Modni zamorac

Ova haljina je vrlo prikladna za listopad i neizmjerno me podsjeća na Hallowen zbog svojih toplih narančastih tonova. Kreator je, naravno, Worth i njemu dugujemo veličanstvenu kreativnost ove haljine iz 1912. godine. Iako je Charles Worth tada već bio mrtav njegovi sinovi uspješno su nastavili posao i zadržali kvalitetu kreacija iz godina u godinu, bez obzira na promjene stilova i mode.



Jean-Philippe Worth kreirao je ovu haljinu pod utjecajem orijentalizma koji se u modi pojavljuje 1909. godine. Ipak, ova haljina nije tipična kreacija kakvu bi očekivali za orijentalizam jer je djelomično inspirirana i modernizmom i tipičnom elegancijom haljina iz prošle dekade.

Meni se izuzetno sviđa ova haljina zato što je vrlo kreativnog i zanimljivog kroja; od drapirane svile, srebrnih detalja istkanih na narančastoj pozadini do prozirnih zlatnih tonova. Ornamenti i obrubi su ekstravaganti i vrhunac dekoracije mode dekade. Moda Titanik ere je uvijek jednostavna, ali zanimljivih obruba i detalja. Vrhunac ljepote ove haljine donosi tamno ružičasta mašnica na poprsju. Ona upravo uzdiže i osvježava cijelu haljinu. Bez te mašnice sve bi bilo previše jednolično i obično. Intrigantan detalj je i dragim kamenjem protkan obrub gornjeg dijela haljine



Ne znam, zašto, ali ova me haljina instantno podsjetila na Noć vještica. Valjda zbog prekrasnih toplih boja poput zlatne i narančaste te zanimljivog drapiranog kroja.

Oznake: Haljina tjedna, Titanik moda

Prošla je sto i jedna godina od potonuća Titanika. Misterij vezan uz njegovo potonoće te glamur i moda toga doba i dalje izazivaju fascinaciju.



Period 1910. - 1912. koji se također naziva i Titanik era, doživio je kraj Edvardijanske ere; dekade nježne i ženstvene mode fluidnih linija i S-siluete. Do 1910. silueta se pojednostavila i postala stupolika a podržavao ju je dugački korzet koji je držao tijelo uspravnim. Cjeloukupna silueta neodoljivo podsjeća na onu iz 1810. ; jednostavne linije haljina i neoklasicistički detalji poput kovrča na glavi. Ipak, regency moda imala je posve drugačije detalje od Titanik mode. Osim stupolike siluete karakterizirane su i draperijom, lepršavim rukavima te jakim bojama.

Orijentalni je utjecaj posve vidljiv u dizajnima tadašnjih haljina. Dok su dnevne haljine bile u svjetlim nijansama i jednostavnim detaljima, one večernje bile su jakih boja poput indigo, boje smaragda, jantara i opala te jake ljubičaste. Nerijetko su imale i istočnjačke detalje i uzorke. Najpopularnije tkanine večernjih haljina bile su vezena svila, saten, brokat, šifon i čipka. Haljina je često bila slojevita od više raznih tkanina koje su zajedno činile spektakularan dizajn. Prednji je dio često bio drapiran, a draperija je bila skupljena u mašnu, ružu ili drugi ornament.

Haljine ovih prijeratnih godina bile su pune života, te su pružale svjetlucav i sjajan dojam. Ornamenti su bili veličanstveni, skromnost je odbačena pod valom orijentalizma koji je preferirao perlice, dragulje, perje i istočnjačke tkanine. Decentni cvjetni motivi Viktorijanskog i Edvardijanskog perioda polako su pali u zaborav. Nova, radikalna moda bila je tek uvod za flapper stil 1920.ih koji će slijediti.



