Modni zamorac

Neogotički utjecaj bio je na svom vrhuncu od 1825. do 1845. godine, a romantizam se u modi zadržao sve do kraja 1840.ih. Nakon što su Napoleonovi ratovi zaboravljeni u prošlosti, val anglomanije je dominirao nad francuskom modom. Britanski književnici Sir Walter Scott i Lord Byron poticali su modu utjecanu romantizmom. Silueta se postupno širila i sve manje liči na neoklasicističku modu regencije.



Desetljeće 1830.ih započelo je sa razigranom i romantičnom modom nalik na lutke sa velikim šeširima, pastelnim bojama i cvjetnim motivima. Haljine su imale prepoznatljive široke i pune rukave, pomalo padajuća ramena, uzak struk i stožaste suknje. Uski, naglašeni struk koji je uveden u ovoj dekadi će slomiti i zadnji detalj mode regencije; visoki nenaglašeni struk. Budući da se brokat vratio u modu mnoge haljine osamnaestog stoljeća uzimane su s tavana i prekrojene. Kombinacija spuštenih ramena i velikih rukava je osebujna za ovo desetljeće.



Suknje su bile izvor beskrajne varijacije. U prošloj dekadi suknje su krojene od veritkalnih traka koje su se od struka postupno širile. U 1830.ima suknje se počinju širiti i produljivati, a to će nastaviti i u sljedećoj dekadi. Postalo je potrebno nositi mnoštvo podsuknji za željeni volumen, od kojih bi barem jedna morala biti štirkana ili protkana konjskom dlakom za čvrstoću. Obične, pune suknje često su imale volane ili nabore, a teške tkanine poput brokata i satena postale su poželjne.

Rub suknje bio je centar pažnje za ovu dekadu; volani, teški dekorativni obrubi i čipka korišteni su da bi dodatno proširili rub suknje. Ovi su nabori i podizali suknju i pokazivali zglob; moda postaje drska i odvažna. Do 1835. godine silueta je izgubila razigranu punoću, osim suknje koja široka i pomalo kupolasta postavlja trendove za Viktorijansku eru.



Gornji dio je bio nešto iznad prirodne linije struka i često u V-izrez ili vodoravno okupljen na poprsju naglašavajući spuštena ramena. Široki ovratnici i pelerine od čipke ili odgovarajuće tkanine dodatno su naglašavali ramena. Manšete od čipke često su nošene na rukavima.

Kako su 1830.te napredovale, rukavi su postajali sve veći, posebno pri vrhu da budu u balansu sa širokim suknjama. Takve ogromne rukave morali su pridržavati držači od štirkane tkanine. No, već 1836. počeli su se drastično smanjivati a punoća se premjestila na dolji dio rukava. Kada je kraljica Viktorija nasljedila krunu 1837. godine rukavi su ponovno postali uski sa samo nekoliko zaostalih nabora pri vrhu. Takvog oblika i dalje su kombinirani sa velikim ovratnicima. Mnoge žene koje nisu pratile modu, poput Emily Bronte, nastavile su nositi široke rukave i u 1840.ima.



Inovacije u tiskanju tekstila utjecale su na nove stilove haljina. Bogate boje poput crvene boje rubina iz 1820.ih još su se uvijek pojavljivale no delikatni cvjetni motivi na pastelnim pozadinama bili su daleko najpopularniji. Nove nijanse zelene su bile izumljene poput one boje paprati, trave ili drugih biljnih motiva. Kombinacija cvjetića i pruga bila je iznimno popularna.

Šalovi su nošeni uz večernje haljine u prvim godinama, no, kasnije ne pristaju uz široke rukave. Mantili pune dužine nošeni su u prvoj polovici desetljeća a poslije 1836. godine postaju kraći. Česte su bile i mješavine šala i pelerine čiji su krakovi slobodno padali. Burnous je bio plašt s kapuljačom u tri četvrtine dužine. Mantil je najčešće bio dužine do koljena. U ovom periodu pelerine i mantili su ipak prevladavali jer su bolje pristajali uz velike rukave. Uz večernje haljine nošene su pelerine od brokata ili satena sa krznenim obrubom.



Pelisse je odjevni predmet najčešće povezan sa modom prethodnih dekada no još je uvijek nošen. To je dugački kaputić slobodno krojen, nenaglašenog struka sa kopčanjem cijelom dužinom. U 1830.ima je često nošen kao kućni ogrtač, no za vrijeme hladnih i vjetrovitim dana bio je najudobnija odjeća za van.

Jutarnje haljine

Jutarnje i dnevne haljine imale su visoke ovratnike a padajuća ramena su naglašavana širokim trakama čipke ili drugim dekorativnih detalja. Ljetne poslijepodnevne haljine mogle su otkrivati ramena, ali dugi rukavi bili su obavezni.



Haljine za šetnju i promenadu



Haljine za rekreaciju



Haljine za putovanje

Haljine za vožnju kočijom ili putovanje bile su jednostavne a naglaskom na udobnost te najčešće tamnih zagasitih boja.



Dvorske haljine

Dvorske haljine, govorim o Engleskom dvoru, su naravno slijedile modu dana. No, u tim raskošnim dizajnima često se potkrao povijesni utjecaj poput blagog Elizabetanskog ovratnika ili renesansnih rukava. Osim bogatih ornamenata čak i za svakodnevne haljine, obavezna je bila i povlaka.







Večernje haljine

Večernje haljine bile su vrlo širokog izreza; otkrivale su ramena i imale su široke rukave u puff te su nošene s rukavicama srednje dužine. Ponekad su imale su male nabrane rukave, ostavština od mode regencije. U ovom desetljeću dame nisu poklonile svoje povjerenje šuštavim tafetama i svili koliko teškom brokatu i satenu. Čipka kao i cvijeće bili su neizostavni detalji na večernjim haljinama.



Turbani su vrlo često nošeni uz večernje i balske haljine.



Balska haljine je, kao što vidite, bila raskošna i puna zanimljivih detalja. Na ovoj je slici prikazan i već spomenuta pelerina.



Haljine za večeru mogle su imati duge rukave, no one za bal morale su biti kratkih rukava. Haljine nošene na večere i operu bile su raskošne dizajnom poput večernjih, ali krojem im je bio skromniji.



Frizure i šeširi

Kosa je bila centralno podijeljena te oblikovana u punđu s mnoštvo kovrča i lokni koje su okruživale lice. Ornamenti za kosu u ovoj su dekadi doživjeli vrhunac a zadnji put su bili tako odvažni u osamnaestom stoljeću. Cvijeće, mašne, lišće, voće, tiare, perje, turbani i biseri spajali su se u tako odvažne i inovativne frizure inspirirane romantizmom i dalekim orijentom. Dekoracije od pletenica su također bile korištene kao i čipka. ''Apolonov čvor'' bio je također čest oblik frizure, umjesto punđe kosa je bila oblikovana u mašnu na vrhu glave.



Za van su se nosili šeširi sa dubokom krunom često dekorirani cvijećem i perjem, iz kojih su izvirivali grozdovi kovrča. Kasnijih godina šeširi postaju još dublje krune, a frizure niže s fokusom na prednje kovrče a ne punđu. U kući su žene nosile jednostave bijele kape od pamuka obrubljene čipkom i vrpcom vezane ispod brade.



Donje rublje

Donje rublje sastojalo se od lanenog košuljca sa uskim rukavima do lakta, podsuknji od kojih je jedna bila štirkana i korzeta koji se u ovom desetljeću ponovno počeo nositi. Volumiozne rukave podržavali su štirkani, napuhnuti držači volumena koji su se nosili na ruci kod ramena.



Cipele

Niske cipele oblog vrha s vrpcama za vezanje nošene su u ovoj dekadi. Još uvijek nemaju petu, ali su nešto odvažnije nego delikatne svilene papučice nošene u modi regencije. Samo su čizmice imale malu peticu i bile su uske u tamnim bojama.





Nakit

Nakit 1830.ih bio je vrlo važan za cjeloukupnu toaletu. Decentni neoklasicistički nakit prošlih dekada pada u zaborav za raskošni nakit pod utjecajem romantizma i orijenta. Tiare od smaragda i rubine bile su popularne kao i češljići, ukosice i ogrlice od kornjačevine. Rukavice bez prstiju bile su obavezne i u ovoj i u sljedećoj dekadi. Budući da nas je teški brokat na sekundu podsjetio na raskoš osamnaestog stoljeća, stare rokoko ogrlice i narukvice vraćaju se u modu.







Rukavice





Poznate ličnosti

Jane Digby, engleska aristokratkinja poznata po vrlo skandaloznom životu punom romantičnih avantura



Sarah Josepha Hale, američka spisateljica i cijenjena urednica časopisa za žene



Zinaida Volkonskaya, ruska pjesnikinja, književnica, kompozitorica i amaterska operna pjevačica



Princeza Maria Teresa od Savoja



Viktorija od Kenta, majka kraljice Viktorije



Slikarstvo

Serena Mayer Franklin, naslikao Jacob Eichholtz



Djevojka u bijeloj satenskoj haljini, Ferdinand Georg Waldmüller



Muza Susan Walker, Samuel Morse

Oznake: Povijest mode

Moda u periodu od 1795. do 1820. godine doba je velikih i značajnih promjena koje će zauvijek primijeniti tok mode. Sve poveznice sa modom osamnaestog stoljeća satrte su preko noći, a duh prosvjetiteljske jednostavnosti i neoklasicističke elegancije unijeli su u modu svježinu i ljupkost. Moda slijedi klasične ideale, a žene se odijevaju u lepršave bijele haljine te neodoljivo podsjećaju na grčke boginje. Pridjevi koji najbolje opisuju ovaj period zasigurno su dražesno i ljupko. Nakon Francuske revolucije nije se promijenila samo moda već i čitavo društvo i miris u zraku. Osamnesto stoljeće nestalo je nenadano i tiho, a od doba regencije odvojene je gustom maglom zaborava.



Od kraja Francuske revolucije moda kreće u drugom pravcu. Teške svilene haljine prepustile su svoje mjesto nesputanim slobodnim dizajnima pod utjecajem neoklasicizma. Sve što je karakteriziralo modu osamnaestog stoljeća sada je odbačeno kao dio Ancien režima, a novi elegantni neoklasicizam u svojim svjetlim bojama i delikatnim uzorcima ubrzo je pridobio značaj kao simbol novih vremena.

Silueta je sada visokog empirijskog struka sa donekle volumioznom suknjom. Obavezan detalj bila je prozirno bijela marama utaknuta u grudi; stil koji korijene vuče u engleskoj modi 1780.ih. Rukavi su dugi ili tri četvrt dužine, ali obavezno uski. Također često detalj sukanja bila je najčešće plava mašna povezana ispod grudi sa krakovima koji padaju po stražnjoj strani suknje.



Stupolika silueta pojavila se oko 1801. godine a karakterizirat će cijelu dekadu. Struk je i dalje visok; empirijski, izrezi su manji a bijela marama utaknuta u grudi polako izlazi iz mode. Popularni rukavi su uski, a njihova duljina ovisi o vrsti haljine. Ipak, večernje haljine više nisu imale tanke i uske naramenice kao u drugoj polovini prošle dekade.

Cijela silueta sada je stupolika pa su tako i suknje izgubile i ono malo volumena. No, neoklasicistički utjecaj polako opada i obrubi su sada dekorativni i uočljivi za razliku od bijelih gotovo nevidljivih obruba popularnih u prošloj dekadi. Također, nadsuknje od tila postaju česte jer su lepršave i elegantne.



Napoleon, koji je 1804. godine postao car, odlučio je Francusku ponovno pretvoriti u prijestolnicu mode i umjetnosti ovaj puta u duhu neoklasicizma. Mnoge tvornice tkanine su propale tijekom Francuske revolucije, a time je engleski tekstil dobio na prednosti. Napoleon se dosjetio te je otvorio tvornicu luksuznih tkanina poput tila i muslina i također valencijanske čipke, a ženama na dvoru zabranio je nošenje iste haljine više od jednog puta. Time je prisilio dame da konstantno nabavljaju nove skupe tkanine i dekoracije ne bi li bile u trendu.

Njegova žena Josephine de Beauharnais bila je modna ikona dana a time i vrlo korisna u njegovom planu. Vitke, nježne građe bila je upravo prikladna za tadašnju usku, stupoliku siluetu. Haljine koje je odijevala instantno su postajale hit i žene su ih vjerno kopirale ne pitajući pritom za cijenu.



Razni utjecaji

Nakon potpuno bijelih i jednostavnih dizajna u haljine se od 1800. do 1803. godine uvukao grčki utjecaj koji se iskazao u geometrijski oblikovanim obrubima haljina, šalova i rukava. Najčešće su vrlo delikatnih boja, ali naspram prošlih godina dolaze kao vrlo dekoriran stil.



Jedan od velikih problema ovih haljina bila je njihova jednostavnost koja je ubrzo dovela do dosade, a novi su detalji dočekani sa ushitom. Između 1804. i 1807. godine u haljine se utkao etrušćanski i egipatski utjecaj koji se najbolje očitao u obrubima. Istočnjački motivi su se prvi put pojavili u nakitu i poklonima koje je Napoleon donio Josephini sa svog posjeta Egiptu. Budući da je Josephine bila modna ikona, svi su brzo i neupitno prihvatili ovaj stil.



Godine 1808. promjenu u rukavima donosi španjolski utjecaj. Rukavi španjolskog stila zvani s la mamelouk
zauzeli su svoje mjesto u regency modi a njihova karakteristika je dužina; rukavi su dugi a posebnim dijelom koji prekriva čak i dijelove prstiju. Ovih se godina javljaju i vojnički utjecaji koji su najočitiji u jaknicama i odjeći za van.



Otprilike oko 1811. godine javlja se, posebno u Engleskoj, gotički utjecaj. Naime, Engleska je tada bila u kontinentalnoj blokadi i najnovija francuska moda nije mogla stići do engleskih dama te su one bile prisiljene same stvoriti nove modne stilove. Inspiraciju su potražile u prošlosti pa je tako pejzaž engleske mode bio krcat gotičkim, elizabetanskim i stuartskim utjecajima. Dok su se elizabetanski i stuartski utjecaji najviše očitovali u ovratnicima, gotički je utjecaj uzeo više maha.

Rukavi u gotičkom stilu bili su bogato obrubljeni i ukrašeni čipkom i trakama tkanine, a gornji je dio haljine postao širi, slobodniji. Naglasak je prešao na široka ramena, a dekoracije rukava i poprsja obavezno su odgovarale onima na suknji. Gotički utjecaj upuzao je u modu kao privremeni stil tek 1811. godine, ali od kraja dekade vodit će glavnu riječ u modi, uz podršku romantizma, sve do 1840.ih



Već od 1815. godine ukusi se mijenjaju. Osim empirijskog struka koji je glavna značajka neoklasicističkog utjecaja, malo je toga ostalo; boje i tkanine, pa čak i krojevi sve su raskošniji. Od kada su englezi ponovno mogli stupiti na francusko tlo 1814. godine, svjedočili su različitosti moda u dvije zemlje. U Engleskoj je razina struka bila prilično niska, ali su ubrzo prihvatili francuski, još uvijek popularan, empirijski struk nakon što je engleska moda postala predmet ismijavanja kod francuza.

Od tada se suknje postepeno šire, a struk raste malo po malo sve dok 1825. godine nije potpuno dosegao prirodnu liniju. Izgleda da su francuske dame brzo zavoljele engleski stil nižeg struka i širih sukanja jer je već krajem dekade Francusku zapljusnuo val anglomanije.



Tkanine u ovom periodu lake su, svijetle i lepršave. Bijeli muslin i til potpuno su iz mode istisnuli teške svile i brokat koji su favorizirani u prošlom stoljeću. Pamuk i lake svile također su česti. Bijeli muslin bio je posebno težak za održavanje te je zato savršeno odgovarao aristokratima koji su se uvijek htjeli razlikovati od običnog puka. Iako se ove haljine čine jednostavne pomno izvezeni bijeli muslin često je bio vrlo skup.

No, općenito su bijele haljine bile rezervirane za večer dok su za dan preporučane one pastelne sa delikatnim uzorcima cvjetića. Po zimi su ispod haljina nošene tople vunene ili lanene podsuknje.

Haljine za šetnju i promenadu





Kaputići, jaknice i odjeća za van

Najpopularniji odjevni predmet za van bio je zasigurno spencer koji je izgledao kao bolero samo što je služio kao jaknica. Preuzet iz muške mode, imao je i vojničke elemente, a kako je era napredovala i gotički elemetni su se uvukli u njegov dizajn. Nosio se po kući i za van. Spenceri za kuću i toplije vrijeme izrađivani su od svile, a oni za van od debljih tkanina poput baršuna.

Od ostalih jaknica najčešće su pelerine s kapuljačom, mantili i ogrtači u turskom stilu te rimske jaknice. Vanjska odjeća za zimu često je izrađena od merino vune ili baršuna obrbljubljenog hermelinom. Muff je također obavezno nošen za hladnijeg vremena kako bi štitio ruke od hladnoće.



Pelisse je jaknica koja je obilježila eru, a svoju popularnost može zahvaliti udobnosti, praktičnosti, ali i lijepom dizajnu. Savršeno je odgovarala empirijskoj silueti i zato je nošena samo u ovom periodu. Dizajn pelissea objedinjuje vojničke detalje poput niza resica i gumbova i ženstvene detalje kao što su obrubi od čipke.



Kostim za jahanje



Haljine za operu





Večernje haljine

Večernje haljine imale su ekstravagantne obrube i deokracije od čipke, mašnica, cvijeća i tila. Najčešće su imale duboki dekolte i kratke rukave, a gole ruke su prekrivali dugim bijelim rukavicama. Mlađe dame su često nosile haljine pastelnih boja poput ružičaste, lila, plave i zelene dok su jake boje poput bordo crvene, ljubičaste, tamno plave, žute, ponekad i crne bile sačuvane za starije gospođe.





Haljine za bal

Balske haljine su, kao i uvijek, bile puno raskošnije s mnoštvo intrigantnih detalja; čipke, perlica, cvijeća te naravno raskošnog i upečatljivog nakita.







