Modni zamorac

Povodom mjeseca rođenja Marie Antoinette odlučila sam napisati post o kostimima kroz film Marie Antoinette iz 2006. godine.



Prva stvar koju ću napomenuti je da sama kvaliteta ovog filma nije baš najbolja. Stvari i događaji su u velikoj mjeri krivo prikazani, dijalozi su većinom besmisleni a moderna glazba u nekim dijelovima filma posebno doprinosi njegovoj nekvaliteti. Od povijesnih grešaka je najveća zamjena sestara Marie Josephine i Marie Therese od Savoya. Obje su bile Marie Antoinettine šogorice; Maria Josephine je bila udana za Lujevog brata Louisa XVIII. a Marie Therese je bila udana za njegovog brata Charlesa. Iako su one sestre i njihove se uloge čine samo popratne u stvarnosti je Maria Theresa došla na Versailles 1773. godine iako je u filmu prikazano kao da je došla prije Marie Antoinette.

Stvar koja mi se sviđa kod filma i koja je zapravo i najvažnija za temu ovog posta su kostimi, odnosno moda. Kreatorica kostima je Milena Canonero i mogu reći da je napravila dobar posao budući da se radnja proteže od 1770. do 1789. godine, a moda se polako, ali sigurno i trajno mijenjala i to naravno treba pokazati i u kostimima. Iako možda haljine ponekad imaju premalo detalja, to i nije tako veliko čudo. Samo zamislite koliko je kostima trebalo ne samo kreirati, nego i izraditi i kako je to moralo biti skupo. A osim haljina, tu su bile i perike, cipele, nakit. U svakom slučaju, vrlo složena scenografija s mnoštvo ljudi i statista koji su svi morali biti prikladno odjeveni.





Kostimi ovog filma su melem za oči ljubitelju povijesne mode poput mene jer osim što su savršeno prikladni, u suprotnome mi se kosa diže na glavi, oni su i vrlo lijepi i zanimljivi, ali ne pretjerano spektakularni i teatralni. Zanimljivo mi je što su čak i popratni likovi odjeveni individualno s pozornošću na detalje. Time se izbjegla situacija da je glavni lik najljepše odjeven a ostali u svim scenama nose istu odjeću. Ne znam za vas, ali mene to bode u oči. Iznimno.

Uvodna scena donosi nam mladu Mariu Antoniu, još nije postala Marie Antoinetta, u jednostavnoj haljini bez suvišnih detalja. Čak joj je i kosa raspuštena. Ovime se htjela naglasiti jednostavnost bečkog dvora naspram stroge etikete i modnih pravila Versaillesa. Mislim da je ova razlika prenaglašena. Istina je da je Versailles bio mjesto strogih pravila u vezi mode i da su se tamo stilovi mijenjali praktički svakog tjedna, ali i na Schonbrunnu se držalo do etikete i dame i gospoda su i tamo pudrali kose i odijevali raskošne haljine. Po ovome ispada da su dame na dvoru carice i kraljica Marije Terezije bile odjevene poput običnih šiparica ili buržoazijskih djevojaka, a budući da je istina bila drugačija Marija Terezija bi i sama viknula Basta ! i prilično se naljutila da netko u tako primitivnom svjetlu prikaže njen dvor.





Preobražena Marie Antoinette ostavlja za sobom sve što ju podsjeća na djetinjstvo i domovinu, pa čak i zadnju narukvicu; puki znak prijateljstva iz ranih dana. Pritegnuta u korzet, nakovrčane kose izlazi ponosno i ukočeno u blistavoj plavoj svili. Možete li zamisliti da je u Francusku poslana sa stotinu kočija punih haljinama, nakitom i osobnim predmetima te da je sve, ama baš sve ostavljeno na granici i zamijenjeno francuskim, boljim predmetima. Dobila je cipele, rukavice, šeširiće, lepeze i haljine u francuskom ukusu, a ironija je u tome što su predmeti s kojima je poslana u novu domovinu upravo bili po posljednjoj francuskoj modi.

Jedna od najspektakularnijih haljina je možda upravo vjenčanica. Raskošna je, od bijele svile, bogato ukrašena vrpcama i dragim kamenjem na gornjem dijelu, ima posebno široke pannierse i zato predstavlja impozantna spektakl. Frizura je prikladno jednostavna; 1770. godine moderne frizure su još bile niske, samo s malim volumenom ali nikako, nikako groteskno visoke s mnoštvo ukrasa. Mašnice i sitni nabori su temeljni ukrasi ove krem-bijele vjenčanice, a naglasak dekoracije je na rukavima.





Marie Antoinetta se tijekom dana tri puta preoblačila; prvo je nosila jutarnju haljinu za misu, zatim udobniju i manje formalnu poslijepodnevnu haljinu i naposlijetku raskošnu haljinu za operu, ples ili bal; ovisno o prigodi. Jutarnje haljine su bile formalne, od svile ili satena sa raskošnim, ali ozbiljnim detaljima mašnica ili ružica. Dodaci su vrlo važni uz jutarnje haljine; pogotovo šeširići i rukavice. Šeširići su bili iznimne estetske važnosti a bili su ukrašeni perjem, ružicama i mašnicama; vrhunac dekoracija.

Jutarnje haljine koje nose Marie Antoinetta i Priceza de Lamballe su vrlo lijepo izvedene i prikladne. Boje podsjećaju na slatkiše; tirkizna, prljavo i žarko ružičasta, lila, a to je upravo i bila namjera. Kostimografkinja Milena Canonero je od Sofije Coppole dobila kutijicu punu raznobojnih keksića i to joj je trebala poslužiti kao inspiracija. Boje svih haljina u filmu su upravo takve, a ako pogledate neke portrete iz osamnaestog stoljeća primijetit ćete da su zbilja i prevladavale vedre pastelne boje. Posebno mi je drago vidjeti haljinu u kombinaciji ružičaste i zelene boje jer je to bilja omiljena kombinacija boja u osamnaestom stoljeću.





Osim vjenčanice, vrlo je važna i krunidbena haljina koja je vrlo spektakularna iako mislim da bi prava bila još raskošnija. Kod haljina je vrlo važno ne pretjerati; a ova je haljina vrlo elegantna i s mjerom. Zbog raskošnog kroja odabrana je jednostavna krem svile preko koje se spušta bijeli til sa zlatnim točkicama. Gornji dio haljine i dijelovi suknje su bogato, ali ukusno izvezeni zlatom a dodatni detalj je i čipka žučkasto-zlatne boje. Bijeli til krasi čak i rukave zajedno s mašnicama.

Da sve ipak ne bi bilo tako jednostavno pobrinula se volumiozna frizura dekorirana srebrnim perjem i srebrnim ornamentima. Uz sve to našle su se i dijamantne naušnice i ogrlica te svilene rukavice u boji haljine sa zlatnim izvezenim detaljima. Zanimljiv, ali oku ugodan spoj srebrnih i zlatnih detalja.





Kako je postala kraljica tako se počela i još raskošnije odijevati, a frizure su rasle. Dane je počela provoditi u biranju tkanina i smišljanju frizura, a večeri u kartanju, zabavi s prijateljicama; posebno Gabrielle de Polignac koju je nedavno upoznala, te operi i predstavama. Njen modni izričaj postaje smjeliji i više se ne boji eksperimentirati. Rezultat toga su raskošne večernje haljine s mnoštvo originalnih detalja a iza svega toga je uvijek vjerno stajala Rose Bertin - Kraljičina ministrica mode.

Mislim da su večernje haljine upravo najspektakularniji dio njene, a i garderobe ostalih aristokratkinja osamnaestog stoljeća. Haljinu na slici ispod nosila je na proslavu svog osamnaestog rođendana, a na toj je proslavi i u stvarnosti kockala cijelu noć i zoru dočekala s kockama u ruci. Osim haljina spektakularne su i frizure; visoke, smjele s brdo raskošnih ukrasa svih mogućih motiva. Jedna od omiljenih stvari kod osamnaestog stoljeća mi je varijacija-na-temu; ista silueta, isti kroj rukava, a jedino što se mijenja su boje, uzorci, tkanine i detalji.





Ne smijemo zaboraviti na poslijepodnevne haljine koje su bile jednostavnijih krojeva i delikatnih uzoraka. Kroj je bio manje formalan, ali određene norme su postojale. Tkanine su najčešće bile pamuk ili svila, a boje pastelne poput ružičaste, lila, svjetlo plave, sive i raznih nijansa narančaste boje. Bijela kao temeljna boja je također bila česta, a od uzoraka su dominirali cvjetni i prugice, a jednobojne haljine s detaljima mašnica i ružica na poprsju također su bile česte.

