Modni zamorac

01.07.2012., nedjelja

Moda 1890.ih , La belle epoque

La belle epoque ili lijepa epoha je period u Francuskoj povijesti koji traje od 1890.te a završava s početkom Prvog Svjetskog rata. To je era karakterizirana mirom, optimizmom, novom tehnologijom i znanstvenim otkrićima. Mir i blagostanje u Parizu dopustilo je umjetnosti da procvjeta, a mnoga književna, glazbena i kazališna remek djela dobila su priznanje. To je također epoha lijepe odjeće i vrhunac luksuza života za odabrane - vrlo bogate i privilegirane pri rođenju. Belle epoque je smatrana zlatnim dobom u suprotnosti sa užasima Prvog svjetskog rata.

Moda 1890.ih odbacila je ekstravagancije prošlih razdoblja ( suknje nisu imale krinolinu kao u 1850.ima, niti su imale bustle kao u kasnim 1860.ima i kasnim 1880.ima, niti su bile uske kao u prvoj polovici 1880.ih ), ali uzak struk još je uvijek bio cijenjen.

1890.te doživjele su procvat tanke i nježne siluete. Volumiozni bustle i pripadajuća draperija nestali su preko noći. Za razliku od prijašnjih razdoblja kada je naglasak bio na suknji, sada naglasak prelazi na gornji dio haljine koji je uzak i nešto duži od stvarne granice struka a naglasak je na rukavima. U 1890.ima rukavi postaju sve veći i veći a takvi rukavi zovu se leg o' mutton rukavi koji pomalo kopiraju stil 1830.ih ali s bitnim razlikama. Rukavi 1890.ih su uski od zapešća pa sve do polovice ramena gdje počinje veliki (gigotski) ili puf rukav, dok su rukavi u 1830.ima u cijelosti jedan veliki puf, nema uskog dijela. Znači nisu posve isti, ali vidimo odakle su rukavi 1890.ih dobili inspiraciju. Neke karikature ismijavale su takav oblik rukava i uspoređivale ga s oblikom teniskog reketa ili balona na vrući zrak. Gornji dio haljine u cijelosti daje dojam krutosti, uspravnosti i ukočenosti - ne baš perspektivan početak mode novog desetljeća.

Tipični rukavi 1890.ih

Zbog naglaska na rukavima suknje su prilično jednostavne te padaju prirodno preko kukova. Suknje su odbacile sve dodatne draperije ili posebno ukrašene rubove. Kako su se rukavi proširili kod ramena, rub suknje se također cirkularno širi da cijeli dojam bude uravnotežen. Takve suknje bile su osobito šuštave ako su ispod njih nošene podsuknje od tafta. Ovakve cirkularne suknje bile su najmanje restriktivne još od 1830.ih jer nisu zahtijevale ni mnoštvo podsuknji ni krinolinu ni bustle da bi imale moderan oblik. Bile su vrlo udobne i pogodne za šetnje.

Spomenute podsuknje od tafta lijepo su šuštale.Takav moderan šum bio je zvuk samopouzdanja i prosperiteta cijele 'lijepe' epohe. No, to se odražavalo i na druge načine, kao u kombiniranju jarkih boja poput crne i crvene, žute i ljubičaste, smaragdne i ružičaste. Kombinacija jakih boja bila je reakcija protiv prigušenog sjaja 1880.ih koje su svoj stil pronašle u cvjetnim uzorcima na brokatu, kao po modi 18. stoljeća. 1890.te su ostavila snažan utisak u modi, kao zaključak mode 19. stoljeća i Viktorijanskog doba.