Donje rublje

Ovaj je era u modi donijela jednostavnost i slobodu u pitanju donjeg rublja. Dame više nisu morale nositi glomazne pannierse i steznike već samo košuljac, mali steznik koji je služio kao grudnjak i podsuknju. Košuljac se često prao i najčešće je izrađivan od bijelog pamuka. Na taj je način spriječavao da znoj dođe do haljina i brzo ih usmrdi. Podsuknje su u ovom periodu bile dekorativne; najčešće od bijelog pamuka sa delikatnim cvjetnim uzorcima. One su spriječavale preveliku providnost odjeće, a također su bile korisne kada su dame podizale haljine od zemlje da ih ne bi zablatile.



Frizure i šeširi

U stilove frizura se, kao i u modu, uvukao neoklasicistički utjecaj. Kosa je bila centralno podijeljena s masom kovrča s prednje, a punđom sa stražnje strane. Kovrče su uređivane u grčkom ili rimskom stilu, a krajem ove one postaju sve veće i deblje prekrivajući uši i vrludajući oko lica. Odvažne mlade žene poput Lady Caroline Lamb nosile su kraću kosu cijelu u divljim kovrčama. Jedna važna i velika promjena u frizurama ovoga doba je dolazak prirodne boje kose u modu, odnosno prestanak pudranja, a to je posebna prekretnica u francuskoj modi.

Česte dekoracije kose uključuju bijela pera, cvijeće, tijare, ukosnice od bjelokosti sa dijamantima koje su postale posebno popularne nakon što je Josephine postala carica i uzela modu u svoje uzde.



Šeširići i dekoracije kose u ovom su periodu bili životopisni i dolazili su u bezbroj stilova. Budući da su haljine bile jednostavne i većinom bijele šeširi i nakit bili su ti koji su se brinuli o individualnosti pojedinca. Na prijelazu stoljeća popularni su turbani i istočnjačke frizure sa draguljima u kosi, zatim se pridružuju i frizure s uzorom u antičkom svijetu, delikatni bijeli muslinski šeširići....



Šeširići su bili izvor beskrajne varijacije; veliki, mali, jednostavni, nakićeni, dolazili su u svim mogućim stilovima. Mali muslinski šeširi često su ukrašavani ružičastim ružicama i vrpcama pastelnih boja dok su velike šešire i egzotične turbane krasila bijela pera i drago kamenje.



Cipele

Cipele također doživljavaju veliku transformaciju. Zadnjih godina osamnaestog stoljeća još uvijek imaju malu petu, iako im dizajn odiše neoklasicizmom, a već oko 1800. godine postaju potpuno ravne. Cipelica koja karakterizira cijelu eru je niska, svilena ili satenska papučica pastelnih boja, a najčešće bijele, sa obrubom od čipke.









Nakit

Unatoč jednostavnosti stilova uz koje ne bismo očekivali prevelik naglasak na nakit, bilo je upravo suprotno. Nakit od luksuznog dragog kamenja upravo je procvjetao pod Josephininim modnim vodstvom. I ona i njena kći Hortense obožavale su nakit, posebno tijare i ogrlice od dijamanata i smaragda. Nakit je donosio notu individualnosti i šarenila u ovo neoklasicističko doba kada su se svi odijevali jednako.







Ružičasti topaz, u vlasništvu švedske kraljevske obitelji.



Josephinina biserna tijara.



Ogrlica koja je pripadala Josephininoj kćeri Hortense.

Lepeze





Torbice





Poznate ličnosti

Elizabeth Alexeievna



Lady Caroline Lamb



Louise od Mecklenburg-Strelitza



Josephine de Beauharnais



Juliette Recamier



Jane Austen



Emma Hamilton

Oznake: Povijest mode

Gotička era dolazi na scenu i moda se stišava u opuštene lokne i šuštave suknje. Romantizam je još bio prisutan, a mješavinom gotičkog i romantičnog utjecaja nastala je sjetna i sentimentalna moda tamnih, zagasitih boja i strogih linija.



Silueta 1840.ih stišala se i postala suzdržana za razliku one u prijašnjoj dekadi. Suknja, za razliku od stožastog oblika popularnog u prijašnjim godinama, postaje zvonolikog oblika i dužine do poda, a ne do gležnja kao što je to prije bio slučaj. Dugačke šuštave suknje prevladavaju pod gotičkim utjecajem.

Sredinom desetljeća suknje postaju još šire te se doslovno šire iz struka prema dolje. Također, u ovoj su dekadi izumljene haljine u dva dijela koji su se međusobno kopčali kukicama. Naglasak je na rubu suknje koji je često ukrašen volanima ili čipkom ne bi li mu se naglasila širina. Zvonolikom obliku suknje bilo je teško održavati volumen te je ispod haljine nošeno mnogo podsuknji. Ovaj problem će se riješiti u 1850.ima izumom krinoline. Sredinom dekade na suknje se dodaje i dodatna nadsuknja u pola dužine, često vrlo dekorirana čipkom i vrpcama koja naglašava volumen suknje.



Tijekom 1840.ih linija struka se spustila na prirodnu razinu. Zbog toga dolazi i potreba za korzetom. Ramena su naglašeno spuštena i padajuća, struk uzak i u obliku-V. Cijeli gornji dio haljine nalikovao je na obrnuti trokut, od ramena prema struku. Ovratnici su obavezno bili visoki za dnevne haljine, a ponekad čak i za večernje.

U prvim godinama rukavi zadržavaju punoću u donjem dijelu; od lakta do zapešća, što je ostavština iz prošle dekade no ubrzo postaju vrlo uski. No, nisu ostali uski i obični zadugo, već krajem dekade počinju se širiti u pagoda stilu koji će se u modi zadržati sve do početka 1870.ih. Općenito, rukavi su bez previše dekoracije, sve do početka sljedeće dekade.



Korzet je u 1840.ima opet postao od velike važnosti. U prošloj dekadi mali struk je bio važan, ali kako je linija struka porasla bio je još važniji. Korzeti su taki postali neophodni za moderne žene. U ovoj dekadi korzeti su imali naramenice i nisu bili posebno rigidni kao u sljedećima.

U 1840.ima najpopularnije boje bile su zagasite nijanse žute, zeleno zlatne, plave i lila, ali od druge polovice jake plave, boja crvenog kupusa, ljubičaste i zelene dolaze u modu. Cvjetni uzorak na prugastoj svili il pamuku bio je ključan za haljine ove dekade. Tmurne i sjetne zagasite boje bile su nepogrješive za cjeloukupni sentimentalan i gotički dojam tadašnje dame. Uzorci i printovi postaju sve popularniji, karirane i prugaste tkanine su najpoželjnije.



S modom uskih rukava dolaze i šalovi, jakne i kaputići dužine do koljena s velikim ovratnicima. Ogrtači dužine do gležnja sa obrubima od hermelina su nošeni za vrijeme hladnog i vjetrovitog vremena. Muffovi su često nošeni da bi ugrijali ruke. Pelerine su se i dalje nosile, a bile su dugačke i raskošno dekorirane volanima i čipkom. Strukirane jaknice davale su autoritativnu notu haljini koja je ublažena sa ženstvenom bluzom nošenom ispod koja je provirivala kod ovratnika i na završecima rukava. U godinama koje dolaze, bluza će činiti gornji dio haljine sama za sebe.

Ova jaknica bila je poticaj da se odvoji suknja od donjeg dijela haljine, što se vrlo često činilo u sljedećim dekadama. Uz jednu suknju mogao se nositi gornji dio u dnevnom ili večernjem stilu i tako imati dvije haljine u jednoj.



Ovaj jednostavan i običan stil 1840.ih ubrzo je pokleknuo pod volumioznim suknjama, volanima, širokim rukavima i složeno dekoriranim haljinama koje su predstavljale modu 1850.ih koja je očito obožavala raskoš. Haljina i njene dekoracije su način izražavanja koje će imati veliku važnost kroz ostatak Viktorijanske mode. Ova je dekada samo početak i temelj svih budućih viktorijanskih stilova.

Dnevne haljine





Odijelo za jahanje

Kostim za jahanje imao je vrlo prijanjajuću jaknicu uskih rukava nošenu na košulju visokog ovratnika sa odgovarajućom ili kontrastnom suknjom. Visoki muški šeširi ukrašeni maramom nošeni su uz haljine.



Večernje haljine

Gornji dio večernje haljine imao je kratke rukave i vrlo dubok izrez koji je prkosio povučenoj i stidljivoj svakodnevnoj modi. Duboki izrez je često bio dekoriran sa čipkom ili odgovarajućom tkaninom. Ovo je bio omiljen stil ovratnika i za dnevne haljine; od odgovarajuće tkanine napravio bi se i ovratnik koji bio mogao biti ravan ili u volanima.



Najpopularnije tkanine bile su svila, tafeta i muslin; posebno bijeli muslin. Zagasito plava, golubinje siva i zagasito zelena bile su čest izbor, a crna čipka gotovo neizostavan gotički detalj svim večernjim haljinama. Bijela čipka je također korišten, a cjeloukupna dekoracija bila je nadasve jednostavna. Uz večernje haljine nošeni su šalovi i opera rukavice.



Frizure i šeširi

Bujne frizure prošle dekade ustupile su mjesto frizurama koje su bile blizu uz glavu, a visoka punđa na vrhu glave postala je niža i decentnija punđa na potiljku. Kosa je bila centralno podijeljena s prednjim pramenovima uređenim u izolirane kovče, zvane španijel kovrče, koje nisu bile previše stilski povezane s ostatkom frizure. Česta svakodnevna frizura uključivala je s prednje strane pletenice, umjesto kovrča, koje bi bile provučene ispod ušiju i umetnute u punđu.



Lanene kape s volanima, čipkom i vrpcama nosile su udane žene u zatvorenom prostoru, uz dnevne haljine, a takva je kapa često nošena i u vrtu sa suncobranom.





Šeširići su bili jednostavniji i puno manje dekorirani od onih u prošloj dekadi. Minimalna dekoracija je uključivala cvijeće i veo koji bi se mogao staviti preko lica. Svilenim vrpcama šeširići su se vezali ispod vrata, a obod je lijepo okruživao lice. Za večernju dekoraciju kose nosili su se biseri, perje, čipka i mašne, a ponekad i mali turbani.



Donje rublje

Donje rublje bilo je skoro isto kao i ono prethodne dekade, a uključivalo je košuljac, korzet, masu podsuknji i često duge gaće.



Cipele

Cipele ove dekade bile su jednostavne, ravne, ovalnog vrha i ponekad dekorativnih vrpca za vezanje.





Nakit

Nakit 1840.ih je sentimentalan kao i duh cijele dekade. Od dragog kamenja rubini i smaragdi su najčešći. Utjecajem romantizma cvjetni motivi, u decentnijoj varijanti od pretodnog desetljeća, su popularni. Tiare i vijenčići za glavu su puno češći nego ogrlice u ovom periodu.







Lepeze



Torbice

Slikarstvo



Suncobran



Rukavice



Poznate ličnosti

Sestre Bronte, s lijeva na desno Anne, Emily i Charlotte



Kraljica Viktorija



Alexandra Nikolajevna od Rusije, ostavila je ruski dvor u trajnoj tuzi zbog svoje smrti u devetnaestoj godini



Angela Burdett-Coutts, engleska aristokratkinja i dobrotvorka



Slikarstvo

Die sentimentale, Johan Peter Hasenclever



Cvjećarica, Charles Cromwell Ingham



Mlada dama pri toaleti, Ferdinand Georg Waldmüller

Oznake: Povijest mode

Moda 1850.ih karakterizirana je postupnim širenjem suknje, izumom krinoline, ali i početkom reforme odjeće koja se protivila restriktivnoj modi za žene. Ova dekada slijedi siluetu prijašnje, ali i postavlja nove trendove s kojima će uploviti i u 1860.te.



Haljina 1850.ih bila je nastavak siluete prethodne dekade. Suknja je imala kupolast oblik te se kroz dekadu postupno širila sve do izuma krinoline 1856. godine kada dobiva svoj klasični oblik s kojim će uploviti i u slijedeću dekadu. Suknje su imale dva, tri ili više volana koji su joj davali punoću. Volani su bili posebno popularni u ovom desetljeću, a suknje su često bile od tkanina s uzorkom cvjetića dok bi na rubu imale odgovarajući obrub.

Suknja, koja se sve više širila, postajala je preteška za običnu podsuknju od konjske dlake koja je podržavala suknju i u prijašnjoj dekadi. Najzad je 1856. godine izumljena čelična krinolina u Parizu koja je bila vrlo praktična. Žene su tada morale nositi samo jednu ili dvije podsuknje na krinolinu, a ne bezbroj platnenih podsuknji koje nisu mogle održati željeni volumen. Međutim, krinolina je bila predmet ismijavanja i satire u popularnim časopisima, a bila je i nepraktična kada je zapuhao vjetar ili kada bi žena izgubila ravnotežu. Zato su žene počele nositi duge gaće i njima štitile svoje dostojanstvo u slučaju navedenih nezgoda. Krinolina je također bila prva potpora suknji koju su nosile žene svih slojeva; bila je dostupna svima.



Gornji se dio haljine završavao u obliku slova-V i imao je kopčanje odozada ili je bio u obliku jaknice koja se kopčala naprijed sa gumbićima. Rukavi su najčešće bili široki i otvoreni u pagoda stilu a nosili su se s lažnim izvezenim bijelim podrukavima. Tijekom dekade još je jedna vrsta rukava postala popularna - biskupski rukavi koji su bili vrlo široki cijelom dužinom te suženi pri zglobu u usku manšetu.

Linija struka bila je prirodna ili nešto niža na početku dekade dok je s godinama rasla sve dok 1860. godine nije bila opet na prirodnoj razini i nešto viša. Ramena su i dalje bila pomalo spuštena nastavljajući time siluetu 1840.ih.



Korzet 1850.ih i 60.ih bio je manje restriktivan od onih koji su slijedili. Prednost ogromnih suknji bila je da stvaraju iluziju malenog struka bez potrebe za uskim korzetima. No, većina je žena ipak stezala svoje korzete, a to je postalo posebno popularno u kasnim 1860.ima. O tome se navelike raspravljalo u svim modnim časopisima.

U ovoj su dekadi boje nešto tamnije nego u prošloj, a popularne su boje tamno zelene, ljubičaste i smeđe sa svjetlijim obrubima. Brokat i svila sa uzorkom cvjetića bili su popularni u prvim godinama dekade. Cvjetovi su se pojavljivali i na prugastim svilenim ili pamučnim tkaninama i volanima. Volani su često imali uzorak cvjetića i odgovarajući obrub. Čista jednobojna svila postala je popularna krajem 1850.ih i početkom nove dekade budući da se suknja prostirala preko široke krinoline a volani su izgubili popularnost. Kaputi i pelerine bili su u toplijim tonovima poput tamno crvene, smeđe ili jelenje smeđe, s bijelom za večernju odjeću.



Široki ogrtači i pelerine nošeni su preko haljina, no novi stil jaknica koje su nalikovane boleru, je nastajao Pelerine s kapuljačom su također nošene. Indijski šalovi često su nošeni uz večernje haljine kao i oni pamučni, bijeli izvezeni decentnim cvjetnim motivima. Jaknice na volane najčešće su bile u paisley uzorku koji se dobiva točkanjem motiva povrća, a potječe iz Indije i Perzije. Ovaj je uzorak postao popularan na zapadu krajem 18. i početkom 19. stoljeća, a popularizirali su ga Britanci koji su u Indiji imali kolonije.



1851. godina označava početak Viktorijanske reforme haljina. Aktivistica iz Nove Engleske, Libby Miller prihvatila je dimije i tuniku kao racionalan i jednostavan kostim. Ovaj je stil promovirala urednica Amelia Bloomer koja ga je i sama prihvatila te je po njoj nazvan ''Bloomer kostim''. Unatoč praktičnost, dimije su bile predmet ismijavanja i nisu utjecale na modu dana, no, 1890.ih postale su osnovni dio biciklističkog kostima.

Svakodnevne haljine





Haljine za šetnju i promenadu





Kostim za jahanje

Jahaća odijela sastojala su se od prijanjajuće jaknice uskih rukava i košulje. Nošena su sa dugim suknjama bez krinoline i muškim šeširićima.



Večernje haljine

Gornji dio večernjih haljina 1850.ih gotovo je isti kao u prošlom desetljeću. Imao je duboki, ovalni izrez, spuštena ramena, kratke rukave i završavao se u obliku slova-V. Rukavi su često bili u puff. Suknje su bile pune dužine, a one za ples i nešto kraće. Haljine su većinom imale volane; u početku dekade dva ili tri velika a kasnije mnoštvo malih za dodatni volumen. Često su se volani našli i na gornjem dijelu, a na sredini su bili ukrašeni ružom ili drugim cvijećem.



Najčešće korištene tkanine bile su svila, tafeta i brokat. Popularni uzorci bili su pruge, sitni cvjetići, ali i karirane uzorci bili su česti. Za ljeto su također bili česti pamuk i lagana svila. Mlade dame nosile su najčešće svjetlije boje dok su one tamnije bile rezervirane za starije dame. Bijeli muslin bio je posebno omiljen kod djevojaka. Haljine su nerijetko bile ukrašene kontrastnim obrubom i bijelom ili crnom čipkom. Dekorativni elementi poput volana, mašni, vrpca i draperije bili su najčešće odgovarajući na suknji i na gornjem dijelu.



Frizure i šeširi

Izgled 1850.ih, iako raskošno dekoriran bio je i dalje prilično skroman. Kosa je uređivana prilično jednostavno, razdjeljena po sredini sa skromnom punđicom odozada, dok je prednji dio bio uređen u meke kovrče koje su pokrivale uši. Često je prednji dio bio oblikovan u 'grozdove' kovrča kao po stilu druge polovice sedamnaestog stoljeća. Kako je dekada napredovala, punđa se spustila do vrata, kovrče su postale mekše, ali bujnije a iz punđe se po leđima spuštalo nekoliko blago nakovrčanih pramenova, posebno uz večernje haljine.





