Film Les Miserables snimljen je prema istoimenom romanu Victora Hugha napisanom 1862. godine. Hrvatski naziv glasi ''Jadnici'' i knjiga je vrlo zanimljiva, a takav je i film. Radnja se proteže od 1815. do 1832. godine.
Priča počinje 1815. godine kada Jean Valjean (Hugh Jackman) prekrši svoju uvjetnu kaznu na koju je osuđen zato što je ukrao komad kruhe za svoju gladnu sestru. Nitko mu ne želi ustupiti prenočište zato što znaju da je osuđenik, no, Jeanova se sreća mijenja kada mu biskup odluči pomoći. Jean si obećava novi početak i pošten život pomažući drugima pod novim identitetom, ali gradski inspektor Javert (Russell Crowe) će učiniti sve da ulovi odbjeglog zatvorenika.
Osam godina kasnije Jean živi pod imenom Monsieur Madeleine, te je vlasnik tvornice i gradonačelnik Montreuil-sur-Mera. Otkriveno je da je jedna radnica u tvornica, Fantine (Anne Hathaway), šalje novac svojoj nezakonitoj kćeri Cosette koja živi sa beskrupuloznom obitelji Thénardiers, krčmarima (Helena Bonham Carter i Sacha Baron Cohen) i njihovom kćeri Époninom. Fantine biva otpuštena te postaje kurtizana u očajničkoj namjeri da spasi kćer. Javert ju kasnije uhiti zato što se obranila od nasilnog čovjeka, ali ju Jean spasi. Fantine ubrzo umire od iscrpljenosti a Jean se odlučuje pobrinuti za Cosette.
Devet godina kasnije Jean i Cosette žive u Parizu gdje je upravo u tijeku srpanjska revolucija 1832. godine. Studenti Marius Pontmercy i Enjolras zajedno sa Gavrochem, koji je sin krčmara Thenardiersa, diskutiraju o revoluciji. Marius u prolazu spazi Cosette, sada mladu ženu, te se zaljubi na prvi pogled. Eponine simpatizira Mariusa te kasnije umire na barikadama. Cosette i Marius se kasnije vjenčaju a Jean im ispriča svoju prošlost.
Od svih shema boja, povijesno utemeljenih dvorogih šešira i revolucionarnih rozeta, nijedan kostim u ovom filmu nije slučajan. Na primjer, korištenje boja Francuske zastave bio je simbol preuzet iz umjetnosti vremena.
Jean Valjean
Jean kao zatvorenik nosi crvenu uniformu, no čim postane dio vanjskog svijeta nosi oderane rage. Kada se obogati i postane ugledan čovjek nosi odijela u nijansama sive i plave boje koje portretiraju njegovu opuštenost i smirenost kao slobodnog građanina.
Fantine
U početku filma odjevena je u nježne ružičaste i nijanse lavande, no čim njen društveni položaj pada i njena garderoba preuzima grimizne boje. Dok je radila u tvornici nosila je plavu maramu koja podsjeća na ogrtač koji nosi Madonna u umjetnosti. Plava je očigledno povezana s kreposću te je zato i odabrana da prezentira radnice u tvornici.
Cosette
''Cosette je bila kao cvijet'' - to je razlog zašto su je najčešće odijevali u boje breskve i ljiljana i svih boja koje se mogu naći u vrtu. Cosette je ogledalo Eponini; kao djevojčica je bila u tamnim poderanim haljinama dok je kao djevojka bogato odjevena. Eponinina priča je upravo suprotna; kao dijete je bila mala lutkica u dražesnim haljinama dok kao odrasla nosi staru i iznošenu haljinu. Kada Cosette prvi put ugleda Mariusa na tržnici na glavi nosi šeširić od nabrane ružičaste svile koji simbolizira aureolu. Kasnije, njena je spavaćica nježno obrubljena motivima ljiljana, vinove loze i drugog cvijeća.
U Cosettinoj vjenčanici vidi se igra svjetla i sjene. Haljina je od bijelog muslina, ispod kojega je ružičasta tkanina s naznakom narančaste pa se haljina čini pomalo boje breskve.
Eponine
Kao djevojčica bila je savršeno odjevena no obiteljska se situacija promijenila te kao djevojka nosi staru haljinu. U kreiranju njenih kostima koristili su prozirne materijale jer su pogodni za igranje svjetla i sjena te ih se može stavljati u više slojeva.
Thenardiersi
Njihovi kostimi imaju razuzdane boje, uzorke i teksture. Gospodin Thenardier nosi jaknu u stilu Napoleona Bonapartea indicirajući da se borio u Waterloou. Gospođa Thenardier nosi raznobojne kostime u patchwork stilu, kovrčavu i raščupanu plavu kosu i razne ukrase u njoj.
Tehnički zahtjevi
Po prvi put u mjuziklima glumci su pjevali uživo u scenama na setu. To je stvorilo novi izazov za kreiranje kostima. Materijal tafetta nije mogao biti korišten jer je previše šuškav, ali srećom ovo povijesno razdoblje nije bilo doba svile i taffete. Svila je smatrana tkaninom aristokracije te je odbačena kao dio starog režima, a iz Indije je donešena nova tkanina - pamuk, koja je tada smatrana ljepšom od svile. Muslin i pamuk bili su najpopularniji u ovom periodu.
Trebalo je kreirati kostime za 4000 ljudi, a posebna je pozornost stavljena na detalje poput iznošenih i starih tkanina. Haljine i jakne su se posebno bojale, posvijetljivale i na dijelovima spaljivale ili prljale ne bi li postigle iluziju stare odjeće, iznošene i uništene s vremenom.