Modni zamorac

Moda u periodu od 1795. do 1820. godine doba je velikih i značajnih promjena koje će zauvijek primijeniti tok mode. Sve poveznice sa modom osamnaestog stoljeća satrte su preko noći, a duh prosvjetiteljske jednostavnosti i neoklasicističke elegancije unijeli su u modu svježinu i ljupkost. Moda slijedi klasične ideale, a žene se odijevaju u lepršave bijele haljine te neodoljivo podsjećaju na grčke boginje. Pridjevi koji najbolje opisuju ovaj period zasigurno su dražesno i ljupko. Nakon Francuske revolucije nije se promijenila samo moda već i čitavo društvo i miris u zraku. Osamnesto stoljeće nestalo je nenadano i tiho, a od doba regencije odvojene je gustom maglom zaborava.



Od kraja Francuske revolucije moda kreće u drugom pravcu. Teške svilene haljine prepustile su svoje mjesto nesputanim slobodnim dizajnima pod utjecajem neoklasicizma. Sve što je karakteriziralo modu osamnaestog stoljeća sada je odbačeno kao dio Ancien režima, a novi elegantni neoklasicizam u svojim svjetlim bojama i delikatnim uzorcima ubrzo je pridobio značaj kao simbol novih vremena.

Silueta je sada visokog empirijskog struka sa donekle volumioznom suknjom. Obavezan detalj bila je prozirno bijela marama utaknuta u grudi; stil koji korijene vuče u engleskoj modi 1780.ih. Rukavi su dugi ili tri četvrt dužine, ali obavezno uski. Također često detalj sukanja bila je najčešće plava mašna povezana ispod grudi sa krakovima koji padaju po stražnjoj strani suknje.



Stupolika silueta pojavila se oko 1801. godine a karakterizirat će cijelu dekadu. Struk je i dalje visok; empirijski, izrezi su manji a bijela marama utaknuta u grudi polako izlazi iz mode. Popularni rukavi su uski, a njihova duljina ovisi o vrsti haljine. Ipak, večernje haljine više nisu imale tanke i uske naramenice kao u drugoj polovini prošle dekade.

Cijela silueta sada je stupolika pa su tako i suknje izgubile i ono malo volumena. No, neoklasicistički utjecaj polako opada i obrubi su sada dekorativni i uočljivi za razliku od bijelih gotovo nevidljivih obruba popularnih u prošloj dekadi. Također, nadsuknje od tila postaju česte jer su lepršave i elegantne.



Napoleon, koji je 1804. godine postao car, odlučio je Francusku ponovno pretvoriti u prijestolnicu mode i umjetnosti ovaj puta u duhu neoklasicizma. Mnoge tvornice tkanine su propale tijekom Francuske revolucije, a time je engleski tekstil dobio na prednosti. Napoleon se dosjetio te je otvorio tvornicu luksuznih tkanina poput tila i muslina i također valencijanske čipke, a ženama na dvoru zabranio je nošenje iste haljine više od jednog puta. Time je prisilio dame da konstantno nabavljaju nove skupe tkanine i dekoracije ne bi li bile u trendu.

Njegova žena Josephine de Beauharnais bila je modna ikona dana a time i vrlo korisna u njegovom planu. Vitke, nježne građe bila je upravo prikladna za tadašnju usku, stupoliku siluetu. Haljine koje je odijevala instantno su postajale hit i žene su ih vjerno kopirale ne pitajući pritom za cijenu.



Razni utjecaji

Nakon potpuno bijelih i jednostavnih dizajna u haljine se od 1800. do 1803. godine uvukao grčki utjecaj koji se iskazao u geometrijski oblikovanim obrubima haljina, šalova i rukava. Najčešće su vrlo delikatnih boja, ali naspram prošlih godina dolaze kao vrlo dekoriran stil.



Jedan od velikih problema ovih haljina bila je njihova jednostavnost koja je ubrzo dovela do dosade, a novi su detalji dočekani sa ushitom. Između 1804. i 1807. godine u haljine se utkao etrušćanski i egipatski utjecaj koji se najbolje očitao u obrubima. Istočnjački motivi su se prvi put pojavili u nakitu i poklonima koje je Napoleon donio Josephini sa svog posjeta Egiptu. Budući da je Josephine bila modna ikona, svi su brzo i neupitno prihvatili ovaj stil.