Na početku dekade šeširi su bili jednostavni i maleni, a za večer se nosila skromna kaskada od cvijeća ili vrpca na punđi. Šeširići krajem dekade bili su široki i slamnati, a nosili su se na potiljku i vezali dugačkim svilenim vrpcama. Ovi su šeširići nošeni i ranih 1860.ih. Kasnije se pojavljuju i mali šeširići koji zasjenjuju lice a naglasak im je na bočnim stranama, to odgovara uz tada popularne kovrče. Ulaskom u sljedeću dekadu ovakvi šeširići nastavljaju biti popularni, ali postupno postaju sve manji.



Frizure za večer

Frizure za bal gotovo su uvijek okrugle, samo punije sa strane i odozada nego naprijed. Najčešći ornamenti su baršunaste , zlatne ili srebrene vrpce, biseri pa čak i dijamanti. Tiara sa motivom zlatnih ili srebrnih zvjezdica i polumjeseca, satenske vrpce u vatreno crvenoj ili zagasito zelenoj boji, razne krune i ukrasi od zlatnih perlica i resica su u modi. Za romantičan dojam kosu se ukrašavalo kaskadama i buketima cvijeća; vijenac od lišća sa ružama, bijeli ljiljani, malo poljsko cvijeće, grožđe i svilene vrpce ukomponirani su u kosu.

Naprijed je kosa uređena u tri kovrče koje blago završavaju u uvojcima. Među tim kovrčama našlo se i nekoliko kraćih pramenova koji stvaraju dodatni volumen. Stražnji dio kose podijeljen je u pet dijelova i uređen u punđicu koju podržava mrežica sa biserima. Uvojci su isprepleteni malim zvjezdicama koje svjetlucaju u kojem kod smjeru nosioc okrene glavu. Bijelo perje također ukrašava frizuru i daje joj elegantan i profinjen izgled. Na sredini glave, s prednje strane, također je ukras od perja i dijamanata koji odgovara ostatku frizure.



Donje rublje

Donje rublje 1850.ih podrazumijevalo je korzet, košuljac, duge gaće, jednu ili dvije podsuknje i kasnije krinolinu.







Cipele

Početak 1850.ih nosile su se cipele bez potpetica, poput balerinki te su slijedile modu prošle dekade. No, pred kraj ovog desetljeća odjedamput, nakon više od pedeset godina mode ravnih cipela, u modu se vraćaju potpetice koje će se ovoga puta dugo zadržati.









Nakit

U 1850.ima nakit postaje odvažan i drzak. Nakit ovoga desetljeća je u tranziciji stilova kao i sama moda, no najviše se ističu utjecaji gotike i etruščana. Druga polovina devetnaestog stoljeća doba je ponovnog oživljanja mnogih stilova. U ovom desetljeću gotički se utjecaj savršeno pomiješao s novim rokoko preporodom koji se pojavio.











Lepeze







Torbice





Rukavice



Poznate ličnosti:

Elisabetha ''Sissi'' od Austrije



Amelia Bloomer, autorica modnog časopisa koja je podržavala ženska prava i racionalizaciju odjeće



Carica Eugenia, žena cara Napoleona III. i zadnja carice Francuske



Maria Alexandrovna



Slikarstvo

Mlada žena čita, Alfred Stevens



Prosidba, William Powell Frith



Prošlost i sadašnjost, Augustus Egg



Buđenje savjesti, William Holman Hunt

Oznake: Povijest mode

Ovo je desetljeće velikih promjena u svijetu mode. Građanski rat u Americi promijenio je tok mode kao i utjecaj osamnaestog stoljeća. Krajem 1850.ih izumljene su prve kemijske boje koje su sada doživjele procvat. Charles Frederick Worth osnovao je modnu kuću koja će postavljati trendove do kraja stoljeća. Krinoline nastavljaju svoju popularnost prvih godina no krajem dekade prelaze u novi oblik inspiriran razdobljem empirija.



U 1860.ima silueta suknje počela se mijenjati. Za razliku od prijašnje dekade, kada je suknja bila potpuno okrugla u obliku kupole, sada postaje više usredotočena na stražnji dio gdje je punoća rasla. U prvoj polovici dekade suknja slijedi klasični oblik krinoline, a svoje najveće proporcije dosegla je 1864.-65. godine. Do 1866. godine suknja sve više naliči na stožac i postaje usredotočena na stražnji dio, toliko da je povlaka nošena čak i uz svakodnevne haljine.

Dekoracija suknje postala je problem u 1860.ima. Za razliku od prijašnje dekade, volani su izgubili svoju popularnost. Teške svile bile su česte za svakodnevnu odjeću, a ukrasi poput pletenih ornamenata, resica i obruba bili su korišteni samo za donji dio suknje tako da je cjeloukupni dojam bio jednostavan za razliku od prošlog desetljeća. Od sredine 1860.ih, kada suknje mijenjaju oblik, postaje popularno da se podižu gore otkrivajući pritom ukrasnu podsuknju pa čak i tračak gležnja kroz čarape u boji. Ovaj je stil, nošen tek u kasnijim godinama desetljeća a očigledno kopira polonaise stil osamnaestog stoljeća koji će vrhunac popularnosti doseći tek 1870.ih godina. Haljine za šetnju i promenadu najčešće su imale ovakav stil suknje.



Gornji dio haljine također se mijenjao 1860.ih, krajem desetljeća struk počinje rasti, slijedeći stil empire mode. Od sredine dekade struk se dodatno naglašava pojasom koji se često završava u mašnu sa stražnje strane. Široki pagoda rukavi nastavljaju svoju popularnost kao i biskupski rukavi, no krajem desetljeća rukavi postaju uži odgovarajući pritom uz uže suknje.

Kako je struk rastao, gornji dio prestaje se završavati u slovo-V, kako na dnevnim tako i na večernjim haljinama. Inspirirano stilom kasnog osamnaestog i ranog devetnaestog stoljeća, izrezi na haljinama počinju biti okrugli ili ovalni.



Prve kemijske boje izumljene su 1856. godine i ubrzo su postale moderne boje. Prve izumljene bile su svjetloljubičasta i tamnije ružičasta. Godine 1860. dvije nijanse ružičaste nazvane su prema talijanskim bitkama u borbi za neovisnost; magenda je nazvan prema talijanskom gradu Magenda i solferino, slična nijansa, prema gradu Solferinu. Vojvotkinja od Sutherlanda popularizirala je magendu u Engleskoj, apelirajući tkaonicama svile u Spitalfieldsu da ju proizvode. Izum kemijskih boja pojačao je i razvedrio spektar boja. Popularne boje 1860.ih bile su svjetlo zelena, žarko crvena, svjetlo plava, magenda i bijela.

No, nisu se nosile samo jake boje, popularne su bile i one delikatne poput bijele, plave, sive, lila, ružičasta i jelenje smeđa. Tamni obrubi na svjetlu tkaninu bili su česti poput crnog obruba na svjetlo ružičastu i bijelu ili vedrog plavog obruba na sivo-zelenu svilu. Od uzoraka, mali uredni uzorci, kare i pruge bili česti, a jednostavne svile s točkicama nastavile su svoju popularnost i u ovoj dekadi. Haljine u dvije boje ili dvije različite tkanine bile su česte.



1867. krinolina je zauvijek izašla iz mode a zamijenio ju je novi stil koji je tek nastajao; stožasta suknja, pune pozadine a plošne prednje strane sa gornjim dijelom visokog struka u empire stilu; bilo je to rođenje bustlea. Nakratko se pomislilo da će svi podržaći suknje nestati, ali minorni oblik krinoline ili hibrid krinoline nastavio se nositi do kraja dekade.

Silueta nije zadugo ostala obična i nalik empire stilu. Na stražnjem dijelu suknje počinju se stavljati dodatni jastučići da bi se postigao volumen. Oblik postaje gladak i jednostavan s prednje, te naglašen i bogato ukrašen draperijom sa stražnje strane koja je postala novi fokus pozornosti. Nadsuknje i pregače nalik tunikama počinju se nositi taman na koncu dekade; novi neudoban, ali raskošan stil 1870.ih je stvoren.

Viktorijanska žena odbacila je prvotnu romantičnu modu, potom sentimentalnu povučenost, za ovaj novi razrađeni i restriktivan stil.



Duge pelerine i široki mantili nošeni su za van, kao i šalovi. ''Garibaldi jaknu'' ispopularizirala je carica Eugenia 1860. godine. Ove jaknice od crvene vune boje maka imale su vojničke detalje; crne pleterne obrube. Giuseppe Garibaldi posjetio je Englesku 1863. i svi su instantno poludjeli zaa ovim jaknicama. U Americi, za vrijeme Građanskog rata, odjeća sa vojničkim utjecajima također postaje popularna poput zouave jaknica koje su nošene sa košuljama i suknjama sa pojasom na prirodnoj razini. Ženska moda u Engleskoj bila je pod utjecajem vladavine kraljice Viktorije, a nedavna Albertova smrt učinila je zagasite boje i stroge krojeve u modi.

Ovo je prvo desetljeće djelovanja modne kuće Worth koja je pod vodstvom Charlesa Wortha, prvog modnog kreatora, postavila Pariz kao središte mode za sljedećih stotinu godina. Charles je u modu uveo jednostavne krojeve uz raskošne tkanine.



Bratstvo Prerafaelita kao i drugi umjetnički reformatori pridonijeli su razvoju mode. Oni su rigidne korzete, raskošne obrube i široke krinoline karakterizirali kao ružne i nepoštene. Ova ''anti-moda'' proširila se 1860.ih u umjetničkim krugovima i ostala je glavna struja boemske mode do kraja stoljeća. U stilu anti-mode prevladavali su renesansni detalji poput julija rukava, nježnih biljnih boja, užih suknji prirodnih linija i jednostavnih ručno izvezenih ornamenata i obruba.

Haljine za šetnju i promenadu





Večernje haljine

Najčešće tkanine bile su tafeta, svila, til i svila. Čipka, volani, vijenčići cvijeća i mašne bili su najčešći ornamenti. Mašna na grudima koja slobodno pada bila je čest detalj na večernjim i na dnevnim haljinama. Izrezi su bili ovalni, a rukavi kratki u puff ili slobodnog reza ukrašeni čipkom. U drugoj polovici dekade, javljaju se razni utjecaji tako da uz visok empirijski struk nerijetko možemo vidjeti i viseće renesansne rukave, antičke ornamente u kosi, obrube i gornji dio protkan perlama i biserima te ornamente u grčkom stilu.



Na slici dolje prikazana je haljina sa renesansnim rukavima i antičkim ukrasima u kosi, dok druga haljina prikazuje jednostavnu bijelu satensku haljinu sa ružičastim detaljima protkanim biserjem, a sa ružama u kosi i stožastom siluetom isuviše podsjeća na haljine 1820.ih.



Frizure

Kosa je nošena razdjeljena po sredini i zaglađena, nakovrčana ili skupljena u punđu. Tako stilizirana kosa bila je dodatno ukrašena mrežicom za kosu koju su često nosile mlađe žene. Takve mreže često su bile izrađene da bojom odgovaraju kosi onoga tko ih nosi i nerijetko su bile ukrašene satenskim mašnicama ili perlicama.



Frizure za večer bile su nakovrčane i ukrašene tiarom, perjem, biserima i malim ukrasnim češljićima. Pred kraj dekade u frizurama je sve više vidljiv utjecaj osamnaestog stoljeća; nekoliko kovrča pada po leđima, ukrasi su raskošniji, koriste se satenske trake, cvijeće i dragulji.



Šeširi su imali mali obod koji je otkrivao lice. Početkom dekade šeširi obujmljuju lice, dok su zadnjih godina desetljeća kape i šeširi smješteni visoko na glavi, imaju složene obrube ali su puno jednostavniji jer je naglasak na frizuri. Manje česti tip šešira s početka desetljeća bio je Marie Stuart šeširić koji je imao obod u obliku srca a sa stražnje strane volane i ponekad mašnu. Ljetni šeširići bili su izrađeni od slame, konjske dlake, mreže ili svile, dok su za zimu bili česti oni od baršuna, no štrikani su bili najpraktičniji i najbolje su grijali.



Obrubi i dekoracije šeširića ovisili su o hiru nosioca i trenutnom stilu. Cvijeće, čipka i vrpce bili su najpopularniji izbor. Šeširi s volanima koji prekrivaju vrat bili su česti zato što su pristajali niskim punđicama, tada popularnima, i štitili su vrat od sunca. Drugi standard šešira ovog desetljeća bile su mašne. Šeširi bi se ispod vrata vezali tankim prozirnim vrpcama i zatim širokim, ukrasnim satenskim ili svilenim koji bi se zavezale u veliku mašnu ili bi ostale visjeti da pokažu elegantnu tkaninu ili uzorak. Pred kraj dekade ove romantične šeširiće zamijenile su manji i jednostavniji u tamnijim bojama.

Donje rublje

Kako su suknje postajale uže, a naglasak je bio na kukovima i pozadini suknje. Korzet je korišten da bio oblikovao tijelo u željeni oblik. Kasnih 1860.ih korzet je postao duži i rađen je od više dijelova tkanine i kitovih osi ili kože da bi mu se povećala rigidnost. S novim polonaise preporodom koji se formirao krajem desetljeća podsuknje postaju dekorativne i u raznim bojama te se naglašava njihova važnost. Ostatak donjeg rublja sastojao se od košuljca, korzeta, podsuknje i dugih gaća sve do 1868. kada se prestaju nositi.



Cipele

Cipele 1860.ih imaju malu petu i prilično su jednostavne, a takav će se oblik cipele zadržati do kraja stoljeća, uz minorne izmjene, naravno.







Nakit

U 1860.ima nakit je pod mnogim utjecajima, rokoko, etrušćanskim, antičkim i pred kraj desetljeća pod empirijskim i utjecajem regencije. Barokni cvjetni motivi su također prisutni, no nakit polako pada pod utjecaj Arts and Craftsa koji su željeli preporoditi jednostavne, ali upadljive gotičke i srednjovjekovne motive u nakitu.

Etruščanski detalji na brošu i narukvici :











Suncobrani







Poznate ličnosti

Louisa May Alcott, spisateljica



Alexandra od Danske i Walesa, žena Edwarda VII.



Viktorija, Princeza Royal, kći kraljice Viktorije



Effie Bancroft, engleska kazališna glumica



Elisabeth ''Sissi'' od Austrije



Slikarstvo

Preferiranje, John Calcott Horsley



Mlada protiv volje, Auguste Toulmouche



Trenutak nepažnje, Gustave Leonard de Jonghe



Utjeha, Auguste Toulmouche



Žene u vrtu, Claude Monet

Oznake: Povijest mode

Kako su 1860.te prolazile slom krinoline nagovještavao je kratkotrajnu modu inspiriranu empirijskim stilom s kraja 18. i početka 19. stoljeća. Takva haljina imala je gornji dio nešto višeg struka, te suknju ravnu s prednje, a bogato ukrašenu i široku sa stražnje strane, takav stil nije potrajao unatoč preferiranju od strane carice Eugenie. Iako je ispopularizirala krinolinu na dvoru, navodno je i poticala njenu propast u korist stila koji odiše dobom prvog carstva, u modi je to početak 19. stoljeća. Ali moderne žene osjetile su nedostatak krinoline i ubrzo je zamijenile za sličan stil zvan krinolette ili bustle. Suknje postaju skupljene i drapirane na stražnjem dijelu kopirajući polonaise stil iz druge polovine 18. stoljeća. Do 1870. ovaj stil se odrazio i na siluetu.



Doba imperija je znatno utjecalo na modu kasnih 1860.ih i 1870.ih. U kontrast imperiju u modi 1870.ih se očituje i utjecaj 18. stoljeća, posebno njegove druge polovine. Utjecaj 18. stoljeća izrodio je Louis XV. stilom cipela, Pompadour frizurom i haljinama u stilu Marie Antoinette. Nakon pada empire stila, oko 1872., 18. stoljeće je vladalo modom 1870.ih i 1880.ih. No, nedvojbeno je najveći utjecaj na modu ovog vremena imao miljenik carice Eugenie, Charles Frederick Worth - otac visoke mode. Modno osvještene žene diljem svijeta pohrlile su u Pariz po njegove jedinstvene kreacije. Worth je bio prvi kreator odjeće kojeg su prepoznali ne samo kao krojača već i kao dizajnera. Od ovog trenutka moda se premjestila na tempo koji je zahtijevao znatan trošak da bi žena održala korak s njom. Iako je posljednja četvrtina 19. stoljeća okusila znatan porast konzumerizma i broj ljudi koji su mogli uživati u njemu, modu su vodili ne samo dizajneri nego i socialiti.

Jedna od važnijih značajki mode 1870.ih je bustle koji je formirao oblik suknje. 1870.te bile su prvo razdoblje bustlea. Mnogi bustlei ranih 1870.ih izgledaju kao krinoline, ali nešto promjenjenog oblika.1869. suknjama se sa stražnje strane počinje dodavati nešto poput jastučića jer je to držalo modernu siluetu. Takvi jastučići ili razni dodaci od željeza i krute tkanine zovu se bustle. U 1870.ima bustle je potpuno zamijenio krinolinu. Usmjerenost na ''stražnji dio'' smatrana je provokativnom, a suknje su imale i previše naglašenu pozadinu, a to dosada nije bilo cijenjeno u Viktorijanskoj modi. Krajem 1870.ih suknje postaju uže i s vrlo dugačkim šlepom.

Gornji dio haljine mogao je biti malo višeg struka kao u 1860.ima, a izrez postaje okrugao i ukrašen s volanima od čipke. Također linija ramena se vraća u normalu. Naime, od 1840.ih postaje popularno da ramena budu pomalo spuštena i oblikovana prema dolje, ali od 1870.ih vraćaju se na svoj stvarni položaj. Rukavi su većinom bili uski, pagoda rukavi pomalo izlaze iz mode te se formiraju u rukave dužine do lakta sa pregršt čipke. Bilo je to više od prizvuka mode 18. stoljeća, u okruglim izrezima i rukavima do lakta s obilje čipke.