Za razliku od prijašnje dekade krojevi haljina 1910.ih često eksperimentiraju sa raznim stilovima. Primjerice, pod utjecajem orijentalizma kreatori su se ugledali i na kimono stil dalekog istoka koji se savršeno uklopio u novi buntovnički val mode. Polonaise stil osamnaestog stoljeća ponovno se pojavljuje no samo u detaljima draperije. Mnoge su haljine pod utjecajem Art Nouvea pokreta, dok druge slijede jednostavnu siluetu sa neoklasicističkim detaljima.

Tada popularni kreatori poput Poirota, Callot sestara, Douceta i Jeanne Paquin mijenjali su tok mode, prepustili se pomami orijentalizma te kreirali svjetlucave haljine egzotičnih tkanina, tunike, dimije, turbane i perlicama izvezen papuče. Jeanne Paquin uvela je crnu kao modernu boju, dok su Callot sestre bile poznate po korištenju antiknih tkanina i svjetlucavih obruba. No, Paul Poirot bio je predvodnik egzotičnog utjecaja u modi, a pored toga kreirao je razne inovativne dizajne koji su prelazili granice još uvijek konvencijalnog društva.



Može se činiti da je moda u svakom pogledu bila orijentalna i životopisna. To nije nužno točno, ponekad su jednostavna haljina, široki krzneni kaput i jedno pero na glavi bili dovoljni ukrasi za tadašnju ženu. Također, kremaste boje i dalje su nošene, posebno za svakodnevne haljine, a često su kombinirane s dugačkim ogrlicama od bisera i detaljima od crne čipke; moda ipak nije bila sladunjava kao u prošloj dekadi. Za dnevne haljine raskošni ovratnici, asimetrični ornamenti, perle...

Modu 1910.ih često nazivaju i Titanik era. Titanik je očito bio toliko popularan i nezaboravan da je unatoč svome kratkom putovanje od četiri dana upio obilježiti i modu. Brod titanik potonuo je 15. travnje 1912., prije točno 100 godina.

Kada je Titanik isplovio u travnju 1912., putnici prve klase ukrcali su se sa kovčezima punim prekrasne, skupe odjeće. Većina je odjeće vjerojatno bila napravljena na mjeru u Londonu ili Parizu. Ožujak i travanj bili su prijelazni mjeseci, s zime na proljeće, a modni časopisi tek su počeli najavljivati modu za proljeće.



Trendovi za zimu / proljeće 1912., objavio ih je časopis Vogue.

Siječanj

- bogati brokat, starinska čipka, raskošni vezovi - Bizantski utjecaj
- resice, duboke boje, mnoštvo gumbi
- klasični stil frizura - Grčki stil
- podsuknje od chiffona ( šifon )
- duboke suknje s pojasom su staromodne
- podsuknje od kontrastnih tkanina
- snježno bijela boja je prošlost, prljavo bijela je in
- kontrastni rukavi

Veljača

- krivulje umjesto kockastog ( na rubu suknje npr.)
- Indijski utjecaj - crni i zeleni obrub ukrašen perlama
- labavi kružni šlep
- teški brokat, teški i ozbiljan vez
- obrub : uske trake ukrašene umjetnim dijamantima
- reference na Francusku revoluciju ( visok struk ), i 1850.te ( punije suknje )
- pojas u kontrastnim bojama
- suknje od tankih materijala ; šire u bokovima, sužavaju se prema gležnju
- kimono rukavi gube popularnost

Ožujak

- volani
- bijela boja; s uzorcima ili bez
- asimetrični dodaci - oštri kutovi
- briljantan vez
- crno - bijelo kombinacija
- nabori
- draperija, skupljena i prikačena draguljem ili oblikovana u cvijet

Travanj

- utjecaj Louisa XV.
- suknja do koljena ili niže ; usmjerenost na kukove, podijeljena na pola
- bijela boja
- chiffon
- Grčki stil frizure : centralno podijeljena, kovrčana, traka za kosu
- ravno drapiranje koje otkriva prirodnu liniju ramena

Titanik moda je iako kratka, era koja je ostavila trag u svijetu mode.