Godine 1808. promjenu u rukavima donosi španjolski utjecaj. Rukavi španjolskog stila zvani s la mamelouk
zauzeli su svoje mjesto u regency modi a njihova karakteristika je dužina; rukavi su dugi a posebnim dijelom koji prekriva čak i dijelove prstiju. Ovih se godina javljaju i vojnički utjecaji koji su najočitiji u jaknicama i odjeći za van.



Otprilike oko 1811. godine javlja se, posebno u Engleskoj, gotički utjecaj. Naime, Engleska je tada bila u kontinentalnoj blokadi i najnovija francuska moda nije mogla stići do engleskih dama te su one bile prisiljene same stvoriti nove modne stilove. Inspiraciju su potražile u prošlosti pa je tako pejzaž engleske mode bio krcat gotičkim, elizabetanskim i stuartskim utjecajima. Dok su se elizabetanski i stuartski utjecaji najviše očitovali u ovratnicima, gotički je utjecaj uzeo više maha.

Rukavi u gotičkom stilu bili su bogato obrubljeni i ukrašeni čipkom i trakama tkanine, a gornji je dio haljine postao širi, slobodniji. Naglasak je prešao na široka ramena, a dekoracije rukava i poprsja obavezno su odgovarale onima na suknji. Gotički utjecaj upuzao je u modu kao privremeni stil tek 1811. godine, ali od kraja dekade vodit će glavnu riječ u modi, uz podršku romantizma, sve do 1840.ih



Već od 1815. godine ukusi se mijenjaju. Osim empirijskog struka koji je glavna značajka neoklasicističkog utjecaja, malo je toga ostalo; boje i tkanine, pa čak i krojevi sve su raskošniji. Od kada su englezi ponovno mogli stupiti na francusko tlo 1814. godine, svjedočili su različitosti moda u dvije zemlje. U Engleskoj je razina struka bila prilično niska, ali su ubrzo prihvatili francuski, još uvijek popularan, empirijski struk nakon što je engleska moda postala predmet ismijavanja kod francuza.

Od tada se suknje postepeno šire, a struk raste malo po malo sve dok 1825. godine nije potpuno dosegao prirodnu liniju. Izgleda da su francuske dame brzo zavoljele engleski stil nižeg struka i širih sukanja jer je već krajem dekade Francusku zapljusnuo val anglomanije.



Tkanine u ovom periodu lake su, svijetle i lepršave. Bijeli muslin i til potpuno su iz mode istisnuli teške svile i brokat koji su favorizirani u prošlom stoljeću. Pamuk i lake svile također su česti. Bijeli muslin bio je posebno težak za održavanje te je zato savršeno odgovarao aristokratima koji su se uvijek htjeli razlikovati od običnog puka. Iako se ove haljine čine jednostavne pomno izvezeni bijeli muslin često je bio vrlo skup.

No, općenito su bijele haljine bile rezervirane za večer dok su za dan preporučane one pastelne sa delikatnim uzorcima cvjetića. Po zimi su ispod haljina nošene tople vunene ili lanene podsuknje.

Haljine za šetnju i promenadu





Kaputići, jaknice i odjeća za van

Najpopularniji odjevni predmet za van bio je zasigurno spencer koji je izgledao kao bolero samo što je služio kao jaknica. Preuzet iz muške mode, imao je i vojničke elemente, a kako je era napredovala i gotički elemetni su se uvukli u njegov dizajn. Nosio se po kući i za van. Spenceri za kuću i toplije vrijeme izrađivani su od svile, a oni za van od debljih tkanina poput baršuna.

Od ostalih jaknica najčešće su pelerine s kapuljačom, mantili i ogrtači u turskom stilu te rimske jaknice. Vanjska odjeća za zimu često je izrađena od merino vune ili baršuna obrbljubljenog hermelinom. Muff je također obavezno nošen za hladnijeg vremena kako bi štitio ruke od hladnoće.



Pelisse je jaknica koja je obilježila eru, a svoju popularnost može zahvaliti udobnosti, praktičnosti, ali i lijepom dizajnu. Savršeno je odgovarala empirijskoj silueti i zato je nošena samo u ovom periodu. Dizajn pelissea objedinjuje vojničke detalje poput niza resica i gumbova i ženstvene detalje kao što su obrubi od čipke.