Gornji dio haljine je vrlo čvrst i uzak kao i u prošlim dekadama, a struk je oko 3 centimetra niži od prirodnog. 1893. struk dolazi do svog stvarnog položaja. Visoki, kruti ovratnici 1880.ih nastavili su biti popularni i u ovoj eri, ali sada su još višlji i još čvršći. Rukavi su veliki od početka dekade, ali 1895. su dosegli vrhunac. Često su bili dekorirani ukrasnim naramenicama sa resama ili volanima i naborima. Volani su mogli biti skupljeni u sredini poprsja te prikopčani brošem ili oblikovani u mašnu. Tijekom 1897. godine rukavi se postepeno mijenjaju, postaju manji te gube svoj puf. Prepoznatljivi rukavi 1898. godine kombiniraju šarm rukava s početka dekade s većom praktičnošću. Do 1899. rukavi su samo lagano skupljeni pri ramenu te stoje u spomen na leg o'mutton rukave koji su karakterizirali dekadu. Kako je volumen rukava opadao tako je i gornji dio haljine postajao blaži, širi te je uskoro lagano padao preko pojasa. Takav oblik gornjeg dijela haljine karakterizirat će modu Edvardijanskog doba. Suknje također postaju blaže, manje krute i više ne slijede oštri oblik trokuta.

Tkanine postaju mekše a boje stišanije i svjetlije. Drske i bezobrazne 1890.te ustupile su mjesto miru i luksuzu Edvardijanskog doba. Temelji Edvardijanske mode zaista su postavljeni u posljednjim godinama 19. stoljeća i zadnjim godinama Viktorijanskog doba.

Jedno od važnijih postignuća mode 1890.ih bilo je opće prihvaćanje bluze kao odjevnog predmeta, posebno kod nižih klasa. To je omogućavalo svestraniji način oblačenja jer se jedna suknja mogla kombinirati s velikim brojem različitih bluza, pogodnih za različite prigode. Bluza se mogla kupiti i gotova pa je bila puno jeftinija. Napokon je srednja klasa došla do riječi u svijetu mode.

''Nova'' žena je pojam prvi put korišten u engleskom časopisu Punch, a opisuje energične i aktivne mlade žene u kojima je ležala nada za slobodu i suvremenost. Te žene držale su se za sebe u društvu, ali su uživale u sportovima poput golfa, tenisa i biciklizma te se nisu ustručavale prihvatiti mogućnosti na Sveučilištu ili radnom mjestu. Neke od njih čak su bile i sufražetkinje te su se borile za žensko pravo glasa. Zbog takvih žena nastalo je ''odijelo'' ili odgovarajuća suknja, bluza i jaknica od tweeda, kašmira ili alpaka.

Haljina je u 1890.ima odražavala sukob Viktorijanske ženstvenosti i praktičnosti i samouvjerenosti ''nove'' žene. Gornji dio haljine je bio prilično ženstven, dok je suknja bila praktična.

Pariz (izvor mode) i moderna elita preferirali su manje praktičnije i više ženstvenije stilove poput nepraktičnih rukava, uskog struka, šuštavih suknji te starinskog kostima na mjeru. No, prosječna žena u Engleskoj i Americi favorizirala je moderna odijela, višenamjenske bluze ali ih je kombinirala sa uskim strukom i nepraktičnim rukavima te tako pokupila najbolje od oba svijeta. To je bilo prvi put da je Viktorijanska žena osjetila da može uzeti najbolje iz mode te odbaciti suvišno bez da gubi svoj ugled i položaj u društvu.

Sportska odjeća

Promjena stavova o prihvatljivim aktivnostima za žene učinila je sportsku odjeću popularnom, a posebno se ističu haljina za tenis i haljina za biciklizam. Biciklizam je postao vrlo popularan i to je dovelo do stvaranja kostima koji se sastojao od kraćih suknji ili širokih dimija (hlače u Turskom stilu). Dimije su bile više nošene u Parizu, nego u Engleskoj i Sad-u, ali se postale vrlo popularne i moderne. Kupaći kostim se također razvio a najčešće se sastojao od dugih gaća te duge tunike preko toga, u odgovarajućoj modroj ili crnoj boji. Specifičnost kupaćeg kostima bilo su detalji poput mornarskog ovratnika i crne ili tamnoplave dokoljenke sa bijelim točkicama.

Kupaći kostimi :

Haljina za tenis :

Svakodnevne haljine

Ljetne haljine po modi 1896. godine, časopis Delineator, U.s.a.

