MODESTI BLEJZ

Piše N1: "Ono što se u lipnju 2015. činilo smiješnim - konkretno demantij spornog satiričnog teksta "Hitna pomoć oživljavala Bujanca nakon vijesti o zapljeni kokaina vrijednog 44 milijuna eura", u kojemu Bujančevi odvjetnici demantiraju svako napisano slovo uz napomenu da se radi o netočnoj tvrdnji - moglo bi postati smrtno ozbiljno. Točnije, mogla bi to biti "smrt satiri i sloboda medijima", po zamislima ekstremista iz tzv. Hrvatskog etičkog sudišta."

Boris Dežulović: Gotovinski krediti

"Neupućenom nekom to bi moglo izgledati barem neobično, ako već ne kretenski, da se ozbiljan odrasli muškarac, k tomu ministar u vladi – štoviše, sâm ministar policije – na Fejsu kurči selfiejem s idolom poput Krune Jurčića s Mourinhom. U Republici Hrvatskoj, međutim, zajednička fotografija s Generalom funkcionira kao potvrda o domoljublju, certifikat o moralnoj čistoći. Sam rimski papa nema ovdje autoritet kakav ima murterski uzgajivač tunja Ante Gotovina."

Viktor Ivančić: Smrt ministra kulture

‘Zar nije apsolutno abnormalno da jedan hrvatski grad bude proglašen europskom prijestolnicom kulture, a da hrvatski ministar kulture na to ne reagira ni jednom jedinom riječju?’

Viktor Ivančić: Satiracija

"Dovoljno je, tako, da se Zlatko Hasanbegović ceremonijalno samoetiketira kao protivnik fašizma da bismo ga ne samo amenovali za dužnost ministra kulture, nego i sve one koji to smatraju najprozirnijim gestom političke mimikrije proglasili izdajnicima i protudržavnim elementima.
Ipak, građanka nezgodno reagira na prijetnje. Drži ih protugrađanskim i zapravo prostačkim nasrtajima na svoj građanski habitus. Zastupniku Kovačiću se termin ‘fašizacija’ ne mora dopadati, njegovo korištenje može kvalificirati pogrešnim, zlonamjernim ili čak pokvarenim, ali nešto je posve drugo kada mu pripisuje ‘protudržavni’ naboj, smatra građanka, i na taj način kritiku vlasti kojoj pripada proglašava ilegalnom.
Stoga je, nemajući druga posla, skovala priručnu definiciju za osobnu upotrebu: jedan od najeklatantnijih vidova fašizacije hrvatskoga društva jest optuživanje za izdajstvo onih koji tu fašizaciju registriraju. Upravo dok etiketira skupine i pojedince koji ‘rade isključivo protiv hrvatske države’, dok obavlja prozivku za nacionalnu izdaju, zastupnik Kovačić utjelovljuje fenomen koji je, po njegovu cijenjenom sudu, nespojiv s hrvatskim društvom.''
"Nije to obična komedija zabune, zaključila je građanka, događa se specifičan oblik invazivne inverzije, nešto poput oživotvorenja onih legendarnih Orwellovih parola prema kojima je istina laž, sloboda ropstvo, a kurac palac. Dosta je začuđujuće što se dugi noževi bruse na satiričkome (tj. ‘satiričkome’) predlošku, čini se građanki, no nema dvojbe da se trenutna taktika bazira baš na tome: s jedne strane zbrišeš satiru uz optužbu da se njome širi mržnja, a s druge širiš mržnju uz obrazloženje da je to satira."

Gruzija: Procurio seks-video političarki, javnost - stala na njihovu stranu

Sredinom ožujka na YouTube su procurile video-snimke dviju političarki iz Gruzije koje su se seksale s muškarcima koji nisu bili njihovi muževi. Osobe koje su objavile ove videe uputile su prijetnje protiv još četiriju osoba - troje političara i novinara - zatraživši ostavke ovih četvero do 31. ožujka. No, dogodilo se iznenađenje - javnost Gruzije suprotstavila se ucjenjivačima, vlastima koje su dopustile da videi procure, kao i prijašnjoj vlasti. » prenosi BBC.