Kostim za jahanje



Haljine za operu





Večernje haljine

Večernje haljine imale su ekstravagantne obrube i deokracije od čipke, mašnica, cvijeća i tila. Najčešće su imale duboki dekolte i kratke rukave, a gole ruke su prekrivali dugim bijelim rukavicama. Mlađe dame su često nosile haljine pastelnih boja poput ružičaste, lila, plave i zelene dok su jake boje poput bordo crvene, ljubičaste, tamno plave, žute, ponekad i crne bile sačuvane za starije gospođe.





Haljine za bal

Balske haljine su, kao i uvijek, bile puno raskošnije s mnoštvo intrigantnih detalja; čipke, perlica, cvijeća te naravno raskošnog i upečatljivog nakita.







Donje rublje

Ovaj je era u modi donijela jednostavnost i slobodu u pitanju donjeg rublja. Dame više nisu morale nositi glomazne pannierse i steznike već samo košuljac, mali steznik koji je služio kao grudnjak i podsuknju. Košuljac se često prao i najčešće je izrađivan od bijelog pamuka. Na taj je način spriječavao da znoj dođe do haljina i brzo ih usmrdi. Podsuknje su u ovom periodu bile dekorativne; najčešće od bijelog pamuka sa delikatnim cvjetnim uzorcima. One su spriječavale preveliku providnost odjeće, a također su bile korisne kada su dame podizale haljine od zemlje da ih ne bi zablatile.



Frizure i šeširi

U stilove frizura se, kao i u modu, uvukao neoklasicistički utjecaj. Kosa je bila centralno podijeljena s masom kovrča s prednje, a punđom sa stražnje strane. Kovrče su uređivane u grčkom ili rimskom stilu, a krajem ove one postaju sve veće i deblje prekrivajući uši i vrludajući oko lica. Odvažne mlade žene poput Lady Caroline Lamb nosile su kraću kosu cijelu u divljim kovrčama. Jedna važna i velika promjena u frizurama ovoga doba je dolazak prirodne boje kose u modu, odnosno prestanak pudranja, a to je posebna prekretnica u francuskoj modi.

Česte dekoracije kose uključuju bijela pera, cvijeće, tijare, ukosnice od bjelokosti sa dijamantima koje su postale posebno popularne nakon što je Josephine postala carica i uzela modu u svoje uzde.



Šeširići i dekoracije kose u ovom su periodu bili životopisni i dolazili su u bezbroj stilova. Budući da su haljine bile jednostavne i većinom bijele šeširi i nakit bili su ti koji su se brinuli o individualnosti pojedinca. Na prijelazu stoljeća popularni su turbani i istočnjačke frizure sa draguljima u kosi, zatim se pridružuju i frizure s uzorom u antičkom svijetu, delikatni bijeli muslinski šeširići....



Šeširići su bili izvor beskrajne varijacije; veliki, mali, jednostavni, nakićeni, dolazili su u svim mogućim stilovima. Mali muslinski šeširi često su ukrašavani ružičastim ružicama i vrpcama pastelnih boja dok su velike šešire i egzotične turbane krasila bijela pera i drago kamenje.



Cipele

Cipele također doživljavaju veliku transformaciju. Zadnjih godina osamnaestog stoljeća još uvijek imaju malu petu, iako im dizajn odiše neoklasicizmom, a već oko 1800. godine postaju potpuno ravne. Cipelica koja karakterizira cijelu eru je niska, svilena ili satenska papučica pastelnih boja, a najčešće bijele, sa obrubom od čipke.









Nakit

Unatoč jednostavnosti stilova uz koje ne bismo očekivali prevelik naglasak na nakit, bilo je upravo suprotno. Nakit od luksuznog dragog kamenja upravo je procvjetao pod Josephininim modnim vodstvom. I ona i njena kći Hortense obožavale su nakit, posebno tijare i ogrlice od dijamanata i smaragda. Nakit je donosio notu individualnosti i šarenila u ovo neoklasicističko doba kada su se svi odijevali jednako.







Ružičasti topaz, u vlasništvu švedske kraljevske obitelji.



Josephinina biserna tijara.



