Modni zamorac

Moda u periodu od 1795. do 1820. godine doba je velikih i značajnih promjena koje će zauvijek primijeniti tok mode. Sve poveznice sa modom osamnaestog stoljeća satrte su preko noći, a duh prosvjetiteljske jednostavnosti i neoklasicističke elegancije unijeli su u modu svježinu i ljupkost. Moda slijedi klasične ideale, a žene se odijevaju u lepršave bijele haljine te neodoljivo podsjećaju na grčke boginje. Pridjevi koji najbolje opisuju ovaj period zasigurno su dražesno i ljupko. Nakon Francuske revolucije nije se promijenila samo moda već i čitavo društvo i miris u zraku. Osamnesto stoljeće nestalo je nenadano i tiho, a od doba regencije odvojene je gustom maglom zaborava.



Od kraja Francuske revolucije moda kreće u drugom pravcu. Teške svilene haljine prepustile su svoje mjesto nesputanim slobodnim dizajnima pod utjecajem neoklasicizma. Sve što je karakteriziralo modu osamnaestog stoljeća sada je odbačeno kao dio Ancien režima, a novi elegantni neoklasicizam u svojim svjetlim bojama i delikatnim uzorcima ubrzo je pridobio značaj kao simbol novih vremena.

Silueta je sada visokog empirijskog struka sa donekle volumioznom suknjom. Obavezan detalj bila je prozirno bijela marama utaknuta u grudi; stil koji korijene vuče u engleskoj modi 1780.ih. Rukavi su dugi ili tri četvrt dužine, ali obavezno uski. Također često detalj sukanja bila je najčešće plava mašna povezana ispod grudi sa krakovima koji padaju po stražnjoj strani suknje.



Stupolika silueta pojavila se oko 1801. godine a karakterizirat će cijelu dekadu. Struk je i dalje visok; empirijski, izrezi su manji a bijela marama utaknuta u grudi polako izlazi iz mode. Popularni rukavi su uski, a njihova duljina ovisi o vrsti haljine. Ipak, večernje haljine više nisu imale tanke i uske naramenice kao u drugoj polovini prošle dekade.

Cijela silueta sada je stupolika pa su tako i suknje izgubile i ono malo volumena. No, neoklasicistički utjecaj polako opada i obrubi su sada dekorativni i uočljivi za razliku od bijelih gotovo nevidljivih obruba popularnih u prošloj dekadi. Također, nadsuknje od tila postaju česte jer su lepršave i elegantne.



Napoleon, koji je 1804. godine postao car, odlučio je Francusku ponovno pretvoriti u prijestolnicu mode i umjetnosti ovaj puta u duhu neoklasicizma. Mnoge tvornice tkanine su propale tijekom Francuske revolucije, a time je engleski tekstil dobio na prednosti. Napoleon se dosjetio te je otvorio tvornicu luksuznih tkanina poput tila i muslina i također valencijanske čipke, a ženama na dvoru zabranio je nošenje iste haljine više od jednog puta. Time je prisilio dame da konstantno nabavljaju nove skupe tkanine i dekoracije ne bi li bile u trendu.

Njegova žena Josephine de Beauharnais bila je modna ikona dana a time i vrlo korisna u njegovom planu. Vitke, nježne građe bila je upravo prikladna za tadašnju usku, stupoliku siluetu. Haljine koje je odijevala instantno su postajale hit i žene su ih vjerno kopirale ne pitajući pritom za cijenu.



Razni utjecaji

Nakon potpuno bijelih i jednostavnih dizajna u haljine se od 1800. do 1803. godine uvukao grčki utjecaj koji se iskazao u geometrijski oblikovanim obrubima haljina, šalova i rukava. Najčešće su vrlo delikatnih boja, ali naspram prošlih godina dolaze kao vrlo dekoriran stil.



Jedan od velikih problema ovih haljina bila je njihova jednostavnost koja je ubrzo dovela do dosade, a novi su detalji dočekani sa ushitom. Između 1804. i 1807. godine u haljine se utkao etrušćanski i egipatski utjecaj koji se najbolje očitao u obrubima. Istočnjački motivi su se prvi put pojavili u nakitu i poklonima koje je Napoleon donio Josephini sa svog posjeta Egiptu. Budući da je Josephine bila modna ikona, svi su brzo i neupitno prihvatili ovaj stil.