Tipični rukavi :





Suknja je imala oblik kao nikad dosad, a draperija i raskoš postaju njena značajka. Prednji dio suknje bio je praktički plošan i otkrivao je bogato ukrašenu podsuknju, dok je stražnji dio bio ispupčen te bogato i složeno, ali stilski ukrašen volanima, mašnama, čipkom i draperijom koja se u određenim intervalima podizala te oblikovala po želji. Suknje, pa čak i one svakodnevne imale su povlaku.

Drugi popularan oblik haljine bio je Polonaise (poloneza), po stilu haljine iz 1780.ih. Gornji dio haljine u polonaise stilu bio je isti kao i kod običnih haljina, ali je suknja bila podignuta gore pomoću vrpci. Ispod je nošena dekorativna podsuknja s povlakom ili bez, jednako raskošna kao i suknja. Jedan oblik polonaisa iz 1870.ih bila je Dolly Varden haljina. Ona se sastojala od pamučne suknje s uzorkom cvjetića, jednostavne podsuknje u nekoj vedroj boji, slamnatog šešira i visoke, Pompadour frizure. To je bio šarmantan, djevojački kostim u stilu 18. stoljeća koji su voljele i obične žene, ponajviše Engleskinje. Kostimi koji su nosile bogate dame bili su više zreliji, sofisticiraniji i definitivno u Pariškom stilu.

Dolly Varden haljine :



Gornji dio haljine bio je kratak i visokog struka, ali se uskoro počeo produživati. Do 1876. gornji dio haljine postaje i nešto duži od prirodne razine struka, seže do kukova i s prednje strane je šiljast. Takav oblik gornjeg dijela haljine zove se cuirasse i podsjeća na oblik pješčanog sata, a to je i željeno. Od tada izrezi postaju obični okrugli bez ukrasa od čipke, visoki ili u V-obliku. Takvo oblikovanje tijela pokazivalo je kukove, što se zadnji put vidjelo početkom 19. stoljeća te je smatrano erotičnim za to razdoblje.

Gornji dio haljine u cuirasse stilu te uska suknja s povlakom dala je elegantniji obris nego prije. No ljubav prema teškoj draperija s početka dekade ostala je te će karakterizirati i slijedeće desetljeće. Ovakvi kostimi bili su sofisticirani, elegantni, ali i vrlo restriktivni.

Haljine su imale povlake, no 1878. godine ponovo su uvedene suknje dužine do gležnja, te s njima povlake nestaju. Takva silueta djelovala je stupolika, a ona će karakterizirati i prvu polovinu 1880.ih. Suknje toga stila bile su ukrašavane horizontalnim trakama, vrpcama i volanima. Saten je bila omiljena tkanina za takve haljine jer je imala sjajnu teksturu. U periodu od 1860. do 1885. boje su općenito bile delikatne, bijela, plava, siva, lila, ružičasta i svijetlo smeđa s tamnijim obrubima. Haljine u dvije boje ili dvije različite tkanine bila je uobičajena. Zelena, boja lavande, zlatno žuta, plavoljubičasta, smeđa i crvena počinju biti popularne 1870.-1871. godine.

Evo primjera Japanske mode u 1870.ima, kroj haljina je jednak kao i u zapadnoj modi, ali izbor tkanina i boja je u Japanskom stilu. Savršen prikaz kada društvo odabere što mu se sviđa i to prilagodi u neki svoj jedinstven stil.




Odjeća za kupanje






Tea gowns ( poslijepodnevne haljine )

Pod utjecajem Bratstva Pre-rafaelita i ostalih umjetničkih reformatora trenda ''anti mode'' nastala je artistička haljina koja je bila slobodnog pada, nošena je bez korzeta te je imala srednjovjekovne detalje. Kao odgovor na restriktivne korzete i tešku draperiju nastale su i tea gowns. One su bile moda za informalnu zabavu kod kuće, te su kombinirale srednjovjekovne i renesansne detalje sa vrećastim stilom haljina s početka 18. stoljeća. Najčešće su bile bijele, svijetlo zelene ili svijetlo žute boje te su bile prilično jednostavne naspram krute svakidašnje mode.




Haljine za šetnju i promenadu











Pogledajte ženu dolje na desno, na rukama nosi rukavice bez prstiju, tipične za 18. stoljeće.




Seaside (obalne) haljine

Seaside haljine u Engleskoj imaju svoje karakteristike, ali ipak slijede modu dana. Seaside haljina viđena je kao odvažnija, neozbiljnija, ekscentričnija i najčešće je bila svjetlijh boja. Iako je bustle bio nezgrapan i dalje je bio dio seaside mode.








Večernje haljine

Večernje haljine 1870.ih imaju duboki dekolte, okrugli izrez i kratke rukave ukrašene čipkom. Uz njih su nošene kratke rukavice, a kasnije one u pola dužine. Također, karakteristično je da u 1870.ima postaje popularna satenska vrpca nošena stisnuta uz vrat (od tuda seže porijeklo ogrlica davilica koje su danas moderne). Ovakve ogrlice ispopularizirala je Alexandra od Danske, princeza Walesa jer je time skrivala svoj mali ožiljak na vratu.










Haljine za bal







Haljine za operu

Plava haljina je za operu,a crvena je večernja.






Donje rublje

Donje rublje 1870.ih sastojalo se od košuljca kratkih rukava, korzeta, prekrivala korzeta, platnenih gaća, podsuknje i bustlea, koji je držao suknju u željenom obliku.







Korzet:



Podsuknja:




Dodaci

Frizure i šeširi

Tijekom 1870.ih frizure su se dosta promijenile od svih prijašnjih razdoblja te svoj uzor nalaze u Pompadour frizurama 18. stoljeća. Kosi na stražnjem dijelu glave bilo je dopušteno da pada preko vrata i leđa u nježnim, dugim kovrčama koje su davale lijep i prirodan izgled. S prednje strane je kosa bila nakovrčana, lagano podignuta i oblikovana u Pompadour. Kosa je mogla biti oblikovana u sitne kovče ili u nježne lokne. Cijela frizura bila je ukrašena cvijećem, vrpcama, draguljima i mašnicama, ali sve u mjeri.







Zbog naglaska na bogatim i složenim frizurama koje nas podsjećju na slavno doba rokokoa, šeširići postaju manji, ali ne i jednostavniji. Obično su napravljeni od satena ili brokata te stilski ukrašeni cvijećem, vrpcama i rjeđe perjem.












Lepeze

Lepeze su u ovom periodu bile još bogatije i ukrašenije zbog utjecaja 18. stoljeća.







Suncobran



Nakit

Nakit 1870.ih bio je pod utjecajem Arts and Craftsa, poglavito engleskog pokreta u primjenjenoj umjetnosti. To je bila reakcija protiv masovne proizvodnje, industrijske revolucije i bezvrijednih stvari. Istaknuti predstavnici ovog pokreta, William Morris i John Ruskin gledali su na strojeve, kao korijenje svega zla, a nasuprot tome idealizirali su sredovjekovno obrtništvo kao vrhunac humanog pristupa radu i njegovom produktu - umjetnički oblikovanom predmetu svakodnevne uporabe. Pokret Arts and Crafts, želio je povratak kvalitetnog obrtničkog ručnog rada i njegove sposobnosti da napravi lijepe, solidne i jednostavne predmete svakodnevne uporabe. Oni su promovirali jednostavne dizajne bazirane na cvijeću i Keltskim motivima.

Glatko i jednostavno izreznano drago kamenje davalo je nakitu srednjovjekovni, jednostavniji i nježniji osjećaj. Ovaj pokret je nakraju prerastao u Art Nouvea pokret.








Cipele

Cipele 1870.ih imale su prepoznatljivu Louis XV. petu.

Cipele za šetnju: Nošene su s izvezenim čarapama. Cipele su s prednje strane imaju šest remenčića za kopčanje, a na vrhu cipele je mašna.



Orijentalna cipela: ima tri remenčića ukrašena mašnicama i Louis XV. petu.



Crne satenske kućne čizmice: imaju vezanje sa strane, a naprijed ukrasne remenčiće da do izražaja dođe čarapa.



Cipele za vožnju kočijom, napravljene od kože i prošivenog satena.



Kučne papuče: dokazale su se praktičnima tijekom bolesti, ili za jutarnji odlazak do toaleta i natrag. Napravljene su od sivog platna i protkane plavim i crvenim nitima. Prednji dio je ukrašen vrpcom i mašnom.



Čizmice:





Večernje cipelice:







Čarape su bile jednako važne kao i cipele, a odabir čarapa nije bio lak sa toliko izbora.






Poznate ličnosti:

Alexandra od Danske i Walesa




Sarah Bernhardt, francuska kazališna glumica



Princess Dagmar od Danske, Maria Feodorovna po braku



Elisabeth od Austrije




Slikarstvo

Ljiljani, James Tissot




Prerano, James Tissot




Jesen na Temzi, James Tissot




Waiting for William, John George Brown




Elegantna dama u crvenoj haljini, Eduardo Léon Garrido




Elegantno društvo, Albert Roosenboom




Portret žene, Konstantin Makovsky, na ovoj se slici savršeno vidi utjecaj 18. stoljeća, pogledajte te rukave, izrez na haljini, ruže, ogrlicu i mašnu.




Portret Vere Zubove, Konstantin Makovsky

Oznake: Povijest mode

Prethodnu dekadu karakteriziraju bogatstvo i raskoš te utjecaj 18. stoljeća koji je još uvijek prisutan. No za razliku od 1870.ih 1880.te su prezentirale jednostavnije, djevojačke ali i sofisticirane stilove.



Opći stil 1880.ih bila je drapirana suknja sa bujnom pozadinom. Haljina je bila prilično restriktivna, uska u početku dekade a šireg oblika u kasnijim godinama. Silueta je još uvijek bila vrlo drapirana ali mnogo jednostavnije od stila 1870.ih. Bilo je nešto djevojačko u stilu 1880.ih, no matrone društva su se pobrinule da se taj stil ne ukorjeni. One su se naime vrlo uživile u sofisticirani stil koji im je donio povratak bustlea. Kada se osvrćemo na modu toga doba, vidjet ćemo vrlo djevojački, ženstveni i nalik na porculansku lutku stil, iako ga u to vrijeme nisu tako percepirali.

Ove slike prikazuju promjenu siluete s početka do sredine dekade.



Nepraktičnost mode kulminirala je krajem 1870.ih. To je bilo vrijeme največih ograničenja ženske odjeće. Uska, drapirana suknja, bustle, korzet je bio uži nego ikad prije a cjeloukupna haljina i donje rublje bili su daleko preteški i nezgrapni. U reakciji na tešku draperiju koja je bila glavni val Pariške mode bratstvo prerafaelita je pokušalo popularizirati estetsku ili artističku haljinu koja je bila nerestriktivna, srednjovjekovnog i renesansnog kroja, nježnih boja i često uzorka cvjetića. Estetska haljina je bila najviše popularna u boemskim krugovima.Estetska haljina je bila usmjerena na prekrasne tkanine, nježne krojeve često labavo pričvršćene pojasom u struku. Estetska haljina je uvelike utjecala na tea-gown, haljinu nošenu kod kuće ali i za primanje gostiju.





Racionalno društvo za odijevanje zalagalo se za promjenu ženske odjeće ponajviše zbog higijenskih razloga. Ove reforme nisu donijele mnogo promjena u modi, ali su pomogle povećanju opće svijesti o štetnosti restriktivne mode. Jedina važna promjena je bila početak nošenja vunenog i prozračnog donjeg rublja koju je uveo doktor Jaeger.

Tijekom ranih 1880.ih draperije na suknji postaju mnogo vrećastije, posebno na stražnjem dijelu a bustle se vraća u modu da bi podržao ovu siluetu. Kupolast efekt nije se vratio s bustleom, novi bustle skače praktički vodoravno iz leđa kao polica. Ovaj je bustle izazivao mnogo kritika i satira od strane medija, ali je unatoč tome bio popularan sve do 1890.ih.

Suknja iz sredine dekade bila je široka i često pravokutnog reza. Bila je skupljena u nabore na dekorativan način. Šlep je nošen samo s večernjim haljinama.

1889. bustle je nepovratno izašao iz mode. Suknje postaju jednostavne preko noći sa samo prizvukom preostale draperije. Suknje postaju slobodnog pada i jedostavnog kroja.

Gornji dio haljine bio je nešto kraći od prijašnjeg curaisse stila. S prednje je strane bio šiljast, a neki gornji dijelovi haljine imali su kontrastne pruge s prednje strane, a taj se stil zvao plastron. Postao je popularan 1870.ih, a često je uključivao i kontrastne rukave dajući pritom efekt prsluka. Do sredine 1880.ih plastron stil je često bio u svjetliim nijansama svile koji su bili skupljeni na dijelovima dajući dojam bluze.

Rukavi su bili jednostavni i uski, tri-četvrt dužine a izrezi okrugli - utjecaj 18. stojeća još je uvijek bio vidljiv. Rukavi su se krajem dekade počeli mjenjati, postali su puniji kod ramena.



Izrezi u obliku slova V, i visoki ovratnici također su došli u modi, V-izrezi na večernjim haljinama a visoki na mornarskim kostimima.

Sportska odjeća

Haljina za kriket :



Kupaći kostimi :



Odjelo za jahanje postalo je jedinstvena uniforma s odgovarajućim sakoom i suknjom, košuljom visokog ovratnika i šeširićem s veom. Ovo se odijelo nosilo bez bustlea, ali je slijedilo siluetu dana.



S druge strane, lovački kostimi su bili daleko otmjeniji sa drapiranim suknjama koje su se nosile uz čizme i dokoljenice.

Lovački kostim je na lijevoj strani.




Svakodnevne haljine

Mađarska moda












Haljine za šetnju i promenadu


















Seaside dress

Španjolska moda








Večernje haljine

Večernje haljine 1880.ih bile su dubokog dekoltea, kratkih rukava ili potpuno bez rukava, po prvi put u modi. Najčešće su imale povlaku a nošene su uz satenske ili kožne rukavice. Najpopularnije tkanine bile su svila, saten, til i brokat - pozivajući se na stil 18. stoljeća.

1880.te bile su doba prigušenog sjaja te su obgrlile stil osamnaestog stoljeća ali u nešto blažoj, decentnijoj varijanti. Za razliku od prošlih desetljeća, u ovom su omiljene bile tamne, zagasite boje, a najpopularniji uzorci bili su pruge u kontrastnim bojama i uzorak cvjetića na brokatnoj pozadini.



Povlaka ove haljine kao i ovratnik su od svijetloljubičastog satena. Prednji je dio ukrašen Valencijanskom čipkom koja je lijepo oblikovana u dva volana. Draperija je lijepo namještena te prekriva šlep. Gornji dio haljine ukrašen je ljubičastim mašnama kao i rukavi.



1881. Mađarska moda





1883. Haljina za bal



1886. Francuska moda



1888. Talijanska moda












Dinner dress








A evo kako je dinner dress mogla u trenu postati večernjom haljinom :



Gornji dio je zamijenjen...






Kaputi, mantili, ogrtači

Odjeća za van 1880.ih bila je često krojena na mjeru. Jakne i paletots ( labave jakne duge do koljena ) bile su osobito popularne. Paletots su često bile ukrašene u vojničkom stilu ili su bile napravljene da djeluju obično i muškobanjasto. Neki su prigovarali da su ove jakne previše grube i neženstvene, no zapravo su bile pravo pokrivalo za nježnu žensku figuru koja se skrivala ispod njih. Ogrtač ili plašt je bio najpogodniji za nošenje preko haljine jer je savršeno prekrivao bustle bilo koje veličine. Najomiljeniji stil mantila bio je dolman koji je često rađen od šalova koji tada i nisu bili tako popularni. Za putovanje su se nosili dugi kaputi da bi zaštitili odjeću od prljavštine, kiše i čađi.




Donje rublje

Bustle se vratio u modu i dosegao svoje najveće proporcije sredinom dekade, od 1885. do 1888. godine, te se protezao gotovo izravno iz leđa podržavajući pritom draperiju, volane i vrpce. Bustle je često bio stvoren umetanjem žica u podsuknju ili je mogao biti poseban dio donjeg rublja.





Korzet 1880.ih stvorio je nisko, puno poprsje te je odvojio grudi.



Uobičajeno donje rublje uključivalo je kombinezon, podkošulju i platnene gaće koje su se nosile ispod bustlea, korzeta i podsuknje. Vuneno donje rublje je preporučano, posebno kod bavljenja sportom.


Dodaci

Frizure i šeširi

Čak i kosa koja je svoju izradu dugovala stilu osamnaestog stoljeća bila je nešto jednostavnija. U 1880.ima žene se nisu mogle nadati da će samo uz pomoć svojih ruku i kose moći izraditi neke od veličanstvenih frizura koje su vladale 1870.ima. Lažna kosa i umeci su se često koristili. Neke od jednostavnijih frizura 1870.ih mogle su se izraditi samo uz pomoć duge kose koju je posjedovala svaka žena Viktorijanskog doba. Takve je frizure popularizirala mlada ljepotica Lily Langtry koja se u kasnim 1870.ima uspješno pojavila u Londonskom društvu. Takva frizura se sastojala od niske pundže i nakovrčanih šiški - šiške su došle kao inovaciju u modu 1870.ih. Drugi popularan stil bile su dvije pletenice smotane oko glave. Ovakvi skromni i jednostavni stilovi označavali su povratka na izvorno nevinaštvo Viktorijanskog doba.

Većina žena, osim starijih i udanih, nisu nosile ništa na glavi u zatvorenim prostorima tijekom dana, a samo male češljeve, cvijeće i dragulje u večernjim satima.



Na otvorenom su nošene kape i šeširi, ali i kapuljače i šalovi.









Šeširi po mađarskoj modi.




Nakit

Na nakit ovoga desetljeća veliki su utjecaj imale dva čimbenika : utjecaj 18. stoljeća i princeze Alexandre od Walesa. Ogrlice ''davilice'' i visoki ovratnici ukrašeni draguljima postali su popularni baš zbog nje. Ona ih je nosila da prekrije ožiljak na vratu.

Ogrlice





Naušnice









Broševi







Satenske ogrlice sa privjeskom ili pandanom koji su prikazivali ženski profil su također bile popularne kroz cijelo Viktorijansko doba. Ovakve su ogrlice umijesto privjeska mogle imale medaljon koji bi se otvorio a unutra je bio minijaturni portret.