U filmu je Marie Antoinetta često prikazana u poslijepodnevnim haljinama kako šeće Versaillesom, odmara se u svojim odajama ili poslijepodneva krati čavrljajući s prijateljicama. U njenim početnim godinama na Versaillesu poslijepodnevne su haljine još bile koliko toliko formalne, dok kasnije postaju sve jednostavnije eliminirajući i ove minimalne norme u odabiru boja i kroja.





U filmu Marie Antoinetta dobiva Petit Trianon na dar povodom rođenja njene kćeri Marie Therese 1778. godine, no u stvarnosti je ovaj mali dvorac dobila 1774. godine kada je postala Francuska kraljica. Uglavnom, kako je sve više vremena provodila tamo u intimnoj, idiličnoj atmosferi svoj je modni stil prilagodila seoskom krajoliku. Velike, glomazne pannierse zamijenjuje haljinama slobodnog kroja ili minimalne širine, paleta boja se posvijetljuje, glavni detalji postaju velike jednobojne svilene vrpce oko struka, ružica na zapućku ili na poprsju i tanka svilena vrpca zavezana oko vrata.

Na drugoj slici ispod Marie Antoinetta upravo objašnjava da želi neku jednostavniju haljinu, nešto što se može nositi u vrtu i šetnjama livadama. Modra haljina koju ima na sebi je također jednostavna naspram prijašnjih bogato dekoriranih šuškavih svilenih haljina. Sviđaju mi se prugice; djeluju tako nježno, a opet elegantno.







Scena iznad je krajnje idilična i podsjeća me na portrete Romantizma; četiri mlade aristokratkinje u svojim raskošnim svilenim haljinama i dražesnim šeširićima sjede na livadi i uživaju u mudrim riječima Jean Jacques Rousseaua dok vjetar piri i polako odnosi osamnaesto stoljeće daleko, daleko.

Haljina žute boje ispod je jedna od zadnjih primjera ovakvih formalnih poslijepodnevnih haljina koje je u filmu nosila, a po frizuri razaznajemo da je riječ upravo o 1780.ima. Frizura je niža, ali je zadržala volumen a detalj karakterističan za ovu dekadu je jedan nakovrčani pramen ostavljen da pada po poprsju. Vrlo romantičan izgled prikladan je novom, jednostavnom modnom stilu inspiriranom prirodom.





Na slici ispod prikazana je Marie Antoinetta kako sa svojom djecom pozira za portret koji je zbilja bio naslikan 1785. godine tako da je ova scena bazirana na povijesnim činjenicama. U obje scene je odjevena u jednostavne bijele haljine minimalnih detalja, ali elegantnog dojma. Obrubi od bijele čipke i ležerna, opuštena i prirodna silueta su ključne stavke ovog razdoblja mode.





U doba kada je Marie Antoinette dane provodila odmarajući se u Petit Trianonu održan je bal u čast vojnicima koji su se borili u Američkom ratu za nezavisnost. Tom je prilikom morala odjenuti nešto raskošnije i nakon dugo vremena zablistati u ruhu koji priliči kraljici. Haljina je elegantna i puna anđeoske svježine, a cjeloukupni dojam upravo dražestan. Pogledajte samo taj cvjetni vijenac na glavi, tu bijelinu i ružičasti odsjaj haljine. Poput rimske božice Flore !

I haljine Princeze de Lamballe i Gabrielle de Polignac su također lijepe, ali jednostavne i elegantne. De Lamballe je odjevena u lila haljinu koju krasi buketić ljubičastog cvijeća na zapućku, dok se Gabrielle ipak odlučila za nešto smjelije a to je haljina jednostavnog kroja, ali upečatljive crvene boje.





Pred sam kraj filma haljine su jednostavne, u stilu druge polovice 1780.ih. Silueta je stanjena sve dok i posljednji detalj mode koja je vladala skoro cijelim stoljećem nije izbrisan i gotovo zaboravljen. Boje i detalji posve su suprotni od svega što ste upravo vidjeli; rukavi su dugi i uski, haljine užih sukanja i vibrantnijih boja, frizure niže, ali ipak volumiozme s jednim uvojkom koji se slijeva niz vrat. Glavni detalj haljine je vibrantni crveni remen koji se, iako je u kontrastu, sjajno uklopio s plavom svilom haljine.

Primijetite kako je i izrez manji. Sve se polako, ali sigurno mijenja. Da je Marie Antoinette ostala živa sigurno bi se razočarala jer njeno se osamnaesto stoljeće bližilo kraju. Raspadalo se, ne samo jedno stoljeće, već i jedna era, jedan društveni poredak kmetova i aristokrata, jedno stanje uma. Zamislite kako je ljudima u tom prijelaznom razdoblju bilo teško; rodiš se po standardima osamnaestog stoljeća i uživaš u njegovim slastima a onda odjedanput dolazi kraj svemu tome; kraj vremenu koje si volio i u kojem si živio. Kako živjeti i uklopiti se u neko drugo doba kada znaš da mu ne pripadaš ? Samo razmislite o citatu jednog aristokrata osamnaestog stoljeća koji je preživio revoluciju ''Nitko tko nije živio prije Francuske revolucije ne zna što je slatkoća života.''





Ljubičasta haljina na slici ispod izrezom i volumenom suknje podsjeća na prijašnju dekadu dok dugački, uski rukavi naglašavaju ustrajnost novog stila da se nametne i pobijedi stare norme koje su teška svila i napudrane kose držali već više od stoljeća. Ova ljubičasta boja je u isto vrijeme vibrantna i nježna pa je pravi melem za oči.

Tamno modra haljina ispod mi je zapravo prilično lijepa iako preferiram staru siluetu. Struk je nešto viši i naglašen je širokom trakom svijetlije boje - nezaboravan detalj u modi kasnih 1780.ih i ranih 1790.ih. Rukavi i izrez kao da se i sami ne mogu odlučiti kojem dobu pripadaju, ali uska suknja je presudila u korist novoj modi koja će svoje pravo lice pokazati tek desetljeće poslije.





Ovaj je film vizualni raj ! Često ga znam gledati samo zbog kostima u potrazi za inspiracijom. Haljine su predivne; originalne, elegantne i najvažnije - povijesno prikladne. Filmski pejzaž svilenih haljina, šeširića, lepeza, kolača i velikih čaša za šampanjac - tako bih u jednoj rečenici opisala ovaj film.

Oznake: Marie Antoinette, Kostimi kroz film, 18. stoljeće

Buuuuu !!!!! Koji je film prikladniji za Noć Vještica nego Sleepy Hollow (Sanjiva dolina).



Kostimi u ovom filmu su jako zanimljivi iz više razloga. Kao prvo, radnja je u Americi i to u izoliranom zaselku sjeverno od New Yorka u kojem prevladava nizozemsko stanovništvo. Moda je u Ameriku kasno stizala, a ponekad su modni trendovi zakasnili čak i pet godina. Radnja ovog filma je 1799. godine, a svi kostimi su kreirani po modi kakva se u Europi nosila desetak godina prije. Postoji više čimbenika za to; Regency moda je originirala u Francuskoj nakon Francuske revolucije kao protest protiv aristokratske mode dok se u isto vrijeme u Engleskoj moda polaganije mijenjala. Budući da je Amerika bila engleska kolonija, amerikanci su načinom života, a i modom kopirali engleze. Engleska moda je bila pomalo zaostala, moda je u Ameriku ionako kasno stizala, a taj je spoj unazadio modu u Americi za čak deset godina.

Drugi razlog zašto su ovi kostimi zanimljivi je da su osim izazova da odgovaraju modno zaostalom zaselku Sanjovoj dolini morali biti i pomalo gotički; tmurni i strašni.



Kostime u ovom filmu mogla bih opisati kao realistične, ali zanimljivih detalja koji nisu vidljivi na prvi pogled. Prvo ću se posvetiti kostimima Katerine Van Tassel koju glumi Christina Riccie. Ako bolje promotrite njene kostime vidjet ćete da silueta pripada prethodnom desetljeću a da su tkanine i uzorci prilično staromodni, no ti su detalji upravo ključni za američku modu u jednom zabačenom zaselku.

Iako je Katrina Van Tassel kći najbogatijeg čovjeka u gradu njene haljine nisu luksuzne i raskošne kao što bi bile haljine jedne bogate europljanke toga doba. Katrina je živjela na selu i posve je jasno da najnovija moda nije lako stizala na cijeli Novi kontinent a kamoli u jedno selo. Osim siluete koja se u ovo doba mijenjala i tkanine su staromodne i usudila bih se reći da mnoge haljine podsjećaju na engelsku modu iz prve polovice osamnaestog stoljeća.





