Ponedjeljni stresovi

ponedjeljak , 30.11.2015.

Danas sam failala u svojoj "jebe mi se" terapiji. Naime, opet sam podivljala na poslu. Radim posao koji me beskrajno frustrira, za 25 kn po satu. Da, diplomirala sam. Dva smjera, doduše uzaludna. Nije meni nitko mogao pomoći kada sam se upisivala na faks jer takvi se idealisti rađaju i s čvrstim individualizmom, a ne samo idealizmom. Iako se nisam propila i ostavila kosti negdje na Ribnjaku, i dalje mi se može prišiti etiketa "luzera s Filozofskog". Samo filozofiramo i depresivni smo, a ne znamo ništa pametno raditi. Nisu ni daleko od istine ako ćemo realno, no dovoljan nam je i vlastit Weltschmerz, ne moraju nam još dodavati i one vanjske.
Zapravo, u čemeru koji krasi ovu državu, sama sam se dovela na sadašnje radno mjesto. Jebote, stvarno, sama sam se dovela- nije mi ni trebala veza. Da, zato radim za 25 kn po satu i srećom pa nemam poriv za alkoholizmom, u protivnom bih doma sjedila uz bocu nakon što potrošim svoju energiju na najuzaludniji mogući način. Radim humani posao. Vele da mi je to dobro za moju duhovnost. Pitam se što o tome misli moja koža koja je počela vrištat kroz prišteve i promjenu pigmentacije. Vidi li i ona to tako duhovno? Treće oko mi ima dioptriju kao i ova dva fizička, tako da baš i nisam u stanju to tako sagledati.
Treba se odmaknuti. Treba se ne vezati. Treba se svašta, a malo toga se uspije. Od danas ću si češće ponavljati da mi se jebe. Možda se dovedem u zen, bez da sjedim na jastuku od heljde od 300 kn.

Jastuk od heljde

Da, jastuk od heljde košta 300 (tristo, tri puta po sto kuna) da bi vi mogli svoje dupe fino učmrljiti u njega i lakše meditirati. Jastuče za heljdu, jebi se, jebe mi se (dupla jebacija služi za pojačavanje mentalne afirmacije kao osobnog stava). Volim kako nas žele napraviti budistima, hinduistima i raznim riža i heljda-istima za samo par-sto kuna. Kod nas sve košta par-sto kuna, a ukupni račun često dođe na tisućicu. Kod nas vole zaokruživati.
Tako danas na jednoj poznatoj stranici (koju namjerno neću reklamirati, a vjerojatno ne bih ni smjela) reklamiraju razne tečajeve za buđenje čakri, dizanja kundalini, usvajanja pozitivnih afirmacija i spoznaje Boga, a sve za samo par-sto, tisuću ili samo koju tisućicu. Bila sam i ja budala, pričam iz iskustva. Zato znam koliko jastuci koštaju.

Ja sam dosta emotivno biće i najviše me pogađa kurvanje ovog svijeta. Ništa nema pravu vrijednost, a ono što bi moglo imati, prokocka se na placu ili se stavi pred djecu koja ne znaju što bi s time. Bitno da su svima puna usta ljubavi.
Što je to ljubav? Je li to ono kada 10 baba (doslovno starijih žena) od kojih su tri udovice, a pet bolesno drži dlanove prema gore i u stilu narikača viče "ooooooom", pa poslije s tupim osmjesima govore kako su vidjele razne boje, kako ih je zaškakljalo "tu dolje" ili "tu gore", a guru-baba (isto starija žena, ali koja samu sebe smatra guruom) se blentavo smješka i grli ih i onda se opet blentavo smješka?
Ili je to kada te za tisuću kuna iniciraju u jako skrivenu tantričku praksu koja je toliko tajna da ju prodaju za soma kuna?
Ili je to kad otvoriš frižider, vidiš kolače i srce ti zahihoće jer znaš da ćeš barem te 3 minute koliko ćeš jesti taj kolač biti u pravom miru i osjećaju sreće, pa neka on i bio lažan po duhovnim parametrima?
Ništa od toga...no ovo treće je bar negdje na putu jer dok jedeš kolač, ti si u njemu, on je u tebi, ti se predaješ, ti si svjestan...jebote kolač je moja duhovna praksa. Od rogača mi je najdraži.

