Planete part II

ponedjeljak , 28.12.2015.

Današnja tema su opet planete. Izgleda da su one planete o kojima sam pisala prošli mjesec zaplesale kolo veselo i žele da čagam s njima. Mogu ih zamisliti kako cupkaju lijevo-desno i imaju onaj blentavi osmijeh kao kad su ljudi ili beskrajkno sretni ili beskrajno pijani. Moje planete su sada zadovoljne i tako se plešući smijulje, a ja ih promatram sa strane i plješčem u ritmu.

Zašto ja opet, pobogu, pišem o planetama?

Došlo mi je kao kamenom u glavu da se uhvatim jyotisha. Čak mi je to predisponirano po natalnoj karti, a u zadnje vrijeme mi je strašno dojadilo ovisiti o drugima, uzdati se u druge, ispitivati druge što je sa mnom, samo zato što su oni, eto, naučili gledati i vidjeti takve stvari. Mislim da je došlo vrijeme da ja budem sam svoj majstor i jest da mi je za to trebalo skoro tri desetljeća, no eto, u jyotishu mi čak stoji da mi sve u životu kasni pa tako valjda i hvatanje sebe za rep.
Razumijem da astrologija iz vanjskog kuta gledanja izgleda smiješno i sama sam to prije smatrala isključivo zabavom jer nas napadaju razni Vidoviti Milani i nakinđurene gatare iz raznih Glorija i Tena, ali prava astrologija koja se bavi natalnom kartom zapravo je znanost. Ovdje se pak radi o vedskoj astrologiji, koja je detaljno razrađena u spisima i ide jako duboku u analizu osobnosti, afiniteta, opasnosti, duhovnih aspiracija, namijenjenih djelatnosti itd.

Mogući problemi

Kada sam dala napraviti svoj chart prema jyotishu, kao glavni moj problem vidjela se nestrpljivost, a kao yoga ili ono što trebam u ovom životu naučiti bilo je dovršavanje stvari, ma koliko one trajale.
Ja sam valjda jedna od najnestrpljivijih osoba koje su se inkarnirale na Zemlji. Kao da imam neku ubrzanu štopericu unutar sebe i kada se zalijepim za nešto, ona sumanuto blinka, a ja dotle treperim. To je zapravo užasan osjećaj. Želite sve sada i odmah, a kada se stvari realno sagledaju, to je apsolutno nemoguće. Što se onda događa? Pa ja vrlo često odlijepim u neki paralelni svemir gdje se onda već time bavim. S vremenom sam se odučila od takvog bježanja jer se realnost nije puno mijenjala pa mi je trebalo naći neku drugu metodu kojom ću popravljati stvari u ovoj zbilji. U zadnjih godinu dana to se dosta poboljšalo, s time da je u početku bilo jakih oscilacija. Bila sam nabrijana na sve sada i odmah, gotovo da fizički nisam skakala na federima, no onda se ekipa gore odlučila presložiti pa sam se malo smirila. Ništa u životu ne ide preko noći pa ne znam zašto bi živjeli u iluziji da se išta treba zbiti sada i odmah.

Jedan dan sam se probudila s jasnom mišlju da ću krenuti proučavati jyotish. S obzirom na moju nestrpljivost, to bi moglo trajati godinama, no srećom pa u startu znam svoj problem pa odmah mogu djelovati na način da radim na njemu.
Nisam osoba koja ikada donosi Novogodišnje odluke, a i ova spada još pod ovu godinu pa se neću ni za to vezati. Prvi korak sam napravila, čeka me u knjižnici rezervirana knjiga. Od nekud se mora krenuti.

Eto poželite mi sreću, možda nešto s tim napravim jednog dana pa možete preko veze dobiti kakvo čitanje, bez da vas oderem k'o mačku jer mi moji moralni principi to ne bi dopustili.

Oznake: jyotish, astrologija

Planete naše svagdašnje

petak , 27.11.2015.