Kod Katrininih haljina možemo zapaziti i djevojačku jednostavnost. Većina njenih haljina su svjetlih boja i nježnih uzoraka, a svoju dugu valovitu kosu najčešće nosi spuštenu poput neke vile a to daje romantičarsku notu kostimografiji filma.

Većina njenih haljina su udobnog kroja, prikladne za šetnje, a to je bila i karakteristika mode Novog kontinenta. Ljudi tamo nisu živjeli pomodni i lagodno kao u europskim gradovima. Kultura, a ni moda nisu bili razvijeni, pa tamo nećete ni vidjeti dame kako u najnovijim svilenim haljinama šetaju vrtovima držeći u rukama čipkaste suncobrane. Čak i u New Yorku živjelo se zaostalo, a moda Novog kontinenta izjednačila sa sa modom Europe tek u kasnom devetnaestom stoljeću i to samo u velikim gradovima poput New Yorka. Skoro cijelo stoljeće kasnije !





S druge strane, Katrinina maćeha Lady Van Tassel nosi raskošnije i smjelije haljine, iako i dalje modno zaostale. Boje su tamnije, a detalji i ornamenti mračni i upečatljivi, crna čipka, crne perlice i poneki barokni detalji. Njena odjeća i pojava podsjećaju me na Snjeguljičinu maćehu. Ipak, Lady Van Tassel i je negativka pa i njene mračne haljine moraju odgovarati njenoj pokvarenoj duši.



Druga haljina djeluje prilično u renesansnom stilu kasnog šesnaestog stoljeća, ali samo siluetom i detaljima na gornjem dijelu. Zapravo, ako bolje pogledam ovu haljinu podsjeća me na jednu sliku iz 1860. godine. Uzorak i stil rukava su svakako slični.

Još jedna zanimljiva stvar kod kostima u ovom filmu je da žene, iako su odjevene po zastarjeloj modi prošlih dekada, ne nose perike već nose kose puštene ili u nekoj jednostavnoj frizuri. To još bolje naglašava jednostavnost i udobnost njihovog svakodnevnog odijevanja. S druge strane, muškarci svi nose perike i to prilično zastarjele perike u stilu sredine osamnaestog stoljeća.





Kostimi ostalih žena u selu su jednostavni i funkcionalni. Paleta boja se također razlikuje od palete francuske ili engleske mode istog perioda ili čak desetljeća prije. Biljne i zemljane nijanse nisu bile popularne u europskoj modi još od prve polovice sedamnaestog stoljeća, a kasnije su prisutne bile samo u seoskim krajevima. Nijedna gradska dama ne bi si dopustila da bude viđena u takvim običnim haljinama srednjovjekovnih detalja i zemljanih tonova.

Primijetite cvjetne motive smeđe boje izvezene na ovoj jednostavnoj pamučnoj haljini.



Ichabodova majka, Lady Crane, prikazana samo u njegovim snovima odjevena je u jednostavnu, romantičnu tamno plavu haljinu po modi sredine osamnaestog stoljeća iako me čak pomalo podsjeća i na kraj sedamnestog stoljeća. Meni se jako sviđa ova haljina, unatoč njenoj jednostavnosti, čini se udobna i oku ugodne je boje. Ne krasi je mnogo detalja, ali djeluje tako sneno i umirujuće; savršena uspomena Ichaboda na njegovu majku.





I za kraj, Lady Van Tassel i njena sestra kao male djevojčice kada su prvi put ugledale Bezglavog jahača. Meni su baš slatke u svojim malim ružičastim svilenim haljinicama, prilično raskošnim za mjesto u kojem su živjele.



Kostimi su u ovom filmu prilično zanimljivi, ako već ne i savršeno vremenski prikladni. Uživajte u Noći vještica !!!

Oznake: Kostimi kroz film, Sleepy Hollow

Ovaj sam film odabrala iz više razloga. Na današnji dan 1818. godine rođena je Emily Bronte. Orkanski visovi su jedna od mojih najdražih knjiga a i film je prilično dobar. I naposlijetku, moda u ovom periodu je u prijelazu stilova a to mi ovaj film čini posebno zanimljivim.



Radnja se proteže od 1771. godine koja obilježava Heathcliffov dolazak u Orkanske visove do 1803. u kojoj se samo najavljuje vjenčanje Cathy i Haretona. Moda se u ovom periodu dosta promijenila i baš je zato zanimljivija.

Kao dijete i djevojka Catherine se odijevala jednostavno i skromno. Život u jorkširskim osamama nije zahtijevao raskošne i nezgrapne haljine u kojima se ne bi mogla lako kretati i trčati vrištinama. Ključne riječi u opisivanju mode koja je tamo vladala bile bi sigurno praktičnost i jednostavnost. Njen otac, gospodin Hernshaw bio je imućan, ali ne u pomodnom smislu. Živjeli su u staroj elizabetanskoj kući mirnim seoskim životom. Luksuzni namještaj, skupa odjeća i velika slavlja nisu se uklapala u osamljenu kamenu kuću na visovima.

Engleska je moda općenito težila jednostavnosti, za razliku od francuske. Na londonskom su se dvoru nosile široke suknje bogato ukrašene svile, ali cjeloukupan je dojam bio puno blaži. No, moda u takvnim zabačenim, izoliranim mjestima bila je priča za sebe. U pitanju nije bilo ni siromaštvo ni škrtost, ali Catherine je zasigurno još kao djevojčica u 1770.ima odijevala haljine starinskih tkanina od prije dvadesetak godina. Takve tkanine, u engleskoj modi, prepoznajemo po tmurnijim bojama ili običnim prugicama kao jedinim dekoracijama.



Kontrast mode posebno dolazi do izražaja u sceni kada Catherine, primorana da ostane kod Lintonovih zbog uganuća gležnja, prihvaća njihovo gostoprinstvo na mjesec dana. Isabella, Edgarova sestra, odjevena je u haljina čija nas jednostavnost na trenutak može zavarati, ali riječ je uistinu o najnovijoj modi. Razlika je i više nego očita na prvoj slici; Isabellina haljina je od svile a Catherinina od običnog pamuka a tu se i razlike u krojevima i uzorcima.

Na drugoj je slici Isabella već posudila Catherine jednu haljinu pa i ona djeluje kao prava dama, barem na trenutak. Lintonov stil života bio je drugačiji. Njihov dom, Thrushcross Grange, bio je luksuzno opremljen modernim izrezbarenim namještajem, umjetninama i predmetima za razonodu. Tamo su se ponekad održavale i velike zabave. Nije ni čudo da je Isabella, odgojena kao prava mlada dama, odmalena nosila svilene haljinice po posljednjoj modi, ta maloj aristokratkinji to i priliči.







Za Božič 1777. godine Catherine se napokon vratila kući, ali posve promijenjena. U Orkanskim visovima održano je slavlje i kuća je makar na trenutak oživjela. Svima se svidjela ona nova ljepotica koju su Lintonovi dovezli kočijom; svima osim Heathcliffu. Catherine, sada prava dama, odjenula je blistavu žutu svilenu haljinu, jednostavnu u kroju, ali raskošnu u boji. Jedine dekoracije uključuju mašnice iste boje na struku i lako povezanu platnenu maramu, a uz to su naravno išle i rukavice.





Sljedećih je dana, očekujući posjet Lintonovih, odjenula modernu, ali jednostavnu haljinu. Gornji je dio od modre svile, obrubljen čipkom na rukavima i prsima dok bijela suknja oslobođena teške dekoracije slobodno pada. Vrlo zaimljiv komplet zapravo. Tu leži i jedna od razlika u engleskoj i francuskoj modi. U Francuskoj su se stilovi mijenjali često, a moda evoluirala vrlo brzo dok njen put nije naglo prekinut Francuskom revolucijom koja je raskošne stilove odbacila kao ekstravagantnu modu aristokracije. S druge strane, engleskoj je modi jednostavnost urođena, a stilovi nisu prekidani tako brzo i tako naglo pa nije bilo čudo vidjeti u jednom danu večernju haljinu od teške svile, a poslijepodnevnu haljinu posve modernih detalja obogaćenu jednostavnošću.







Catherine je ipak previše zavoljela damske manire, bijele rupčiće i svilene haljine te je prešla preko svoga srca i udala se za Edgara zaboravivši posve na Heathcliffa. Godina je 1783. a Catherine je odjeveno ležerno, ali moderno pri nenadanom susretu s Heathcliffom koji se odnekud vratio nakon dugog izbivanja. Haljina joj je od prugaste svile u svjetlim nijansama bež i maslinasto zelenkaste boje. Rukavi su u tri četvrt dužine, što indicira modu koja dolazi jednako kao i bijela marama fichu. Frizura koju nosila također postaje popularna, pogoto u Engleskoj koja nije bila izbirljiva u prihvaćanju stilova.