Oznake: Titanik moda

Modu 1910.ih karakteriziraju dva pravca. U prvim godinama dekade vlada raskoš i orijentalni utjecajem, dok se u kasnijim godinama moda mijenja i postaje praktičnija zbog Velikog rata, skraćuju se suknje i pozornica se priprema za radikalnu modu koju povezujemo sa 1920.ima .

Tijekom prvih godina 1910.ih silueta je postala puno okretnija i blaža nego u 1900.ima. Kada je Ballets Russes 1910. izveo Šeherezadu u Parizu uslijedila je pomama za orijentalizmom. Couturier Paul Poiret bio je jedan od prvih dizajnera koji je orijentalnost prenio u svijet mode. Poiret je volio vedre boje i uveo ih je u modu, dok su nježne boje Edwardijanskog doba još uvijek bile popularne. On je pod orijentalnim utjecajem proizveo egzotične dizajne na temelju dimija. Njegova tunika u obliku slova A i turban bili su u jarkim svetlucavim bojama, a kao dodatak dizajnirao je i istočnjačke papuče sa perlicama i ukrasima. Art Nouvea pokret počeo se pojavljivati u ovom trenutku i njegov utjecaj bio je vidljiv u dizajnima gotovo svih tadašnjih couturiera. Jednostavne kape, turbani i oblaci tila zamijenili su popularne stilove pokrivala za glavu 1900.ih. Važno je napomenuti da su i prve modne revije održane u ovo doba, i to od prve žene couturiera, Jeanne Paquin.


Orijentalni dizajni






Ekstravagancija Pariških kreatora dolazila je u svim oblicima, a najpopularnija je bila tunika preko duge suknje. U početku 1910.ih struk je bio visok kao i u početku 19. stoljeća.Široke tunike bile su nošene preko uskih drapiranih suknji. Do 1914. suknje su bile najšire u bokovima a vrlo uske kod gležnja, takve suknje su se zvale hobble suknje i onemogućavale su velike korake.



Struk je bio nedefiniran, a takav je ostao i u ratnim godinama. Do 1916. žene su nosile haljinu do pola lista s podsuknjom do gležnja.





Modni časopisi također su prikazivali modele modernih haljina: Vogue i Harper's Bazaar







Promjene u modi za vrijeme I. Svjetskog rata bile su diktirane potrebom a ne modom. Sve više žena bilo je prisiljeno raditi, pa su zahtijevale udobniju odjeću. Društvena događanja i sve veći broj mrtvih označilo je tamne boje i jednostavne krojeve kao normu. Žene su izbacile podsuknje, pojednostavile haljine i skratile suknje u jednom koraku. Do 1915. novine Gazette du Bon Ton pokazivale su pune suknje s rubom iznad gležnja. Modni tisak ih je zvao ''ratne krinoline'' i opravdavao stil kao praktičan i patriotski. Nadalje, ljudi su se oblačili manje ekstravagantno jer se sve više sredstava ulagalo u rat. Coco Chanel je to primjetila i dizajnirala je jeftiniji i praktičniji nakit koji je odgovarao uz njene dizajne.





Sportska odjeća također je došla do izražaja :



Kostimi za kupanje :



Kada su se pariške modne kuće ponovno otvorile nakon rata, stilovi za 1919. pokazivali su niži i još nedefiniraniji struk.



Oglas za svilu '' Rogers & Thomson '' , 1910.



Donje rublje

Žene su ispod haljine nosile korzet koji je počinjao ispod prsa i protezao se do preko bokova. Budući da je cilj bila duga, stupolika silueta korzet se manje usmjerio na smanjivanje struka a više na izglađivanje kukova. Ispod toga nosile su platnene gaće i košuljac. Prsluk za poprsje je podržavao grudi.