Pa originalni članak u nastavku još donosi:

"Many people chanted 'sex is not a crime'," says the BBC's Natia Abramia (...) In addition to the public reaction, several politicians pre-emptively declared that they had been involved in extra-marital affairs, and while Georgian President Giorgi Margvelashvili was not among them, he did declare that "sex and a sex life are not shameful."

Čovječanstvo uživa u okusu bakalara od davnina. Osim što se konzumirao svjež, tijekom vremena razvijane su metode konzerviranja poput soljenja, dimljenja i sušenja, kako bi se lakše očuvao kroz dulje vremensko razdoblje i transportirao u udaljenije krajeve.

Bakalar je bila jedna od komercijalno najznačajnijih riba tijekom Srednjeg vijeka u Europi. Usoljeni i sušeni bakalar još uvijek je vrlo popularna namirnica u mnogim zemljama, a posebno u Norveškoj, Portugalu i Brazilu.

Komentar Dragana Markovine: Što konkretno za nas znači javni linč mlade pjevačice Nine Kraljić

"Činjenica koju je šira javnost teško razumijevala i zahvaljujući kojoj se tek u posljednje vrijeme bolno suočava s njenim posljedicama, odnosi se na uvjerenje da će se radikalni nacionalizam u jednom trenutku zaustaviti. Da se to nije dogodilo sad je već svima jasno, jednako kao što njegovu zaustavljanju nije pomoglo sustavno ignoriranje problema i širenje uvjerenja kako je riječ o marginalnim pojavama.

Nažalost, kao i na svim drugim poljima društvene stvarnosti, malo tko je ovdje uvažio povijesna iskustva i iskazao razumijevanje povijesnih procesa. Preciznije govoreći, povijest je vrlo jasno pokazala da se u onom trenutku u kojem radikalna desnica počne dijeliti ljude na podobne i nepodobne otvara proces koji u konačnici nužno dovede do toga da se i ljudi koji se nisu ni na koji način bavili političkim i društvenim previranjima nađu u središtu kafkijanskog procesa, kojem ne razumijevaju uzroke, niti razlog zbog kojeg su se našli u njemu.

Paradigmatski primjer ovoga pronalazimo u praktičnom javnom linču Nine Kraljić, koja je izabrana za hrvatsku predstavnicu na Eurosongu."

Vuk Perišić: Zna li Karamarko što je zapravo 'srednjoeuropska tradicija' na koju se poziva?

"Istinska kultura je svugdje, pa i u Srednjoj Europi, sposobnost da se uvriježeni mitovi, vrijednosti i tradicija dovode u pitanje, da se svetinje – raznorazne domovine i ostali podlošci od čipke iz obiteljskih vitrina, uopće ornamenti – izvrgnu ruglu i da se samozadovoljni malograđanski ološ raskrinkava u njegovoj emotivnoj, moralnoj i intelektualnoj bijedi. Kultura koja sebe ne preispituje, koja nije skandalozna – uopće i nije kultura. Takozvane "nacionalne kulture" nemaju tu sposobnost, štoviše, one uporno sebi u spomenar lijepe sličice svojih dosadnih velikana i njihovim nečitljivim epovima zlostavljaju djecu. Kultura može biti samo univerzalna i kozmopolitska, a kada se ponosi svojim nacionalnim ili geografskim okvirima postaje utočište netalenata i politikantska gnjavaža."

Index.hr: Kršćanski psihološki terorizam i zašto ga još uvijek dopuštamo

"Većina velikih društava ne bismo mogli svrstati u kategoriju fundamentalističkih, ali itekako su slijepa za štetu koja religija izaziva. Štoviše, kršćanstvo je kulturna kulisa indoktrinacije, a Biblija i politika idu ruku pod ruku neovisno o tome radilo se o SAD-u ili Hrvatskoj. U svakom slučaju govorimo o teističkom autoritetu većeg ili manjeg intenziteta što isključivo ovisi o struji koja je u datom trenutku na vlasti.

Religijska trauma je nevidljiva jer kamuflira je povlašteni položaj religije u društvu.