Prva figura : Ova haljina odiše mladenačkim i svečanim duhom, najviše zbog kombinacije zelene i elegantne bijele svile, a zlatni remen i dugmad pridonose profinjenosti ove toalete za srpanj. Jaknica je od pepluma u odgovarajućoj boji te vrlo precizno prati linije tijela. Krasi ju velika bijela kragna i leg o' mutton rukavi, široki u ramenu a uski od lakta do zgloba sa malim zlatnim pucetima za dekoraciju. Jaknica je otkopčana te otkriva bogato ukrašenu bluzu u volanima smeđe svile sa štosnim i elegantnim ovratnikom.

Slamnati šeširić je elegantno ukrašen perjem, cvijećem i ukrasnim iglama.

Druga figura: Ova nježna toaleta napravljena je od ružičastog tafta s uzorkom cvjetića i mramorno bijelog tafta za mašnice i pojas. Dekoracija uključuje vrpce mramorno bijelog tafta te čipku za borduru, sve to daje dašak otmjenosti i ljupkosti što je vrlo poželjno. Gornji dio haljine napravljen je da nježno i u francuskom stilu pada preko bijelim pojasom ogrnutog struka. Vrpce bijelog tafta provučene su ispod ruke te na ramenu zavezane u veliku mašnu. Visoki ovratnik također je obrubljen bijelom mašnom.

Suknja u sedam volana je okupljena na stražnjem dijelu a rub joj je ukrašen čipkom.

Haljina može poslužiti za razne prigode, poput domjenaka, svadbi, šetnji i odlaska u crkvu.

Šešir ima širok, crni obod s prednje strane dok je kruna šešira od slame, vrpce i obilje cvjetova su okupljeni na vrhu te mu daju lijep efekt.

Još svakodnevnih haljina :

1898.

Haljine za šetnju i promenadu

1895.

1896.

1896. haljine za šetnju, Francuska

1898.

1899. haljine za promenadu

1899. haljine za šetnju

Seaside dress - obalne haljine

1890.

1899.

Večernje haljine

Evo što je na ovu temu imao reći modni časopis Harper's Bazar

Večernja haljina prikazana iznad izrađena je od prekrasne svile u nilsko zelenoj boji. Niski dekolte obrubljen je s perlicama zelene i zlatno-smeđe boje. Ispod toga nalazi se draperija zelene boje izvezena bijelom svilom te ukrašena manjim perlama. Oko pojasa i na suknji pružaju se redovi perlica iste boje. Lepeza od bijelog nojevog perja s drškom od školjkinog oklopa te dugačke bijele rukavice upotpunjuju ovu iznimnu toaletu.

Haljine za bal

''Dinner'' dress

''Dinner'' dress (dinner haljina) je haljina nošena tijekom večere kao obroka, u doslovnom prijevodu bi bila večernja haljina, ali ona to nije.

Ova elegantna haljina napravljena je od kraljevsko plavog baršuna. Gornji dio haljine krasi čipka koja nježno prekriva i velike rukave u obliku balona, te se na centru poprsja kopča s brošem od dragulja. Satenski pojas u odgovarajućoj boji omotava struk a jedan krak se spušta po cijeloj dužini haljine. Na čelu struka nalazi se buket prirodnog cvijeća. Uska ogrlica od bisera i bijele kožne rukavice upotpunjuju ovu nježnu francusku toaletu.

1895. dinner dress

Operna haljina

Ova večernja operna haljina napravljena je od satena i svile u boji žutih dalija. Gornji dio haljine je šiljast i ukrašen tamnom draperijom koja se na ramenima formira u oblik leptira. Suknja ima draperiju sa bočnih strana a sa stražnje strane pružaju se nabori koji se nastavljaju u povlaku.

