Komentari

mojakurukshetra.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Atma

    ....

    avatar

    10.10.2016. (19:27)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Naravno. Vjerujem da svi misle o njoj, i kao mlađi i u starijoj
    dobi. Svuda oko nas odnosi drage, nenadano, kad joj vrijeme
    nije. Kako ne razmišljati?
    Reinkarnacija mi je bila bliski koncept kako ju je objasnila
    Pearl Buck u "Mandala".

    avatar

    10.10.2016. (19:40)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    Nisam se mogla pomiriti s činjenicom da jednostavno umiremo, da je to to kad ode fizičko, tražila sam i dobila odgovore.
    Bojimo se smrti pa se bojimo mraka, usamljenosti, bolesti, promjena, gubitka...Život je lakši i jednostavniji kad se oslobodiš tog straha. Izabrala sam vjerovanje koje mi koristi, ne želim živjeti u nikakvom strahu. Vjerujem u ciklus, nastavak, ali ne smijem reći da imam i dokaze, bar ne javno. :)
    Mislim da ljudi nisu spremni uopće pričati o smrti, samo je se boje.

    avatar

    10.10.2016. (19:46)    -   -   -   -  

  • jelen

    Vratiti se nećemo sigurno više nikada sa ovim sadašnjim ja- ego--identitetom jer smrt je njegov neminovni i trajni kraj... ali isto tako naša sadašnja egzistencija je kao ispisivanje recepta za kolač, koji se ima opet ispeći nanovo tj. za neku buduću egzistenciju koja će isklijati iz sjemena ovoga sadašnjeg života i karmičkih utisaka koje će taj život ostaviti. Uvijek mislim da na "svoju vlastitu" buduću "inkarnaciju" treba gledati vrlo slično kao što odgovoran roditelj gleda na svoje dijete. Takav roditelj sigurno neće djetetu ostaviti dugove, nered, sudske tužbe i slično nego će se pobrinuti da priskrbi što više mira, koristi, dobrobiti i reda za djete koje ostavlja na svijetu- tako da kontinuitet djetetov bude bolji i lagodniji nego što je bio život roditelja.

    avatar

    10.10.2016. (19:52)    -   -   -   -  

  • y

    Koji je smisao evolucije u konačnici ( ako stvar tako uopće možemo promatrati, a stav kako nešto moramo svesti pod zajednički nazivnik, pronaći jedan odgovor koji postoji - je vrlo vjerojatno pogrešan) nitko ne može odgovoriti. Što se tiče života smisao vidim u življenju. Jednostavno. Čovjek traži "viši" smisao kako bi životu dao dimenziju koju on nema. Zapravo ima, ali na nivou ideja. Ideje o ponovnom rađanju su nastale iz straha od smrti. Čovjek umire konačno. Osim toga smrt u različitim razdobljima svog života različito promatramo. Iskustvo je jako lijepo i jako ružno, ali hvala bogu ne traje vječno. -;) :)

    avatar

    10.10.2016. (21:52)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Meni se čini da , što se vezanosti tiče, treba tako žestoko prionuti u svijet, tako ga zagrliti i tako mu pokloniti sve od sebe da ne preostane niti jedan atom tog 'sebe' za nas same. Tada smo slobodni i od svijeta i od sebe. Ne upuštajući se u življenje koje nas potroši potpuno, nego susprežući se od istog da se ne bismo vezali, samo će nas vraćati ovdje, na iste puteve.

    Sviđa mi se što je @Jelen m. rekao, to je univerzalni princip dobrog, ispravnog življenja....

    Ukoliko vjerujemo da smo duhovna bića, da je ovaj svijet jedan izraz duhovne stvarnosti, tada je malo lakši pogled u smrt. Ona je prelaz, veliko puštanje, ali (koliko čujem :-P ) može biti izvedena ispravno (budne svijesti).
    Ima jedna super knjiga (netko će zakolutati očima kad ovo vidi jer sam ju preporučivala već o-ho-ho puta) o tome kako se pripremiti za smrt i koje su faze tjelesnog umiranja, kako energija kola nadijima i odlazi iz tijela i tak......, kad se osovim na noge, prepišem ti točan naslov.

