Marketing
Kostimi kroz film :Christiane F. Mi djeca s kolodvora Zoo
Christiane F. – Wir Kinder vom Bahnhof Zoo (Mi djeca s kolodvora Zoo) je film iz 1981. u režiji Ulricha Edela koji portretira drogerašku scenu u zapadnom Berlinu 1970.ih. Film je baziran na istoimenoj ne-fiktivnoj knjizi koju su napisali novinari Kai Hermann i Horst Rieck na temelju svjedočenja Christiane Felscherinow. Film je odmah stekao kultni status koji drži i danas .
I film i knjiga su stekli kultni status odmah nakon objavljivanja, te su podignuli svijest o ovisnosti o heroinu. Popularnosti filma je pridonijela prisutnost Davida Bowiea u ulozi samog sebe i glavnog kompozitora glazbe u filmu. Bowieva glazba iz 1976.-77. je ukomponirana u film zato što je on bio Christianin idol i omiljeni pjevač djece s kolodvora Zoo. Film je šokirao europsku publiku. Pošast heroina koja je zahvatila zapadnu Europu 1970.ih tek je sad iznijeta na svjetlo dana, nakon što je ubila značajan broj europske mladeži. Film je vrlo realno prikazao heroinsku ovisnost : od fiksanja, ponašanja pod utjecajem droge, odvikavanja, mršavljenja tijela do smucanja po prljavim kolodvorima i mračnim ulicama, scene suviše poznate stanovnicima urbanih europskih gradova Njemačke, Francuske, Nizozemske, Belgije i Italije tih godina.
Christiane i njeni prijatelji su prikazani kako gube svijest u oronulim kupaonicama usred urina, povraćotine i krvi, ubrizgavajući i potom čisteći šprice direktno iz wc školjke, te povraćajući i potom spavajući na tome. Šokantno je bilo i to da su narkomane često zamišljali kao starije, odrasle ljude, kao što je bilo prikazano u pjesmama Lou Reeda, dok su ustvari diskoteke bile pune djece od dvanaestak godina.
Film prikazuje sumornu, ali depresivno realističnu sliku zapadnog Berlina. Berlin danas je prilično drugačiji i većina znamenitosti iz filma (kolodvor Zoo, Bullowbogen, diskoteka Sound) su uništeni ili potpuno preuređeni.
Film završava posvetom Atzeu, Axelu, Babsi i svima ostalima kojima je nedostajalo snage i sreće da prežive.
Ulogu Christiane dobila je četrnaestogodišnja Natja Brunckhorst. Christianin izgled kroz film se mijenja i prilagođava njenom stupnju ovisnosti. Njena duga smeđa kosa, pune usne i nevino dječje lice uopće ne odaju da će ubrzo postati ovisnik o heroinu.Već s dvanaest godina uvijek našminkana, u uskim trapericama, maminim štiklama i srebrnoj glam jakni provodi večeri u Soundu. U početku često nosi bijelu košulju i crni prsluk.
Ona i njene prijateljice su obučene u skladu s razdobljem glam rocka, a Christiane čak nosi i crvenu jaknu na kojoj piše Bowie, jer je obožavala David Bowiea. Christiane se željela uklopiti i djelovati starije nego što je, ovako skockana djelovala je kao da ima 16 godina. Stalno nosi uske traperice, koje su bile nešto kao znak prepoznavanja među fikserima, jer su svi bili mršavi.
Većina odjeće koju je nosila Christiane došla je iz vlastitog ormara kostimografkinje Myrella Mondriaan i second-hand shopova u Berlinu, iz kojih je i ''bowie'' jakna na koju je Mondriaan sama prišila slova.
Odijevanje Natje Brunckhorst se pokazalo prilično teškim, Modriaan je izjavila '' Natja je bila tako mala da smo za nju morali napraviti lažne silikonske grudi kako bi popunila majicu. Bila je tako mršava da je često morala nositi tajice ispod traperica.'' Film je sniman u studenom 1980. godine u Berlinu, koji je u to doba godine vrlo hladan pa nisu imali previše opcija što se tiče kostima.
Na svoj 14. rođendan Christiane je obojala kosu u crveno. To je označavalo jednu promjenu, prekretnicu, na svoj četrnaesti rođendan se prvi put fiksala. Tu počinje njeno otklizavanje sve dublje i dublje. Natjinu su kosu sprejem bojali u crveno svaki dan snimanja.
Veliku ulogu u Christianinu izgledu igraju i jakne, koje su sve vrlo cool. U početku je stalno nosila srebrnu i ''bowie'' jaknu, dok kasnije najčešće nosi traper jaknu.
Ona, a i ostali često nose tanke marame, koje su labavo zavezane.
Kasnije se oblači sofisticiranije, crne traperice, crnu majicu, tanki crveni remen i opet srebrna jakna.
Pri kraju filma, duboko u ovisnosti, uopće ne razmišlja o oblačenju i šminkanju, pa je srebrnu jaknu zamijenio dugačak kožni kaput.
Unatoč sjajnim kostimima i glazbi, ovaj film prije svega prikazuje mračnu stranu Berlina 1970.ih.
Post je objavljen 21.11.2012. u 15:03 sati.