Ovdje vidimo Catherine i Isabellu odjevenu do zadnjeg detalja u odijelo za jahanje koje ukljućuje suknju bez držača, strukiranu jaknicu, šeširić i kožne rukavice čisto zbog potrebe, inače su i svilene dobre. Obje nose i bijele marame čvrsto zavezane oko vrata, a njihove košuljice ispod imaju zanimljive uzorke; Catherinina ima točkice ili cvjetiće dok Isabellina ima prugice. Čak mi se Isabellin maslinasto zeleni komplet i više sviđa.



Za poslijepodnevnu šetnju Catherine i Isabella odjenule su jednostavne i praktične, ali zanimljive haljine kojima je naglasak na uzorku i tkanine više nego na kroju koji je običan. Catherinina haljina ima zagasito crvene prugice, žućkastu podsuknju i bijelu maramu koja slijedi oblik ramena a šeširić koji nosi u ruci ima odgovarajuće mašnice. Isabellina haljina je slična; zagasito zelenih pruga i nešto žuće podsuknje, ali način na koji je marama vezana je moderniji te nam ukazuje na stilove koji slijede.

Prisjetimo li se kostima u filmu The Duchess koji se događa u isto vrijeme vidjet ćemo razliku u stilovima. Iako su Lintonovi bogati i stalo im je do izgleda, nigdje se moda nije tako brzo proširivala kao u gradu, a Georgianine su haljine, s druge strane, bile puno raskošnije i ekstravagantnije. Također, Ralph Fiennes koji ovdje glumi Heathcliffa, glumi Georgianinog muža u filmu The Duchess.







Catherine umire ubrzo poslije poroda rodivši 20. ožujka 1784. godine malu Cathy. Cathy, koja je pokupila majčinu narav a očev izgled, glumi također Juliette Binoche koja glumi i njenu majku Catherine. Jedini što je Cathy pokupila od majčina izgleda su velike tamne Earnshaw oči. Moda se već posve promijenila kada je Cathy postala djevojka. Empire stilove polako su iz mode istisnuli i posljednji dodir osamnaestog stoljeća, a moda službeno ulazi u regency eru. Jaknica pelisse koju nosi mlada Cathy je prekrasne prljavo ružičaste boje, jednostavna i elegantna a ispod nje izviruje blistava plava svilena haljina sa bijelim rupcem utaknutim u grudi; neizostavan detalj regency mode.





Haljine, iako visokog struka nisu stupolike siluete već padaju slobodno, pomalo volumiozno - zadnja naznaka mode osamnaestog stoljeća koju će regency moda posve istisnuti. Haljine je od muslina nježne pastelno plave boje. Struk je visok, točno ispod grudi, a obavezna marama utaknuta je u grudi. Frizure joj je uređena u neoklasicističke kovrče, iako pomalo divlje, što savršeno odgovara naravi koju je baštinila od majke.





Zadnja haljina koju Cathy nosi je prelijep primjer elegantne jednostavnosti Empire mode iz 1801. godine. Haljina je udobn, pamučna, bijela sa sivim točkicama; najpopularniji uzorak mode doba. Bijela marama je obavezna, a rukavi su do lakta s minimalnom dekoracijom. Kosa joj je raskuštrana samo zato što je imala okršaj sa Heathcliffom koji ju je natjerao da se uda za njegovog sina Lintona kako bi mogao naslijediti manje Thrushcross Grange.





Kostimi u ovom filmu mi se sviđaju jer su povijesno odgovarajući, a prijelaz između vrlo različitih stilova je savršeno izveden. Iako su svi smatrali da za ulogu Catherine najbolje odgovara autentična engleska glumica poput Helene Bonham Carter, za koju mislim da bi se savršeno uklopila, uloga je ipak otišla francuskinji Juliette Binoche koja je vrlo dobro utjelovljila i Catherine i njenu kćer Cathy.

Oznake: Kostimi kroz film

''Bijaše jednom zemlja gospode i pamuka zvana Stari jug. Otmjen svijet kavalira i njihova zadnja naklona. Ovdje su posljednji put viđeni vitezovi i lijepe dame, gospodari i robovi... Ova zemlja postoji još samo u knjigama kao san koji se dugo pamti. Civilizacija koju zameo je vjetar...''



Ovaj film ne bi bio isti da kostime nije kreirao sam Walter Plunkett koji je isprva bio odvjetnik, ali se ubrzo posvetio karijeri kostimografa. Do sredine 1930.ih već je bio cijenjen u Hollywoodu zahvaljujući kostimiranju filmova u kojima je glumila Catherine Hepburn. Catherine ga je u stvari i poticala da pročita Prohujalo s vihorom. Plunkett je pročitao knjigu i bio toliko opčaran cijelom pričom i ugođajem da je zatražio posao kostimografa za taj film.

Plunkett je bio vrlo pedantan pri kreiranju kostima i pazio je na svaki mogući detalj. Knjigu je pročitao nekoliko puta i složio knjigu od 200 strana sa crtežima kostima i citatima uz svaku haljinu. Za glavne, sporedne i glumce kreirao je više od 2000 kostima.

Zatim je otišao u Atlantu i upoznao se sa Margaret Mitchell, autoricom, koja mu je obezbjedila nekoliko knjiga na temu povijesne mode i upoznala ga sa nekoliko dama iz Atlante koje su još uvijek posjedovale haljine iz 1860.ih i 1870.ih. Margaret mu je također dala dopuštenje da promijeni spektar boja za haljine, naime, ona je obožavala zelenu boju pa je i u knjizi Scarlett većinom nosila zelene haljine. Od Atlante, Plunkett je krenuo na turneju po muzejima starog juga da nađe inspiraciju za tkanine i uzorke. Naposlijetku je krenuo u dizajniranje kostima.

Uvodna haljina u kojoj nas zavodljiva Scarlett dočekuje na trijemu je na prvi pogled jednostavna bijela ljetna haljina ali njeni snježno bijeli volani skrivaju nešto više. Haljina je kratkih rukava ali zakopčana do grla i ukrašena medaljonom i čipkama, a zanimljiv vez na gornjem dijelu odaje eleganciju ove haljine kao i baršunasti crveni pojas.



Iako je ovo bio poslijepodnevni roštilj, a kratki rukavi su bili prikladni tek za večer, Scarlett je inzistirala da obuče svoju, kako je rekla, staromodnu haljinu samo da privuče pozornost svih prisutnih, a posebno Ashleyevu. Mitchell je sve Scarlettine haljine zamislila u zelenoj boji, a ova odgovara vjernom opisu iz knjige. Zelene vrpce na šeširu odgovaraju zelenom pojasu i delikatnom cvjetnom uzorku na haljini, a prije svega slažu se sa njenim živahnim očima punim prkosa i mladenačkog zanosa.



Scarlett je cijelo jutro isprobavala haljine. Ružičasta svilena haljina sa dugačkom vrpcom na pojasu bila bi prikladna da ju nije odjenula prošle godine u posjet Ashleyu povodom Melanienog dolaska, a bila je sigurna da bi svi to primijetili. Crna haljina napuhnutih rukavića i čipkastog ovratnika je sjajno isticala njenu bijelu put, ali je u njoj djelovala starije. Nije nikako željela djelovati staro kraj Melanieinie dražesne mladosti. Muslin boje lavande sa obilnim detaljima od čipke na obrubu bio je vrlo lijep, ali nije pristajao njenom tipu, bio bi prikladniji za Careen, jer Scarlett se bojala da će u njemu izgledati poput male školarke.

Zelena svilena haljina u mnoštvo volana a svaki je završavao baršunastom zelenom vrpcom isticala je njene oči čineći ih zelenim poput žada, ali ta je haljina imala malu mrlju na poprsju. Naravno da bi mogla staviti broš, ali možda Melanie ima dobro zapažanje. Zatim je ostala hrpa pamučnih haljina vrlo prikladnim za poslijepodnevne zabave, ali sve su one bile preobične. Ostala je još jedna, malenih puff rukava i dubokog dekoltea poput večernje haljine, od delikatnog muslina cvjetnog uzorka i dubokih zelenih detalja.



Kao što sam već spomenuta Plunkett je koristio povijesne izvore za kreiranje haljina u filmu pa je inspiraciju vjerojatno pronalazio i u modnim prikazima. Melanie je za roštilj odjenula vrlo nježnu i romantičnu haljinu pastelne boje koja u potpunosti odgovara njenog karakteru. Haljina je od srebrnastog organdiea sa pojasom boje višnje. Njene bujne tamnosmeđe kovrče obujmio je šeširić sa vrpcama boje višnje koji je samo naglašavao ljupkost njenog srcolikog lica. Njena je pojava djelovala kao bistri potok okružen padajućim lišćem u jesen, tako se bijelilo njeno lice u odnosu na tamnu kosu.