Godine 1808. promjenu u rukavima donosi španjolski utjecaj. Rukavi španjolskog stila zvani s la mamelouk
zauzeli su svoje mjesto u regency modi a njihova karakteristika je dužina; rukavi su dugi a posebnim dijelom koji prekriva čak i dijelove prstiju. Ovih se godina javljaju i vojnički utjecaji koji su najočitiji u jaknicama i odjeći za van.



Otprilike oko 1811. godine javlja se, posebno u Engleskoj, gotički utjecaj. Naime, Engleska je tada bila u kontinentalnoj blokadi i najnovija francuska moda nije mogla stići do engleskih dama te su one bile prisiljene same stvoriti nove modne stilove. Inspiraciju su potražile u prošlosti pa je tako pejzaž engleske mode bio krcat gotičkim, elizabetanskim i stuartskim utjecajima. Dok su se elizabetanski i stuartski utjecaji najviše očitovali u ovratnicima, gotički je utjecaj uzeo više maha.

Rukavi u gotičkom stilu bili su bogato obrubljeni i ukrašeni čipkom i trakama tkanine, a gornji je dio haljine postao širi, slobodniji. Naglasak je prešao na široka ramena, a dekoracije rukava i poprsja obavezno su odgovarale onima na suknji. Gotički utjecaj upuzao je u modu kao privremeni stil tek 1811. godine, ali od kraja dekade vodit će glavnu riječ u modi, uz podršku romantizma, sve do 1840.ih



Već od 1815. godine ukusi se mijenjaju. Osim empirijskog struka koji je glavna značajka neoklasicističkog utjecaja, malo je toga ostalo; boje i tkanine, pa čak i krojevi sve su raskošniji. Od kada su englezi ponovno mogli stupiti na francusko tlo 1814. godine, svjedočili su različitosti moda u dvije zemlje. U Engleskoj je razina struka bila prilično niska, ali su ubrzo prihvatili francuski, još uvijek popularan, empirijski struk nakon što je engleska moda postala predmet ismijavanja kod francuza.

Od tada se suknje postepeno šire, a struk raste malo po malo sve dok 1825. godine nije potpuno dosegao prirodnu liniju. Izgleda da su francuske dame brzo zavoljele engleski stil nižeg struka i širih sukanja jer je već krajem dekade Francusku zapljusnuo val anglomanije.



Tkanine u ovom periodu lake su, svijetle i lepršave. Bijeli muslin i til potpuno su iz mode istisnuli teške svile i brokat koji su favorizirani u prošlom stoljeću. Pamuk i lake svile također su česti. Bijeli muslin bio je posebno težak za održavanje te je zato savršeno odgovarao aristokratima koji su se uvijek htjeli razlikovati od običnog puka. Iako se ove haljine čine jednostavne pomno izvezeni bijeli muslin često je bio vrlo skup.

No, općenito su bijele haljine bile rezervirane za večer dok su za dan preporučane one pastelne sa delikatnim uzorcima cvjetića. Po zimi su ispod haljina nošene tople vunene ili lanene podsuknje.

Haljine za šetnju i promenadu





Kaputići, jaknice i odjeća za van

Najpopularniji odjevni predmet za van bio je zasigurno spencer koji je izgledao kao bolero samo što je služio kao jaknica. Preuzet iz muške mode, imao je i vojničke elemente, a kako je era napredovala i gotički elemetni su se uvukli u njegov dizajn. Nosio se po kući i za van. Spenceri za kuću i toplije vrijeme izrađivani su od svile, a oni za van od debljih tkanina poput baršuna.

Od ostalih jaknica najčešće su pelerine s kapuljačom, mantili i ogrtači u turskom stilu te rimske jaknice. Vanjska odjeća za zimu često je izrađena od merino vune ili baršuna obrbljubljenog hermelinom. Muff je također obavezno nošen za hladnijeg vremena kako bi štitio ruke od hladnoće.



Pelisse je jaknica koja je obilježila eru, a svoju popularnost može zahvaliti udobnosti, praktičnosti, ali i lijepom dizajnu. Savršeno je odgovarala empirijskoj silueti i zato je nošena samo u ovom periodu. Dizajn pelissea objedinjuje vojničke detalje poput niza resica i gumbova i ženstvene detalje kao što su obrubi od čipke.