Roditelji i dalje imaju pravo vlastitu djecu učiti doktrinama koje su dopuštene neovisno o tome koliko zle, ponižavajuće, diskriminirajuće ili mentalno nezdrave bile. Nije ih "kulturno" propitivati osim ako ne poprime zaista zabrinjavajuće razmjere, a tada je najčešće prekasno za neke."

Pogledajte kako se mijenjala Europa u zadnjih 1000 godina

"Korisnik YouTubea skriven iza nadimka jase333 dao si je jako puno truda i objavio prekrasnu animaciju koja pokazuje kako se mijenjala Europa od 1000. do 2000. godine."

HRT ukinuo Montirani proces zbog širenja mržnje. Na raspored stavili dokumentarac o Papinoj gardi

HRT UKIDA ‘MONTIRANI PROCES’ UZ SULUDO OBRAZLOŽENJE:

"Programsko vodstvo HRT-a svoju odluku temelji na činjenici da se u jednome dijelu scenarija spominje sadržaj koji je neprimjeren emitiranju na Hrvatskoj radioteleviziji i potpuno je u suprotnosti s misijom, vrijednostima i načelima Hrvatske radiotelevizije te smatra da je zloupotrebljena tema satirične emisije za raspirivanje vjerske, nacionalne i druge netrpeljivosti."

Boris Dežulović: Luftwaffe nad Zagrebom

"Njemački padobranac Zlatko Hasanbegović nije, naime, ni nekakav Tomislav Karamarko, ni kojekakav Vaso Brkić ili Mijo Crnoja, da mu se izjave vade iz već zloglasnog „konteksta“, goleme crne jame iz koje zli antifašistoidi već mjesecima crpe skandalozne izjave HDZ-ovih komandosa i sturmbannführera. Nije ministar kulture u Hrvata, daleko bilo, ni kakav violončelist, filolog ili pjesnik jezika bržeg od pameti, pa da mu se omaknuta izjava o desantu na Drvar vadi iz konstruiranog konteksta. Jezik i pamet ministra kulture Zlatka Hasanbegovića pomno su usklađeni, jer on je historiograf s licencom, doktor povijesnih znanosti, povjesničar kojemu Drugi svjetski rat pritom nije samo u općenitom opisu radnog mjesta, već i usko područje stručnog interesa.

Kad tako svoje političke poteze naziva desantom na Drvar, Zlatko Hasanbegović – za razliku od Milijana Vase Brkića, Velimira Bate Bujanca ili, štajaznam, Ivana Vlada Tepeša – vrlo dobro zna što govori: o Drugom svjetskom ratu i operaciji Konjićev skok on zna sve.

Odgovor na optužbe o medijskim čistkama u Hrvatskoj ovaj put nije Hasanbegoviću izvađen iz mračnog nacističkog konteksta, već je on sam - pod punom materijalnom odgovornošću povjesničara i moralnom odgovornošću ministra - za njega izgradio takav kontekst.
(...)
Vrlo svjesno i vrlo kvalificirano Zlatko Hasanbegović se, eto, tri kvarta stoljeća nakon 1945. – „godine najveće hrvatske tragedije“, kako je sam definirao svoj kontekst – javlja kao dobrovoljac za operaciju Rösselsprung. Prostor za zlonamjerno kontekstualiziranje suzio je tako tek na jedno zlonamjerno pitanje: ako je čišćenje hrvatskog novinarstva „desant na Drvar“, i ako se u tako izabranom kontekstu identificirao s nacistima, što je onda točno među njima Zlatko Hasanbegović, gdje je on tog četvrtka ujutro?"

Boris Dežulović: O besmislu hrvatske države

"Kad s pozicije desne ruke Tomislava Karamarka – a u situaciji kad je Karamarko prvi potpredsjednik Vlade ta je desna ruka dovoljno visoko podignuta – Pupovcu, ali i svakome tko se osjeća uplašen i ugrožen, dakle antihrvatski, poručuje ‘neka ode tamo gdje neće biti ugrožen’, Brkić im zapravo poručuje da ‘odu tamo gdje ima države’, negirajući tako svrhu i smisao, dakle samu državnost Republike Hrvatske."