Ne znamo što je ljubav, no znamo što nije pa ćemo se maknuti od svih tih umjetnih parazita koji nam se žele uvući u novčanik. I ne želim čuti ništa protiv adventskog konzumerizma jer ako ništa, ljudi se vesele i obraduju svoje bližnje. Jedva čekam stacionirat se s punčem uz neki štand jedan dan.

Eto, izbacih svoje ponedjeljne stresove, sad mogu natrag u stvarnost.

Planete naše svagdašnje

petak , 27.11.2015.

Danas čujem da je Saturn u kurcu. Opet. Čovjek stvarno pomisli da bi mu trebalo taj prsten potrgati pa da se prestane kreveljiti. "Hranite vrane", vele. Ne, te planete bi da ih se hrani, da im se mantra, da im se svašta nešto da nam ne bi skakale po glavi. "Njih treba udobrovoljiti", vele. A tko će mene udobrovoljiti kada mi planeta skače po glavi? "To progovara tvoj ego", odgovaraju. Oladite ekipa, imamo mi tu već dosta posla.

Svi nešto pričaju da je vrijeme velikih promjena, obrata, unutarnjih previranja, padanja u tuđu i vlastitu nesvijest pa buđenje nadsvjesti, ne znate bi li ušli u sektu ili izašli iz nje. No, zvijezde vam se smiješe. Uvijek. Uglavnom se drobe od smijeha jer smo k'o lutke na koncima i vjerojatno izgledamo krajnje glupo pokušavajući tako tapkati neki naš put.
I to je ok. Planete su ok. I zvijezde. Čitav Univerzum koji nas može pojesti za doručak ako poželi je ok. Moje planete se pogaju već neko vrijeme, ali napokon sam ušla u đir pa se pogam s njima. Treba se riješiti strahova, u svakom slučaju.

U ovo doba velikih promjena, treba valjda donijeti neke odluke. Moje se uglavnom tiču hrane. Hoću li kupiti njemačku ili poljsku Nutellu, hoću li si priuštiti još jedan kolač ili dva.."Ti hraniš svoja čula", vele. Da, ona su barem zahvalna na tomu što ih hranim i dobro se razumijemo. Mislim ja sam zahvalna na tomu što ih hranim. Nema veze, jasno je. Mi smo čulna bića i svaki pokušaj da od našeg materijalnog okvira napravimo bradatog jogija nema smisla. Bradonja i Ganga su unutra, a često su tako dobro unutra da ne žele ni provriti van. "Da ih maya ne zagadi", vele. Nekad ti stvarno dođe da sjedneš i smiješ se (plač ne toleriramo ovdje, to je za p*****).

Jučer me zove frend iz hrama da je kasnio s ponudom za božanstva. Božanstva mogu krepati od gladi kraj takvih hramlija poput njega. No što se ja javljam, ja im mogu ponuditi samo kavu i kolače. Kavu ne piju, a kolači su s jajima. Ah. Iako, ja ne mislim da je višu silu ikada bilo briga što mi jedemo ili ne jedemo. I što mi nudimo ili ne nudimo. Zato ne razumijem organiziranu religiju i hrpetinu rituala. No dobro, ja sam crna krava. Ovca nisam nikad bila, krava mi je draža. To je moj romantičarski pogled na svetost. Sigurno bi mi netko srao sad što sam uzela punjenje kolača (čitaj:duhovnu praksu), a zagorenu koricu ostavila na tanjuru(čitaj:religijski sustav s hrpom ritualistike i vanjskih formi). Baš me briga što bi mi tko srao, uostalom.
"Moraš imati gurua", vele. Eno ga, u jyotishu mi je došao guru (Jupiter) i bit će tu idućih 14 godina. Da, opet planeta, što ćete, sve ima veze s njima koje su nam predaleko. Blago nama.
U biti, voljela bih imati gurua. To bi značilo da sjedi čiča može izaći iz svojih okvira i nosit se s mojim prirodnim buntovništvom. Ne znam ima li takvih, a da su pravi. Ja i on bi se vjerojatno prepirali polovicu vremena, a drugu polovicu bi se smješkali i slali si unutarnju ljubav. Moj život je radosno klupko nespojivih stvari i mene to zabavlja. Zašto bi trebalo biti po formi? Pravilu? Monotono? Ne bi. Moja playlista se sastoji od bhajana miješanih s death metalom, malo dark electra, ebm-a i slične motivirajuće muzike. Isto kao što mi je u frižideru flaša pive pa do nje flaša jogurta. To ja nazivam dobrim balansom.

