Danas sam failala u svojoj "jebe mi se" terapiji. Naime, opet sam podivljala na poslu. Radim posao koji me beskrajno frustrira, za 25 kn po satu. Da, diplomirala sam. Dva smjera, doduše uzaludna. Nije meni nitko mogao pomoći kada sam se upisivala na faks jer takvi se idealisti rađaju i s čvrstim individualizmom, a ne samo idealizmom. Iako se nisam propila i ostavila kosti negdje na Ribnjaku, i dalje mi se može prišiti etiketa "luzera s Filozofskog". Samo filozofiramo i depresivni smo, a ne znamo ništa pametno raditi. Nisu ni daleko od istine ako ćemo realno, no dovoljan nam je i vlastit Weltschmerz, ne moraju nam još dodavati i one vanjske.
Zapravo, u čemeru koji krasi ovu državu, sama sam se dovela na sadašnje radno mjesto. Jebote, stvarno, sama sam se dovela- nije mi ni trebala veza. Da, zato radim za 25 kn po satu i srećom pa nemam poriv za alkoholizmom, u protivnom bih doma sjedila uz bocu nakon što potrošim svoju energiju na najuzaludniji mogući način. Radim humani posao. Vele da mi je to dobro za moju duhovnost. Pitam se što o tome misli moja koža koja je počela vrištat kroz prišteve i promjenu pigmentacije. Vidi li i ona to tako duhovno? Treće oko mi ima dioptriju kao i ova dva fizička, tako da baš i nisam u stanju to tako sagledati.
Treba se odmaknuti. Treba se ne vezati. Treba se svašta, a malo toga se uspije. Od danas ću si češće ponavljati da mi se jebe. Možda se dovedem u zen, bez da sjedim na jastuku od heljde od 300 kn.
Jastuk od heljde
Da, jastuk od heljde košta 300 (tristo, tri puta po sto kuna) da bi vi mogli svoje dupe fino učmrljiti u njega i lakše meditirati. Jastuče za heljdu, jebi se, jebe mi se (dupla jebacija služi za pojačavanje mentalne afirmacije kao osobnog stava). Volim kako nas žele napraviti budistima, hinduistima i raznim riža i heljda-istima za samo par-sto kuna. Kod nas sve košta par-sto kuna, a ukupni račun često dođe na tisućicu. Kod nas vole zaokruživati.
Tako danas na jednoj poznatoj stranici (koju namjerno neću reklamirati, a vjerojatno ne bih ni smjela) reklamiraju razne tečajeve za buđenje čakri, dizanja kundalini, usvajanja pozitivnih afirmacija i spoznaje Boga, a sve za samo par-sto, tisuću ili samo koju tisućicu. Bila sam i ja budala, pričam iz iskustva. Zato znam koliko jastuci koštaju.
Ja sam dosta emotivno biće i najviše me pogađa kurvanje ovog svijeta. Ništa nema pravu vrijednost, a ono što bi moglo imati, prokocka se na placu ili se stavi pred djecu koja ne znaju što bi s time. Bitno da su svima puna usta ljubavi.
Što je to ljubav? Je li to ono kada 10 baba (doslovno starijih žena) od kojih su tri udovice, a pet bolesno drži dlanove prema gore i u stilu narikača viče "ooooooom", pa poslije s tupim osmjesima govore kako su vidjele razne boje, kako ih je zaškakljalo "tu dolje" ili "tu gore", a guru-baba (isto starija žena, ali koja samu sebe smatra guruom) se blentavo smješka i grli ih i onda se opet blentavo smješka?
Ili je to kada te za tisuću kuna iniciraju u jako skrivenu tantričku praksu koja je toliko tajna da ju prodaju za soma kuna?
Ili je to kad otvoriš frižider, vidiš kolače i srce ti zahihoće jer znaš da ćeš barem te 3 minute koliko ćeš jesti taj kolač biti u pravom miru i osjećaju sreće, pa neka on i bio lažan po duhovnim parametrima?
Ništa od toga...no ovo treće je bar negdje na putu jer dok jedeš kolač, ti si u njemu, on je u tebi, ti se predaješ, ti si svjestan...jebote kolač je moja duhovna praksa. Od rogača mi je najdraži.
Ne znamo što je ljubav, no znamo što nije pa ćemo se maknuti od svih tih umjetnih parazita koji nam se žele uvući u novčanik. I ne želim čuti ništa protiv adventskog konzumerizma jer ako ništa, ljudi se vesele i obraduju svoje bližnje. Jedva čekam stacionirat se s punčem uz neki štand jedan dan.
Eto, izbacih svoje ponedjeljne stresove, sad mogu natrag u stvarnost.
Post je objavljen 30.11.2015. u 15:27 sati.