Viktor Ivančić: Evolucija nade

"Kakav krasan kontrapunkt! – skoro je naglas formulirala misao građanka. – Djed hrvatskoga ministra kulture je u doba NDH spašavao „malu Židovku“ od ustaša, a hrvatski ministar kulture pršti od ljubavi prema NDH i ustaškom režimu, želeći se pritom prikazati „protivnikom svih totalitarizama“. Eto zbog čega je „mala Židovka“ toliko potrebna i medijski razglašena: da se pomoću nje obavi denacifikacija ustašofila u vrhu političke vlasti.
(...) „mala Židovka“ je mali modni dodatak, značkica na reveru hinjenoga antifašista. „Mala Židovka“ je sitni ali dobrodošli ornament u ambijentu vladavine maski, gdje se temeljno političko umijeće svodi na lažno predstavljanje."

Nataša Škaričić: HAJKA NA PACIJENTE KAO REFORMA: Zdravstvo će nam biti bolje bez vas groznih ljudi

"Ministar zdravlja Dario Nakić ne odustaje od najbizarnije reforme hitne pomoći za koju smo ikada čuli, vođene idejom da za takvu reformu treba promijeniti pacijente. Ovo je u razgovoru za HTV potvrdio i sam premijer Tihomir Orešković koji je, braneći održivost proračuna, među prvim mjerama spomenuo i promjene u organizaciji bolničke hitne pomoći.

Nakić se, podsjetimo, rukovodi i javno operira s podatkom da navodno 60 posto pacijenata koji dolaze na hitni bolnički prijem uopće nisu hitni slučajevi, već su agresivni lukavci koji zaobilaze ili preskaču stepenice javnog zdravstva - prvenstveno obiteljske liječnike - da bi bez čekanja i birokratskih procedura dobili liječničku pomoć i time bezobzirno opteretili bolničku potrošnju.

Tu se odmah vidi prva rupa u ministrovim kompetencijama, jer podatak od famoznih 60 posto bezobraznika, čak i ako je točan, ne govori ništa o uzrocima takve pojave, pa onda ni o mjerama koje treba poduzeti. U ministrovoj je retorici naprosto cijeli golemi intelektualni i moralni krater između polazne činjenice (60 posto ne-hitnih bolesnika na hitnoj), vrijednosnog suda (to su bezobraznici) i normativnog rješenja (pod a. treba ih destimulirati da prilaze hitnoj i pod b.to će smanjiti bolničku potrošnju), no kako taj krater svi zaobilaze, tako ministra ništa ne sprječava da ustrajava u promjenama koje bi mogle ozbiljno ugroziti i zdravstvene radnike i pacijente."

Hrvoje Marjanović: Ne daj se, Nina

"NE POSTOJI ništa ljepše nego kad uzmete potpuno nebitnu temu, iz tko zna kojih je razloga preuveličate, ubacite riječ "domoljublje" i sve magično dobije smisao.

Jedna od tih tema je i odlazak Nine Kraljić na Eurosong s pjesmom čiji autori nisu Hrvati što u prijevodu znači - nema boljeg trenutka da svi zajedno ponovno provjerimo gdje je tko bio '91.

Ili u ovom slučaju '93., kad su hrvatske glasnice krvarile na položajima u Irskoj.

Austrijanci Andreas Grass i Nikola Paryla (Popmache) te Thorsten Brötzmann za Ninu su napravili pjesmu koja s Hrvatskom ima toliko malo veze da se Hrvatsko društvo hrvatskih skladatelja Hrvatske moralo pobuniti jer ovo je toliko nedomoljuban i nehrvatski potez da su u svom pomalo ganutljivom i patriotizmom obojenom obraćanju javnosti MORALI spomenuti da smo našu državnost i nacionalnu opstojnost "skupo platili" te da je moramo braniti i danas, ali ne puškom... Već pjesmom koju šaljemo na Euroviziju?!?

I morate ih voljeti zbog ove tragikomične strasti.