Rukavice




Lepeze








Cipele

Cipele 1880.ih najčešće su imale Louis XV. petu a bile su izrađene od satena ili kože.

Plesne cipele:



Večernje cipele :









Čizmice








Poznate ličnosti

Lillie Langtry, Engleska pjevačica, glumica i ljubavnica princa od Walesa



Princeza Viktoria od Ujedinjenog Kraljevstva, unuka kraljice Viktorije a kćer Edvarsa VII. i Alexandre od Walesa



Alexandra od Danske i Walesa




Slikarstvo

Djeveruša, James Tissot



Bez naslova, Jan van Beers



Femme elegante voyant filer un vapeur, Alfred Stevens



Debutantes, Marta Aronssohn Danzig



Taština, August Toulmouche

Oznake: Povijest mode

La belle epoque ili lijepa epoha je period u Francuskoj povijesti koji traje od 1890.te a završava s početkom Prvog Svjetskog rata. To je era karakterizirana mirom, optimizmom, novom tehnologijom i znanstvenim otkrićima. Mir i blagostanje u Parizu dopustilo je umjetnosti da procvjeta, a mnoga književna, glazbena i kazališna remek djela dobila su priznanje. To je također epoha lijepe odjeće i vrhunac luksuza života za odabrane - vrlo bogate i privilegirane pri rođenju. Belle epoque je smatrana zlatnim dobom u suprotnosti sa užasima Prvog svjetskog rata.



Moda 1890.ih odbacila je ekstravagancije prošlih razdoblja ( suknje nisu imale krinolinu kao u 1850.ima, niti su imale bustle kao u kasnim 1860.ima i kasnim 1880.ima, niti su bile uske kao u prvoj polovici 1880.ih ), ali uzak struk još je uvijek bio cijenjen.

1890.te doživjele su procvat tanke i nježne siluete. Volumiozni bustle i pripadajuća draperija nestali su preko noći. Za razliku od prijašnjih razdoblja kada je naglasak bio na suknji, sada naglasak prelazi na gornji dio haljine koji je uzak i nešto duži od stvarne granice struka a naglasak je na rukavima. U 1890.ima rukavi postaju sve veći i veći a takvi rukavi zovu se leg o' mutton rukavi koji pomalo kopiraju stil 1830.ih ali s bitnim razlikama. Rukavi 1890.ih su uski od zapešća pa sve do polovice ramena gdje počinje veliki (gigotski) ili puf rukav, dok su rukavi u 1830.ima u cijelosti jedan veliki puf, nema uskog dijela. Znači nisu posve isti, ali vidimo odakle su rukavi 1890.ih dobili inspiraciju. Neke karikature ismijavale su takav oblik rukava i uspoređivale ga s oblikom teniskog reketa ili balona na vrući zrak. Gornji dio haljine u cijelosti daje dojam krutosti, uspravnosti i ukočenosti - ne baš perspektivan početak mode novog desetljeća.

Tipični rukavi 1890.ih



Zbog naglaska na rukavima suknje su prilično jednostavne te padaju prirodno preko kukova. Suknje su odbacile sve dodatne draperije ili posebno ukrašene rubove. Kako su se rukavi proširili kod ramena, rub suknje se također cirkularno širi da cijeli dojam bude uravnotežen. Takve suknje bile su osobito šuštave ako su ispod njih nošene podsuknje od tafta. Ovakve cirkularne suknje bile su najmanje restriktivne još od 1830.ih jer nisu zahtijevale ni mnoštvo podsuknji ni krinolinu ni bustle da bi imale moderan oblik. Bile su vrlo udobne i pogodne za šetnje.

Spomenute podsuknje od tafta lijepo su šuštale.Takav moderan šum bio je zvuk samopouzdanja i prosperiteta cijele 'lijepe' epohe. No, to se odražavalo i na druge načine, kao u kombiniranju jarkih boja poput crne i crvene, žute i ljubičaste, smaragdne i ružičaste. Kombinacija jakih boja bila je reakcija protiv prigušenog sjaja 1880.ih koje su svoj stil pronašle u cvjetnim uzorcima na brokatu, kao po modi 18. stoljeća. 1890.te su ostavila snažan utisak u modi, kao zaključak mode 19. stoljeća i Viktorijanskog doba.



Gornji dio haljine je vrlo čvrst i uzak kao i u prošlim dekadama, a struk je oko 3 centimetra niži od prirodnog. 1893. struk dolazi do svog stvarnog položaja. Visoki, kruti ovratnici 1880.ih nastavili su biti popularni i u ovoj eri, ali sada su još višlji i još čvršći. Rukavi su veliki od početka dekade, ali 1895. su dosegli vrhunac. Često su bili dekorirani ukrasnim naramenicama sa resama ili volanima i naborima. Volani su mogli biti skupljeni u sredini poprsja te prikopčani brošem ili oblikovani u mašnu. Tijekom 1897. godine rukavi se postepeno mijenjaju, postaju manji te gube svoj puf. Prepoznatljivi rukavi 1898. godine kombiniraju šarm rukava s početka dekade s većom praktičnošću. Do 1899. rukavi su samo lagano skupljeni pri ramenu te stoje u spomen na leg o'mutton rukave koji su karakterizirali dekadu. Kako je volumen rukava opadao tako je i gornji dio haljine postajao blaži, širi te je uskoro lagano padao preko pojasa. Takav oblik gornjeg dijela haljine karakterizirat će modu Edvardijanskog doba. Suknje također postaju blaže, manje krute i više ne slijede oštri oblik trokuta.

Tkanine postaju mekše a boje stišanije i svjetlije. Drske i bezobrazne 1890.te ustupile su mjesto miru i luksuzu Edvardijanskog doba. Temelji Edvardijanske mode zaista su postavljeni u posljednjim godinama 19. stoljeća i zadnjim godinama Viktorijanskog doba.

Jedno od važnijih postignuća mode 1890.ih bilo je opće prihvaćanje bluze kao odjevnog predmeta, posebno kod nižih klasa. To je omogućavalo svestraniji način oblačenja jer se jedna suknja mogla kombinirati s velikim brojem različitih bluza, pogodnih za različite prigode. Bluza se mogla kupiti i gotova pa je bila puno jeftinija. Napokon je srednja klasa došla do riječi u svijetu mode.

''Nova'' žena je pojam prvi put korišten u engleskom časopisu Punch, a opisuje energične i aktivne mlade žene u kojima je ležala nada za slobodu i suvremenost. Te žene držale su se za sebe u društvu, ali su uživale u sportovima poput golfa, tenisa i biciklizma te se nisu ustručavale prihvatiti mogućnosti na Sveučilištu ili radnom mjestu. Neke od njih čak su bile i sufražetkinje te su se borile za žensko pravo glasa. Zbog takvih žena nastalo je ''odijelo'' ili odgovarajuća suknja, bluza i jaknica od tweeda, kašmira ili alpaka.

Haljina je u 1890.ima odražavala sukob Viktorijanske ženstvenosti i praktičnosti i samouvjerenosti ''nove'' žene. Gornji dio haljine je bio prilično ženstven, dok je suknja bila praktična.

Pariz (izvor mode) i moderna elita preferirali su manje praktičnije i više ženstvenije stilove poput nepraktičnih rukava, uskog struka, šuštavih suknji te starinskog kostima na mjeru. No, prosječna žena u Engleskoj i Americi favorizirala je moderna odijela, višenamjenske bluze ali ih je kombinirala sa uskim strukom i nepraktičnim rukavima te tako pokupila najbolje od oba svijeta. To je bilo prvi put da je Viktorijanska žena osjetila da može uzeti najbolje iz mode te odbaciti suvišno bez da gubi svoj ugled i položaj u društvu.


Sportska odjeća

Promjena stavova o prihvatljivim aktivnostima za žene učinila je sportsku odjeću popularnom, a posebno se ističu haljina za tenis i haljina za biciklizam. Biciklizam je postao vrlo popularan i to je dovelo do stvaranja kostima koji se sastojao od kraćih suknji ili širokih dimija (hlače u Turskom stilu). Dimije su bile više nošene u Parizu, nego u Engleskoj i Sad-u, ali se postale vrlo popularne i moderne. Kupaći kostim se također razvio a najčešće se sastojao od dugih gaća te duge tunike preko toga, u odgovarajućoj modroj ili crnoj boji. Specifičnost kupaćeg kostima bilo su detalji poput mornarskog ovratnika i crne ili tamnoplave dokoljenke sa bijelim točkicama.

Kupaći kostimi :



Haljina za tenis :







Svakodnevne haljine

Ljetne haljine po modi 1896. godine, časopis Delineator, U.s.a.



Prva figura : Ova haljina odiše mladenačkim i svečanim duhom, najviše zbog kombinacije zelene i elegantne bijele svile, a zlatni remen i dugmad pridonose profinjenosti ove toalete za srpanj. Jaknica je od pepluma u odgovarajućoj boji te vrlo precizno prati linije tijela. Krasi ju velika bijela kragna i leg o' mutton rukavi, široki u ramenu a uski od lakta do zgloba sa malim zlatnim pucetima za dekoraciju. Jaknica je otkopčana te otkriva bogato ukrašenu bluzu u volanima smeđe svile sa štosnim i elegantnim ovratnikom.

Slamnati šeširić je elegantno ukrašen perjem, cvijećem i ukrasnim iglama.

Druga figura: Ova nježna toaleta napravljena je od ružičastog tafta s uzorkom cvjetića i mramorno bijelog tafta za mašnice i pojas. Dekoracija uključuje vrpce mramorno bijelog tafta te čipku za borduru, sve to daje dašak otmjenosti i ljupkosti što je vrlo poželjno. Gornji dio haljine napravljen je da nježno i u francuskom stilu pada preko bijelim pojasom ogrnutog struka. Vrpce bijelog tafta provučene su ispod ruke te na ramenu zavezane u veliku mašnu. Visoki ovratnik također je obrubljen bijelom mašnom.

Suknja u sedam volana je okupljena na stražnjem dijelu a rub joj je ukrašen čipkom.

Haljina može poslužiti za razne prigode, poput domjenaka, svadbi, šetnji i odlaska u crkvu.

Šešir ima širok, crni obod s prednje strane dok je kruna šešira od slame, vrpce i obilje cvjetova su okupljeni na vrhu te mu daju lijep efekt.

Još svakodnevnih haljina :

1898.




Haljine za šetnju i promenadu

1895.



1896.



1896. haljine za šetnju, Francuska



1898.



1898.



1899. haljine za promenadu



1899. haljine za šetnju




Seaside dress - obalne haljine

1890.



1899.






Večernje haljine

Evo što je na ovu temu imao reći modni časopis Harper's Bazar



Večernja haljina prikazana iznad izrađena je od prekrasne svile u nilsko zelenoj boji. Niski dekolte obrubljen je s perlicama zelene i zlatno-smeđe boje. Ispod toga nalazi se draperija zelene boje izvezena bijelom svilom te ukrašena manjim perlama. Oko pojasa i na suknji pružaju se redovi perlica iste boje. Lepeza od bijelog nojevog perja s drškom od školjkinog oklopa te dugačke bijele rukavice upotpunjuju ovu iznimnu toaletu.














Haljine za bal









''Dinner'' dress

''Dinner'' dress (dinner haljina) je haljina nošena tijekom večere kao obroka, u doslovnom prijevodu bi bila večernja haljina, ali ona to nije.



Ova elegantna haljina napravljena je od kraljevsko plavog baršuna. Gornji dio haljine krasi čipka koja nježno prekriva i velike rukave u obliku balona, te se na centru poprsja kopča s brošem od dragulja. Satenski pojas u odgovarajućoj boji omotava struk a jedan krak se spušta po cijeloj dužini haljine. Na čelu struka nalazi se buket prirodnog cvijeća. Uska ogrlica od bisera i bijele kožne rukavice upotpunjuju ovu nježnu francusku toaletu.

1895. dinner dress




Operna haljina



Ova večernja operna haljina napravljena je od satena i svile u boji žutih dalija. Gornji dio haljine je šiljast i ukrašen tamnom draperijom koja se na ramenima formira u oblik leptira. Suknja ima draperiju sa bočnih strana a sa stražnje strane pružaju se nabori koji se nastavljaju u povlaku.


Kaputi, mantili, ogrtači i pelerine







Operni ogrtači, 1898. i 1899. godine






Donje rublje

Žensko donje rublje u 1890.ima bilo je iznimno ženstveno sa pregršt čipke, vrpca, mašnica i volana. Baza donjeg rublja bili su košuljac bez rukava i platnene gaća koje su sezale do koljena. Pred kraj desetljeća dimije postaju sve popularnija zamjena za platnene gaće. Preko košuljca dolazio je korzet, koji je bio vrlo lijepo i bogato ukrašen, obično napravljen od saten i sa izvezenim detaljima. Na korzet su bili prikačeni halteri koji su držali čarape. Korzet je oblikovao tijelo u oblik pješčanog sata. U cilju zaštite bluze ili gornjeg dijela haljine nosio se prekrivač korzeta. Preko platnenih gaća nosile su se jedna ili dvije podsuknje.



Korzeti :





Spavačice

Spavačice dužine do gležnja sa dugačkim rukavima bile su uobičajene. One su imale gumbiće od ovratnika do kraja struka pomoću kojih su se oblačile. Neke su imale nabrani a neke uvučeni gornji dio. Bogatije ukrašeni ogrtači nosili su se preko spavačica neposredno prije odlaska na spavanje ili nakon buđenja. Oni su bili ukrašeni svim mogućim vrpcama, volanima i čipkom a bili su dugi do koljena ili do gležnja sa rukavima 3/4 dužine.





Dodaci


Frizure i šeširi

Frizure s početka 1890.ih su prilično jednostavne te nastavljaju stil frizura 1880.ih, kosa je uredno počešljana u nisku pundžu sa nakovrđanim šiškama preko čela. No 1892. frizure kreću novim smjerom, postaju pod utjecajem Gibson girl*. Kosa je sada labavo i ležerno smještena na vrh glave u veliku masu, a takve frizure nastavit će popularnost i u Edvardijanskom dobu.

Gibson girl je fiktivni lik nastao iz pera Charlesa Dane Gibsona. Ona je bila prvi nacionalni standard ljepote za mlade amerikanke, a nastala je u doba La belle epoque. Njena popularnost trajala je dvadesetak godina, sve do prvog svjetskog rata. Njene slike pojavljivale su se u reklamama i časopisima. Ona je bila pin-up girl svoga vremena.

Gibson girl je bila vitka i visoka, ali bujnih grudi, bokova i stražnjice. Imala je pretjerano naglašenu S-krivulju koju je postigal nošenjem uskog korzeta. Njena slika utjelovila je kraj 19. i početak 20. stoljeća na zapadu gdje se predavala prevelika važnost mladenačkim značajkama i prolaznoj ljepoti. Ona je imala tanak vrat, i nosila je svoju kovrčavu kosu labavo skupljenu na vrh glave. Ona je bila član visokog društva, uvijek besprijekorno odjevena u najmoderniju odjeća koja odgovara mjestu i prilici. Gibson girl je bila ravnopravna muškarcima a ponekad ih je i zadirkivala.



Osim što je bila iznimne ljepote,u duhu je bila mirna, samostalna, samouvjerena i tražila je osobno ispunjenje (mogla je pohađati fakultet i natjecati se za svoga druga, ali nikad nebi sudjelovala u pokretu sufražetkinja.) Gibson girl je također bila seksualno dominantna, u jednom crtežu je prikazana kako zajedno sa svojim prijateljicama promatra muškarca pod mikroskopom. Ona ga je mogla i zgaziti ako je to htjela. Bila je vrlo izbirljiva, tako da joj ni bogati ni lijepi muškarci nisu mogli pružiti zadovoljstvo. Muškarci su bili toliko očarani njome da su je slijedili u stopu te joj ispunjavali svaku želju, koliko got ona bila apsurdna. Jedan nezaboravan crtež prikazuje muškarca kako slijedi naredbe da posadi drvo naopako, samo zato jer je ona to htjela. Ipak, Gibson girl je najčešće prikazivana bez partnera i neopredijeljena, a u romansama joj je uvijek bilo dosadno. Kada je već bila udana, bila je duboko frustrirana ako je romantika nestala iz njenog bračnog života, no zabavilo bi ju druženje sa prijateljicama ili poučavanje svog malog djeteta.



Šeširi

Šeširi 1890.ih bili su mali, slični onima iz 1880.ih. 1891. godine počeli su biti vrlo visoki te ukrašeni perjem, vrpcama, dekoracijama od svile, baršuna i tila, cvijećem i krilima raznih ptica. Šeširi su postali predmet spoticanja zbog svoje visine i korištenja ugroženih vrsta ptica kao dekoraciju. Zanimljivo je napomeniti da je krzno također široko korišteno za kapute, šalove i kao dekoracija, a uspjelo je izbjeći kontroverziju.









Frizure za večer

Tiare od dragulja su nošene manje nego prošle godine. Frizure su jednostavne, počešljane uz glavu, nakovrčane sa strane te smješteno u punđu koja nije niska a nije ni visoka, nego stoji nasredini. Čelo je ostavljeno golo koliko je moguće, a kosa nakon što je podijeljena, začešljana je usko uz glavu pomoću malih ukosnica s draguljima. Ukras za kosu s cvijećem i malim perima je također popularan.

Niska i visoka pundžica





Harper's Bazar, 9. siječanj 1897.



U ovoj frizuru kosa je uređena u velike kovrče nježno formirane u Pompadour. Kosa je srolana u tri vodoravne kovrče odozada, dok sa strane formira tri male kovrče. Na čelu frizure nalazi se mašna oko koje je uredno poredano mnoštvo uvojaka.




Nakit

Harper's Bazar, 1. prosinac 1894.

Vrlo je moderno za žene koje posjeduju lijepe dragulje da ih nose, a prošle zime moglo se vidjeti i ne samo jedan, nego i do četiri ili pet redova dragulja na vratovima ljepotica. Bijeli dragulji su nedvojbeno vrlo lijepi i iznimno blještavi pogotovo ako su nošeni u mnogo nizova. Budući da većina žena ne posjeduje mnoštvo dragulja, moramo naglasiti da je i običan nakit i jednostavnost također adut ove zime.