Kaputi, mantili, ogrtači i pelerine

Operni ogrtači, 1898. i 1899. godine

Donje rublje

Žensko donje rublje u 1890.ima bilo je iznimno ženstveno sa pregršt čipke, vrpca, mašnica i volana. Baza donjeg rublja bili su košuljac bez rukava i platnene gaća koje su sezale do koljena. Pred kraj desetljeća dimije postaju sve popularnija zamjena za platnene gaće. Preko košuljca dolazio je korzet, koji je bio vrlo lijepo i bogato ukrašen, obično napravljen od saten i sa izvezenim detaljima. Na korzet su bili prikačeni halteri koji su držali čarape. Korzet je oblikovao tijelo u oblik pješčanog sata. U cilju zaštite bluze ili gornjeg dijela haljine nosio se prekrivač korzeta. Preko platnenih gaća nosile su se jedna ili dvije podsuknje.

Korzeti :

Spavačice

Spavačice dužine do gležnja sa dugačkim rukavima bile su uobičajene. One su imale gumbiće od ovratnika do kraja struka pomoću kojih su se oblačile. Neke su imale nabrani a neke uvučeni gornji dio. Bogatije ukrašeni ogrtači nosili su se preko spavačica neposredno prije odlaska na spavanje ili nakon buđenja. Oni su bili ukrašeni svim mogućim vrpcama, volanima i čipkom a bili su dugi do koljena ili do gležnja sa rukavima 3/4 dužine.

Dodaci

Frizure i šeširi

Frizure s početka 1890.ih su prilično jednostavne te nastavljaju stil frizura 1880.ih, kosa je uredno počešljana u nisku pundžu sa nakovrđanim šiškama preko čela. No 1892. frizure kreću novim smjerom, postaju pod utjecajem Gibson girl*. Kosa je sada labavo i ležerno smještena na vrh glave u veliku masu, a takve frizure nastavit će popularnost i u Edvardijanskom dobu.

Gibson girl je fiktivni lik nastao iz pera Charlesa Dane Gibsona. Ona je bila prvi nacionalni standard ljepote za mlade amerikanke, a nastala je u doba La belle epoque. Njena popularnost trajala je dvadesetak godina, sve do prvog svjetskog rata. Njene slike pojavljivale su se u reklamama i časopisima. Ona je bila pin-up girl svoga vremena.

Gibson girl je bila vitka i visoka, ali bujnih grudi, bokova i stražnjice. Imala je pretjerano naglašenu S-krivulju koju je postigal nošenjem uskog korzeta. Njena slika utjelovila je kraj 19. i početak 20. stoljeća na zapadu gdje se predavala prevelika važnost mladenačkim značajkama i prolaznoj ljepoti. Ona je imala tanak vrat, i nosila je svoju kovrčavu kosu labavo skupljenu na vrh glave. Ona je bila član visokog društva, uvijek besprijekorno odjevena u najmoderniju odjeća koja odgovara mjestu i prilici. Gibson girl je bila ravnopravna muškarcima a ponekad ih je i zadirkivala.

Osim što je bila iznimne ljepote,u duhu je bila mirna, samostalna, samouvjerena i tražila je osobno ispunjenje (mogla je pohađati fakultet i natjecati se za svoga druga, ali nikad nebi sudjelovala u pokretu sufražetkinja.) Gibson girl je također bila seksualno dominantna, u jednom crtežu je prikazana kako zajedno sa svojim prijateljicama promatra muškarca pod mikroskopom. Ona ga je mogla i zgaziti ako je to htjela. Bila je vrlo izbirljiva, tako da joj ni bogati ni lijepi muškarci nisu mogli pružiti zadovoljstvo. Muškarci su bili toliko očarani njome da su je slijedili u stopu te joj ispunjavali svaku želju, koliko got ona bila apsurdna. Jedan nezaboravan crtež prikazuje muškarca kako slijedi naredbe da posadi drvo naopako, samo zato jer je ona to htjela. Ipak, Gibson girl je najčešće prikazivana bez partnera i neopredijeljena, a u romansama joj je uvijek bilo dosadno. Kada je već bila udana, bila je duboko frustrirana ako je romantika nestala iz njenog bračnog života, no zabavilo bi ju druženje sa prijateljicama ili poučavanje svog malog djeteta.