Kućna haljina ili spavaćica i ogrtač :




Kosa

Od 1911. frizure su počele slijediti prirodan oblik glave, uši su pokrivene kosom. Novi stilovi slijedili su trend Mediterana i istoka. Bob frizura se također probijala kroz svijet mode, ali još nije bila prihvačena.



Dodaci

Modno osvještene žene nosile su krznene stole ili šalove i velike mufove.

Kaputi su bili u kimono stilu, široki u ramenima, a uski prema rubu. Krzneni kaputi bili su popularni.

Slika prikazuje opera kaputić, večernji mantil i večernji ogrtač.






Šeširi

Veliki šeširi širokih oboda koji su prekrivali lice bili su moderni u početku desetljeća, ali su se postupno smanjivali. Ovi manji šeširići karakteriziraju razdoblje, oni su se ukrašavali nojevim perjem.
Poiret je osmislio i turban, koji je odmah bio objeručke prihvačen i često nošen uz večernju odjeću.
Mali šeširić bez oboda, tonque, bio je popularan od 1914. Postupno je postajao sve viši i odgovarao je uz visoke ovratnike koji su tada bili popularni. Ženstveniji stilovi uključuju šire tonque šešire s dubljom krunom koji su se nosili nisko na glavi da sakriju svu kosu.
Pred kraja rata šeširi s crnim velom postali su popularni, a sofisticirane žene su ih prihvatile i ne samo kao izraz tugovanja, što im je bila prvotna namjena.




Torbice






Cipele

Zbog orijentalne groznice kreirane su cipele u istočnjačkom stilu, čak se i boja čarapa promijenila;od dosadne crne, popularne u Viktorijansko doba,počele su se nositi crvene i zlatne čarape.
Louis XV. cipele bile su popularne. Nazvane su po tipu cipela koju je nosio Louis XV. u 18. stoljeću.Takve cipele imale su lagano zakrivljenu petu i bile su visoke oko 5 centimetara. Često su nošene ukrašene mašnama ili kopčama za cipele.



Popularne cipele bile su i Tango cipele sa kriš-kraš vezanjem.








Titanik

Modu 1910.ih često nazivaju i Titanik era. Titanik je očito bio toliko popularan i nezaboravan da je unatoč svome kratkom putovanje od četiri dana upio obilježiti i modu. Brod titanik potonuo je 15. travnje 1912., prije točno 100 godina.

Kada je Titanik isplovio u travnju 1912., putnici prve klase ukrcali su se sa kovčezima punim prekrasne, skupe odjeće. Većina je odjeće vjerojatno bila napravljena na mjeru u Londonu ili Parizu. Ožujak i travanj bili su prijelazni mjeseci, s zime na proljeće, a modni časopisi tek su počeli najavljivati modu za proljeće.

Večera na Titaniku bila je jedna od najelegantnijih događaja na tom luksuznom brodu, stoga su putnici prve klase nosili najformalnije moguće večernje ruho. Za žene je to uključivalo večernju haljinu, duge bijele rukavice, cipele od satena u odgovarajućoj boji, opera torbicu, lepezu i šal, ali šešir se nije nosio.

Večernje haljine izrađivane su od delikatnih, prozračnih tkanina ukrašenih perlama, čipkom ili drugim ukrasima koji su ''plutali'' po svilenoj podlozi. Opća kroj haljine bila je tunika i podsuknja (s odgovarajućom suknjom i prslukom ).
Prsluci su imali kratke rukave; a V izrez postao je uobičajen, iako su se okrugli i kockasti izrezi još uvijek nosili. Struk je mogao biti postavljen bilo gdje od taman ispod grudi do prirodnog struka; visoki struk bio je popularan od 1908. do 1912. dok je prirodni struk tek dolazio u modu. Struk sam po sebi bio je labav i meko definiran pojasom ili remenom.
Većina haljina uključivala je dvije suknje; jednu ''tuniku'' koja je odgovaral s prslukom i obično je sezala do koljena, i jednu podsuknju koja je završavala kod gležnja. Podsuknje su bile tanke, dok su tunike bile očigledno punije.