Tiare su često viđene, ukrašene kristalima i zlatnim i srebrnim perlama, kratke biserne ogrlice, često sa više nizova, zlatne ili biserne narukvice su također popularne. Naušnice mogu biti viseće, duge ili kratke.



Ogrlice 'davilice' od bisera i ogrlice s draguljima nošene su prilično često. Ukrasne igle i broševi u zlatu s draguljima i šarenim perlama su često nošeni u centru dekoltea.


Lepeze

Velike lepeze su lijep dodatak, posebno one od nojeva perja, ali one od svilenog satena i organdia, u boji da odgovaraju haljini su isto lijepe.



Poželjno je da su drške lepeze u boji svjetlog drveta ili slonovače.





Prepoznatljive lepeze 1890.ih su od nojeva perja u crnoj, bijeloj ili boji da odgovaraju haljini.

Lepeze mogu visiti sa struka pomoću vrpci ili kukica, no to se ne preporuča tijekom plesa jer bi kukice mogle poderati haljinu.




Rukavice

Harper's Bazar, 9. prosinac 1893.

Duge bijele antilopske rukavice su nošene sa bilo kojom večernjom toaletom. Rukavice ne moraju dosezati do rukava ako su ruke lijepe, no svakako trebaju biti do lakta.


Torbice




Cipele

Cipele 1890.ih bile su praktičnije nego prije. Zadržale su visoku zakrivljenu Louis XV. petu koja je bila popularna i prošla dva desetljeća, ali su izgubile mnogo bogatih detalja, osim omiljene kopče za cipele popularne u 18. stoljeću.



Čizme, koje su nošene samo po vani, bile su jednostavne i vrlo visoke, sve do koljena a imale su čak do 16. rupica za vezice.






Međutim, večernje cipele bile nepraktične i previše dekorirane. Čizme i cipele bile su crne ili bijele ili bež da pristaju sa svjetlijim haljinama, dok se sa večernjim haljinama nose cipele da odgovaraju boji haljine. Moderna francuska peta bila je preferirana za večer, dok je niža, engleska peta bila uobičajena za cipele za šetnje.









Čarape su bile u jakim bojama kao i haljine ovog doba.


Poznate ličnosti 1890.ih

Cléopatra Diane ("Cléo") de Mérode, plesačica u doba La belle epoque



Princess Maud of Wales



Mary of Teck, princeza Velike Britanije



Blanche Bates, kazališna i filmska glumica



Lina Abarbanell, Berlinska operna pjevačica



Velika vojvotkinja Elizabeth Feodorovna of Russia



Princess Mathilde of Bavaria, također je objavljena njena zbirka pjesama




Slikarstvo 1890.ih

Portret Elisabeth Sissi



Portret Lillie Langtry, naslikao Herbert Gustave Schmalz



La Femme, naslikao Giacomo Grosso



Poslijepodne na terasi, naslikao Vittorio Matteo Corcos



Le cafe de Paris,naslikao Jean Beraud

Oznake: Povijest mode

Kada je u siječnju 1901. godine umrla kraljica Viktoria cijela vladavina, stoljeće i doba su prošli. Njen sin Edward VII. dao je svoje ime novoj eri; luksuza i raskoši. Novi umjetnički stil je nastajao, Art Nouvea, a njegova elegantna profinjenost krivulja i prirodnih linija odrazila se i na žensku siluetu. Ipak, duge zakrivljene linije edvardijanskog doba ukorjenile su se još krajem Viktorijanskog. Iako smo ove ere definirali kao edvardijansku i viktorijansku, stilski, granica među njima je nejednaka. 1890.te su se bez problema miješale sa 1900.ima u dobu ekstravagancije i stila, koje je prigodno nazvano La Belle Epoque a trajalo je od 1890. do 1914. godine. Ovaj divni, čarobni svijet počeo se raspadati 1914. , a Veliki rat potpuno ga je uništio. Do tada, tijekom ranih 1900.ih moda je uživala zadnje doba istinske elegancije koje je opisano kao '' jedno dugo edvardijansko ljeto''.



1901. predstavljena je nova lepršava,gracioznu siluetu. Suknja je bila pune pozadine, od struka do koljena postepeno se širila, dok je se od koljena širila oštro prema dolje, imala je konkavan oblik. Suknja se često proširivala u povlaku (šlep), čak i tijekom dana. Haljina napravljena od mekog, lepršavog materijala s malo draperije da prekine liniju otkrivala je više figure nego npr. krute i teško drapirane haljine s početka 1880.ih. Gornji dio haljine bio je pun sprijeda te je padao preko struka. Vanjski sloj haljine rezan je punije i duže od podstave te je uređen da pada preko struka. Moderni rukavi bili su uski kod ramena,širili su se od lakta te se opet suživali kod zgloba.Cijeli efekt bio je vrlo zakrivljen,lepršav i ženstven.



Nova silueta zahtjevala je i novu figuru, koja je dobivena novim korzetom. Korzet koji je bio ravan s prednje strane nastao je u 1890.ima a potpuno je prihvačen u 1900.ima. Takav korzet naginjao je figuru, gurajući prsa prema naprijed, a uska ramena i punu pozadinu prema nazad. Ova neobična zakrivljena figura zvala se S- krivulja, a izgledala je posebno elegantno kada bi se dama naizgled podbočila na svoj zatvoreni suncobran. Novi korzet također je osiguravao i mali struk, osobito omiljen kod viktorijanskih i edvardijanskih žena, iako je izvorno bio osmišljen da ga iskorjeni. Nadalje, korzet nije dijelio prsa kao oni iz devetnaestog stoljeća pa su dobiveni učinak bila ravna mono-prsa koja su izgledala kao jedna površina.



Ovakva figura bila je posebno omiljena kod matrona društva. Modna ikona 1900. bila je kraljica Alexandra, zajedno s brojnim ljepoticama društva i glumicama uključujući Lily Langtry, Alice Keppel, Camille Clifford, Sarah Bernhardt i Lillian Russel. Malo koja od njih bila je posebno mlada.

Dodaci poput draperije, bolera i zamršenih dizajna dodani su kako bi dodatno naglasili prsa. Gornji dio haljine u stilu bluze došao je u izražaj 1900. ih. Uzak struk dodatno je naglašavan svim vrstama remena i svilenim pojasima.

Dnevne haljine iz 1901. imale su čvrste ovratnike. Ovratnici su bili tanki i visoki, i za razliku od onih iz 1890.ih nisu bili plisirani ni drapirani jer to je prividno činilo vratove debelim. Posebno popularni bili su ovratnici koji su bili visoki sve do ušiju i praktički su prekrivali cijeli vrat. Ovakvi ovratnici karakteriziraju edvarijansku modu a nestali su iz mode prije prvog svjetskog rata.

Večernje haljine s početka desetljeća imale su vrlo nizak izrez i često male rukave ili su bile potpuno bez njih, ali od 1905. godine izraz je nešto porastao a rukavi postaju puniji.

Rukavi ranog edvardijanskog perioda bili su uski kod ramena a puniji kod zgloba gdje su skupljeni u manšetu. Punoća kod zgloba ubrzo se i proširila i padala preko manšete. Rukav se počeo skupljati na djelovima te je izgledao konkavan kao i suknja - širok na početku, malo sužen u sredini i širio se prema zglobu. Od 1900. do 1905. u modi su bili rukavi vrlo široki od lakta do kraja - Pagoda rukavi, ispod njih je mogao viriti rukav bluze kao što je nošeno sredinom viktorijanskog doba. Međutim, 1905. došlo je do promjene naglaska. Širina kod zgloba je nestala, a rukav je postao širi kod ramena vraćajući se na leg o'mutton oblik rukava iz 1890.ih. Iako su u 1890.ima ti rukavi nastali pod utjecajem stila rukava iz 1830.ih. Ovi rukavi mogu napraviti pomutnju između košulja ili gornjih djielova haljine iz 1895. i 1905. godine. 1909. rukavi postaju uži, a 1910. u modu dolaze kimono i mađarski rukavi, rezani zajedno s košuljom ( nisu bili našiveni kao svi ostali) koji donose novu notu notu jednostavnosti.

Tipovi gornjih dijelova haljine (bluza) kroz godine. Kao što možete vidjeti edvardijanci su bili više nego maštoviti kad je u pitanju bilo dizajniranje košulja,bluza.

1902.



1903.



1903.



1904.



Oglas iz 1906. godine iz časopisa The Modern Priscilla koji prikazuje 16 različitih modela bluza sa detaljima o uzorku i materijalu.




Suknje su također prolazile postepenu promjenu 1900.ih. To je započelo 1901., suknje su držeći se S-krivulje kao moderne siluete, bile zakrivljene od koljena prema dolje te su oblikom podsjećale na sirenin rep. Ostale suknje kombinirale su gornji dio koji se lagano širio i donji dio koji kružno padao. Dnevne haljine ponekad su imale povlake, a rub suknje bio je bogato ukrašen volanima od tkanine i čipke. Do 1904. konkavna krivulja još je uvijek vidljiva, ali suknja postaje punija u gornjem dijelu te više nije tako prijanjajuća. Od 1905. do 1907. suknj postaje sve punija, a struk polako, posve neprimjetno počinje rasti. Do 1909. struk je još porastao a suknja postaje uža u donjem dijelu i stupolika kao i Empire razdoblju, s početka 19. stoljeća. Ipak silueta je uvelike ovisila o materijalu od kojeg je suknja napravljena i o podsuknji iznad koje je nošena. Čvrste, hrskave materijale iz prošle dekade zamijenili su lepršaviji i nježniji pa je suknja padala puno nježnije i fluidnije.

Poiret je krajem dekade uveo novu stanjenu i ravnu siluetu. Struk postaje višlji a suknje uže i duge do zgloba. Časopis Vogue ovaj je izgled opisao kao: ravan i ravan .... manje poprsja, manje kukova i više struka.... kako tanko, kako graciozno, kako elegantno.... !





Mekšim tkaninama bolje su pristajale svjetlije boje nego one koje su bile omiljene u drskim 1890.ima. U modu je došao niz delikatnih pastelnih nijansi koje su obilovale životopisnim imenima poput “eau de Nile” ili “ashes of roses”. Bijela boja bila je također popularna za ljetne haljine i bluze. Uzorak malih cvjetića na svjetloj pozadini također je značajka edvardijanske mode. Ipak, nije istina da jarke boje nisu bile nošene. Postoje mnogi sačuvani primjerci haljina koje su u bogatim bojama dragulja, poput smaragda, jantara ili rubina.

Meki, prianjajući materijali, rukavi do lakta, obrubljeni skupocjenom čipkom, suknja u elegantnim naborima s povlakom, sve to daje dašak elegancije i luksuza jednoj edvardijanskoj dami i ležernom, vječnom, ljetnom poslijepodnevu koje obitava.



Ipak, najudobnija odjeća bio je krojeni kostim sa formalnim gornjim dijelom, polu-povlakom i bez teške draperije koja krasi poslijepodnevne i večernje haljine. Još udobnije od krojenog kostima bilo je ''odijelo'' a sastojalo se od jakne, odgovarajuće suknje i kontrastne bluze. Ovaj ansambl nastao je u 1890.ima i bio je vrlo prikladan za ''novu ženu'', mladu, modernu, sportsku i radničku ženu koja je i sama bila kasno viktorijanski proizvod. Takva žena predstavlja je srednji, stoga i širi sloj društva.

Bilo to ''nova'' ili stara žena, sve edvardijanske žene rastuće srednje klase nastojale su imitirati modu bogatijih ili ''boljih''. U njihovu korist došli su mnogi časopisi za dame koji su ispopularizirani krajem devetnaestog stoljeća. Rezultat je bio širok niz literature na temu mode i dotjerivanja, ponekad su tekstovi bili izvrsni, ponekad neukusni,ali pokazali su ženama kako se obući poput dvorjana uz plaću daktilografa. Također, korisna je bila povećana dostupnost papira s krojevima koji su često dolazili uz same časopise. Časopisi su prikazivali elegantne i komplicirane haljine, koje je najbolje bilo odnijeti krojaču na izradu i puno jednostavnije krojeve koje se lako moglo napraviti kod kuće. Većina mode dolazila je iz Pariza, jer on je još uvijek bio izvor glamura.

Sve žene, a pogotovo one bogatije morale su održavati svoju sliku u društvu zato su uvijek morale biti moderno obučene. No konstantne promjene u haljinama, koje su dame morale slijediti, komplicirane frizure koje obična žena nije mogla sama napraviti, novi i skupi šeširi za svaki kostim različiti - sve je to rastezalo proračun bogatih žena te su one očajno tražile bogate i ugledne muževe. Mnoge moderne, ali razumne žene svih klasa žalile su se na trud i trošak konstantne kupovine novih dodataka za preuređivanje starih haljina. Više nije bilo moguće preživjeti godinu sa samo jednom ili dvije nove haljine. To je možda i bila propast ovog stila haljine, bio je previše elitan. Budućnost mode ležala je u odijelima za više prilika, a ne u složenim poslijepodnevnim haljinama sa povlakom, bez obzira na njihovu ljepotu.

Istraživanje iz 1910. rađeno sa bogatim srednjoškolkama u privatnoj školi u New Yorku je pokazalo da svaka prosječno troši $556 ( $ 13 868 danas- oko 69 340 kuna ) godišnje na odjeću, isključujući donje rublje, te da bi trošila četiri puta više da nema neograničen proračun.

Sportska odjeća

Teško je zamisliti da je edvardijanska dama ikad bila aktivna žena, ali ona je uživala sve aktivnosti kao i ''nova'' žena 1890.ih, uključujući tenis, kriket, golf, mačevanje, jahanje, biciklizam a sada i novu aktivnost automobilizam. Automobil je zamijenio bicikl kao moderno prijevozno sredstvo aktivne žene, ali samo bogati mogli su ga uživati. Kao i biciklizam, vožnja automobilom razvila je svoj jedinstven stil odijevanja, ali ovaj put bez podsmjeha. Dugi svijetli kaput i automobilski šešir sa velikim velom bili su obavezni u vožnji automobilom.





Najpopularniji oblik vea bio je onaj sa tkaninom koja je prekrivala cijelu glavu kao zavjesa, a vezala se mašnom labavo oko vrata.



Ostala moderna odjeća za vožnju uključuje jakne, pelerine svih oblika i dužina i kapute 3/4 duljine.Za večernju vožnju
sve vrste mantila, ogrtača i stola od raskošnog brokata, čipke, krzna i perja bile su dostupne. Krzneni mufovi, stole i ukrasi na haljinama bili su popularni i za dnevne vožnje.

Odjeća za golf :



Odjeća za vožnju bicikla :




Poslijepodnevne haljine ili Tea gowns

Tea gown je haljina koja je pripadala Edvardijanskoj eri i nažalost izumrla s njom. Ona je ilustrirala luksus i dekadenciju koje je moderno društvo ostavilo iza sebe. Tea-gowns su izvorno bile neformalne haljine, nošene bez korzeta i omogućavale su ženama da se odmore prije oblačenja za večeru. Uskoro su postale stil za sebe i limitirani oblik zabave same po sebi za vrijeme pijenja čaja. One su prvotno bile udobne i bogato ukrašene te su dale punu slobodu krojačevim vještinama i ukusu za teatralnost. Tea haljine bile su pod utjecajem povijesnih stilova poput Wateauovih slika, renesansnih visećih rukava i empirijskog struka, a ponekad i svega toga u jednom. Nikad nije toliko ljubavi i umjetnosti bilo utkano u takav prilično nepotreban odjevni predmet. Sve vrste neformalne odjeće uključujući tea-haljinu,peignoir, toaletne i jutarnje haljine našle su svoje mjesto u ormaru jedne besposlene Edvardijanske dame,
a sve su bile bogato ukrašene i s ulaskom u 1910.te zastarjele.






1. Figura - Bolero postaje značajka mnogih haljina dizajniranih za ljeto. Lijepa moda ovdje je prikazana sa lepršavim rukavima, izrezom u obliku slova -V te Venecijanskom čipkom kao ukras oko ovratnika. Kada se koristi bolero on seže od vrata te se u naborima nadima preko struka omotanog svilom. Rukavi sa malim volanima, dužine do lakta također su popularni i daju dašak mekoće cijelom izgledu.
Suknja je podržana sa sedam segmenata, a tri ili više volana dodani su u donjem dijelu. Rub volana može po potrebi biti ukrašen. Ovaj model najbolje će izgledati napravjen od laganog materijala.

2. Figura - Ovdje vidimo drugačiji ovratnik, bogato ukrašnen i visok. Rukavi su puni u gornjem dijelu i dugi do lakta gdje su i stisnuti. Struk je obavijen i naglašen remenom. Suknja je jednostavna, bez previše detalja i u dva dijela.

Još Tea haljina (gowns) :







Ove dvije ispod su mi nekako osobite.




Mornarski kostim za žene

McCallov mornarski kostim bio je vrlo popularan u ovom periodu a sastojao se od bluze s rukavima pune duljine ili do lakta s mornarskim ovratnikom s dva lica, sa čvrstom kragnom ili bez te sa cirkularnom suknjom.






Haljine za šetnju i promenadu



1900.



Zimske/jesenske haljine u boji smaragda i rubina.

1901.



1901.



1904.



1906.



1908.



1909.




Seaside (obalna ) haljina

Obalna haljina je obično bila smionia, ekscentričnija, neozbiljnija i svjetlija od običnih haljina, ali je slijedila modu dana.






Večernje haljine

Veliki napuhnuti rukavi 1890.ih nestali su te su zamijenjeni uskim ili opuštenim rukavima, često sa punoćm kod lakta. Večernji izrezi na haljinama su otvoreni, a bluza je skupljena u ''golublja prsa'' kao i u modernoj silueti. Suknja se širi od kukova do koljena te oštro od koljena do poda.