Nego, ima li tu usrologa da nam kažu koliko su nam planete usrane? Jedan detaljan izvještaj, molit ću.

Oznake: astrologija, humor

Plave ptice

četvrtak , 26.11.2015.

Približavamo se zimi, a to je idealno vrijeme za stvaranje ugodne atmosfere u domu uz vrući čaj i pokoju knjigu. Spremam zimske "praznike" obogatiti ponovnim čitanjem svoje najdraže knjige- Plavih ptica, Davida W. Frasurea.
Tu sam knjigu dobila za rođendan 1999. godine od tete. U to vrijeme i godinama prije imala sam teška životna razdoblja iz kojih su proizašla određena duhovna iskustva koja su zauvijek oblikovala jedan dio mene. Kada si dijete onda nemaš ni znanja ni iskustva, a ni um ne radi punom parom pa si dovoljno "čist" za prijem duhovnog. Naravno, ako ti se posreći da imaš priliku za to. Ili, kako bi u bhakti yogi rekli, ako dobiš milost. Složila bih se s tim, jer da, radilo se o milosti.
Iz tih mojih rano stečenih iskustava shvatila sam da karma postoji, da slučajnosti ne postoje i da se sve događa s određenim razlogom premda mi tada bili toga sasvim nesvjesni. Tako je te davne 1999. u moje ruke došla mala knjižica tvrdih korica. Ima svega 76 stranica i naslovnicu koja ne odaje puno o temi. Knjižica ima stranicu namijenjenu posveti i tamo je moja teta napisala da knjigu posvećuje meni u želji da i "ja pronađem svog Krisa".

Plave ptice

U knjizi se radi o jednoj neobičnoj, jako atmosferičnoj ljubavnoj priči, prožetoj transcedentalnim. Naime, radi se o posljednoj zemaljskoj inkarnaciji glavnog lika, koji se došao oprostiti od svoje najveće ljubavi, svoje srodne duše. On nju podučava o smislu života, karmi, Bogu. Neću nastaviti o sadržaju jer možda bi ju netko želio pročitati (svakako preporučam).

Zašto je ta knjiga meni toliko značajna? Onog trena ulazila je u mene kao da ju je netko usipao kroz lijevak, svaki opis u njoj, svaka slika, svaka riječ prolazili su kroz mene i nasadili se na svoje mjesto. Pročitala sam je puno puta, svakog puta nailazeći na nešto novo. A moja teta, koja ju nije čitala, napisala je u posveti da mi želi da "nađem svog Krisa". Možda je pod time mislila da nađem ljubav svog života, no zapravo mi je zaželjela da nađem nešto drugo. Naime, glavni lik se punim imenom zove Krišna.

Zanimljivo je kako su neke stvari dolazile jako rano u svojim opipljivim formama, kao strelice koje su nježno blinkale pred mojim očima. I tada sam bila sasvim otvorena za njihovo blinkanje. Da ovo danas kažem svojoj teti, ona to ne bi razumjela jer je odlučila biti u nekim svojim okvirima koji joj brane da vidi različite putove. No zanimljivo, ona je imala ulogu instrumenta, sasvim nesvjesno.Tako mi igramo uloge instrumenata jedni drugima, da jedni drugima pomognemo na putevima kojima idemo u ovom životu. Zapravo, to je jako čarobno kada se odmaknemo malo dalje i promatramo tijek kojim se životi odvijaju.
Kada bi samo svi tako mogli sagledati život, vjerujem da bismo stalno bili okruženi jatom plavih ptica.