Scarlett i Melanie su potpuno različite osobe koje se razlikuju i u osobnosti i u izgledu. Dok je Scarlett bila zamama ljepotica blistavih zelenih očiju i porculanske puti, Melanie je bila delikatna i građena poput djeteta. Melanie djeluje krhko i dražesno, a njena glavna ljepota su njene velike smeđe oči. Na ovoj se slici vidi pravi kontrast ovih dviju ličnosti, posebno u odabiru haljina i dodataka. Dok Scarlettina haljina otkriva i poprsje i ramena, Melanie je čedno odjevena te čak nosi i čipkaste rukavice.



Donje rublje 1860.ih, koje možemo vidjeti u sceni gdje se Scarlett priprema za počinak na roštilju, sastojalo se od košuljca, korzeta i lepršavih podsuknja s mnoštvo volana te krinoline. Tek je 1850.ih donje rublje smjelo biti raskošno dekorirano mašnama i čipkom, prije je to smatrano nemoralno.



Scarlett je vrlo brzo ušla u brak sa Charlesom i prije nego što je i razmislila već je bila odjevena u majčinu vjenčanicu i veo. Nije bilo vremena za razmišljanje o vjenčanici i ovaj je postupak posve normalan, ali u izgledu njene vjenčanice krije se zagonetka.



Scarlett ima šesnaest godina kada se udaje, njena majka Ellen tada ima trideset dvije godine, a Scarlett je rodila sa šesnaest godina, to bi značilo 1845. godine. Ellen se morala udati oko 1844. a moda je tada bila puno drugačija od ove haljine koju je Scarlett odjenula. Dolje su primjeri vjenčanica kakve bi se nosile cirka 1844. godine. Haljina u kojoj se Scarlett vjenčala je tipičan primjer mode 1830.ih, a budući da je Plunkett pomno istraživao povijesnu mode nije moglo doći do zabune. Jedino je rješenje ove misterije činjenica da je i Ellen brzo uletjela u brak i da je najvjerojatnije posudila vjenčanicu svoje starije sestre koja se po svemu sudeći vjenčala dekadu prije Ellen. A opet, u Ameriku je moda stizala puno kasnije nego što je bila trend u Europi, ali razlika u godinama je ipak prevelika.



Izbio je američki građanski rat i Charles je u vojsci umro od tuberkuloze. Scarlett je ostala udovica, a Melanie kao njegova sestra također je nosila crninu. Žena prve klase poput Scarlett mogla je slijediti modu dana, ali je morala nositi crninu i dugački crni veo. Nakit nije nošen, a nije bilo ni potrebe jer su osobe koje su bile u tugovanju mogle ići samo u crkvu ili u posjet rodbini.



Melanien štrikani šeširić i pelerina bili su vrhunac mode građanskog rata. Iako je ovaj šeširić u kombinaciji crvene i tamno sive boje, naizgled jednostavan, on zapravo daje šarm cjeloukupnoj kombinaciji. Kao što vidimo u priloženom modnom prikazu i ovaj je šeširić baziran na pravoj modi doba.



Scarlett je za Ashleyev otpust iz vojske na Božić 1863. godine odjenula dvije haljine; jednu na Badnjak a jednu na Božić. Na Badnjak je odjenula vrlo jednostavnu baršunastu haljinu sa raskošnim čipkastim ornamentom na vratu. Haljina je posve glatke i jednostavne površine, bez draperije i ornamenata. Zakopčana je sve do grla a rukavi su u pagoda stilu a čipkom koja decentno izviruje. Slika na desno pokazuje haljinu koja je vjerojatno bila inspiracija.



Sljedeće je jutro Scarlett odjenula neobičnu haljinu koja ima suknju od zagasito crvenog baršuna dok je gornji dio od bijele tkanine s odgovarajućim prugama. Struk je ukrašen bijelom vrpcom a oko vrata je medaljon.



Scarlett i Melanie morale su pobjeći iz Atlante zbog dolaska sjevernjaka. Vraćaju se na Taru koja je uništena, nemaju hrane, Scarlettina majka je umrla a otac izgubio razum. Haljina koju Scarlett nosi sve do kraja je očigledno jedna starinska haljina iz 1840.ih koja je vjerojatno pripadala njenoj majci. To zaključujem iz kroja gornjeg dijela haljine, tkanine i detalja poput stila rukava.



Ova zelena haljina koja je izrađena od zastora je najneobičnija. Na prvi se pogled čini nemoguće da bi ikada iskrojili haljinu u tom stilu; s detaljima koji podsjećaju na zastore, no i to je bio Plunkettov odabirom povijesno baziran na modnim prikazima poput ovog ispod skroz desno. Iako se na prvi pogled čini neobična, ova je baršunasta haljina posve prikladna povijsenom razdoblju i vrlo originalan izbor, posebno za posjet Rhettu u zatvoru.



Ova Melanieina haljina predstavlja tipičnu modu građanskog rata i godina netom poslije građanskog rata. Time se referiram na ovu crnu pregaču koja nije u jednom komadu nego se trakama spaja na naramenice koje su izvezene crvenim cvjetovima. Crni ovratnik koji završava prekriženo i spojeno brošem te jednostavna plava haljina ispod zajedno s frizurom čine bazu mode građanskog rata.



Scarlett se treći put udala, i to napokon za Rhetta Butlera. Na medenom mjesecu si je kupila mnogo haljina, šeširića i dodataka kao supruga bogataša. Haljina koju je odjenula je savršen primjer prijelazne mode iz 1869. godine. Vrlo je jenostavna, sive tkanine a fokus je na rukavima koju imaju ornamente koji podsjećaju na paukovu mrežu. Rhett je obećao Scarlett da će joj kupiti cijeli vjenčani set - bridal trousseau koji zapravo uključuje čak osamnaest haljina, a ne smijemo zaboraviti i šeširiće, nakit, spavaćice, cipele i sve moguće trice i kučine.



Mislim da je vrijeme da se pozabavim frizurama i šeširićima. Melanieine i Scarlettine frizure uvelike se razlikuju; Scarlettine su frizure puno modernije, odnosno podsjećaju na frizure 1930.ih zato što je Scarlett morala djelovati zadivljujuće a prave frizure toga doba nisu oduzimale dah. Uobičajene frizure za vrijeme građanskog rata i netom poslije bile su centralno podijeljene i skupljene u masu kovrča. Mreže za kosu bile su popularne i držale su kosu na mjestu. Šeširići su bili ovalni ili okrugli, često slamnati, a vezali su se vrpcom ispod vrata.



S kasnim 1860.ima dolazi i nova moda pod utjecajem osamnaestog stoljeća. Haljine postaju u polonaise stilu a šeširići su manji, na vrhu glave i puno raskošniji. Često su dugačkim vrpcama vezane ispod vrata ili pričvršćivane brošem. Frizure 1870.ih se mnogo razlikuju od prošle dekade; kosa je u mnogo kovrča koje se spuštaju po leđima i po prvi puta nakon mnogo vremena javljaju je šiške i to nakovrčane.



Scarlett se nije svidio medeni mjesec u New Orleansu već se što prije željela vratiti na Taru. Haljina koju je odjenula za povratka na Taru je povijesno utemeljena. Široke je suknje i rukava i intrigantnog uzorka. Haljina na desno prikazuje modni prikaz koji je bio inspiracija Plunkettu da kreira ovu bijelu haljinu zelenih pruga i detalja. Mitchell je izvorno Scarlett uvijek odijevala u zeleno jer je to isticalo njene zelene oči, pa se ova haljina u velikoj mjeri slaže s opisom u romanu.



Ovaj tamno zeleni ogrtač renesansnog utjecaja Scarlett je odjenula prije spavanja. Iako se na prvi pogled čini da takav ogrtač nema što tražiti u devetnaestom stoljeću, on je zapravo tada i bio u modi za kućni ogrtač a ovaj modni prikaz nam to i potvrđuje. Osim visećih renesansnih rukava ukrašen je i zlatnim nitima.



Scarlett je rodila djevojčicu, nazvali su je Bonnie Blue Butler jer je imala oči plave poput Bonnie Blue zastave. Da bi svojoj kćeri osigurao ugled Rhett je, zajedno sa Scarlett, šetao Bonnie u kolicima po Atlanti. Za tu je prigodu Scarlett odjenula prugastu crno-bijelu haljinu sa vrlo širokim rukavima. Prugasti uzorak je odviše smjeo, ali haljina je u cjelini jednostavna, još je jedini ukras crna mašnica ispod vrata i odgovarajući šeširić uz to.