Šeširi

Šeširi 1890.ih bili su mali, slični onima iz 1880.ih. 1891. godine počeli su biti vrlo visoki te ukrašeni perjem, vrpcama, dekoracijama od svile, baršuna i tila, cvijećem i krilima raznih ptica. Šeširi su postali predmet spoticanja zbog svoje visine i korištenja ugroženih vrsta ptica kao dekoraciju. Zanimljivo je napomeniti da je krzno također široko korišteno za kapute, šalove i kao dekoracija, a uspjelo je izbjeći kontroverziju.

Frizure za večer

Tiare od dragulja su nošene manje nego prošle godine. Frizure su jednostavne, počešljane uz glavu, nakovrčane sa strane te smješteno u punđu koja nije niska a nije ni visoka, nego stoji nasredini. Čelo je ostavljeno golo koliko je moguće, a kosa nakon što je podijeljena, začešljana je usko uz glavu pomoću malih ukosnica s draguljima. Ukras za kosu s cvijećem i malim perima je također popularan.

Niska i visoka pundžica

Harper's Bazar, 9. siječanj 1897.

U ovoj frizuru kosa je uređena u velike kovrče nježno formirane u Pompadour. Kosa je srolana u tri vodoravne kovrče odozada, dok sa strane formira tri male kovrče. Na čelu frizure nalazi se mašna oko koje je uredno poredano mnoštvo uvojaka.

Nakit

Harper's Bazar, 1. prosinac 1894.

Vrlo je moderno za žene koje posjeduju lijepe dragulje da ih nose, a prošle zime moglo se vidjeti i ne samo jedan, nego i do četiri ili pet redova dragulja na vratovima ljepotica. Bijeli dragulji su nedvojbeno vrlo lijepi i iznimno blještavi pogotovo ako su nošeni u mnogo nizova. Budući da većina žena ne posjeduje mnoštvo dragulja, moramo naglasiti da je i običan nakit i jednostavnost također adut ove zime.

Tiare su često viđene, ukrašene kristalima i zlatnim i srebrnim perlama, kratke biserne ogrlice, često sa više nizova, zlatne ili biserne narukvice su također popularne. Naušnice mogu biti viseće, duge ili kratke.

Ogrlice 'davilice' od bisera i ogrlice s draguljima nošene su prilično često. Ukrasne igle i broševi u zlatu s draguljima i šarenim perlama su često nošeni u centru dekoltea.

Lepeze

Velike lepeze su lijep dodatak, posebno one od nojeva perja, ali one od svilenog satena i organdia, u boji da odgovaraju haljini su isto lijepe.

Poželjno je da su drške lepeze u boji svjetlog drveta ili slonovače.

Prepoznatljive lepeze 1890.ih su od nojeva perja u crnoj, bijeloj ili boji da odgovaraju haljini.

Lepeze mogu visiti sa struka pomoću vrpci ili kukica, no to se ne preporuča tijekom plesa jer bi kukice mogle poderati haljinu.

Rukavice

Harper's Bazar, 9. prosinac 1893.

Duge bijele antilopske rukavice su nošene sa bilo kojom večernjom toaletom. Rukavice ne moraju dosezati do rukava ako su ruke lijepe, no svakako trebaju biti do lakta.

Torbice

Cipele

Cipele 1890.ih bile su praktičnije nego prije. Zadržale su visoku zakrivljenu Louis XV. petu koja je bila popularna i prošla dva desetljeća, ali su izgubile mnogo bogatih detalja, osim omiljene kopče za cipele popularne u 18. stoljeću.

Čizme, koje su nošene samo po vani, bile su jednostavne i vrlo visoke, sve do koljena a imale su čak do 16. rupica za vezice.

Međutim, večernje cipele bile nepraktične i previše dekorirane. Čizme i cipele bile su crne ili bijele ili bež da pristaju sa svjetlijim haljinama, dok se sa večernjim haljinama nose cipele da odgovaraju boji haljine. Moderna francuska peta bila je preferirana za večer, dok je niža, engleska peta bila uobičajena za cipele za šetnje.

Čarape su bile u jakim bojama kao i haljine ovog doba.

Poznate ličnosti 1890.ih

Cléopatra Diane ("Cléo") de Mérode, plesačica u doba La belle epoque