Oznake: Plave ptice

Gdje je Apsolutna Istina? Ja sam tumač svojih snova.

srijeda , 25.11.2015.

Već dugo nisam sanjala, tj. svjesno upijala slike i sjećala ih se. Kada sanjam uglavnom vidim živahne boje, izmijenjene dimenzije i prostore za koje sam vezana bilo u ovom, bilo u nekom drugom životu. Sinoć sam opet sanjala. More.
More je moja frekvencija, moja dimenzija, moja povezanost s nutrinom i Kreacijom, sa sobom i s Izvorom. More je spajanje s dubinom, portal u slobodu. Sve je to meni more. A sada bih možda mogla pogledati u online sanjaricu da vidim što će ona reći? Ne budem, vjerujem svom iskustvu.

Snove su proučavali svi, a neki su čak došli do određenih ključeva za odgonetavanje raznih podsvjesnih enigmi. Kolektivno podsvjesnih enigmi. Jesmo li uistinu toliko uvjetovani, a provodimo živote boreći se za različitosti? Zanimljivo je kako određeni simboli imaju smisla kod velikog broja ljudi: zmije, zubi, lift. Pogledate li interpretaciju tih simbola, uglavnom ćete se s njom složiti. No, niste li onda zapravo na krivom tragu? Jeste li pokušali sami dokučiti što bi taj simbol bio za vas?
Jesu li simboli uopće univerzalni? Mogu li oni biti Apsolutna Istina ili se ravnaju prema našim osobnim istinama? Mislim da ne mogu, a evo i zašto.

Mi smo u svijetu u kojem ne postoji Apsolutna Istina. Čitam određenu verziju Bhagavad Gite* u kojoj se autor, tj. komentator stalno vraća na to da je to Bhagavad Gita kakva jest** i da ne smije biti vlastitih interpretacija jer je to put u neznanje. A ja se stalno pitam- otkud njemu da je to BG kakva jest? On je samo jedan od predstavnika niza tradicija koje su nude za pomoć nama izgubljenim dušicama koje žudimo za znanjem. Čitala sam i druge Gite, te su pak interpretacijom bile posve suprotne ovoj. Pa vi recite. Evo neki dan sam čitala Yoganandu o Bhagavad Giti i on je rekao: "The true way to understand scripture is through intuition, attuning oneself to the inner realization of truth". I to mi imam jedini "univerzalni" smisao, jer, možemo li mi ikako doći do Istine, a da zaobiđemo intuiciju? Možemo li mi apsolutno vjerovati interpretatorima, guruima, svecima? Njih deset ima svoju vezu s duhovnom dimenzijom. Njih deset vidi deset različitih verzija. Svatko ima svoje iskustvo i mišljenja sam da nas jedino to iskustvo, i to baš naše vlastito, može približiti Apsolutnoj Istini jer će nas postaviti u putanju-našu putanju, koja će se zavrtiti u smjeru te Apsolutne Istine. A ono čemu služe interpretatori i gurui je to da nam pomognu ukoliko su na istoj frekvenciji s nama.
Smatram da su sve ostalo neutemeljene pretpostavke, a mi žudimo za znanjem. Znanje je Istina. Znanje je ono što jest i kako jest. Znanje egzistira i vječno je jer je ono Apsolutna Istina. Mi ga na momente mirišimo svatko iz svog samotnog kuta, kada se dovoljno izoliramo od drugih da bismo bili u sebi.

*Bhagavad Gita- sveta knjiga hindusa, dio poznatog epa Mahabharata
**Bhagavad Gita kakva jest- BG koja se čita u vaishnavskoj tradiciji, a koju je preveo i interpretirao poznati acarya A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada, osnivač Međunarodnog društva za Svjesnost Krišne (kod nas poznatog kao Hare Krišna)

Oznake: Bhagavad Gita, snovi

Tibetanska knjiga mrtvih kao inspiracija za post

utorak , 24.11.2015.