Kostim za jahanje



Haljine za operu





Večernje haljine

Večernje haljine imale su ekstravagantne obrube i deokracije od čipke, mašnica, cvijeća i tila. Najčešće su imale duboki dekolte i kratke rukave, a gole ruke su prekrivali dugim bijelim rukavicama. Mlađe dame su često nosile haljine pastelnih boja poput ružičaste, lila, plave i zelene dok su jake boje poput bordo crvene, ljubičaste, tamno plave, žute, ponekad i crne bile sačuvane za starije gospođe.





Haljine za bal

Balske haljine su, kao i uvijek, bile puno raskošnije s mnoštvo intrigantnih detalja; čipke, perlica, cvijeća te naravno raskošnog i upečatljivog nakita.







Donje rublje

Ovaj je era u modi donijela jednostavnost i slobodu u pitanju donjeg rublja. Dame više nisu morale nositi glomazne pannierse i steznike već samo košuljac, mali steznik koji je služio kao grudnjak i podsuknju. Košuljac se često prao i najčešće je izrađivan od bijelog pamuka. Na taj je način spriječavao da znoj dođe do haljina i brzo ih usmrdi. Podsuknje su u ovom periodu bile dekorativne; najčešće od bijelog pamuka sa delikatnim cvjetnim uzorcima. One su spriječavale preveliku providnost odjeće, a također su bile korisne kada su dame podizale haljine od zemlje da ih ne bi zablatile.



Frizure i šeširi

U stilove frizura se, kao i u modu, uvukao neoklasicistički utjecaj. Kosa je bila centralno podijeljena s masom kovrča s prednje, a punđom sa stražnje strane. Kovrče su uređivane u grčkom ili rimskom stilu, a krajem ove one postaju sve veće i deblje prekrivajući uši i vrludajući oko lica. Odvažne mlade žene poput Lady Caroline Lamb nosile su kraću kosu cijelu u divljim kovrčama. Jedna važna i velika promjena u frizurama ovoga doba je dolazak prirodne boje kose u modu, odnosno prestanak pudranja, a to je posebna prekretnica u francuskoj modi.

Česte dekoracije kose uključuju bijela pera, cvijeće, tijare, ukosnice od bjelokosti sa dijamantima koje su postale posebno popularne nakon što je Josephine postala carica i uzela modu u svoje uzde.



Šeširići i dekoracije kose u ovom su periodu bili životopisni i dolazili su u bezbroj stilova. Budući da su haljine bile jednostavne i većinom bijele šeširi i nakit bili su ti koji su se brinuli o individualnosti pojedinca. Na prijelazu stoljeća popularni su turbani i istočnjačke frizure sa draguljima u kosi, zatim se pridružuju i frizure s uzorom u antičkom svijetu, delikatni bijeli muslinski šeširići....



Šeširići su bili izvor beskrajne varijacije; veliki, mali, jednostavni, nakićeni, dolazili su u svim mogućim stilovima. Mali muslinski šeširi često su ukrašavani ružičastim ružicama i vrpcama pastelnih boja dok su velike šešire i egzotične turbane krasila bijela pera i drago kamenje.



Cipele

Cipele također doživljavaju veliku transformaciju. Zadnjih godina osamnaestog stoljeća još uvijek imaju malu petu, iako im dizajn odiše neoklasicizmom, a već oko 1800. godine postaju potpuno ravne. Cipelica koja karakterizira cijelu eru je niska, svilena ili satenska papučica pastelnih boja, a najčešće bijele, sa obrubom od čipke.









Nakit

Unatoč jednostavnosti stilova uz koje ne bismo očekivali prevelik naglasak na nakit, bilo je upravo suprotno. Nakit od luksuznog dragog kamenja upravo je procvjetao pod Josephininim modnim vodstvom. I ona i njena kći Hortense obožavale su nakit, posebno tijare i ogrlice od dijamanata i smaragda. Nakit je donosio notu individualnosti i šarenila u ovo neoklasicističko doba kada su se svi odijevali jednako.







Ružičasti topaz, u vlasništvu švedske kraljevske obitelji.



Josephinina biserna tijara.



Ogrlica koja je pripadala Josephininoj kćeri Hortense.

Lepeze





Torbice





Poznate ličnosti

Elizabeth Alexeievna



Lady Caroline Lamb



Louise od Mecklenburg-Strelitza



Josephine de Beauharnais



Juliette Recamier



Jane Austen



Emma Hamilton

Oznake: Povijest mode