Vrlo šarmantna plavo-bijela satenska haljina u potpunosti odražava razigrani i raskošni stil 1870.ih koji je bogato udana Scarlett mogla slijediti. Haljina je uska i drapirana, a bolero u boji plavog opala naglašava njenu živahnost. Na glavi je naravni i odgovarajući bijeli šeširić, a i suncobran. Ovaj je komplet odjenula pri posjetu pilani i izjavila ''Nemoj danas govoriti ništa o računima. Kad nosim ovaj novi šeširić brojke mi samo ispare iz glave.''



Gotovo najpoznatija i najintrigantnija haljina u cijelom filmu je zasigurno bordo crvena haljina koju se Scarlett odjenula za Ashleyev rođendan. Iako se čini neprikladna za vrijeme radnje, prilično je dobro kronološki uklopljena jer indicira stil ranih 1880.ih koji preferira uske večernje haljine bez rukava uz nešto draperije. No, prije svega je ovo jedna smjela kombinacija.

U kontrast tome Melanie nosi čednu, ali lijepu svilenu haljina sa modrim detaljima i čipkom. Haljina je savršen primjer empirijskog utjecaja s kraja osamnaestog stoljeća na modu kasnih 1860.ih i ranih 1870.ih, a to se očituje iz oblika rukava i ovratnika te detalja od čipke te ukrasnog broša na poprsju.



Još pokoja riječ o nakitu koji je također povijesno usklađen. Naime, 1860.ih se javlja etrušćanski utjecaj zbog nedavnih arheoloških istraživanja u Italji. Nakit ranih 1870.ih je pod bezbroj utjecaja, a osim etrušćanskog, on bilježi i srednjovjekovni, antički i empirijski preporod, ali u mnogo blažim i romantičnijim verzijama. Broševi se vraćaju u modu i to u stilu, a najpopularniji su oni od slonovače, školjaka, koralja pa čak i dragulja, a s vremenom su postajali sve veći i veći.



Sa postupnim širenjem suknji, odnosno izumom krinoline, i nakit postaje sve veći i upečatljiviji da bude u skladu sa siluetom. Osim veličine i boja nakita bila je važna, a u ovom periodu nakit postaje sve življih i dramatičnijih boja, a drago kamenje popul opala, ametista, safira, rubina, dijamanata, safira, emeralda, akvamarina bilo je najprikladnije. Ova je era u modi bila kao stvorena za Scarlett, kao što je napisala Margaret Mitchell u romanu ''Bila je to epoha koja joj je najbolje odgovarala, grube, blistave, gizdave raskošno odjevene žene, prenatrpane bogato opremljene kuće, suviše dragulja...''



Scarlett i Ashley se nakon svih padova, uspona i nevolja rata prisjećaju doba svog mladenaštva... ''Mnogo smo prošli od onih starih dana, zar ne ? Onih dugih ljetnih dana, ljenčarenja na toplom suncu uz jasan prigušen smijeh crnaca. Zlatna toplina sigurnosti onih dana.''

After all, tommorow is another day !

Oznake: Kostimi kroz film, prohujalo s vihorom, Vivian Leigh

Film Les Miserables snimljen je prema istoimenom romanu Victora Hugha napisanom 1862. godine. Hrvatski naziv glasi ''Jadnici'' i knjiga je vrlo zanimljiva, a takav je i film. Radnja se proteže od 1815. do 1832. godine.



Priča počinje 1815. godine kada Jean Valjean (Hugh Jackman) prekrši svoju uvjetnu kaznu na koju je osuđen zato što je ukrao komad kruhe za svoju gladnu sestru. Nitko mu ne želi ustupiti prenočište zato što znaju da je osuđenik, no, Jeanova se sreća mijenja kada mu biskup odluči pomoći. Jean si obećava novi početak i pošten život pomažući drugima pod novim identitetom, ali gradski inspektor Javert (Russell Crowe) će učiniti sve da ulovi odbjeglog zatvorenika.

Osam godina kasnije Jean živi pod imenom Monsieur Madeleine, te je vlasnik tvornice i gradonačelnik Montreuil-sur-Mera. Otkriveno je da je jedna radnica u tvornica, Fantine (Anne Hathaway), šalje novac svojoj nezakonitoj kćeri Cosette koja živi sa beskrupuloznom obitelji Thénardiers, krčmarima (Helena Bonham Carter i Sacha Baron Cohen) i njihovom kćeri Époninom. Fantine biva otpuštena te postaje kurtizana u očajničkoj namjeri da spasi kćer. Javert ju kasnije uhiti zato što se obranila od nasilnog čovjeka, ali ju Jean spasi. Fantine ubrzo umire od iscrpljenosti a Jean se odlučuje pobrinuti za Cosette.

Devet godina kasnije Jean i Cosette žive u Parizu gdje je upravo u tijeku srpanjska revolucija 1832. godine. Studenti Marius Pontmercy i Enjolras zajedno sa Gavrochem, koji je sin krčmara Thenardiersa, diskutiraju o revoluciji. Marius u prolazu spazi Cosette, sada mladu ženu, te se zaljubi na prvi pogled. Eponine simpatizira Mariusa te kasnije umire na barikadama. Cosette i Marius se kasnije vjenčaju a Jean im ispriča svoju prošlost.

Od svih shema boja, povijesno utemeljenih dvorogih šešira i revolucionarnih rozeta, nijedan kostim u ovom filmu nije slučajan. Na primjer, korištenje boja Francuske zastave bio je simbol preuzet iz umjetnosti vremena.

Jean Valjean

Jean kao zatvorenik nosi crvenu uniformu, no čim postane dio vanjskog svijeta nosi oderane rage. Kada se obogati i postane ugledan čovjek nosi odijela u nijansama sive i plave boje koje portretiraju njegovu opuštenost i smirenost kao slobodnog građanina.



Fantine

U početku filma odjevena je u nježne ružičaste i nijanse lavande, no čim njen društveni položaj pada i njena garderoba preuzima grimizne boje. Dok je radila u tvornici nosila je plavu maramu koja podsjeća na ogrtač koji nosi Madonna u umjetnosti. Plava je očigledno povezana s kreposću te je zato i odabrana da prezentira radnice u tvornici.





Cosette

''Cosette je bila kao cvijet'' - to je razlog zašto su je najčešće odijevali u boje breskve i ljiljana i svih boja koje se mogu naći u vrtu. Cosette je ogledalo Eponini; kao djevojčica je bila u tamnim poderanim haljinama dok je kao djevojka bogato odjevena. Eponinina priča je upravo suprotna; kao dijete je bila mala lutkica u dražesnim haljinama dok kao odrasla nosi staru i iznošenu haljinu. Kada Cosette prvi put ugleda Mariusa na tržnici na glavi nosi šeširić od nabrane ružičaste svile koji simbolizira aureolu. Kasnije, njena je spavaćica nježno obrubljena motivima ljiljana, vinove loze i drugog cvijeća.







U Cosettinoj vjenčanici vidi se igra svjetla i sjene. Haljina je od bijelog muslina, ispod kojega je ružičasta tkanina s naznakom narančaste pa se haljina čini pomalo boje breskve.



Eponine

Kao djevojčica bila je savršeno odjevena no obiteljska se situacija promijenila te kao djevojka nosi staru haljinu. U kreiranju njenih kostima koristili su prozirne materijale jer su pogodni za igranje svjetla i sjena te ih se može stavljati u više slojeva.



Thenardiersi

Njihovi kostimi imaju razuzdane boje, uzorke i teksture. Gospodin Thenardier nosi jaknu u stilu Napoleona Bonapartea indicirajući da se borio u Waterloou. Gospođa Thenardier nosi raznobojne kostime u patchwork stilu, kovrčavu i raščupanu plavu kosu i razne ukrase u njoj.



Tehnički zahtjevi

Po prvi put u mjuziklima glumci su pjevali uživo u scenama na setu. To je stvorilo novi izazov za kreiranje kostima. Materijal tafetta nije mogao biti korišten jer je previše šuškav, ali srećom ovo povijesno razdoblje nije bilo doba svile i taffete. Svila je smatrana tkaninom aristokracije te je odbačena kao dio starog režima, a iz Indije je donešena nova tkanina - pamuk, koja je tada smatrana ljepšom od svile. Muslin i pamuk bili su najpopularniji u ovom periodu.

Trebalo je kreirati kostime za 4000 ljudi, a posebna je pozornost stavljena na detalje poput iznošenih i starih tkanina. Haljine i jakne su se posebno bojale, posvijetljivale i na dijelovima spaljivale ili prljale ne bi li postigle iluziju stare odjeće, iznošene i uništene s vremenom.