Najprikladnije tkanine su meke svile poput šifona, krepa i satena, ali i meki pamuk poput voila su prihvatljivi. Dodaci su fine i teške starinske čipke kao i bogati porubi od tafta i baršuna. Ornamenti od dragog kamenja i vrpce od baršuna, često u kontrastnim bojama bili su popularni.

Balska haljina trebala bi biti najbogatija i najveličanstvenija od svih. Obično je bez rukava i niskog ovratnika. Ako je tkanina tanka i lagana potrebno ju je ukrasiti volanima, naborima i čipkom. Saten je prigodan za jednostavne haljine jer je poseban sam po sebi, crni saten je odnedavno postao prikladan.

Umjetno cvijeće je korišteno i kao ukras za kosu i kao ukras za haljinu, najpopularnije su velike ruže napravljene od satena i svile u crnoj, bijeloj ili drugim bojama sa malim dijamantima ili dragim kamenjem da imitiraju kapljice rose.

Sve haljine za bal nemaju rukave, dok večernje haljine imaju duge rukave ili do lakta, ukrašene šifonom ili čipkom.

Sjajne rukavice popularnije su od antilopskih. Haljina za bal zahtjeva dugačke rukavice, preko lakta, dok haljine za večeru dugih rukava zahtjevaju rukavice nešto iznad zapešća. Bijela boja je preferirajuća za rukavice, čak i uz crne haljine.

Kožne papuče sa sitnim dijamantićima ili visoke cipele sa starinskom kopčom mogu se nositi, ali sitne svilene papuče ipak su preferirajuće. U njima noga izgleda najmanje na svijetu, što je poželjno.

Evo što je pisalo u časopisu Harper's Bazar za siječanj 1901. godine

Ravni i brokatni saten za večernje haljine je najnovija moda u Parizu. Graciozne linije i tako primjetna ljepota materijala bili su najuočljivija moda koja je uvedena u nekoliko godina. Najpopularnije boje su bijela, bež, boja slonovače i sve nježne nijanse plave, zelene i ružičaste sa veličanstvenim obrubima od bisera, srebra i zlata.



1909.



Ljetne večernje haljine

Ljetne večernje haljine rađene su puno jednostavnije od onih zimskih, ali zbog mnoštva čipke i bogatih poruba koji su danas popularni trošak ostaje isti. I bijela i crna čipka prilično su moderne. Crni obrub na bijelom ili bijeli na crnom s prihvatljivi, ali najljepši obrubi su oni koji odgovaraju boji haljine. Princeza stil sa pojasom šiljastim s prednje i ravnim sa stražnje strane je u modi za ljetne haljine. Kao dodatak ovom stilu idu drapirani detalji od tila ili šifona. Materijali s uzorkom cvjetića su popularni, a takve haljine mogu se dodatno ukrasiti sa vjenčićima ili košaricama od plavom baršuna sa svjećem.







Večernje haljine koje je nosila Alexandra Feodorovna Romanov









Večernja haljina koju je nosila Kraljica Alexandra od Danske i Walesa a koju je dizajnirala kuća Worth




Balske haljine za ljeto :

Ljetne haljine za bal su nešto najljepše i najraskošnije što možete zamisliti. Svijetli, tanki materijali su traženi, a istodobno i elegantna svila i saten su u modi. Lakši materijali popularniji su za ljeto, ali možemo predvidjeti da će ove jeseni najtraženije biti teške tkanine. Haljine od tila, šifona, čipke su najatraktivnije. Bijela je još uvijek najpopularnija, ali svjetlo zelena, svjetlo crvena, blijedo plava i naposlijetku ružičasta također su u modi. Suknje haljina za bal napravljene su nešto kraće, iako su najčešći rukavi oni do lakta od lepršavog materijala sve više popularnosti dobivaju kratki rukavi ili haljina bez rukava sa samo tankom trakom tkanine,čipke ukrašene draguljima ili cvijeća preko ramena.








Kaputi, mantili, ogrtači i pelerine







Donje rublje



Tijekom ove dekade suknje su padale prilično glatko preko bokova, a bile su drapirane od koljena prema dolje gdje su se širile u kaskadi volana. Gornji dio haljine imao je pomalo spuštena ramena a trbuh je bio izbačen prema van, dobiveni učinak zvao se '' golublja prsa''. Kao rezultat toga donje rublje bilo je lagano i blizu uz tijelo, posebno kod struka kako bi smanjilo teret haljine.

Tipično rublje sastojalo se od košuljca koji se nosio ispod korzeta kako bi zaštitio tijelo, korzet - u modernoj S-silueti kako bi oblikovao tijelo, par platnenih gaća, prekrivalo korzeta koje je štitilo haljinu i jedna ili dvije podsuknje koje su davale odgovarajući volumen suknji. Mali bustle mogao se, ali je rijetko, nošen oko kukova da ih zaokruži ako je potrebno.



Košuljac:




Korzet :






Prekrivalo korzeta :




Platnene gaće :




Podsuknje :



Negliže, raskošan kao i ostatak odjeća.





Dodaci


Frizure i pokrivala za glavu

Frizure i šeširi, važna značajka u Edvardijansko doba, bili su još jedan izvor neudobnosti. U 1900.ima masa valovite kose je labavo namještena na vrh glave, frizura na koju je utjecaj imala Gibson girl. Šeširi su u 1890.ima bili mali i jednostavni, dok su u 1900.ima bili vrlo veliki, širokih oboda i bogato ukrašeni perjem, prepariranim pticama (najčešće kolibrima), masom vrpca, mašnica, malih trešanja i umjetnog i pravog cvijeća. Šešir je za kosu bio zakačen pomoću tupe igle duge dvadesetak centimetara koja ima ukrašen vrh i zove se hat-pin. Takva igla bila je opasna za oči svakog tko se suviše približio. Kada se figura počela sužavati, šeširi su postali još širi i većeg oboda.

Evo nekolikopopularnih tipova šešira:

Merry widow šešir - dizajnirala ga je Lucille i prvotno je bio šešir za operu, no kasnije je utjecao na modu šešira. Ovaj šešir uvijek je bio u crnoj boji s ukrasima od šifona i perja.

Lingerie i versus šeširi : ovaj trend šešira počinje oko 1904. godine. Najčešće su nošeni za vrijeme ljetnih mjeseci.
Posebno su bili popularni za dame koje su voljele dugo šetati po prirodi. Najčešće su bili bijele boje. Bijela je boja značila bogatstvo jer se teško održavala.

Turban šeširi - postaju popularni krajem dekade zbog orijentalnog utjecaja koji je uveo Poiret. Najčešće su u veselima bojama i istočnjačkog dizajna.

Hat- pin



Šeširi 1900.ih













1907. orijentalne kape




Nakit

Na nakit u edvardijansko doba znatno je utjecao mjetnički pokret Art Nouveau. Nakit u tom stilu slijedio je krivulje i naturalistički dizajn. Prije svega Art Nouvea bio je romantičan pokret imaginarnog sanjarenja i vječne ljepote. Veličanstveni cvjetni i botanički oblici i broševi u obliku kukaca bili su popularan dizajn za nakit. Tijekom ovog perioda skupo drago i poludrago kamenje poput dijamanata, smaragda i rubina i složeni dizajni bili su popularni. Art Nouvea nakit obuhvatio je mnoge različite značajke uključujući naglasak na žensku siluetu i boje. Najčešći motivi bili su perunike, maćuhice, orhideje, vinova loza, paunovi, zmije, vretenca i mitska bića.

Naušnice od žada, platine i dijamanata sa uzorkom mašnica koji je bio čest u ovom periodu.



Broševi :







Ogrlice :

Ovdje vidimo ležernu frizuru i bogatu ogrlicu raskošnog dizajna.












Rukavice

Kao i u Viktorijansko doba i muškarci i žene osjećali su se golima bez rukavica. Satenske, svilene ili od čipke, dužine do lakta bile su posebno popularne. One od čipke osobito su pristajale uz lagane ljetne poslijepodnevne haljine.






Torbice

Bile su sličnog dizajna kao i one iz devetnaestog stoljeća, obično vrlo male jer žene u njima nisu nosile ništa veliko ni posebno važno.




Lepeze








Cipele

Najpopularniji modeli cipela bili su čizmice, otvorne visoke cipele, ''papuče'' i otvorne cipele. Sve cipele osim papuča imale su petu visoku oko 4-5 centimetara. Čizmice su najčešće bile crne ili smeđe boje, dok su otvorene cipele za večer ili zabavu bile od svile te stoga u raznim bojama. Najviše korištene kože bile su aligatorska, bijela jelenska, tuljanova i morževa koža.












Kozmetika

Nakon formalne i uštogljene mode Viktorijanskog doba, Edvardijansko doba donijelo je dašak svježine u svijetu mode i umjetnosti.

Edvardijanske žene preferirale su sebe zvati prirodnim ljepoticama a korištenje kozmetičkih proizvoda je izbjegavano. No, to je zapravo bila laž jer nakon određenih godina žene su počele koristiti kozmetiku da bi i dalje imale meku kožu na koju su navikle. Žene su glumile da su prirodno lijepe iako to nisu bile. Šminkanje ponovo dolazi u modu, ali potajno. Rumenilo se umjereno koristilo. Trepavice su potamnjene pomoću komadića ugljena. Latice geraniuma i maka korištene su za usne. Parfemi su najčešće rađeni od lavande i drugog cvijeća, jer su nježne edvardijanske haljine zahtijevale i nježne parfeme. Saloni za uređivanje postajali su sve popularniji, ali žene su u njih išle tajno. Čak su postojali i stražnji ulazi zato da ih susjede ili prijateljice nebi vidjele. Žen ovog doba bile su spremne platiti znatne količine novaca da bi izgledale lijepo.




Poznate ličnosti iz Edvardijanskog doba

Evelyn Nesbit, američka glumica i model



Arlette Dorgere, francuska glumica



Alexandra Feodorovna Romanov, ruska vladarica



Margarita Fischer, američka kazališna glumica







Slikarstvo Edvardijanskog doba

Dan u parku, naslikao španjolski slikar Carlos Vasquez Obeda



Portret Madam Duvelleroy, naslikala francuska slikarica Louise Abbéma 1905.




Slike Georgesa De Feuera iz 1907. godine










Iz šetnje, Konstantin Makovsky, 1907 Rusija




Madeleine Morlet, naslikao Antonio de la Gandara

Oznake: Povijest mode

Modu 1910.ih karakteriziraju dva pravca. U prvim godinama dekade vlada raskoš i orijentalni utjecajem, dok se u kasnijim godinama moda mijenja i postaje praktičnija zbog Velikog rata, skraćuju se suknje i pozornica se priprema za radikalnu modu koju povezujemo sa 1920.ima .

Tijekom prvih godina 1910.ih silueta je postala puno okretnija i blaža nego u 1900.ima. Kada je Ballets Russes 1910. izveo Šeherezadu u Parizu uslijedila je pomama za orijentalizmom. Couturier Paul Poiret bio je jedan od prvih dizajnera koji je orijentalnost prenio u svijet mode. Poiret je volio vedre boje i uveo ih je u modu, dok su nježne boje Edwardijanskog doba još uvijek bile popularne. On je pod orijentalnim utjecajem proizveo egzotične dizajne na temelju dimija. Njegova tunika u obliku slova A i turban bili su u jarkim svetlucavim bojama, a kao dodatak dizajnirao je i istočnjačke papuče sa perlicama i ukrasima. Art Nouvea pokret počeo se pojavljivati u ovom trenutku i njegov utjecaj bio je vidljiv u dizajnima gotovo svih tadašnjih couturiera. Jednostavne kape, turbani i oblaci tila zamijenili su popularne stilove pokrivala za glavu 1900.ih. Važno je napomenuti da su i prve modne revije održane u ovo doba, i to od prve žene couturiera, Jeanne Paquin.


Orijentalni dizajni






Ekstravagancija Pariških kreatora dolazila je u svim oblicima, a najpopularnija je bila tunika preko duge suknje. U početku 1910.ih struk je bio visok kao i u početku 19. stoljeća.Široke tunike bile su nošene preko uskih drapiranih suknji. Do 1914. suknje su bile najšire u bokovima a vrlo uske kod gležnja, takve suknje su se zvale hobble suknje i onemogućavale su velike korake.



Struk je bio nedefiniran, a takav je ostao i u ratnim godinama. Do 1916. žene su nosile haljinu do pola lista s podsuknjom do gležnja.





Modni časopisi također su prikazivali modele modernih haljina: Vogue i Harper's Bazaar







Promjene u modi za vrijeme I. Svjetskog rata bile su diktirane potrebom a ne modom. Sve više žena bilo je prisiljeno raditi, pa su zahtijevale udobniju odjeću. Društvena događanja i sve veći broj mrtvih označilo je tamne boje i jednostavne krojeve kao normu. Žene su izbacile podsuknje, pojednostavile haljine i skratile suknje u jednom koraku. Do 1915. novine Gazette du Bon Ton pokazivale su pune suknje s rubom iznad gležnja. Modni tisak ih je zvao ''ratne krinoline'' i opravdavao stil kao praktičan i patriotski. Nadalje, ljudi su se oblačili manje ekstravagantno jer se sve više sredstava ulagalo u rat. Coco Chanel je to primjetila i dizajnirala je jeftiniji i praktičniji nakit koji je odgovarao uz njene dizajne.





Sportska odjeća također je došla do izražaja :



Kostimi za kupanje :



Kada su se pariške modne kuće ponovno otvorile nakon rata, stilovi za 1919. pokazivali su niži i još nedefiniraniji struk.



Oglas za svilu '' Rogers & Thomson '' , 1910.



Donje rublje

Žene su ispod haljine nosile korzet koji je počinjao ispod prsa i protezao se do preko bokova. Budući da je cilj bila duga, stupolika silueta korzet se manje usmjerio na smanjivanje struka a više na izglađivanje kukova. Ispod toga nosile su platnene gaće i košuljac. Prsluk za poprsje je podržavao grudi.






Kućna haljina ili spavaćica i ogrtač :




Kosa

Od 1911. frizure su počele slijediti prirodan oblik glave, uši su pokrivene kosom. Novi stilovi slijedili su trend Mediterana i istoka. Bob frizura se također probijala kroz svijet mode, ali još nije bila prihvačena.



Dodaci

Modno osvještene žene nosile su krznene stole ili šalove i velike mufove.

Kaputi su bili u kimono stilu, široki u ramenima, a uski prema rubu. Krzneni kaputi bili su popularni.

Slika prikazuje opera kaputić, večernji mantil i večernji ogrtač.






Šeširi

Veliki šeširi širokih oboda koji su prekrivali lice bili su moderni u početku desetljeća, ali su se postupno smanjivali. Ovi manji šeširići karakteriziraju razdoblje, oni su se ukrašavali nojevim perjem.
Poiret je osmislio i turban, koji je odmah bio objeručke prihvačen i često nošen uz večernju odjeću.
Mali šeširić bez oboda, tonque, bio je popularan od 1914. Postupno je postajao sve viši i odgovarao je uz visoke ovratnike koji su tada bili popularni. Ženstveniji stilovi uključuju šire tonque šešire s dubljom krunom koji su se nosili nisko na glavi da sakriju svu kosu.
Pred kraja rata šeširi s crnim velom postali su popularni, a sofisticirane žene su ih prihvatile i ne samo kao izraz tugovanja, što im je bila prvotna namjena.




Torbice






Cipele

Zbog orijentalne groznice kreirane su cipele u istočnjačkom stilu, čak se i boja čarapa promijenila;od dosadne crne, popularne u Viktorijansko doba,počele su se nositi crvene i zlatne čarape.
Louis XV. cipele bile su popularne. Nazvane su po tipu cipela koju je nosio Louis XV. u 18. stoljeću.Takve cipele imale su lagano zakrivljenu petu i bile su visoke oko 5 centimetara. Često su nošene ukrašene mašnama ili kopčama za cipele.



Popularne cipele bile su i Tango cipele sa kriš-kraš vezanjem.








Titanik

Modu 1910.ih često nazivaju i Titanik era. Titanik je očito bio toliko popularan i nezaboravan da je unatoč svome kratkom putovanje od četiri dana upio obilježiti i modu. Brod titanik potonuo je 15. travnje 1912., prije točno 100 godina.

Kada je Titanik isplovio u travnju 1912., putnici prve klase ukrcali su se sa kovčezima punim prekrasne, skupe odjeće. Većina je odjeće vjerojatno bila napravljena na mjeru u Londonu ili Parizu. Ožujak i travanj bili su prijelazni mjeseci, s zime na proljeće, a modni časopisi tek su počeli najavljivati modu za proljeće.

Večera na Titaniku bila je jedna od najelegantnijih događaja na tom luksuznom brodu, stoga su putnici prve klase nosili najformalnije moguće večernje ruho. Za žene je to uključivalo večernju haljinu, duge bijele rukavice, cipele od satena u odgovarajućoj boji, opera torbicu, lepezu i šal, ali šešir se nije nosio.

Večernje haljine izrađivane su od delikatnih, prozračnih tkanina ukrašenih perlama, čipkom ili drugim ukrasima koji su ''plutali'' po svilenoj podlozi. Opća kroj haljine bila je tunika i podsuknja (s odgovarajućom suknjom i prslukom ).
Prsluci su imali kratke rukave; a V izrez postao je uobičajen, iako su se okrugli i kockasti izrezi još uvijek nosili. Struk je mogao biti postavljen bilo gdje od taman ispod grudi do prirodnog struka; visoki struk bio je popularan od 1908. do 1912. dok je prirodni struk tek dolazio u modu. Struk sam po sebi bio je labav i meko definiran pojasom ili remenom.
Većina haljina uključivala je dvije suknje; jednu ''tuniku'' koja je odgovaral s prslukom i obično je sezala do koljena, i jednu podsuknju koja je završavala kod gležnja. Podsuknje su bile tanke, dok su tunike bile očigledno punije.



Iako haljine iz tog razdoblja djeluju prozračne i drapirane, one su namještene na uski pamučni prsluk koji je često koji je često stegnut i čvrst da podržava svu tu tkaninu. Večernje haljine zatvaraju se u Z :prsluk se zatvara nasred leđa,
zatim na stražnjoj strani struka s lijeva, a potom prema dolje prema lijevoj strani kukova.

