Marketing
Dvorac Malmaison
Chateau de Malmaison je ladanjski dvorac udaljen oko 12 kilometara od Pariza. Josephine de Beauharnais je tamo živjela jedno vrijeme a kao klasičan primjer empire arhitekture savršen je za mjesec u znaku regency ere.
Dvorac je izgrađen u romantičnom stilu kasnog osamnaestog stoljeća. Josephine ga je kupila u travnju 1797. godine za sebe i svog muža Napoleona koji se tada borio u Egiptu. Imanje koje je oko dvanaest kilometara udaljeno od Pariza stajalo je 250 tisuća franaka, a Napoleona je prilično šokirala cijena za dvorac s okolnim šumarcima i močvarama koji je zahtjevao višestruku renovaciju. Josephinina kći iz prvg braka, Hortense voljela je dvorac i nazivala ga ''ljupko mjestašce.''
Josephine je vrtove dvorca željela pretvoriti u najljepše i najegzotičnije mjesto u Europi i primjer dobrog ukusa. Donosila je rijetke biljke i egzotične životinje da bi naglasila spektakularnost samih vrtova. Godine 1800. Josephine je dala izgraditi oranžerije u koje je stalo preko tristo stabala ananasa. Pet godina kasnije naručila je staklenik. Od 1803. godine do 1814. kada je umrla, u Francusku je po prvi puta donijela preko dvjesto različitih biljaka.
Vrtovi Malmaisona dobro su poznati o svojem ružičnjaku za koji je u cijelosti zaslužna upravo Josephine. Njenu ljubav prema ružama, kojih je uzgojila preko 250 novih vrsta vjerno je bilježio belgijski slikar Pierre-Joseph Redoute. Svoju impresivnu kolekciju ruža donosila je iz mnogih krajeva uključujući svog rodnog otoka Martinika.
Ptice i razne životinje počele su obogaćivati njene vrtove, a sve su se slobodno kretale po zemljištu. Na vrhuncu svojih dana Josephine je bila okružena klokanima, emuima, crnim labudima, zebrama, gazelama, nojevima, divokozama, tuljanima i ljamama. Mnoge od njih donešene su sa australijske ekspedicije Baudin. Ruže su, na neki način, tako bile podsjetnik vojnih uspjeha njenog muža čije su vojske bile zadužene za donošenje novih vrsti sa osvojenih krajeva.
Nakon rastave od Napoleona nastavila je živjeti u dvorcu te je primala godišnju rentu od pet milijuna franaka na godinu.
Josephinin privatni salon.
No, nakon dugih ljetnih šetnji vrtovima lijepo se odmoriti u hladu i miru svojih odaja. Dvorac Malmaison bio je zasigurno Josephinin mali raj, prepun predmeta i odaja koje je voljela. Osim spavaće odaje i privatnog salona, za nju su uređeni i kupaonica, ormar i soba za uređivanje, knjižnjica, blagovaonica u najnovijem empire stilu te mnogo drugih raskošno opremljenih odaja.
Kao osoba koja je dobro poznavala i mladost provela u raskošnom i bezbrižnom okruženju osamnaestog stoljeća, prije revolucije i društvenih promjena, sigurno joj je nedostajalo takvo luksuzno okruženje te je sreću pronalazila u uređivanju svojih odaja u stilu koji je tada bio na vrhuncu - Empire stilu.
Josephinina kupaonica i mjesto za uređivanje.
Odaje je popunila mramornim bistama, slikama i tapiserijama grčkih muza i boginja, perzijskim tepisima te luksuznim namještajem od tamnog drveta sa zlatnim ornamentima. Našle su se tu i tamno crvene baršunaste sofe modernih linija, rimske vaze, zlatni svjećnjaci i mramorni stolići pozlaćenih rubova. Zamislite samo užitak kojim je dekorirala i uređivala ove odaje ? Napokon se uzdigla na noge i povratila sjaj i raskoš koji su joj oduzeti Francuskom revolucijom.
U ovoj se kupaonici kupala, uređivala, češljala kosu, uživala u slobodi svojeg intimnog, ali raskošnog dvorca okruženog morem ruža čiji su mirisi ispunjavali koridore i hodnike. U ovoj je prostoriji isprobavala svoje haljine jer se na Napoleonovom dvoru svaki dan morala nositi druga haljina, no, to joj nije predstavljalo problem.
Njena privatna spavaća odaja.
Njena spavaća odaja djeluje jednostavno i umirujuće, savršno za potrebni odmor nakon napornog dana. Odaja je lišena nepotrebnog sjaja, kipića i statua, teških naslonjača i tapiserija na zidovima. Vlada jednostavnost u svakom aspektu. Tko ne bi zaspao poput anđela na ovim svilenim perinama ?
Prekrasna blagovaonica.
Blagovaonica je vrlo reprezentativna, također u Empire stilu. Tu je Josephine primala goste, lakaji servirali hranu na skupocjenim tanjurima izrađenim od Sevres porculana. Tu se točilo vino, šalilo i zabavljalo dok su u daljini ječali klici Napoleonovih pobjeda. Portrete pompejskih plesačica na zidu naslikao je 1800. godine Louis Lafitte, a svjećnjake i ostalu dekoraciju kreirao je Pierre-François-Léonard Fontaine.
Sve se savršeno uklopilo u ovoj dražesnoj blagovaonici; tamni stol, veliko ogledalo, odvažni pod, kristalni svjećnjak sa stropa... Zidove, osim portreta, krase i utkane grčke vaze i sitni cvjetići simetrično poredani pored svake slike. Polukružni prozori i vrata usklađeni su sa oblikom ogledala. Harmonija se ogledava u svakom kutku Josephininog doma.
Knjižnjica.
Za dosadnih sivih poslijepodneva inspiraciju je bilo lako naći u ovoj prostranoj knjižnjici zatrpanoj teškim naslonjačima, policama i drevnim stupovima. Težina ove prostorije odaje njen mir i mudrost koja visi u zraku spremna da ju uhvati Josephina ili tko drugi.
Napoleonova odaja.
I naposlijetku Napoleonov kutak; skroman i jednostavan, ali i dalje ne skriva empirijske linije i baldahin pod kojim je jedno vrijeme spavao car Francuske. Prevladavaju tamno smeđe i bež nijanse, ponegdje osvježene kraljevsko, ili bolje reći, carsko plavim nijansama.
Post je objavljen 09.08.2013. u 14:00 sati.