Iako haljine iz tog razdoblja djeluju prozračne i drapirane, one su namještene na uski pamučni prsluk koji je često koji je često stegnut i čvrst da podržava svu tu tkaninu. Večernje haljine zatvaraju se u Z :prsluk se zatvara nasred leđa,
zatim na stražnjoj strani struka s lijeva, a potom prema dolje prema lijevoj strani kukova.

Večernje haljine izrađivane su u svjetlim bojama i finim, prozračnim tkaninama, sa podsuknjom od srednjeteškog materijala. Popularne tkanine bile su : organdi, charmeuse, chiffon, krep, Kineski krep, til i lagane verzije baršuna, satena i brokata. Popularne boje večernjih haljine bile su blijede pastelne boje; svijetlo plava, boja limuna, ružičasta, bijela i krem boje. Međutim, novi orijentalni uveo je i jače boje poput crne, kraljevsko plave i smaragdne. Ljubičasta je generalno bila izbjegavana jer je na svijetlu petroleja djelovala smeđe. Haljine su bile u stilu i ukrasima koje je časopis Vogue za Orijentalizam smatrao najočiglednijim. Večernje haljine su općenito imale neki žarišni vizualni element kao što je plisiranje, asimetrično drapiranje, nizanje perli, vez ili brokatna tkanina. Osim toga, čipkasti umeci, čipkasti porub i čipkaste resice bili su korišteni kao obrub. Dekoracije su često smještene asimetrično.

Večernje haljine za 1912. :





Modni trendovi za zimu / proljeće 1912., objavio ih je časopis Vogue.

Siječanj

- bogati brokat, starinska čipka, raskošni vezovi - Bizantski utjecaj
- resice, duboke boje, mnoštvo gumbi
- klasični stil frizura - Grčki stil
- podsuknje od chiffona ( šifon )
- duboke suknje s pojasom su staromodne
- podsuknje od kontrastnih tkanina
- snježno bijela boja je prošlost, prljavo bijela je in
- kontrastni rukavi

Veljača

- krivulje umjesto kockastog ( na rubu suknje npr.)
- Indijski utjecaj - crni i zeleni obrub ukrašen perlama
- labavi kružni šlep
- teški brokat, teški i ozbiljan vez
- obrub : uske trake ukrašene umjetnim dijamantima
- reference na Francusku revoluciju ( visok struk ), i 1850.te ( punije suknje )
- pojas u kontrastnim bojama
- suknje od tankih materijala ; šire u bokovima, sužavaju se prema gležnju
- kimono rukavi gube popularnost

Ožujak

- volani
- bijela ; s uzorcima ili bez
- asimetrični dodaci - oštir kutovi
- briljantan vez
- crno - bijelo kombinacija
- nabori
- draperija, skupljena i prikačena draguljem ili oblikovana u cvijet

Travanj

- utjecaj Louisa XV.
- suknja do koljena ili niže ; usmjerenost na kukove, podijeljena na pola
- bijela boja
- chiffon
- Grčki stil frizure : centralno podijeljena, kovrčana, traka za kosu
- ravno drapiranje koje otkriva prirodnu liniju ramena


Gazette du Bon Ton - Modne novine

Gazette du Bon Ton bile su unikatne modne novine koje je 1912. u Parizu započeo Lucien Vogel. On je htio naglasiti povezanost mode i umjetnosti. Novine su prikazivale dizajne poznatih pariških modnih kuća. Svaka slika, to jest dizajn su bili ručno oslikani životopisnim bojama na ručno izrađenom papiru.