U povijesti Hrvatske baš nitko, ni grupa Put, ni Tony Cetinski, ni Maja Blagdan, ni Boris Novković, ni Vanna ni Nina ni Doris ni Karan, nisu s toliko žara govorili o pjesmi s kojom odlaze na Eurosong. Da, bili su uzbuđeni, željeli su pobijediti i učiniti svoj narod ponosnim, ali nitko u svoj govor nije uspio ubaciti hrvatski identitet, državnost, nacionalnu opstojnost i prodaju u bescjenje. Nedostaju još samo bespuća povijesne zbiljnosti.

Dakle, i sve ovo u priči o odlasku na natjecanje koje se od cirkusa razlikuje samo po broju medvjeda na uniciklu."

Neven Barković: 'Zajedništvo' po Brkiću: Kritičari, začepite gubicu ili se odselite!

"Kraće rečeno: u očima birača ekstremne desnice, koja se na zadnjim izborima s margina društva probila u politički mainstream, Brkiću se neusporedivo više isplati pozivati Srbe da se isele iz Hrvatske negoli, primjerice, objasniti okolnosti u kojima je nastao njegov diplomski rad.

Brkićeva poruka Pupovcu ujedno razotkriva i svu prijetvornost HDZ-ove politike 'zajedništva', ali i navodnog 'antitotalitarizma' kojim se svako malo pohvali šef stranke Tomislav Karamarko. Naime, ako se pod zajedništvom podrazumijeva ideja da bi kritičari vladajućih trebali začepiti gubicu ili, alternativno, iseliti se u Srbiju, onda je svakom razumnom jasno da se iza takvog zajedništva kriju totalitarne tendencije, upravo onakve kakvih se Karamarko javno odriče.
(...)
Jučerašnja Brkićeva zastrašujuća poruka predstavniku jedne nacionalne manjine nije toliko strašna jer ukazuje na konzistentno licemjerje vladajućih, nego zbog pokušaja da na najvišoj političkoj razini progon neistomišljenika postane svakodnevna politička norma. Društvu u kojem predsjednica države za rastuću mržnju prema manjinama optužuje upravo te manjine, a potencijalni ministar branitelja i glavni operativac najjače političke stranke poručuje kritičarima da se isele iz Hrvatske, otvoreno prijeti 'zajedništvo' koje podrazumijeva da bi svatko tko podigne glavu iznad određene razine lako mogao ostati bez nje."

ZATVORILI BALKANSKU RUTU: Slovenija od ponoći propušta samo one s vizom, stroži režim uvodi i Hrvatska

Slovenski premijer Miro Cerar potvrdio je u utorak navečer za Slovensku televiziju da njegova zemlja od ponoći na srijedu zatvara granicu za sve “iregularne migrante” temeljem dogovora EU koji omogućuje spašavanje Schengena i uklanjanje unutarnjih ograda.

Slovenija će od ponoći propuštati samo strance s valjanim osobnim ispravama uz koje će državljani zemalja izvan EU-a morati priložiti schengensku vizu, rekao je Cerar za Slovensku televiziju.

Dogovor na summitu EU-a u Bruxellesu u ponedjeljak je označio početak kraja migrantske krize koja traje od prošle godine i omogućio spašavanje Schengena, rekao je slovenski premijer.

Boris Dežulović: Hrvatska stranka prava na prigovor savjesti

"Nema - primijetili ste odavno tu stvar - većih pičkica od ustaša. Onaj iz Handžar divizije, kako se zove, Zlatko Hasanbegović, već nakon dva-tri novinska teksta izašao pred kamere pa se odrekao i ustaša i Pavelića i NDH - što bi tek bilo da se rodio sedamdeset godina ranije, i da su ga umjesto par kolumnista uhvatili partizani! – a najljući pravaši i glavaši skrušeno na vojnom odsjeku smišljaju prigovore savjesti i traže civilno služenje vojske. Ne bih se ja, recimo, začudio da se sad otkrije i kako su se crnokošuljaši Salepić i Tepeš zajedno pojavili pred komisijom, obojica u crnom, kako spada, pa u malim večernjim haljinama Coco Chanel, držeći se za ruke, objasnili da „zbog svojih moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti“."