Ogrlica koja je pripadala Josephininoj kćeri Hortense.

Lepeze





Torbice





Poznate ličnosti

Elizabeth Alexeievna



Lady Caroline Lamb



Louise od Mecklenburg-Strelitza



Josephine de Beauharnais



Juliette Recamier



Jane Austen



Emma Hamilton

Oznake: Povijest mode

Mislim da će ovaj post biti koristan s obzirom da slijedi post o Regency modi.

S dolaskom prozračne i lagane mode inspirirane neoklasicizmom haljine se razlikuju po tome koliko tijela prekrivaju i time nastaje nove vrste haljina. Dok je u prošlom stoljeću jedna raskošna haljina mogla biti nošena i za dan i za večer, sada je priča drugačija. Razlike između jutarnje i večernje haljine bile su značajne, a osim toga, razvili su se i drugi tipovi haljina poput haljine za jahanje, haljine za posjete, haljine za šetnju i promenadu, večernje, balske....

Haljine se u regency eri dijele na Full i Half dress; a nazivi im se odnose na stupanj sređenosti, odnosno stupanj dekoracije. Iako full označava nešto cjelovito, potpuno i odnosi se na večernje haljine, one su zapravo bile najotvorenije i kratkih rukava. S druge strane half dress, polovična haljina bila je zatvorena do grla a naziv se koristi za jutarnje i poslijepodnevne, neformalne haljine.

Half dress.



U časopisu English Lady's Costume objavljenom 1811. godine autorica savjetuje žene:

Ujutro ruke i prsa moraju biti prekriveni sve do grla i zapešća. Od doba večere do konca dana ruke mogu biti otkrivene graciozno iznad lakta i gole; bez rukavica, a poprsje i ramena otkriveni koliko god delikatnost dozvoljava. Jutarnje haljine neka budu bijele, a večernje haljine neka budu boji. Za mlade dame pastelne boje poput ružičaste, svjetlo plave i nijansa lavande dok za starije dame preporučam tamnije, odvažnije i upečatljivije boje poput bordo crvene, ljubičaste, kraljevsko plave i žute.

Full dress:

Ova haljina tjedna je, kao što ste mogli i pogoditi, regency haljina. Datira s konca 1790.ih, a izrađena je u lepršavoj empirijskoj silueti koja karakterizira modu zadnjih godina osamnaestog stoljeća. Ova pamučna dnevna haljina jednostavnog je kroja s decentnim ornamentima. Linija struka koja je vrlo visoka; odmah ispod grudi, puna i lepršava silueta te uski rukavi do lakta ukazuju nam na empirijsku modu s prijelaza stoljeća. Silueta je c. 1797. godine još bila lepršava i puna s preostalim detaljima mode osamnaestog stoljeća, no već je nekoliko godina kasnije evoluirala u stupoliku formu slijedeći ideale klasičnog svijeta.



Dekoracije su jednostavne; tkanina je prošivena zlatnim nitima cvjetnim motivima. Ovo je ipak dnevna haljina pa ju odlikuje jednostavnost, bez zamršenih detalja i nepotrebnih ornamenata. Ne znam za vas, ali ja mogu vrlo dobro zamisliti mladu englesku aristokratkinju kako šeće svojim ružičnjakom ili svira harfu odjevena u ovu lijepu bijelu haljinu.

Daljnji opisi ove haljine su suvišni. Samo pogledajte ove čarobne nabore na stražnjem dijelu haljine, prekrasne izvezene detalje, samu lepršavost tkanine...



Meni je vrlo draga ova silueta jer je slobodna i lepršava te utjelovljuje elemente mode osamnaestog stoljeća.

Oznake: Haljina tjedna

Maria Elisabeth rodila se 13. kolovoza 1743. godine kao šesto dijete i treća kći Marije Terezije koja je preživjela do odrasle dobi. Tijekom mladosti je smatrana atraktivnom i najljepšom među sestrama. Samim time bilo je logično da će joj pripast najbogatiji i najcjenjeniji monarh Europe, ipak je bila najreprezentativnija od svih sestara. Na dvoru su je često zvali koketuša a to je posebno ljutilo njenu majku.

