Planete naše svagdašnje

petak , 27.11.2015.

Danas čujem da je Saturn u kurcu. Opet. Čovjek stvarno pomisli da bi mu trebalo taj prsten potrgati pa da se prestane kreveljiti. "Hranite vrane", vele. Ne, te planete bi da ih se hrani, da im se mantra, da im se svašta nešto da nam ne bi skakale po glavi. "Njih treba udobrovoljiti", vele. A tko će mene udobrovoljiti kada mi planeta skače po glavi? "To progovara tvoj ego", odgovaraju. Oladite ekipa, imamo mi tu već dosta posla.

Svi nešto pričaju da je vrijeme velikih promjena, obrata, unutarnjih previranja, padanja u tuđu i vlastitu nesvijest pa buđenje nadsvjesti, ne znate bi li ušli u sektu ili izašli iz nje. No, zvijezde vam se smiješe. Uvijek. Uglavnom se drobe od smijeha jer smo k'o lutke na koncima i vjerojatno izgledamo krajnje glupo pokušavajući tako tapkati neki naš put.
I to je ok. Planete su ok. I zvijezde. Čitav Univerzum koji nas može pojesti za doručak ako poželi je ok. Moje planete se pogaju već neko vrijeme, ali napokon sam ušla u đir pa se pogam s njima. Treba se riješiti strahova, u svakom slučaju.

U ovo doba velikih promjena, treba valjda donijeti neke odluke. Moje se uglavnom tiču hrane. Hoću li kupiti njemačku ili poljsku Nutellu, hoću li si priuštiti još jedan kolač ili dva.."Ti hraniš svoja čula", vele. Da, ona su barem zahvalna na tomu što ih hranim i dobro se razumijemo. Mislim ja sam zahvalna na tomu što ih hranim. Nema veze, jasno je. Mi smo čulna bića i svaki pokušaj da od našeg materijalnog okvira napravimo bradatog jogija nema smisla. Bradonja i Ganga su unutra, a često su tako dobro unutra da ne žele ni provriti van. "Da ih maya ne zagadi", vele. Nekad ti stvarno dođe da sjedneš i smiješ se (plač ne toleriramo ovdje, to je za p*****).

Jučer me zove frend iz hrama da je kasnio s ponudom za božanstva. Božanstva mogu krepati od gladi kraj takvih hramlija poput njega. No što se ja javljam, ja im mogu ponuditi samo kavu i kolače. Kavu ne piju, a kolači su s jajima. Ah. Iako, ja ne mislim da je višu silu ikada bilo briga što mi jedemo ili ne jedemo. I što mi nudimo ili ne nudimo. Zato ne razumijem organiziranu religiju i hrpetinu rituala. No dobro, ja sam crna krava. Ovca nisam nikad bila, krava mi je draža. To je moj romantičarski pogled na svetost. Sigurno bi mi netko srao sad što sam uzela punjenje kolača (čitaj:duhovnu praksu), a zagorenu koricu ostavila na tanjuru(čitaj:religijski sustav s hrpom ritualistike i vanjskih formi). Baš me briga što bi mi tko srao, uostalom.
"Moraš imati gurua", vele. Eno ga, u jyotishu mi je došao guru (Jupiter) i bit će tu idućih 14 godina. Da, opet planeta, što ćete, sve ima veze s njima koje su nam predaleko. Blago nama.
U biti, voljela bih imati gurua. To bi značilo da sjedi čiča može izaći iz svojih okvira i nosit se s mojim prirodnim buntovništvom. Ne znam ima li takvih, a da su pravi. Ja i on bi se vjerojatno prepirali polovicu vremena, a drugu polovicu bi se smješkali i slali si unutarnju ljubav. Moj život je radosno klupko nespojivih stvari i mene to zabavlja. Zašto bi trebalo biti po formi? Pravilu? Monotono? Ne bi. Moja playlista se sastoji od bhajana miješanih s death metalom, malo dark electra, ebm-a i slične motivirajuće muzike. Isto kao što mi je u frižideru flaša pive pa do nje flaša jogurta. To ja nazivam dobrim balansom.

Nego, ima li tu usrologa da nam kažu koliko su nam planete usrane? Jedan detaljan izvještaj, molit ću.

Oznake: astrologija, humor