"Ginekolog Kolak: Nekim ženama treba grublji kontakt, žao mi je, ali to je moj način"

Marinko Čulić: Kadroviranje škarta

"Dovođenje što nesposobnijih to nacionalistički radikalnijih ministara, zamjenika i pomoćnika moglo bi se objasniti poznatom doktrinom šoka. Prije nego što se snage otpora organiziraju i konsolidiraju, treba ih lupiti još drastičnijim nacionalizmom kako bi ih se obeshrabrilo, a šovinizam učinilo dijelom mejnstrima"

Srećko Pulig: ‘Totalitarna komunistička Jugoslavija’ i ‘demokratska Hrvatska’

"Isprva, činilo se, samo ‘teorijske’ teze o dva povijesna ‘totalitarizma’ – ‘fašističkom’ i ‘komunističkom’ – s kojima se ovdašnje društvo, ako je ‘demokratsko’, mora do kraja obračunati, sada zadobivaju u svojoj punini praktičnu, ‘materijalnu egzistenciju’, u ideološkim i represivnim aparatima vlasti, te diskurzivnim praksama njenih obnašatelja. Patološka želja vladajućih, ne samo u Hrvatskoj, za ‘totalnim’ neprijateljem, kojega treba privesti ‘pravdi’, dead or alive, sada proizvodi novu rundu ‘pomirbenog’ delirija, čiji je zadatak mirenje sa fašizmom.

Ucjenjivačko huškanje na tu nemoguću pomirbu za jedne ima funkciju maske, ideološkog vela, kojim se prekriva odustajanje od ‘stvarnih problema’, artikuliranih od iste te vlasti, ali sada valjda licem u lice. A oni se sastoje od ‘strukturnih reformi’, za koje većina misli kako ih ovo ‘skretanje’ odgađa, a samo manjina vidi da bi ih moglo i pospješiti. Drugi pak govore kako je ‘građanski rat’ prouzročen dubokim podjelama, koje su posljedica nasljeđa dvije ‘totalitarne’ ideologije, u društvu već započeo, a u atmosferi narastajućeg sukoba na nož, i opet neće biti ništa od nužnih ‘strukturnih reformi’. Pomoću ovog ‘paklenog stroja’ podmetnutog u mase vlast je proizvela situaciju prijeloma sa dvostrukim dnom i apologetskim osiguračem, a sve u svoju korist. Hrvatska je tako, s jedne strane duboko podijeljena. I to ne samo na ustaše i ‘partizane’. Već i na one koji bi strasno ganjali te ‘utvare prošlosti’ i one kojima se baš takvi koji ih posvuda vide, kao novi ‘totalitaristi’, čine glavnom preprekom normalizaciji njihova života. Ali, ni to nije sve. S druge strane, Hrvatska je i nasilno ‘duboko ujedinjena’ u prihvaćanju nužnosti ‘strukturnih reformi’, koje im ta ista vlast nameće. A to je osigurač koji u jednom trenutku neće izdržati voltažu koju vlast podiže.

Ideologija aktualne hajke može se i ovako sažeti: riješimo se što brže ‘totalitarista’, provedimo što brže ‘strukturne reforme’, jer to je put bez alternative. A vremena je malo. Dan kada se riješimo i posljednjeg ‘totalitarista’, biti će ujedno i dan objave uspjeha ‘strukturnih reformi’. Naš ‘demokratski’ vođa moći će tada proglasiti kako ‘realno egzistirajući kapitalizam’, koji on neće tako zvati, time ulazi u novu, višu fazu. Uostalom, to i EU od nas traži i očekuje.