No, u periodu između 1756. i 1763. godine, kada bi se trebao pojaviti potencijalni udvarači, nije bilo puno prilika dostojnih položaja lijepe nadvojvodkinje. Godine 1768. francuski kralj Luj XV. koji je nedavno postao udovac zanimao se za Elisabethu. Tako bi i Elisabeth i njena mlađa sestra Antoaneta bile kraljice Francuske jedna poslije druge a to bi učvrstilo veze između Francuske i Austrije.



Nažalost, Elisabeth je dobila velike boginje i, iako je preživjela, nosila je posljedice u obliku ožiljaka cijeloga života. To je bio jedan od razloga zašto brak nikad nije bio realiziran, drugi razlog bila je Madame Du Barry kojoj nije bilo ni na kraj pameti dijeliti kralja s drugom ženom.

Tako je Elisabeth ostatak života provela sa starijom sestrom Mariom Annom koja se nikada nije udala zbog fizičkog nedostatka; grbe na leđima. Elisabethu su u krugu obitelji zvali Liesl. Elisabeth nikada nije preboljela gubitak svoje ljepote pa je s vremenom postala ciniučna, ohola i zajedljiva.



S dolaskom Josepha II. na vlast sve su žene, pa tako i ona, bile zamoljene napustiti dvor koji je postao mjesto političkih okupljanja a ne ceremonije. Tako se pridružila sestri Mariji Anni u samostanu za plemenite dame u Innsbrucku. U tom je samostanu boravila od 1781. do 1805. godine kada bježi natrag u Beč pred Napoleonovom vojskom.

Dana 22. rujna 1808. godine umrla je u Linzu u dobi od šezdeset pet godina.

Oznake: La femme, Maria Elisabeth od Austrije, 18. stoljeće

Chateau de Malmaison je ladanjski dvorac udaljen oko 12 kilometara od Pariza. Josephine de Beauharnais je tamo živjela jedno vrijeme a kao klasičan primjer empire arhitekture savršen je za mjesec u znaku regency ere.



Dvorac je izgrađen u romantičnom stilu kasnog osamnaestog stoljeća. Josephine ga je kupila u travnju 1797. godine za sebe i svog muža Napoleona koji se tada borio u Egiptu. Imanje koje je oko dvanaest kilometara udaljeno od Pariza stajalo je 250 tisuća franaka, a Napoleona je prilično šokirala cijena za dvorac s okolnim šumarcima i močvarama koji je zahtjevao višestruku renovaciju. Josephinina kći iz prvg braka, Hortense voljela je dvorac i nazivala ga ''ljupko mjestašce.''

Josephine je vrtove dvorca željela pretvoriti u najljepše i najegzotičnije mjesto u Europi i primjer dobrog ukusa. Donosila je rijetke biljke i egzotične životinje da bi naglasila spektakularnost samih vrtova. Godine 1800. Josephine je dala izgraditi oranžerije u koje je stalo preko tristo stabala ananasa. Pet godina kasnije naručila je staklenik. Od 1803. godine do 1814. kada je umrla, u Francusku je po prvi puta donijela preko dvjesto različitih biljaka.



Vrtovi Malmaisona dobro su poznati o svojem ružičnjaku za koji je u cijelosti zaslužna upravo Josephine. Njenu ljubav prema ružama, kojih je uzgojila preko 250 novih vrsta vjerno je bilježio belgijski slikar Pierre-Joseph Redoute. Svoju impresivnu kolekciju ruža donosila je iz mnogih krajeva uključujući svog rodnog otoka Martinika.

Ptice i razne životinje počele su obogaćivati njene vrtove, a sve su se slobodno kretale po zemljištu. Na vrhuncu svojih dana Josephine je bila okružena klokanima, emuima, crnim labudima, zebrama, gazelama, nojevima, divokozama, tuljanima i ljamama. Mnoge od njih donešene su sa australijske ekspedicije Baudin. Ruže su, na neki način, tako bile podsjetnik vojnih uspjeha njenog muža čije su vojske bile zadužene za donošenje novih vrsti sa osvojenih krajeva.

Nakon rastave od Napoleona nastavila je živjeti u dvorcu te je primala godišnju rentu od pet milijuna franaka na godinu.



Josephinin privatni salon.