Oznake: Kostimi kroz film

Serija u šest dijelova Ponos i predrasude napravljena je prema istoimenom romanu Jane Austen. Radnja se vrti oko obitelji Bennet; gospodina i gospođe Bennet i njihovih pet kćeri: Jane, Elizabeth, Mary, Kitty i Lydie. Ovo nije jedina ekranizacija, postoji film iz 1940. i 2005. godine. Kostimi u verziji iz 1940. nisu povijesno odgovarajući, a verzija iz 2005. je filmski prilagođena mlađoj generaciji, tako da se gubi poanta. Verzija iz 1995. glasi kao najbolja pa sam baš nju odabrala da analiziram kostime. Glavne likove portretiraju Jennifer Ehle, Colin Firth, Susannah Harker, Crispin Bonham-Carter i Julia Sawalha.



Budući da je ovo kostimirana drama, kreiranje kostima zahtijevalo je puno pozornosti i usmjerenosti detaljima. Radnja filma je početkom devetnaestog stoljeća ili doba Regencije. No, BBC nije imao nikakvih haljina iz ovog doba u zalihi, kostimografkinja Dinah Collin sama je kreirala sve kostime; inspiraciju je tražila u muzejima pokušavajući dobiti autentičnost kostima a ujedno i atraktivnost za modernu publiku.



Kostimi su dizajnirani da odgovaraju karakteru lika. Elizabeth, koja je živahna i vedra, nosila je udobne haljine zemljanih tonova. Ostale sestre nosile su haljine kremastih boja koje su naglašavale njihovu čednost i jednostavnost, dok su Bingleyeve sestre prikazane u haljinama bogatijih boja s perjem u kosi. Također, sestre Bennet često su nosile haljine sa uzorkom dok su si Bingleyeve sestre mogle priuštiti haljine za pravim vezom.





Sestre Bingley u jakim bojama, turbanom i perjem: potpuna suprotnost jednostavnim muslinskim haljinama sestara Bennet.





Elizabeth je nosila tri smeđe perike naizmjenice zato što je njena prirodna kosa plava. Jane su kosu malo posvijetlili, zato da bi bila u kontrastu sa Elizabethinom, i uredili u grčke kovrče naglašavajući time njenu prirodnu ljepotu. Mary, najobičnijoj od sestara, crtali su pjege po licu a kosu su joj mazali gelom da bi izgledala neoprano i time doprinjela ružnoći lika. Kitty i Lydia su bile premlade i preživahne da bi im sluškinje uređivale kosu pa su nosile jednostavne frizure.





Elizabeth često nosi odjevni predmet preteći boleru zvan ''spencer'' koji je bio prilično popularan u ovo doba.





Colin Firth (gospodin Darcy) je osobno sudjelovao u odabiru svojih kostima odabirući tamnije boje dok je smeđe nijanse ostavljao Bingleyu. Producenti su Darcyja zamislili kao tamnog pa je Colin morao svoju kosu, obrve i trepavice bojati u tamniju boju.



''Scena na jezeru'' je najpoznatija scena ove adaptacije romana u kojoj se Darcy vraća s plivanja u jezeru i pritom susreće Elizabeth. Ova scena ne postoji u romanu, ali ju je Davies napisao želeći napraviti ''smiješan trenutak u kojem Darcy pokušava zadržati svoje dostojanstvo iako je neprikladno odjeven i potpuno mokar''. Ova ju scenu Colin isprva trebao izvesti potpuno nag, ali BBC to nije odobrio a i on je bio nervozan zbog toga. Naposlijetku je bio odjeven u lanenu košulju, kratke hlače i čizme.

Britanski časopis The Guardian opisao je ovu scenu kao „jedan od najnezaboravnijih trenutaka u povijesti britanske televizije“.

Cheryl L. Nixon napisala je u svojoj knjizi Jane Austen in Hollywood da ova scena simbolizira Darcievo ''otkrivanje svojih emotivnih sposobnosti'' izražavajući pritom ''Romantičnu povezanost s prirodom, uzdizanje doma gdje on može plivati potpuno nag čisteći pritom društvene predrasude i otkrivajući ljubav prema Elizabeth.''



Serija završava dvostrukim, zimskim, pirom; Jane se udaje za gospodina Bingleya a Elizabeth za Darcyia. Njihove vjenčanice odražavaju modu vremena, bijele su boje i jednostavnog kroja. Janeina je sniježno bijela i V-izreza dok je Elizabethina prljavo bijela ovalnog izreza.



Ova je serija izvrsno kostimirana. Haljine su povijesno utemeljene, zanimljiva dizajna i savršeno karakteriziraju osobnost i socijalni status svakog lika.

Oznake: Kostimi kroz film

Christiane F. – Wir Kinder vom Bahnhof Zoo (Mi djeca s kolodvora Zoo) je film iz 1981. u režiji Ulricha Edela koji portretira drogerašku scenu u zapadnom Berlinu 1970.ih. Film je baziran na istoimenoj ne-fiktivnoj knjizi koju su napisali novinari Kai Hermann i Horst Rieck na temelju svjedočenja Christiane Felscherinow. Film je odmah stekao kultni status koji drži i danas .



I film i knjiga su stekli kultni status odmah nakon objavljivanja, te su podignuli svijest o ovisnosti o heroinu. Popularnosti filma je pridonijela prisutnost Davida Bowiea u ulozi samog sebe i glavnog kompozitora glazbe u filmu. Bowieva glazba iz 1976.-77. je ukomponirana u film zato što je on bio Christianin idol i omiljeni pjevač djece s kolodvora Zoo. Film je šokirao europsku publiku. Pošast heroina koja je zahvatila zapadnu Europu 1970.ih tek je sad iznijeta na svjetlo dana, nakon što je ubila značajan broj europske mladeži. Film je vrlo realno prikazao heroinsku ovisnost : od fiksanja, ponašanja pod utjecajem droge, odvikavanja, mršavljenja tijela do smucanja po prljavim kolodvorima i mračnim ulicama, scene suviše poznate stanovnicima urbanih europskih gradova Njemačke, Francuske, Nizozemske, Belgije i Italije tih godina.







Christiane i njeni prijatelji su prikazani kako gube svijest u oronulim kupaonicama usred urina, povraćotine i krvi, ubrizgavajući i potom čisteći šprice direktno iz wc školjke, te povraćajući i potom spavajući na tome. Šokantno je bilo i to da su narkomane često zamišljali kao starije, odrasle ljude, kao što je bilo prikazano u pjesmama Lou Reeda, dok su ustvari diskoteke bile pune djece od dvanaestak godina.



Film prikazuje sumornu, ali depresivno realističnu sliku zapadnog Berlina. Berlin danas je prilično drugačiji i većina znamenitosti iz filma (kolodvor Zoo, Bullowbogen, diskoteka Sound) su uništeni ili potpuno preuređeni.

Film završava posvetom Atzeu, Axelu, Babsi i svima ostalima kojima je nedostajalo snage i sreće da prežive.



Ulogu Christiane dobila je četrnaestogodišnja Natja Brunckhorst. Christianin izgled kroz film se mijenja i prilagođava njenom stupnju ovisnosti. Njena duga smeđa kosa, pune usne i nevino dječje lice uopće ne odaju da će ubrzo postati ovisnik o heroinu.Već s dvanaest godina uvijek našminkana, u uskim trapericama, maminim štiklama i srebrnoj glam jakni provodi večeri u Soundu. U početku često nosi bijelu košulju i crni prsluk.





Ona i njene prijateljice su obučene u skladu s razdobljem glam rocka, a Christiane čak nosi i crvenu jaknu na kojoj piše Bowie, jer je obožavala David Bowiea. Christiane se željela uklopiti i djelovati starije nego što je, ovako skockana djelovala je kao da ima 16 godina. Stalno nosi uske traperice, koje su bile nešto kao znak prepoznavanja među fikserima, jer su svi bili mršavi.





Većina odjeće koju je nosila Christiane došla je iz vlastitog ormara kostimografkinje Myrella Mondriaan i second-hand shopova u Berlinu, iz kojih je i ''bowie'' jakna na koju je Mondriaan sama prišila slova.



Odijevanje Natje Brunckhorst se pokazalo prilično teškim, Modriaan je izjavila '' Natja je bila tako mala da smo za nju morali napraviti lažne silikonske grudi kako bi popunila majicu. Bila je tako mršava da je često morala nositi tajice ispod traperica.'' Film je sniman u studenom 1980. godine u Berlinu, koji je u to doba godine vrlo hladan pa nisu imali previše opcija što se tiče kostima.