    Kad dosegneš određene godine, a jer si upoznao širi krug ljudi do tada, kao da je koščata ruka Grim Reapera okrenula prekidač i najednom imaš dojam da je oko tebe počeo Pomor nevine dječice...... :))
    Ali nije tako, nije počeo, nego si ti stasao za taj spettacolo..... moram se malo šaliti, bilo je epizoda kada me strah od smrti držao budnom noćima. Puno noći.
    :)

    avatar

    11.10.2016. (09:39)    -   -   -   -  

  • Atma

    @Lastavica- nisam čitala knjigu. Tibet ili Indija?

    @O da životu- slažem se. Nema smisla žoivot provoditi u strahu. Treba naći zadovoljstvo i sreću. Za dokaze mi možeš i mail poslati, ako bi ih htjela podijeliti, naravno.

    @jelen- pitanje je zašto smo onda toliko poistovjećeni s egom ako će on umrijeti? Ok, u ovom specifičnom obliku, no što s onim da naš um nosi zapise i u drugu inkarnaciju?

    @y- ideje moraju od nekuda doći. Otkud ideje ako ne postoji viši smisao? Sve bi bila samo mehanika jer ideja ne bi imala izvor iz kojeg dolazi.

    @Coprnjica Lilianke-Lijepa misao i vidim puno istine u njoj. To mogu povezati s vaišnavskim služenjem, doduše na razini na kojoj ga ja shvaćam kao služenje. No, možemo li toliko van našeg ego koncepta izaći da se u potpunosti predamo drugima?

    Knjiga- može, zanima me. Znam da je moj duhovni učitelj na tu temu radio masu seminara, ali su na njemačkom. Pokušat ću nešto iskopati..

    I mene je kao dijete, s nekih 16, 17 držao budnu noćima. No nekad me štrecne i dan danas, kad umiru ljudi oko mene. Jer pomislim- hmm, tko zna koja im je bila uloga, zar su je već postigli....ti slojevi svih silnih nivoa nedaju mojim mislima mira.

    avatar

    11.10.2016. (09:53)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    ...možemo li toliko van našeg ego koncepta izaći da se u potpunosti predamo drugima?....
    sve je stvar učenja, bar si ja tako mislim.
    Možemo pokušati, pa pokušati iznova, stvarno možemo usavršavati svoja djelovanja. Nije (samo) bitno koliko smo uspjeli u pojedinoj situaciji, nego načelno djelovanje, generalni princip življenja.

    Autor knjige je Jeffrey Hopkins a knjiga se zove 'Njegova svetost Dalaj Lama; Savjeti o umiranju i boljem življenju'.

    Ako ti se svidi, ili znaš za još neku vrijednu literaturu na tu temu, daj me informiraj, molim te.

    avatar

    11.10.2016. (10:31)    -   -   -   -  

  • jelen

    pitanje je zašto smo onda toliko poistovjećeni s egom ako će on umrijeti?
    -to pitanje i nije jako složeno. Treba vidjeti kako funkcioniraju međuzavisni fenomeni općenito, svi pa tako i ja-identitet. Kako se ukazuju u svojoj funkcionalnosti iako su bez stvarne suštine. Konkretno u slučaju egzistencije osjetilnog bića, tako i čovjeka, radi se o 12 karika međuzavisnog nastajanja- 12 Nidana- preko razumijevanja toga lanca može se intelektualno obuhvatiti princip po kojem dolazi u postojanje iluzija o ja-identitetu, kako traje (funkcionira), kako propada i naravno kako taj proces uvjetuje kontinuitet za buduću pojavu takve iluzije- nekog osjetilnog bića sa ego-identitetom koje naravno da nije isto ono koje je živjelo i umro u prethodnom ciklusu, ali isto tako nije niti slobodno od pripadajućih reperkusija toga kontinuiteta (karme).
    Naravno da naša blogo-čavrljanja ne mogu niti načeti prave dubine konkretne teme, takvo što je moguće samo u sklopu učenja Dharme od kompetentnog učitelja, ali možemo recimo spomenuti neke knjižice gdje je na koncizan način pohvatano nešto od toga. Preporučio bi npr. Tajna Usmena Učenja Tibetanskih Budista od Alexandre David-Neel, to je vrlo kratka knjižica, prevedena na hrvatski, tamo je dosta toga dotaknuto i razloženo na čitatelju pristupačan način.