No, nakon dugih ljetnih šetnji vrtovima lijepo se odmoriti u hladu i miru svojih odaja. Dvorac Malmaison bio je zasigurno Josephinin mali raj, prepun predmeta i odaja koje je voljela. Osim spavaće odaje i privatnog salona, za nju su uređeni i kupaonica, ormar i soba za uređivanje, knjižnjica, blagovaonica u najnovijem empire stilu te mnogo drugih raskošno opremljenih odaja.

Kao osoba koja je dobro poznavala i mladost provela u raskošnom i bezbrižnom okruženju osamnaestog stoljeća, prije revolucije i društvenih promjena, sigurno joj je nedostajalo takvo luksuzno okruženje te je sreću pronalazila u uređivanju svojih odaja u stilu koji je tada bio na vrhuncu - Empire stilu.



Josephinina kupaonica i mjesto za uređivanje.

Odaje je popunila mramornim bistama, slikama i tapiserijama grčkih muza i boginja, perzijskim tepisima te luksuznim namještajem od tamnog drveta sa zlatnim ornamentima. Našle su se tu i tamno crvene baršunaste sofe modernih linija, rimske vaze, zlatni svjećnjaci i mramorni stolići pozlaćenih rubova. Zamislite samo užitak kojim je dekorirala i uređivala ove odaje ? Napokon se uzdigla na noge i povratila sjaj i raskoš koji su joj oduzeti Francuskom revolucijom.

U ovoj se kupaonici kupala, uređivala, češljala kosu, uživala u slobodi svojeg intimnog, ali raskošnog dvorca okruženog morem ruža čiji su mirisi ispunjavali koridore i hodnike. U ovoj je prostoriji isprobavala svoje haljine jer se na Napoleonovom dvoru svaki dan morala nositi druga haljina, no, to joj nije predstavljalo problem.





Njena privatna spavaća odaja.

Njena spavaća odaja djeluje jednostavno i umirujuće, savršno za potrebni odmor nakon napornog dana. Odaja je lišena nepotrebnog sjaja, kipića i statua, teških naslonjača i tapiserija na zidovima. Vlada jednostavnost u svakom aspektu. Tko ne bi zaspao poput anđela na ovim svilenim perinama ?





Prekrasna blagovaonica.

Blagovaonica je vrlo reprezentativna, također u Empire stilu. Tu je Josephine primala goste, lakaji servirali hranu na skupocjenim tanjurima izrađenim od Sevres porculana. Tu se točilo vino, šalilo i zabavljalo dok su u daljini ječali klici Napoleonovih pobjeda. Portrete pompejskih plesačica na zidu naslikao je 1800. godine Louis Lafitte, a svjećnjake i ostalu dekoraciju kreirao je Pierre-François-Léonard Fontaine.

Sve se savršeno uklopilo u ovoj dražesnoj blagovaonici; tamni stol, veliko ogledalo, odvažni pod, kristalni svjećnjak sa stropa... Zidove, osim portreta, krase i utkane grčke vaze i sitni cvjetići simetrično poredani pored svake slike. Polukružni prozori i vrata usklađeni su sa oblikom ogledala. Harmonija se ogledava u svakom kutku Josephininog doma.





Knjižnjica.

Za dosadnih sivih poslijepodneva inspiraciju je bilo lako naći u ovoj prostranoj knjižnjici zatrpanoj teškim naslonjačima, policama i drevnim stupovima. Težina ove prostorije odaje njen mir i mudrost koja visi u zraku spremna da ju uhvati Josephina ili tko drugi.



Napoleonova odaja.

I naposlijetku Napoleonov kutak; skroman i jednostavan, ali i dalje ne skriva empirijske linije i baldahin pod kojim je jedno vrijeme spavao car Francuske. Prevladavaju tamno smeđe i bež nijanse, ponegdje osvježene kraljevsko, ili bolje reći, carsko plavim nijansama.

U prvom postu o regency eri uvest ću vas u društvo, svijet i samu atmosferu ove ere koja je okvirno trajala od 1795. do 1820. godine.