Večernje haljine izrađivane su u svjetlim bojama i finim, prozračnim tkaninama, sa podsuknjom od srednjeteškog materijala. Popularne tkanine bile su : organdi, charmeuse, chiffon, krep, Kineski krep, til i lagane verzije baršuna, satena i brokata. Popularne boje večernjih haljine bile su blijede pastelne boje; svijetlo plava, boja limuna, ružičasta, bijela i krem boje. Međutim, novi orijentalni uveo je i jače boje poput crne, kraljevsko plave i smaragdne. Ljubičasta je generalno bila izbjegavana jer je na svijetlu petroleja djelovala smeđe. Haljine su bile u stilu i ukrasima koje je časopis Vogue za Orijentalizam smatrao najočiglednijim. Večernje haljine su općenito imale neki žarišni vizualni element kao što je plisiranje, asimetrično drapiranje, nizanje perli, vez ili brokatna tkanina. Osim toga, čipkasti umeci, čipkasti porub i čipkaste resice bili su korišteni kao obrub. Dekoracije su često smještene asimetrično.

Večernje haljine za 1912. :





Modni trendovi za zimu / proljeće 1912., objavio ih je časopis Vogue.

Siječanj

- bogati brokat, starinska čipka, raskošni vezovi - Bizantski utjecaj
- resice, duboke boje, mnoštvo gumbi
- klasični stil frizura - Grčki stil
- podsuknje od chiffona ( šifon )
- duboke suknje s pojasom su staromodne
- podsuknje od kontrastnih tkanina
- snježno bijela boja je prošlost, prljavo bijela je in
- kontrastni rukavi

Veljača

- krivulje umjesto kockastog ( na rubu suknje npr.)
- Indijski utjecaj - crni i zeleni obrub ukrašen perlama
- labavi kružni šlep
- teški brokat, teški i ozbiljan vez
- obrub : uske trake ukrašene umjetnim dijamantima
- reference na Francusku revoluciju ( visok struk ), i 1850.te ( punije suknje )
- pojas u kontrastnim bojama
- suknje od tankih materijala ; šire u bokovima, sužavaju se prema gležnju
- kimono rukavi gube popularnost

Ožujak

- volani
- bijela ; s uzorcima ili bez
- asimetrični dodaci - oštir kutovi
- briljantan vez
- crno - bijelo kombinacija
- nabori
- draperija, skupljena i prikačena draguljem ili oblikovana u cvijet

Travanj

- utjecaj Louisa XV.
- suknja do koljena ili niže ; usmjerenost na kukove, podijeljena na pola
- bijela boja
- chiffon
- Grčki stil frizure : centralno podijeljena, kovrčana, traka za kosu
- ravno drapiranje koje otkriva prirodnu liniju ramena


Gazette du Bon Ton - Modne novine

Gazette du Bon Ton bile su unikatne modne novine koje je 1912. u Parizu započeo Lucien Vogel. On je htio naglasiti povezanost mode i umjetnosti. Novine su prikazivale dizajne poznatih pariških modnih kuća. Svaka slika, to jest dizajn su bili ručno oslikani životopisnim bojama na ručno izrađenom papiru.

JACQUES DOUCET

Jacques Doucet je zablistao u dizajniranju haljina pastelnih boja. Njegovi istaknuti kupci nikad nisu izgubili želju za njegovim fluidnim linijama i tankim prozračnim materijalima. Doucet je bio dizajner golemog ukusa i mašte, i igrao je važnu ulogu u stvaranju mode 1910.ih, ulogu koju su mnogi pokušali, ali rijetko sa njegovom razinom uspjeha.






PAUL POIRET (1879-1944)

Bio je jedan od najinovativnijih dizajnera 20. stoljeća. 1896. Poiret se pridružio Kući Doucet kao asistent, gdje je njegov prvi dizajn crvena kapa, bio iznimno popularan. Počeo je prodavati dizajne Madame Cheruit, Redfern i Maggy Rouff. Njegov žar za bogate i egzotične boje uskoro je potisnuo trend pastelnih boja koji su postavile Callot sestre. Dizajnirao je u jarko zelenoj, kraljevsko plavoj i briljantno crvenoj i uskoro je Pariz poludio za njim. 1904. otvorio je svoj modni salon pod pokroviteljstvom Rejané, popularne glumice. Promovirao je turbane, dimije i hopple suknje.








CALLOT SOEURS

Callot sestre bila je jedna od najistaknutijih francuskih modnih kuća, otvorena 1895. u Parizu. Kuću su vodile sestre :
Regina, Marie, Marthe i Joséphine. Callot sestre dizajnirale su linije poznate po egzotičnim detaljima, svakodnevnu odjeću, donje rublje, egzotične haljine s orijentalnim temama i večernje haljine od antiknih materijala i čipke. One su bile među prvima koji su koristili srebrne i zlatne ukrase na večernjim haljinama.



JEANNE PAQUIN

Jeanne Paquin je učila u francuskoj modnoj kući Maison Rouff. 1890. Jeanne i njen muž Isidore Paquin otvorili su svoju Couture kuću na Rue de la Paix, odmah do kuće Worth. Jeanne je viktorijansku crninu, namijenjenju tugovanju transformirala u modernu boju. Dizajnirala je crne kaputiće sa čipkom i crvenom svilom za dekoraciju. Ona je bila i prvi pariški couturier koji je otvorio svoje podružnice u inozemstvu, u Londonu, Madridu, Buenos Airesu. Iako je primarno obilježena kao Edvardijanski dizajner, ona je razvila i moderniji stil koji se mogao vidjeti u Gazette du Bon Tonu.




WORTH

Modnau kuću Worth osnovao je Charles Frederick Worth 1858. a nastavila je i u 20. stoljeće pod vodstvom njegova dva sina Gaston-Luciena i Jean-Philippea. Gaston je bio poslovni administrator, dok je Jean-Philippe bio kreator koji je modernizirao kuću i ostao upamćen po dramatičnom korištenju tkanina i neodoljivim obrubima.Kuća je nastavila djelovati pod vodstvom slijedećih generacija sve dok je nije u 1950.ima pod sebe preuzela kuća Paquin.




GEORGES DOEUILLET

Modna kuća Doeuillet bila je jedna od najprominentijih i najuspješnijih kuća u Parizu ranih godina 20. stoljeća. Njegovi dizajni bili su haljine s puno detalja i razrađenog dizajna. Kuća Doeuillet i kuća Doucet spojile su se 1929.



Usput možete vidjeti večernje haljine koje je nosila Princess Maud of Wales :




Glumice i slavne ličnosti 1910.ih

Lilian Gish, glumica



Dorothy Gish, glumica, Lillianina sestra



Theda Bara, vamp žena nijemog filma



Pola Negri, glumica



Louise Lovely, glumica



Lottie Pickford, glumica



Norma Talmadge, glumica



Maria Nikolajeva Romanov 1915. , nosi haljinu u kimono stilu



Olga Nikolajeva Romanov i Tatjana Nikolajeva Romanov 1913. u dvorskim haljinama



Anastazia Nikolajeva Romanov



Tatjana Nikolajeva Romanov, 1914.

Oznake: Povijest mode, Titanik moda

Pregled

Poslije 1.svjetskog rata Amerika je ušla u prosperitetno razdoblje, i kao rezultat uloge u ratu, izašla na svjetsku pozornicu. Društveni običaji su postali opušteniji dolaskom optimizma zbog kraja rata i procvatom tržišta dionica.Žene su ulazile u tržište rada u rekordnom broju. Donešena je i zabrana o točenju alkohola (prohibicija), ali je ignorirana od strane mnogih. Vladala je revolucija u svakoj sferi čovječanstva, a moda nije bila iznimka.

Moda 1920.ih bila je pod utjecajem tehnoloških dostignuća i izuma novih materijala.Prirodne tkanine poput pamuka i vune bile su popularne. Svila je bila vrlo željena zbog svoje kvalitete i raskoši, ali je bila skupa zbog ograničenih količina. Krajem 19. stoljeća umjetna svila je prvi put proizvedena od celuloze u Francuskoj. Nakon što je patentirana u Sad-u, 1910. prvi put se proizvela za Američko tržište, a to je vlakno postalo poznato kao viskoza. Čarape od viskoze postale su popularne u dekadi kao zamjena za svilene. Donje rublje se također proizvodilo od viskoze. Za razliku od prošlih razdoblja kada se odjeća kopčala vezivanjem i gumbima, u ovom desetljeću razvili su se drukeri i metalne kukice za brže oblačenje.

Siluetta 1920.ih :




Odjeća se mijenjala s mijenjanjem uloge žene u društvu, a posebno s idejom o novoj modi. Iako su matrone društva,
u određenim godinama, nastavile nositi konzervativnu odjeću, popularnost sportske odjeće znatno je rasla među mladim ženama. Ravne ''kockaste'' haljine koje su mlade žene nosile sada su reziltirale i kraćim suknjama s naborima ili prorezima koji omogućuju kretanje.

Haljina ravnih linija i cloche šešir postali su uniforma. Žene su skraćivale kosu u bob frizuru kako bi pristajala sa cloche šeširom, u početku radikalan potez , ali standardan do kraja desetljeća. Haljine niskog struka, a široke pri rubu omogućavale su ženama da plešu popularni Charleston.





U svijetu umjetnosti, moda je pod jakim utjecajem umjetničkih pokreta poput nadrealizma. Nakon I. svjetskog rata popularna umjetnost doživjela je spor prijelaz iz bujnih i krivolinijskih apstrakcija Art Nouveaa na nove, mehanizirane, glatke i geometrijske oblike Art Decoa. Elsa Schiaparelli je jedan od ključnih dizajnera ovog razdoblja koja je nadrealizam ukomponirala u svoje dizajne.




Dječačka figura

U 1920.ima ženama se po prvi put vide koljena. Dječački izgled postaje popularan, grudi i kukovi nisu izraženi, nosi se bob frizura ili Marcel kovrče. Moda je bila boemska i predstojeća za svoju dob.

Jedna od prvih žena koja je obukla hlače, odrezala kosu i odbila korzet. Vjerojatno najutjecajnija žena u svijetu mode u 20. stoljeću, Coco Chanel učinila je puno za daljnju emancipaciju i slobodu ženske mode.

Jean Patou, novi kreator na Francuskoj sceni, počeo je izradu kompleta od dvodijelnog pulovera i suknje od luksuznog vunenog jerseya i imao je instant hit sportska odijela i jutarnje haljine. Amerikanke su objeručke prihvatile njegove dizajne koji su bili vrlo prikladni za aktivan život koji su vodile.





Do kraja desetljeća Elsa Schiaparelli zakoračila je na pozornicu da predstavlje mlađu generaciju. Ona je kombinirala klasične dizajne Grka i Rimljana sa modernim imperativom za slobodu kretanja. Schiaparelli je napisala '' da su Grci svojim božicama... dali spokoj savršenstva i nevjerojatan izgled slobode. Njena vlastita interpretacija proizvela je večernje haljine elegantne jednostavnosti.




Večernje haljine:






Donje rublje 1920.ih

Nakon I. Svjetskog rata donje rublje počelo se transformirati u skladu s idealima ravnih prsa i dječačke figure.Pokret za žensko pravo glasa imao je jak utjecaj na žensku modu. Najvažnije, sputavajući korzet je odbačen, zamijenjen sa košuljcem (kombineom) i ženskim sportskim hlačama, kasnije gačicama.Tijekom sredine 1920.ih ''sve-u-jednom'' rublje postalo je popularno.




'' Step in '' ženska košulja bilo je popularno donje rublje za mlade žene sredinom 1920.ih. Bile su razne varijante ovakvog rublja, moglo je biti ukrašeno i nakićeno ili posve obično bijelo.





Žene su imale nekoliko opcija u donjem rublju koje bi im omogućilo taj dječački izgled ravnih prsa i ravne siluete.
1. Korzet nježnog vezanja.
2. Magični gumeni grudnjak koji smanjuje poprsje i omogućava ravnu figuru.
3. Kombinacija grudnjaka i korzeta.

Dodaci

1920.ih žene nisu izlazile iz kuće bez šešira, torbice i rukavica.

Šeširi 1920.-ih
U ranim 1920.ima šeširi su imali duboku ''glavu'' i srednje do velike obode, ali 1923. obodi su počeli nestajati i šeširi počinju ličiti na kacigu. Takvi šeširir ili ''Cloche'' (na francuskom znači zvono) su uski šeširi u obliku zvona.Osmislila ih je Caroline Reboux davne 1908., ali popularnost je dosegao o vrijeme 1920.ih, a nosio se sve do 1933.Nosio se u potpunosti prevučen preko glave do obrva, i davao bi nosiocu koketan izgled.Ovakvi šeširi bili su popularni, iako su djelovali neprivlačno na svakome tko nije bio mlad i lijep.Cloche nije izgled koji svatko može izvući.
Iako je u proljeće 1924. Vogue postavio pitanje '' Jeli li cloche mrtav ? '', on je nastavio biti najveći hir 1920.ih a popularnost je izgubio oko 1930.






Torbice 1920.ih bile su puno manje praktične nego danas. Žene su nosile malo u svojim torbicama: ruž za usne, puder i nešto novca. Bogate žene kupovale su u trgovinama u kojima su imale račun koji bi kasnije kod kuće plaćao muž,otac...
Clutch torbica postala je popularna u ovo doba i nastavila kroz 1950.te. Materijali za torbice su bile sve vrste koža : gušterova,zmijska ili aligatorska..
Popularne su bile i metalne kutije, često ukrašene dragim kamenjem, a u njima su se držali kozmetički proizvodi.




Rukavice

Rukavice 1920.ih bile su do zgloba ili dvostruko dulje. Duže rukavice bile su bogato ukrašene. Po ljeti su nošene rukavice od pamuka,čipke ili svile, a po zimi kožne.



Nakit

Nosili su se biseri, koji su naglašavali eleganciju i sofisticiranost, ali i zlato, platina pa i novoizumljena plastika. Platina se često kombinirala sa dragim kamenjem poput onixa, opala, akvamarina i rubina. Trendove su postavljale Coco Chanel i Elsa Schiaparelli. Coco je izazvala modnu pobunu kombinirajući nisku bisera sa tweed odijelom.

Budući da su 1920.te doba Art Deca inspiracija dolazi iz egzotičnih zemalja kao što Kina, Japan a i Egipat.Nakon što je Howard Carter 1922. otkrio Thutankamonovu grobnicu, egipatski motivi bili su privremena moda. Iako su mnogi dizajneri svoju inspiraciju nalazili u geometrijskim oblicima, neki su se usredotočili na prirodu.
Nosili su se i dijamanti, ali smatralo se vulgarnim nositi ih prije koktela na zabavi.





Cipele

Najmodernije cipele 1920.ih bile su T-strap cipele. Kopčale su se sa jednim ili dva dugmića. Cipele s puno ukrasa i dva gumba zatvarača zvale su se "Fasenettas". Perle i dragulji kao ukras cipeli bili su privremena moda. Također popularna opcija ukrašavanja cipele bila je načiniti npr. leptira od staklenih perli i staviti ga na vrh cipele. Visina pete u Flapper doba bila je od 5 do 10 centimetara. Također, u ranim 1920ima nosile su se cipele s vrlo oblim vrhom.
Ove plave ispod su me očarale.











Šminka 1920.ih je karakterizirana specifičnim izgledom :usne u obliku Kupidovog luka, crno obrubljene oči i svijetli crveni obrazi.



Jaka šminka 1920.ih bila je odgovor na nježan, ženstven, Gibson girl izgled prijeratnog razdoblja. U 1920.ima međunarodna kultura ljepote bila je krivotvorena, a društvo se sve više usmjeravalo na novosti i promjene. Modni trendovi utjecali su na društvo, filmove, kazalište, književnost i umjetnost.

Žene su također otkrile novu potrebu da nose više šminke. Osim toga kada su žene počele ulaziti u poslovni svijet, publikacije poput French Beauty Industry poticali su ih da nose šminku kako bi izgledale najbolje dok se natječu za posao s muškarcima.

Proizvodi

Ruž za usne - postao je naširoko popularan nakon što je Maurice Levy 1915. izumio metalni spremnik ruža za usne. Bio je dostupan u obliku melema, tekući ili u sticku, dugotrajne neizbrisive forme bile su najpopularnije. Prirodno sjajilo za usne bilo je također popularno, napravljeno od bromne kiseline koja je u dodiru s usnama poprimala crvenu boju. Ruž za usne a okusom bio je također popularan, najomiljeniji okus bila je višnja.

Rumenilo - tijekom 1920.ih neuredna rumenila prošlih razdoblja zamijenjena su sa rumenilima u obliku krema,praha i tekućina. Rumenila u prahu postaju sve popularnija nakon izuma praktične kutijice za rumenilo. Dugotrajna rumenila kao i postojani ruževi bili su popularni.

Maskara - u ranim 1920.ima žene su napokon ispunile svoju želju za tamnijim, punijim trepavicama posezanjem za uobičajene proizvode domaćinstva. Vazelin se miješao sa čađom ili ugljenom. Tako bi se dobio tamni gel koji bi se stavljao na trepavice s finom četkicom. Začudo bilo je i vodootpornih formula.

Frizure

Prevladavala je kratka bob frizura,ravna ili kovrčana. One koje se nisu odlučile rezati kosu nosile bi je u niskoj punđi.
Bob frizura je prvi put uvedena za vrijeme Prvog svijetskog rata, a popularizirala ju je Irene Castle.

Postoje više tipova bob frizure: Francuski bob, ravni bob, dječački bob ( kosa je kraća iza, a duža naprijed ) i Castle bob - nazvan po plesačici Irene Castle ( na slici dolje )




Glumice i slavne ličnosti 1920ih


Evelyn Brent





Louise Brooks





Joan Crawford





Bette Davis





Marlene Dietrich ili Plavi anđeo





Mary Pickford, ''Ljubimica Amerike'', ''Djevojka s kovrčama'', '' Mala Mary''.




Norma Shearer




Josephine Baker, plesačica





Elisabeth Gabriele of Bavaria, kraljica Belgije





Irene Castle, plesačica

Oznake: Povijest mode