    avatar

    11.10.2016. (16:46)    -   -   -   -  

  • y

    (Viši) smisao je pojam koji je proizašao iz ljudskog uma. Izvor mu je tu i nigdje drugdje. Ideje nastaju i nestaju u ljudskom umu.

    avatar

    11.10.2016. (21:35)    -   -   -   -  

  • y

    Smisao tražimo u nekom kontekstu u ovom slučaju u kontekstu ljudskog života. Ono što ostaje od čovjeka - jedne generacije ljudi je napredak u svijesti - razvijenija inteligencija, veće ukupno znanje. Sljedeća generacija umnožava ( ili bi trebala?! :)). Pojedinac i njegov život su i jako bitni i potpuno nebitni kada promatramo razvoj čovječanstva. Ne moramo se mi osobno roditi, rodit će se oni koji će nastaviti razvijati inteligenciju. Osim toga gotovo sve ideje koje imamo dio su Univerzalnog - kolektivnog uma. Možemo tu virtualnu bazu podataka nazivati kako god želimo. Istina je da su nas od prvog udaha bombardirali informacijama i raznim podražajima. To su izvori koji su sudjelovali i omogućili razvoj našeg potencijala. Jednako tako mi ne moramo imati potrebu da naše tijelo nastavi živjeti. Dovoljan je doprinos ( naš) ono što smo "ugradili" u ovaj svijet : kroz našu djecu, inovacije, međuljudske odnose, umjetnička djela, spoznaje... I ne samo da ćemo nastaviti živjeti nego ćemo se i razvijati! :) Prijevozno sredstvo djeda mog oca je bio konj. Moj otac je rekao kako se potiho kao dječak nadao da će u svom životu imati magarca. Kaže da kada je prvi put sjeo u svoj osobni automobil da se nije mogao nadiviti sam sebi, skoro pa je plakao. Uvjeti života kroz svega nekoliko generacija su jako uznapredovali. Mom ocu je dvoje braće umrlo od bolesti. Meni ni jedno dijete nije umrlo od bolesti. Tu nazirem poantu! :)
    Ovo je svjetonazorska priča (osobna) i ništa više. :))

    avatar

    12.10.2016. (13:28)    -   -   -   -  

  • Marekojajesretna

    Sinoć mi se u snu ponovno pojavila pokojna baka, i bila sam toliko uzbuđena jer sam se sjetila da sam prije sanjala da će se vratiti među žive, a sad je ona stvarno opet bila živa! Pomislila sam da je to prevelika slučajnost i da sam sigurno vidovita. Toliko sam bila okupirana tom slučajnošću, da se nisam dovoljno obazirala na baku, i izgubila ju negdje u nekom kazalištu. Šteta, možda mi je mogla reći što joj se dogodilo nakon smrti.

    avatar

    16.10.2016. (00:41)    -   -   -   -  

  • trill

    Ove godine u 3 i pol mjeseca umrla su mi tri bliske osobe, skoro ukućana. Jedan po jedan, svo troje. Još sam zbunjena od toga i još mislim da su tu negdje, ali sam jako smirena. Spokojna. Kao što su i oni.

    avatar

    18.10.2016. (21:02)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...