Danas čujem da je Saturn u kurcu. Opet. Čovjek stvarno pomisli da bi mu trebalo taj prsten potrgati pa da se prestane kreveljiti. "Hranite vrane", vele. Ne, te planete bi da ih se hrani, da im se mantra, da im se svašta nešto da nam ne bi skakale po glavi. "Njih treba udobrovoljiti", vele. A tko će mene udobrovoljiti kada mi planeta skače po glavi? "To progovara tvoj ego", odgovaraju. Oladite ekipa, imamo mi tu već dosta posla.

Svi nešto pričaju da je vrijeme velikih promjena, obrata, unutarnjih previranja, padanja u tuđu i vlastitu nesvijest pa buđenje nadsvjesti, ne znate bi li ušli u sektu ili izašli iz nje. No, zvijezde vam se smiješe. Uvijek. Uglavnom se drobe od smijeha jer smo k'o lutke na koncima i vjerojatno izgledamo krajnje glupo pokušavajući tako tapkati neki naš put.
I to je ok. Planete su ok. I zvijezde. Čitav Univerzum koji nas može pojesti za doručak ako poželi je ok. Moje planete se pogaju već neko vrijeme, ali napokon sam ušla u đir pa se pogam s njima. Treba se riješiti strahova, u svakom slučaju.

U ovo doba velikih promjena, treba valjda donijeti neke odluke. Moje se uglavnom tiču hrane. Hoću li kupiti njemačku ili poljsku Nutellu, hoću li si priuštiti još jedan kolač ili dva.."Ti hraniš svoja čula", vele. Da, ona su barem zahvalna na tomu što ih hranim i dobro se razumijemo. Mislim ja sam zahvalna na tomu što ih hranim. Nema veze, jasno je. Mi smo čulna bića i svaki pokušaj da od našeg materijalnog okvira napravimo bradatog jogija nema smisla. Bradonja i Ganga su unutra, a često su tako dobro unutra da ne žele ni provriti van. "Da ih maya ne zagadi", vele. Nekad ti stvarno dođe da sjedneš i smiješ se (plač ne toleriramo ovdje, to je za p*****).

Jučer me zove frend iz hrama da je kasnio s ponudom za božanstva. Božanstva mogu krepati od gladi kraj takvih hramlija poput njega. No što se ja javljam, ja im mogu ponuditi samo kavu i kolače. Kavu ne piju, a kolači su s jajima. Ah. Iako, ja ne mislim da je višu silu ikada bilo briga što mi jedemo ili ne jedemo. I što mi nudimo ili ne nudimo. Zato ne razumijem organiziranu religiju i hrpetinu rituala. No dobro, ja sam crna krava. Ovca nisam nikad bila, krava mi je draža. To je moj romantičarski pogled na svetost. Sigurno bi mi netko srao sad što sam uzela punjenje kolača (čitaj:duhovnu praksu), a zagorenu koricu ostavila na tanjuru(čitaj:religijski sustav s hrpom ritualistike i vanjskih formi). Baš me briga što bi mi tko srao, uostalom.
"Moraš imati gurua", vele. Eno ga, u jyotishu mi je došao guru (Jupiter) i bit će tu idućih 14 godina. Da, opet planeta, što ćete, sve ima veze s njima koje su nam predaleko. Blago nama.
U biti, voljela bih imati gurua. To bi značilo da sjedi čiča može izaći iz svojih okvira i nosit se s mojim prirodnim buntovništvom. Ne znam ima li takvih, a da su pravi. Ja i on bi se vjerojatno prepirali polovicu vremena, a drugu polovicu bi se smješkali i slali si unutarnju ljubav. Moj život je radosno klupko nespojivih stvari i mene to zabavlja. Zašto bi trebalo biti po formi? Pravilu? Monotono? Ne bi. Moja playlista se sastoji od bhajana miješanih s death metalom, malo dark electra, ebm-a i slične motivirajuće muzike. Isto kao što mi je u frižideru flaša pive pa do nje flaša jogurta. To ja nazivam dobrim balansom.

Nego, ima li tu usrologa da nam kažu koliko su nam planete usrane? Jedan detaljan izvještaj, molit ću.

Oznake: astrologija, humor