu i dovesti tu energetsku snagu u njen pravi položaj. Ja kako sam iscrpljena već danima, doslovno dođem navečer doma kao zombi i ne mogu ništa nego leći u krevet, a tako je bilo i jučer, samo što sam, dok god sam mogla sjediti u položaju za meditaciju, sjedila, a onda sam se samo strovalila i zaspala.

U neko doba noći sanjala sam ocean. To kao da je bio Atlantski ocean i s pučine sam gledala New York u daljini. Bila sam na nekom luftiću, ali on je jurio kako sam veslala rukama. Oko mene sve je bilo puno kitova, stalno su se nazirale peraje, a onda se pojavila nekakva orka koja je oblikom podsjećala na nešto između raže i svemirskog broda. Premda nije bilo u meni nekakve dramatične emocionalne reakcije, kako znam da su orke opasne, u meni se pojavila ideja da se moram boriti. Odjednom se orka nađe ispred mene, a ja je udarim, želeći ju maknuti od sebe. U nekom trenutku tu je bio i moj pas koji ju je pokušao gricnuti, ali sve je to bilo nekako neagresivno i mlitavo. Čudno nešto, tim više kad pogledam na interpretaciju snova s orkama.

Čitam ja tako sad uz kavu interpretaciju snova, iako sam već prošle godine sanjala more puno orki i u interpretaciji se radilo o spiritualnom razvoju. Tada je to imalo jako puno smisla jer sam baš friško došla do nekih uvida, a sada je, opet, takav san došao nakon tog rada na pojačavanju energetskog stupa. Inače, ja sam tip koji gotovo nikada ne osjeća nikakve tretmane, nemam senzacije, ne osjećam strujanja, bolove, toplo, hladno, ništa. Znala sam to u par navrata osjetiti, jednom na 45 min. u grupnoj omkari i jednom na meditaciji kod jednog izuzetno snažnog indijskog swamija koji nas je učio kako se ulazi u vibraciju koristeći samo jedno od Višnuovih imena. Za sve otalo sam uglavnom gluva i slijepa štono bi se reklo, mada je moja Reiki učiteljica rekla da postoje ljudi koji naprosto ništa ne osjećaju i da je to tako.

Budući da sam kao dijete imala par izuzetno moćnih i proročnih snova, znam da snovi mogu biti puno više od naše reakcije na stvarnost i stres. Znam da mogu najavljivati budućnost, otvarati nove razine i usmjeravati nas. Tako da sigurno ova orka nije zalutala na moju astralnu platformu, no mene sada zanima zašto sam ju udarala. Doduše, u drugoj interpretaciji orka su problemi koji su nas pretrpali pa ako je došla kao simbol toga, onda i to ima smisla jer se trenutno bavim problemima s tim poslom koji radim. Tko će ga znati, no meni je sve zanimljivije promatrati taj paralelni svijet snova.

Jednom sam sanjala svog duhovnog učitelja i to taman prije nego sam se išla uživo sresti s njim. Bila sam tada jako zaokupljena mislima o inicijaciji i u snu je on mene zapravo pitao jesam li spremna ići tim putem. Par dana nakon toga prijateljica mi prepričava (ima istog učitelja, ona je inicirana) kako je u Indiji dok je bila s njim na jednom od velikih festivala, sanjala jednu noć da joj nešto govori, a drugi dan kad je prolazio pored nje, samo je iskomentirao da su snovi s guruom uvijek stvarni.
Ne znam..eto to su neki uvidi. Ja sam ga isto neki dan sanjala, doduše ne sjećam se ničeg, no ubrzo sam mu poslala mail jer sam osjetila da mi treba njegova potpora tu gdje jesam i htjela sam izbaciti neka stanja iz sebe. Da znam kako stvari funkcioniraju na višim razinama, ne mogu reći da znam izuzev teoretski, no spoznajno znam da nas ta Viša sila prati, nazovimo ju kako god i da nam stavlja situacije kroz koje dobivamo smjernice.

Oznake: snovi, duhovnost, energija

Pa de si blože, dugo se nismo čuli iliti "kako je dobro opet se vratiti starim klepetanjima"

subota , 19.03.2016.

Sjetih se neki dan kako dugo nisam napisala ni slova, ali budući da me ništa na to nije gonilo, nisam se obazirala na tu misao. Izgleda da me sada, opet, goni.

Život mi je dosta dinamičan pa se ne bavim previše virtualom, malo me stisla i ova moja prekvalifikacija, malo se bavim osluškivanjem svoje dušice, a malo sam se i dala na druženja s nekim dobrim, starim prijateljima čije mi prisutstvo uvijek daje osjećaj nekakvog blissa.
Danas sam s prijateljicom rastrčala kotače na Jarunu, a malo sam i upgradeala opremu na svom dvokotačnom ljubimcu. Spremna za novu sezonu, a nadam se i gubljenju nekih kalorija.