Jučer je Na rubu znanosti bila emisija o Tibetanskoj knjizi mrtvih, točnije o jednom aspektu tibetanskog vjerovanja koje se tiče onostranog. Postoji tzv. bardo- "stanje između" i postoji 6 takvih stanja. Prvi je život kao takav, pa stanje pred smrt i onda ulazimo u stanja promjena svijesti u kojima ovisno o našim koncepcijama i percepcijama doživljavamo razne fenomene. Ovisno o tome koliko smo trenirani u duhovnoj praksi u ovom životu, tako proživljavamo ta stanja "nove" svjesnosti. Gost je pričao kako većina ljudi ima strašne strahove jer su vezani za materijalno tijelo i materijalnu dimenziju kao takvu, pa kada shvate da oni više nisu materijalna bića i da nemaju ispod sebe čvrstu podlogu te da se ne mogu vratiti svojim bližnjima iako ih vide, počnu paničariti i lutati.
Budizam se često naziva "srednjim putem". Premda ima dosta koncepcija kao hinduizam- npr. karmu i reinkarnaciju, sasvim ih drugačije tumači i, najvažnije od svega, nema koncepta duše kao takve. Budisti će uvijek pričati o umu i stanjima uma.

Sve je stvar našeg pogleda. Neki od nas vjeruju u "nešto više", neki su uvjereni da su to sve budalaštine, neki vjeruju da nema ništa više od uma.
Neću sada ulaziti u filozofiju atmana i brahmana, jer ona je globalno ionako nerješiva na nekom univerzalnom nivou, jer- unutar ove materijalne dimenzije transcedencija je realno teško spoznatljiva, no, moj osobni stav je da smo mi čestice nečeg puno višeg, nekog puno višeg, nazovimo to Izvorom, Bogom, Paramatmom, Krišnom jer nije nešto moglo nastati ni iz čega i nije svijest mogla nastati iz nekakve fizikalno-kemijske svemirske tvorevine, bez da je netko ili nešto pokrenulo tu tvorevinu. Da nema reinkarnacije, ne bi neki bili napredniji od drugih iskustveno i pogledima, da nema karme, ne bi svatko imao svoje specifične zadaće koje se razjašnjavaju kada odlučimo dublje pogledati na sve.
No opet, ovo je moj pogled na život, samo jedan od mnogih pogleda, a meni daje nekakav smisao.

Oznake: tibetanski budizam, duša, karma

Kontemplacije o sranjima

ponedjeljak , 23.11.2015.

Odlazak doktorima najveće je gubljenje vremena. Ove godine sam se toliko naobilazila doktora da idućih pet uopće ne moram kročiti nigdje (nisam ni prethodnih pet). Ne da mi se ulaziti detaljnije u tu tematiku, to je sve moj strah od smrti koji je abnormalno velik. Kad čovjek nije dovoljno povezan sa sobom i svijetom, onda se boji i vlastite sjene.

Ja sam savršen primjer nelogičnosti, jer, kao dijete sam imala jake realizacije da nisam ovo tijelo. Međutim, s godinama sam se zatrpala u ovo tijelo i ovu psihu i ostala mi je jedino vjera u to da ja nisam ovo tijelo.
Moje realizacije vode me jedino tome da samoj sebi kažem "jebi se" jer sam zaista pretjerala s raznim strahovima i načinima kojima ću se zakopati. Opet.

Pa što i ako umrem sutra? Ironično, ja se zapravo vežem za to kako bi bilo mojim bližnjima da ja otegnem papke. Ajme, plakali bi. Ajme, bili bi devastirani (neki od njih, jel). Dobro čiji ja život živim? Tuđi? Imaginarni? Iracionalni? Sve to skupa, valjda.
Ili me naprosto starenje uhvatilo za imaginarna jaja pa se trenutno ne znam s time nositi. Ne mogu se više igrati s kockicama i slagalicama nego čitam nekakvu tešku literaturu koja stalno govori o smrti. I primjećujem nekakve flekice i točkice po licu. I bore su tu, da.