Društvo

Francuska revolucija bila je jedan od vodećih okidača nagle promjene društva u ovom periodu a također označava i završetak Ancien regimea. Ancien regime je naziv za aristokratski, socijalni i politički sistem u kojemu je Europa bila od petnaestog do kraja osamnaestog stoljeća. Bilo je to doba raskošne mode, dvorova, vladavine aristokracije, slobodnih zabava, dvorskih tračeva i luksuznih palača. Cijelo ovo zlatno doba naglo je prekinuto Francuskom revolucijom. Uz to je došla i Industrijska revolucija, pa Napoleonova osvajanja koja su preokrenula Europu uzduž i poprijeko i mnoge druge promjene u društvu. Zamislite samo kako su se ljudi osjećali u tom naglom preokretu gdje više nisu znali kako se ponašati, kako živjeti. S tim je došao i Romantizam o kojem ću pisati nekom drugom prilikom.

U Francuskoj je ova promjena došla vrlo naglo, za razliku od Engleske u kojoj je jednostavniji stil života lišen dvorske pompe već desetljećima prakticiran. Francuska monarhija u kojoj je ujedno vladao najveći apsolutizam i najveća skupina prosvjetitelja, slomila se u trenu. Raskošni stil života na Versaillesu koji je utemeljio Luj XIV. još drugom polovicom sedamnaestog stoljeća sada je odbačen s mržnjom a njegovi su sudionici nemilosrdno dekapitirani. Jadan Luj, sigurno nije ni zamišljao da će njegova slavna monarhija doživjeti revoluciju već stoljeće kasnije. Engleska, koja je svoju revoluciju doživjela za vrijeme vladavine Luja XIV., sada je bila mirno mjesto a jednostavan stil života bio je iznad frivolnih zabava preferiranih sa strane francuskih aristokrata.



Moda

Moda ove ere mijenjala se s društvom i prilagođavala se novijim naraštajima. Bogati i raskošni stilovi francuskih haljina odbačeni su kao obilježje Ancien regimea. Teška šminka; bijeli puder i rumeni obrazi postala je simbol društvene korumptiranosti te je također odbačena jer je stvarala barijeru između onoga što je stvarno i onoga što nije. Iako je za Francusku ova promjena bila nagla, englezima je došla posve prirodno, kao konačan slijed događaja te su je objeručke prihvatili.



Umjetnost

Umjetnost doba također je u prijelazu, iako nešto blažem, između rokoko stilova koji su obilježili gotovo cijelo stoljeće i neoklasicizma koji će posve prevladati u regency eri. Namještaj i arhitektura odjednom su svjetliji, jednostavniji, s dozom bezvremenske elegancije klasičnog svijeta. Statue u stilu starih grka i rimljana preplavile su salone raznih dvoraca a također i utjecali na žensku modu. Koja se dama ne bi htjela osjećati kao boginja ili muza ?
Interijeri dvoraca i palača iz tog doba jasno pokazuju mirniji način života u kojem više nema mjesta za divlje zabave, kockanje i koketiranje. Doza čednosti utkala se u ove dekade, a riječ delikatno zamijenila je riječ raskošno u opisu haljina, namještaja ili umjetničkih djela.



Ovu cjeloukupnu primjenu u ljudskim životima volim usporediti sa razigranim i veselim prosincem koji je sav u blagdanskom duhu te predstavlja doba prje revolucije, dok siječanj, hladan, pust nakon što se slegne blagdansko ozračje predstavlja regency eru. No, to je samo moj doživljaj.

Budući da je u Engleskoj ova promjena došla prirodno i društvo je slobodno cvjetalo bez bojazni od revolucija i ratova, usredotočit ću se na englesko društvo regency ere i donijeti vam atmosferu u kojoj vladaju Jane Austen, neoklasicizam, ladanja u Bathu i dvor Georga III.

Službeno vam najavljujem da će kolovoz ove godine biti u znaku regency ere koja je trajala okvirno od 1795. do 1820. godine. Istražit ću društvene promjene nastale nakon Francuske revolucije, stil života, utjecajne osobe toga doba, naravno modu a zadirnut ću i u arhitekturu i umjetnost koja je inspirirana neoklasicizmom. Nadam se da ću donijeti atmosferu ovog doba kroz razne postove.

Tko je fasciniran ovim razdobljem te obožava jednostavnost i eleganciju mode i umjetnosti inspirirane antičkim svijetom, navratite u kolovozu jer će biti puno toga zanimljivog ! Jedino što još mogu reći je stay tuned.