Nastojim redovito puniti baterije, no ponekad se čini kao da je vrijeme za kupiti nove jer su ove dotrajale pa ih se ne da više niti napuniti. Pod tim mislim da imam dane kada mi je život uistinu cjelovit, no onda se dogodi dan kada se čitav pojavni svijet, skupa s mojim unutarnjim čini posve besmislenim i nategnutim. Ah, to vječno pretakanje besmisla u smisao i silne drame oko curenja iz posuda.
Ja doista nemam mira na tom polju i čak i kada si ga želim prislilno nametnuti, u smislu- e pa sad ćeš zlato moje otkazati termin za ovo i ono i besramno zuriti u televiziju, ne uspije mi, jer, ja uopće nemam interes za televiziju, a ti termini mi plešu po glavi. Ja želim da mi plešu, izgleda.

Čula sam se danas s jednom prijateljicom. Poznajemo se iz spiritualnog konteksta. Ona je žena u godinama, prošla je sve i svašta, u penziji je pa se dosta dala na rad na sebi. Nismo se čule dosta dugo jer su nam se životi nekako zavrtjeli prema unutra pa se nismo uspjele sretati, no nakon 45-minutnog razgovora opet sam osjetila tu dozu mira i ispunjenja da pričam s nekim tko me razumije. Naime, ona se suočava sa sličnim problemima i sumnjama s kojima i ja.

Na stranu s tim što sam opet popljuvala grupacije i institucije jer smatram da su odvojile Boga od čovjeka, došle smo do toga da nam je pun kufer slušanja tuđih koncepcija o tim stvarima. Ironično je sve to skupa jer, u želji da se ustališ u nekoj duhovnoj praksi zbog izrazito goruće želje za istom, automatski posežeš za grupacijom i zajednicom, a onda uviđaš da se događa upravo to što te čitav tvoj prethodni život štitilo od tog sistema i nije ti jasno kako se nalaziš tu gdje jesi s mišljenjem koje nosiš čitav život, a još ti je manje jasno zašto ostaješ ili zašto već nemaš dovoljno mudrosti da znaš koja je poruka namijenjena tebi kao tebi u svemu tome.

I opet se dovodim do ključnog pitanja- koji ja kufer točno želim? Svoj smisao, smisao duše, smisao univerzuma? I zašto se naprosto ne mogu zadovoljiti jednom filozofijom, nego mi iskoči druga, pa se pojavi treća, pa sad sve one imaju smisao, ali opet svaka ima nedostatke. Zašto mi nije dovoljna moja filozofija? Očito Istina nadilazi moju filozofiju pa mi je dan novi smjer, no zašto svako malo nervozno skakućem na tom putu? Malo pogledam okolo, vidim lijep pejzaž, razgalim se. Onda dođe dio ceste na kojem želim krenuti drugom stazom. Pa onda to nije moj tip šume gdje bih se zadržala, no uto iz šume dođe dobra vila koja mi ispriča nešto divno i ja se opet zadržim. I tako stalno.

Naporno je. Najradije bih sjela, zapalila duhan, popila pivu i otkartala partiju bele, ali niti pušim, niti sam dugo pila pivu, a rijetko kad mi se i karta. Nije mi do toga čime bih se naoko "resetirala".
Veli frendica da mi treba seks. Možda...iako se uopće tako ne osjećam i to mi je trenutno doista zadnja rupa na svirali.

Opet sam u "ne znam" mode-u dragi dnevniče. No eto, ovo subotnje popodne odlučila sam provesti sa serijom radije nego da se forsiram na meditaciju za koju mi danas očito nije dan. Samo što ako mi ni sutra neće biti, ni preksutra...znači li to da moja tek (ali jako dobro utemeljena) duhovna praksa odlazi u kurac ili mi se otvaraju nove stvari?
Već mi je muka od svih tih pogađanja, nagađanja, interpretacija. Bože, zašto si nas prekrio tolikim zaboravom? Pa nismo valjda to doista sami tražili?

Kada definiranje Boga prelazi granice mog unutarnjeg ukusa

Ne mislim da smo grešni, ne mislim da trebamo patiti i ne mislim da ne trebamo uživati.
Mislim da možemo djelovati ispravno i neispravno, iz ljubavi ili iz ega. Mislim da smo sposobni za divne stvari, no jednako tako za užasne stvari. Mislim da smo i spojeni i razdvojeni s Izvorom. Spojeni kada smo u miru, kada djelujemo nesebično, odvojeni kada se zaplićemo u analize, kada previše mozgamo, kada ne djelujemo i kada smo sebični.