Ja bih bila savršen predavač. Imam toliko teoretskog znanja, no praksa mi je u kurcu. Kao i većini veleznanstvenika i filozofa koje stalno slušamo na raznim simpozijima, predavanjima ili na televiziji. Svi su oni popili svu pamet svijeta, a iznutra ne mogu sastaviti vlastitu križaljku. Vjerojatno ste primijetili da su najveći pametnjakovići i propovjednici baš ovi koji nemaju nikakva iskustva osim iskustva laprdanja o nečemu. Oni laprdaju o tome što bi željeli biti ili kako bi željeli da stvari funkcioniraju.

Izgleda da svi bolujemo od bolesti modernog doba- nespoznavanje sebe. Ono što mene brine je kako je do toga došlo. Imamo švedski stol mogućnosti, sve moguće sfere su nam dostupne- holistički pristup zdravlju, brdo alternative, klasična medicina je uznapredovala, self-help na sto milijuna načina, istočnjačka tradicija, zapadnjačka tradicija, razne ezoterike i vještičarenjja, pizde mile materine i nemamo ništa od svega toga. Možda nas je toliki izbor izbacio iz takta ili nam je opet fokus pobijegao na sve ostalo osim na nas same.

A Bog mudro šuti. Ili ga ne čujemo. Tako svejedno što je od toga dvoga istina kad komunikacija nije uspostavljena. Nama nedostaje komunikacija.
Vele da je Hare Krishna mantra Božji telefon. Mora da svi zovu, uglavnom je zauzeto.

Nedjeljnje spoznaje

nedjelja , 22.11.2015.

Spavala sam do 10 sati, što si rijetko kad mogu priuštiti. Baš mi je trebalo i drago mi je da sam tako dugo ostala u krevetu. Osjećaj je kao da čitavom svijetu pokazuješ srednji prst i ne osjećaš se zbog toga krivim.
Negdje oko 10:20 napokon sam se iskobeljala ispod popluna. Prvo pranayama, a onda ću piti kavu. Nemam pojma kako radim pranayamu ni je li mi tehnika disanja bolja nego je bila. Diši trbuhom, vele. Pa nadima se. Nekad više, nekad manje. Nemam koga pitati je li to tako u redu jer doma nitko ne radi pranayamu, ni pas ni mama, a i došla sam do faze da mi se živo jebe. Mislim da sam općenito došla do te faze, možda i uz pomoć knjige „Terapija:jebe mi se- najuzvišeniji duhovni put“. Autor knjige je preko 20 godina proučavao istočnjačku misao da bi na kraju došao do zaključka da je najučinkovitija mantra za čovjeka- jebe mi se. Zapravo ima puno u tome jer odmah djeluje i ne zahtijeva puno truda. Nekad se pitam koji je smisao truda i što to uopće znači „truditi se“. Nekome ide crtanje pa taj krene šarati i ispadnu mu čudesa od kojih zastaje dah (udisaj?), a nekome tko nema smisla uz sav trud ispadnu dječje črčkarije- kao npr. meni.

Ja sam se jako trudila ove godine. Odlučila sam, nakon što sam godinama o tome samo razmišljala- „raditi na sebi“. To je zanimljiva sintagma, zar ne? Ironično je samo što sam se, krenuvši raditi na sebi, odmah obratila drugima. Ti drugi su me stalno savjetovali kako da što radim na sebi, kojom tehnikom, kojim načinom, svatko je dobivao svoj set informacija o tome iz raznih izvora;pitkih i nepitkih, zemaljskih i vanzemaljskih, a ja sam se osjećala kao budala koja stoji u redu u HZZO-u i kojoj na svakom šalteru daju drugačije informacije. Nema veze, ja sam odlučila raditi na sebi, sve ću ja to poslušati i truditi se.
Trudila sam se raditi tibetansku pranayamu, nekakve vježbe za uzemljavanje koje uključuju mantru i vizualizaciju nekakvih božica, mantra meditaciju, svašta nešto sam ja radila...Reiki za ovo, Reiki za ono...pa ja moram popraviti sebe, stalno sam mislila. Moj um stalno vrluda i jebe me u mozak, imam problem s dovršavanjem stvari (krenem čitati jednu knjigu, ubrzo pređem na drugu, pa onda na treću...), raspršena sam pa se malo bavim ovom tehnikom, pa onom tehnikom, jednom filozofijom, pa drugom filozofijom, pa bi malo crno, pa malo bijelo... to sve, znate, nije u redu. Čovjek se treba fokusirati.
Nakon mjeseci i mjeseci truda i rada na sebi, evo me, sjedim na krevetu i veselo tipkam na laptopu ovaj dnevnik jer napokon imam nešto za reći.
Nastupile su neke promjene u mom životu, a sada ih napokon mogu i verbalizirati. Krenimo redom:

