Malo o obitelji

nedjelja , 27.12.2015.

Božićni praznici su me oduvijek radovali. Naprosto volim tu veselu zimsku atmosferu, a nekako se na njima najbolje i odmorim, iako ne traju dugo. Evo već danima besramno spavam do 11 i još nitko na to nema zamjerki. Nas je doma malo, a i obitelj nam je mala- zapravo ovakve blagdane provodimo samo s bakom i djedom jer nas je ostatak familije(očeva strana) davnih dana praktički ekskomunicirao zbog vjerskih razloga, tj. naše sklonosti istočnjačkoj duhovnosti, premda se mi s našim sklonostima nikada nismo razbacivali ni pred kime, niti smo se svrstavali pod religiozne ljude.

Ironično je zapravo kako vjera ljude razdvaja umjesto da čini baš suprotno. Oduvijek sam to smatrala krajnjom glupošću ljudskog nesavršenog karaktera i nevjerojatnim paradoksom. Nekad davno sam se borila protiv toga, a danas sve promatram s distance. Nitko nikome ne može pomoći dok su u igri zatvorena srca. Zatvoreno je srce najveće prokletstvo našeg svijeta.

Srećom, ja imam obitelj van svoje uvjetovane, prirodno ili rodbinski dane obitelji. Na neki čudan način određeni ljudi koji su se pojavili u zadnjih godinu dana u mom životu složili su neku vrstu obitelji u kojoj nema zavisnosti ni zamjerki, nego ostane samo osjećaj veselja kada se nakon dugo vremena nađemo. I mada je svatko u svom filmu i ide po svojoj traci, kada se nađemo, postoji nekakva energija balansa i zajedništva koja prožima prostor. Shvatila sam da mi to u trenutnom životnom periodu jako odgovara jer ne odvlači moju fazu samotnjaštva, a zadovoljava moju potrebu za druženjem ponekad.

Meni treba duhovni prijatelj


Kada se osvrnem na svoj život prije i na svoje želje sada, uviđam da je ovo zaista najjači motiv koji mi se protezao kroz život. I shvaćam da su sve moje nesretnosti, usamljenosti i vapaji imali veze s tim što toga nije bilo. Dobra je vijest što izgleda da mi je poslan takav paket jer su se moje srce i um jako umirili i sada u savršenom miru upijaju nova znanja.
Čovjek ne može biti sam na cesti jer ga to brzo iscrpi i rastuži. Mi smo bića koja u svojoj samoći trebamo prijatelja.

Oznake: obitelj, duhovnost, prijatelj