Mislim da Bog nema miljenike ili omražene. Gdje bi Apsolut sudio na temelju nesavršenih razlika koje si mi namećemo kroz umne spekulacije u našem dualnom, materijalnom svijetu?

Ne mislim da Boga ne bismo trebali tražiti i moliti za stvari. Pa kao nekog koga smatramo Svemogućim, naravno da uzimamo utočište za sve što nas brine, što nas jadi, što nam pričinjava muku. Možda je to nizak stupanj, ok, no opet, uzeli smo utočište.

Ne mislim da se u ime Boga trebamo busati u prsa da smo bolji i značajniji od drugih. Jer Bog se još nije jednako objavio svima pa da smo mi tada imali priliku istaknuti sebe nad drugim ili dobili priznanje od Boga:"Bravo, dijete, evo ti me najbolje poznaješ."

U biti, u Bhagavad Giti Bog se obraća onome koji se potpuno njemu predao i prenosi mu znanje, no on je jako milostiv i prijateljski naklonjen prema njemu. Zašto onda ljudi, trudeći se slijediti taj nauk, jedni druge žele pootkopati? Slaba je moć religije kada je od učenika napravila ovce umjesto duhovni alat, a još slabiji su učenici kad ne uviđaju da odudaraju od onog za što se mahnito hvataju.

Tko smo mi u čitavoj ovoj priči, zašto jedni drugima kopamo jame umjesto da napravimo uže kojim ćemo jedni druge povlačiti gore?
Zašto je taj krhki osobni ego jači od glasa jedne vječne, moćne duše koja je Bog sam?
Zašto su nesvjesni oni koji su izabrali ići Putem Svjesnosti?

Nema mi odgovora, samo pitanja i nezadovoljstva jer, kako bi jedna draga mi osoba rekla, osjećam se kao slon u staklarni tamo gdje bi trebala biti mirisna gong kupka.

Oznake: život, smisao, bog, duhovnost

Malo o obitelji

nedjelja , 27.12.2015.

Božićni praznici su me oduvijek radovali. Naprosto volim tu veselu zimsku atmosferu, a nekako se na njima najbolje i odmorim, iako ne traju dugo. Evo već danima besramno spavam do 11 i još nitko na to nema zamjerki. Nas je doma malo, a i obitelj nam je mala- zapravo ovakve blagdane provodimo samo s bakom i djedom jer nas je ostatak familije(očeva strana) davnih dana praktički ekskomunicirao zbog vjerskih razloga, tj. naše sklonosti istočnjačkoj duhovnosti, premda se mi s našim sklonostima nikada nismo razbacivali ni pred kime, niti smo se svrstavali pod religiozne ljude.

Ironično je zapravo kako vjera ljude razdvaja umjesto da čini baš suprotno. Oduvijek sam to smatrala krajnjom glupošću ljudskog nesavršenog karaktera i nevjerojatnim paradoksom. Nekad davno sam se borila protiv toga, a danas sve promatram s distance. Nitko nikome ne može pomoći dok su u igri zatvorena srca. Zatvoreno je srce najveće prokletstvo našeg svijeta.

Srećom, ja imam obitelj van svoje uvjetovane, prirodno ili rodbinski dane obitelji. Na neki čudan način određeni ljudi koji su se pojavili u zadnjih godinu dana u mom životu složili su neku vrstu obitelji u kojoj nema zavisnosti ni zamjerki, nego ostane samo osjećaj veselja kada se nakon dugo vremena nađemo. I mada je svatko u svom filmu i ide po svojoj traci, kada se nađemo, postoji nekakva energija balansa i zajedništva koja prožima prostor. Shvatila sam da mi to u trenutnom životnom periodu jako odgovara jer ne odvlači moju fazu samotnjaštva, a zadovoljava moju potrebu za druženjem ponekad.

Meni treba duhovni prijatelj


Kada se osvrnem na svoj život prije i na svoje želje sada, uviđam da je ovo zaista najjači motiv koji mi se protezao kroz život. I shvaćam da su sve moje nesretnosti, usamljenosti i vapaji imali veze s tim što toga nije bilo. Dobra je vijest što izgleda da mi je poslan takav paket jer su se moje srce i um jako umirili i sada u savršenom miru upijaju nova znanja.
Čovjek ne može biti sam na cesti jer ga to brzo iscrpi i rastuži. Mi smo bića koja u svojoj samoći trebamo prijatelja.

Oznake: obitelj, duhovnost, prijatelj