1. U redu je da imam um kakav imam. To je moj um i ja sam takva. Nisam ni kao Marija, ni kao Silva. Nisam ni kao moje prijateljice Zdravka i Almina. Nisam ni kao Anja ni Moni, a bogme nisam ni kao moja mama. Svi oni imaju svoje umove, a ja imam svoj.

Provela sam svojih prvih godinu dana u Bhakti yogi, a ona naučava put devocije i tvrdi da je Svevišnja Božanska Osoba- Sri Krishna, kontrolor sveg živog i neživog i da ni vlat trave ne prdne bez Njegova nadzora. Ako je tome tako- a ja vjerujem da jest, jer, ne može mi nitko reći da ovako nazadna, neosvještena bića poput ljudskih, sklona ubijanju, eksploataciji svega i svih, sklona povređivanju i veličanju svog nespoznatog jastva mogu biti ikakvi kontrolori, onda se ja mogu postaviti na trepavice da promijenim taj svoj veličanstveni um. Dakle, ja sada prihvaćam da imam veličanstveni um, jer- iz njega je nastalo toliko pjesama i skladbi, toliko filozofija i ideja da ga mogu nazvati jedino veličanstvenim.

2. U redu je da čitam deset knjiga odjednom. Zašto bi čovjek trebao čitati knjigu od korica do korica? Ako se vodim za mišlju da svaka knjiga ima dati neku misao i da ništa nije slučajno, onda nije ni slučajno što ja baš danas čitam jednu knjigu, a sutra drugu. Treba iskoristiti trenutak kojim se bavimo određenom idejom.

3. Jedina prava istina a do koje čovjek može sam doći je istina koja proizlazi iz njegove potpune iskrenosti prema samome sebi. Ja ne vjerujem u patnju niti mislim da trebam patiti da bih razvila sebe. I mislim da je sasvim okej besramno se u 22 h u petak ubiti u pizzi s puno sira i pola litre pive. I to sve još oplemeniti pokojom smotanom. Moj duhovni put uvijek je bio hedonizam isprepleten s dubokim osjećajem divljenja Kreaciji uz paralelnu melankoliju i osjećaj besmisla ove dimenzije. Ja sam klupko nespojivih stvari i baš mi je dobro. Let it be.

4. Slušanje savjeta treba pomno filtrirati. Kod slušanja savjeta i tuđih „spoznaja“ o vama (koje su prošle kroz njihov filter, dakle ne mogu biti univerzalna istina) važno je samo jedno- kako se vi osjećate s onim što ta osoba govori. Ako se vi osjećate ispunjeni i presretni radi nekog svog iskustva, a onda vam savjetodavna osoba kaže da je to glupost jer da to što je u vama pobudilo taj osjećaj je samo sklop tužnih nota a ne prava duhovnost, onda znajte da ta osoba ne treba biti vaš savjetodavac. Ako vam netko pak kaže da nije dobro da ste nešto učinili, a vi rezonirate iznutra s tom tvrdnjom, onda to trebate razmotriti i oprostiti si. Sve ostalo je trla baba lan i većina toga je zapravo trla baba lan.

Bog se neće objaviti ni na Nebu ni na Zemlji, a da bude vidljiv svakome. I neće se objaviti u jednakom obliku svakome. I što da mi onda filozofiramo o njegovim oblicima i imenima? Zovite ga Pero ako vam se sviđa, ali znajte da je on u vašem srcu i da ste vi najveći seronja jer ga ne slušate većinu svog vremena. Ja ne želim biti seronjica. Počela sam ga slušati- rekao mi je da otvorim blog.