Tako su građani još jednom, svojom demokratski nejasnom, iako formalno pravilno izraženom voljom (većina onih koji su izašli na izbore birala je ‘demokrate’), masovno dospjeli u orbitu želje vlasti. Vlast bi, tvrdi ona, da se riješi ‘totalitarista’. I mnogi građani bi izgleda to pozdravili. A početni rezultat kampanje je ‘samo’ taj da je društvo pred ‘građanskim ratom’. U čemu je onda problem? Možda u tome što je sam problem, kako je postavljen, u biti nerješiv, pa ga je moguće beskonačno rješavati, a da on time neće postati manje iluzornim. I eto uvijek ‘novog’ posla za vladajuću političku kastu, koja gubi ikakvu - konstruktivnu ili destruktivnu – ulogu u sve više ‘sektora’ života. A ponajprije u privredi, usmjeravanje koje su preuzeli vanjski centri kapitalske moći.
(...)
Jasno je i zašto se ovdje stalno obnavlja ‘antitotalitaristički’ diskurs. Inzistiranje na ‘totalitarnoj komunističkoj Jugoslaviji’ s jedne i ‘demokratskoj Hrvatskoj’ s druge strane ubija jednim udarcem dvije muhe. S jedne strane delegitimira naš povijesni socijalizam, a s druge omogućava političkoj i naročito intelektualnoj kasti, nekada uglavnom deklarativno ‘marksističkoj’, ugodno presvlačenje i stalno ‘novi početak’ u karijerama fašistoidnih i nacional-liberalnih ideologa. A sve pod firmom ‘dovršetka demokracije’."

NA SJEDNICI VLADE USVOJEN NOVI ZAKON, VOJSKA MOŽE NA GRANICU!

U graničnim patrolama očekujem ljude žabe.

Vlada izglasala mogućnost slanja vojske na granice, Orešković: 'To ne znači da ćemo to sutra učiniti'

Ne, to samo znači da ćete to učiniti.

KOMENTAR RENATA BARETIĆA: Smrt satiri, sloboda cinizmu!

"Prošlog je vikenda, otprilike u isto vrijeme kad su se ispod brončane stražnjice Jelačićevoga konja (Emir se zvao banov konj, jeste li znali za tu usputnu bizarnost?) postrojavala crnokošuljaška Škembar-divizija, u "Lisinskom" je održan performans kulturno-umjetničkog društva "Hrvatsko nacionalno etičko sudište"."

˝Bila nekoć jedna žaba.
Prenosila je ljude preko rijeke.

Jedan je dan do nje došao škorpion.
Rekao joj je da i njega prenese preko rijeke.
Žaba mu je odgovorila da neće jer će je ubosti.
Škorpion ju je molio i preklinjao.
Rekao joj je da ako ubije nju i on umire s njom.
Žaba ga je ipak uzela na leđa i baš kad su bili usred rijeke osjetila je veliku bol u leđima.

I dok su oboje tonuli u smrt, žaba ga u samrtnom hropcu zapita zašto ju je ubo.
Škorpion joj odgovori: "Ja sam škorpion, to mi je u prirodi."

Ezop

Boris Dežulović: Karamarkov poučak ili može li budala biti poglavnik?

"Prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko, u svijetu će biti poznatiji kao otac Karamarkova poučka, logičke vratolomije koja je objasnila kauzalitet svijeta i zauvijek promijenila znanost, filozofiju, politiku i pravo... Ništa više, eto, neće biti isto nakon što je Tomislav Karamarko, pažljivo analizirajući hrvatski javni diskurs i medijsku recepciju svoga kandidata za ministra branitelja, otkrio kako je „indikativno da je cijela priča krenula onog dana kad su ga predložili za ministra“, objasnivši tako zanimljivu slučajnost da je skandal sa sudski dokazanim plagijatorom predloženim za ministra u hrvatskoj Vladi pukao, eto, tek kad je sudski dokazani plagijator predložen za ministra u hrvatskoj Vladi.
(...)
Cijelu ti priču jebem po sto puta! „Koga god se nominira, krene haranga.“ I tako svaki put. Zaista nevjerojatno. Nominiraju lažova i prevaranta, haranga. Nominiraju revizionista i fašistu, haranga. Nominiraju bankrotiranog poduzetnika, haranga. Nominiraju falsifikatora i plagijatora, haranga. Pokreću li, međutim, jalnuški diletanti „harange“ - odnosno one „indikativne cijele priče“ – samo zato što lažove, prevarante i šovene kandidiraju HDZ i Most, ili zato što HDZ i Most kandidiraju samo lažove, prevarante i šovene?"