Na svoj 14. rođendan Christiane je obojala kosu u crveno. To je označavalo jednu promjenu, prekretnicu, na svoj četrnaesti rođendan se prvi put fiksala. Tu počinje njeno otklizavanje sve dublje i dublje. Natjinu su kosu sprejem bojali u crveno svaki dan snimanja.



Veliku ulogu u Christianinu izgledu igraju i jakne, koje su sve vrlo cool. U početku je stalno nosila srebrnu i ''bowie'' jaknu, dok kasnije najčešće nosi traper jaknu.



Ona, a i ostali često nose tanke marame, koje su labavo zavezane.



Kasnije se oblači sofisticiranije, crne traperice, crnu majicu, tanki crveni remen i opet srebrna jakna.



Pri kraju filma, duboko u ovisnosti, uopće ne razmišlja o oblačenju i šminkanju, pa je srebrnu jaknu zamijenio dugačak kožni kaput.



Unatoč sjajnim kostimima i glazbi, ovaj film prije svega prikazuje mračnu stranu Berlina 1970.ih.

Oznake: Kostimi kroz film

Film The Duchess je baziran na biografiji Georgiane Cavendish, vojvotkinje od Devonshirea koju je napisala Amanda Foreman. Georgianu je glumila Keira Knightley, a vojvodu Ralph Fiennes. Film je režirao Saul Dibb.

Radnja filma je u kasnom 18. stoljeću, točnije od 1774. do 1792. Georgiana je bila poznata po svojoj ljepoti i smislu za modu, no s druge strane dugovi i kockanje bili su joj na sramotu. U braku je sa nezainteresiranim i nešto starijim vojvodom od Devonshirea. Unatoč vojvodovoj nevjeri, uspjela je postati modna ikona, brižna majka, mudar politički manipulator i miljenica običnih ljudi. Dok se oporavljala od suprugove afere sa njenom najboljom prijateljicom, i sama si je našla zabavu - ljubavnika Charlesa Greya, budućeg premijera s kojim je kasnije imala kćer Elisu.



The Duchess u vogueu.


Kostime je dizajnirao Michael O'Connor koji se trudio da budu što autentičniji. Ukrasi i porubi na haljinama bili su ručno šivani, kao što bi bili u 1770.ima. I donje rublje je bilo detaljno izrađeno; čarape, korzeti i podsuknje. Jedini aspekt mode kojeg se Michael nije držao bilo je Georgianski ukus za meku zaobljenost u kroju haljina i linija. No takva autentičnost nebi pristajali Keiri zato što je vitke figure. Za svaku scenu postojalo je detljan popis odjevnih predmeta koje je Georgiana nosila ; čarape, satenske cipele, steznik, podsuknje i naravno haljine kojih je samo za Georgianu u filmu bilo 27. Svaka je dizajnirana da Keiri pomogne da se uživi u doba radnje i lik kojeg glumi.



Moda je bila jedina moguća karijera za aristokratkinju toga doba, a Georgiana je odmah prihvatila ulogu i dominirala svijetom mode u Engleskoj. Bila je pionir u nošenju visokih frizura sa perjem. No Georgiana je također voljela privatnost svoga doma te često nosi i jednostavne haljine inspirirane neoklasicizmom.

U vrijem kada se bavila politikom i odjeća je bila odgovarajuća odielo za jahanje, kaputić inspiriran militery stilom te šalovi od krzna lisice - koji su bili asocijacija na Charlesa Jamesa Foxa, političara i njenog prijatelja.

Georgiana je prvo prikazana kao mlada djevojka odjevena u staromodnu haljinu, s vrpcom u kosi te svježeg lica. Nakon što se udala za vojvodu oblači se sofisticiranije, obrazi su rumeni, kosa napudrana a haljine raskošne i bogatih boja.

Mislim da je u ovom filmu savršeno prikazan prijelaz između raskoši i razrađenih detalja na haljinama, visokih frizura i teške šminke rokokoa na jednostavnost neoklasicizma, nježne lokne i prirodnu šminku. Taj prijelaz najćešće nije dobro odrađen u filmovima, no u ovome se filmu vidi savršeno. Važnu ulogu ima i polonaise koji je prijelazni oblik haljine, a karakterizira baš ovo razdoblje.Samo obratite pozornost na detalje koji s vremenom postaju cjeline te potpuno drugačija moda.







Georgianina vjenčanica







Georgianina brokatna trudnička haljina





-plava trudnička haljina s krznom





- plava haljina '' Kraljice mode ''

Dok je nosila ovu haljinu u filmu rekla je '' Postoje samo dva primjerak ove rijetke ptice poznate čovjeku. Jedna je očigledno završila na vrhu moje glave. A druga vodi poslove u Toriju. ''







- ljubičasta haljina za kazalište





- plava ''fox'' uniforma





- Georgianina haljina boje koralja







Kao što vidite i Georgianina frizura se s vremenom mijenjala. U početku je nosila meke, djevojačke lokne, nakon udaje visoke, bujne i sofisticirane frizure, a kasnije, slijedeći modu, počinje nositi bujne kovrče koje zaokružuju lice, poput ovih ispod :





Skica za frizure i šešire :



Ostale haljina, ne imanje važne :

- prugasta haljina



- Plavo bijela haljina














- Georgiana u ogrtaču



Elizabethine haljine :

Oznake: Kostimi kroz film, 18. stoljeće. Georgiana Vojvotkinja od Devonshirea

Doba nevinosti (eng. The Age of Innocence) je film Martina Scorsesea iz 1993. s Danielom Day-Lewisom, Michelle Pfeiffer i Winonom Ryder u glavnim ulogama. Film je adaptacija istoimenog romana Edith Wharton.



Radnja filma je u New Yorku. Newland Archer (Daniel Day-Lewis) je imućni odvjetnik, zaručen za May Welland (Winona Ryder), lijepu, ali konvencionalnu aristokratkinju. Newland počinje dovoditi u pitanje život koji je planirao nakon dolaska Mayine rođakinje, egzotične i profinjene grofice Ellen Olenske (Michelle Pfeiffer). Ellen traži razvod od svog nasilnog muža, poljskog kneza, koji ju je izopćio iz društvenog života, a i njezina obitelj se boji skandala. Kako se Newland sve više zanima za Ellen, koju uvjerava da ne traži razvod, njegove iluzije o društvu kojem pripada se razbijaju, a njegov brak s May se raspada. Hoće li slijediti društvene konvencije ili svoje srce?

Kostime za film dizajnirala je Gabriella Pescucci. Sudeći po kostimima radnja je u kasnim 1870.ima, 1877. možda.

Modu kasnim 1870.ih karakterizira blagi bustle, haljine su uske i slijede liniju tijela. Također, modu 1870.ih obilježava utjecaj rokokoa i 18. stoljeća. To možemo vidjeti i u bogatstvu i raskoši haljina toga perioda.

Haljina koju je grofica Olenska nosila na zabavu u čast svog dolaska najbolje prikazuje kako je prihvačena u njujorkškom društvu. Nosila je grimizno crvenu haljinu, jednostavnog kroja, ali upečatljive boje. Dok su ostale dame nosile haljine blagih i neupadljivih boja, ne prizivajući time pozornost na sebe, Olenska je odabrala jarko crvenu boju koja naglašuje njenu nekonvencionalnost i egzotičnost.



Boje popularne u tom periodu bile su delikatne nijanse poput svijetloplave, lila, sive, bijele i ružičaste. No budući da ovdje pričamo o kasnim 1870.ima koje su imale utjecaj i na modu 1880.ih, uz već spomenute boje, popularnost dobivaju i tamnije nijanse poput zlatnosmeđe, tamonoplave, plavoljubičaste i zelene.



Ostale haljine koje je nosila grofica Olenska : Olenska je nosila daleko raskošnije haljine od May, ali ona je i sama bila utjelovljenje elegancije i sofisticiranosti, te joj jednostavni dizajni ne bi pristajali.





Haljine koje je nosila May Welland su pristojnije, jednostavnije, svjetlijih boja i manje raskošne. Ona je jednostavan lik, po ničemu poseban te joj i takve haljine najbolje pristaju. Sve dnevne haljine su stroge i zakopčane do grla, što ukazuje na njenu moralnost i konvencionalnost. Njena vjenčanica joj je kasnije poslužila kao večernja haljina, uz neke dodatke. U to je doba bio običaj mladenki u New Yorku da svoju vjenčanicu još nekoliko godina nose u druge svrhe. Pa čak i bogate mlade.

Haljina za zaruke





Haljina za večeru, ljubičaste boje i pomalo dramatična.









Kostimi u ovom filmu su sukladni s vremenom radnje, ali nisu osobiti ili specijalni, i ne oduzimaju dah, ali po pravilu jesu.

Oznake: Kostimi kroz film