JACQUES DOUCET

Jacques Doucet je zablistao u dizajniranju haljina pastelnih boja. Njegovi istaknuti kupci nikad nisu izgubili želju za njegovim fluidnim linijama i tankim prozračnim materijalima. Doucet je bio dizajner golemog ukusa i mašte, i igrao je važnu ulogu u stvaranju mode 1910.ih, ulogu koju su mnogi pokušali, ali rijetko sa njegovom razinom uspjeha.






PAUL POIRET (1879-1944)

Bio je jedan od najinovativnijih dizajnera 20. stoljeća. 1896. Poiret se pridružio Kući Doucet kao asistent, gdje je njegov prvi dizajn crvena kapa, bio iznimno popularan. Počeo je prodavati dizajne Madame Cheruit, Redfern i Maggy Rouff. Njegov žar za bogate i egzotične boje uskoro je potisnuo trend pastelnih boja koji su postavile Callot sestre. Dizajnirao je u jarko zelenoj, kraljevsko plavoj i briljantno crvenoj i uskoro je Pariz poludio za njim. 1904. otvorio je svoj modni salon pod pokroviteljstvom Rejané, popularne glumice. Promovirao je turbane, dimije i hopple suknje.








CALLOT SOEURS

Callot sestre bila je jedna od najistaknutijih francuskih modnih kuća, otvorena 1895. u Parizu. Kuću su vodile sestre :
Regina, Marie, Marthe i Joséphine. Callot sestre dizajnirale su linije poznate po egzotičnim detaljima, svakodnevnu odjeću, donje rublje, egzotične haljine s orijentalnim temama i večernje haljine od antiknih materijala i čipke. One su bile među prvima koji su koristili srebrne i zlatne ukrase na večernjim haljinama.



JEANNE PAQUIN

Jeanne Paquin je učila u francuskoj modnoj kući Maison Rouff. 1890. Jeanne i njen muž Isidore Paquin otvorili su svoju Couture kuću na Rue de la Paix, odmah do kuće Worth. Jeanne je viktorijansku crninu, namijenjenju tugovanju transformirala u modernu boju. Dizajnirala je crne kaputiće sa čipkom i crvenom svilom za dekoraciju. Ona je bila i prvi pariški couturier koji je otvorio svoje podružnice u inozemstvu, u Londonu, Madridu, Buenos Airesu. Iako je primarno obilježena kao Edvardijanski dizajner, ona je razvila i moderniji stil koji se mogao vidjeti u Gazette du Bon Tonu.




WORTH

Modnau kuću Worth osnovao je Charles Frederick Worth 1858. a nastavila je i u 20. stoljeće pod vodstvom njegova dva sina Gaston-Luciena i Jean-Philippea. Gaston je bio poslovni administrator, dok je Jean-Philippe bio kreator koji je modernizirao kuću i ostao upamćen po dramatičnom korištenju tkanina i neodoljivim obrubima.Kuća je nastavila djelovati pod vodstvom slijedećih generacija sve dok je nije u 1950.ima pod sebe preuzela kuća Paquin.




GEORGES DOEUILLET

Modna kuća Doeuillet bila je jedna od najprominentijih i najuspješnijih kuća u Parizu ranih godina 20. stoljeća. Njegovi dizajni bili su haljine s puno detalja i razrađenog dizajna. Kuća Doeuillet i kuća Doucet spojile su se 1929.



Usput možete vidjeti večernje haljine koje je nosila Princess Maud of Wales :




Glumice i slavne ličnosti 1910.ih

Lilian Gish, glumica



Dorothy Gish, glumica, Lillianina sestra



Theda Bara, vamp žena nijemog filma



Pola Negri, glumica



Louise Lovely, glumica



Lottie Pickford, glumica



Norma Talmadge, glumica



Maria Nikolajeva Romanov 1915. , nosi haljinu u kimono stilu



Olga Nikolajeva Romanov i Tatjana Nikolajeva Romanov 1913. u dvorskim haljinama



Anastazia Nikolajeva Romanov



Tatjana Nikolajeva Romanov, 1914.

Oznake: Povijest mode, Titanik moda