MODESTI BLEJZ

< listopad, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.




- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

da? SLUŠAONICA 1


Justin Timberlake - Say Something ft. Chris Stapleton

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Al Jazeera Balkan
HRT

*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail



"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Kristina Train - Dark Black

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?


SERIJE





Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory





FILMOVI




Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Kit Harington (aka Jon Snow)



sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

31.10.2011., ponedjeljak

Život i Smrt


Pozdravite Danicu: S njom nas ima sedam milijardi!

"O, biti ili ne biti - to je pitanje:
Da li je ljudskog duha dostojnije
Trpjeti pračke i strijele sudbine nasilne,
Ili oružje dići na more muka
I otporom ih sve zauvijek okončati?
Umrijeti, samo usnuti - i ništa više;
I tim snom reći da smo prekinuli
Naše duše bol i hiljade onih jada
Što ih priroda ljudska nasljeđuje.
To bi nestanak bio da ga čovjek
Svim srcem svojim samo proželjeti može.
Umrijeti, možda usnuti - a usnuti -
Sanjati možda? E, tu je prepreka!
Jer zbog tih snova - koji bi nam u samrtnom
Spavanju mogli dolaziti kad se
Iz ove buke i zbrke života smrtnog
Izvučemo - mi moramo oklijevati.
Zbog toga jadni život naš i jeste
Toliko dug, jer ko bi mogao da snosi
Sve šibe i sve poruge ovoga svijeta,
Nepravde tlačitelja, prezire oholih,
Patnje zbog nipodaštavane ljubavi,
Bezakonje i drskost vlasti, ćuške
Što ih zasluga krotka od bezvrijednih trpi -
Kad bi svako sebi mogao mir i spokoj
Da obezbijedi golim nožem prostim?
Ko bi nosio breme života teškog,
Stenjao i znoj lio, kad nam volju
Sputav'o ne bi strah od nečeg
Poslije smrti - da, te zemlje neotkrivene
Iz čijih međa još se ni jedan putnik
Vratio nije - strah koji nas tjera
Da radije sva ona zla trpimo
Što nas već muče, nego da hrlimo drugim
O kojima baš ništa ne znamo?
Tako svijest stvara kukavice od sviju nas;
I, tako, zdrava i prirodna boja
Sve odlučnosti naše bolešljivo čili
Kad na nju padne taj blijedi prisenak misli;
A poduhvati naši, veliki i smjeli,
U strahu, zato, skreću struje svoje,
I onda gube sam smisao djela."

W.Shakespeare, Hamlet

"Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog.
Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja.
Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.
Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.
Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.
Vrijeme paranja i vrijeme šijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.
Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.
Koja je čovjeku korist od njegovih napora?
Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim.
Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Boga čini od početka do kraja.
Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života.
I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar.
I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje.
Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo.
Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac.
Zato rekoh u sebi: Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin.
Još rekoh u sebi: Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri.
Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost.
I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju.
Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji?
Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega?"

Biblija, Mudrosne knjige, Propovjednik (Kohelet)

"Ako ne poznajemo život, kako možemo poznavati smrt?"
Konfucije

Uz ove spomen dane, svim prijateljima koji su doživjeli gubitak, šaljem saučešće i snagu da izdrže taj bolan i trnovit put. Našim pokojnima mir i slava, a novorođenom životu sva dobrodošlica i sreća. Pred njim se put tek prostire.

- 10:30 - Reci da se čuje (13) - Isprintaj - #

28.10.2011., petak

Stoljeće Mahlera

Iz Mahlerove biografije izdvajam pasus koji veli:

„Beč je na prijelazu stoljeća prolazio kroz značajnu preobrazbu: govorilo se kako je to Europa u malome, laboratorij svijeta. U dobrom i lošem smislu. Moderan je kompas prestao pokazivati prema nebesima. Autoritet Boga, odnosno vladara, potisnut je vladavinom novca. Franjo Josip nakon pedeset godina carevanja podsjeća na pokretni spomenik. Generacija sinova opire se generaciji očeva. Ideali gube smisao zaudarajući na staru kramu – mnogi su znali što ne treba, no nipošto nisu znali što treba. Dakako, zbrku u vrijednosne sudove dovode do krajnosti političke stranke – parlament se tresao od sukoba između zastupnika – mase su prodrle u povijest... No bečki duh nije smio izgubiti svoj glanc – ako se prije propovijedalo: „Situacija je ozbiljna, ali ne i beznadna“, sada je vrijedilo: „Situacija je beznadna, nipošto ozbiljna“. Nostalgija i skepsa prikrivaju se šalama i šarmom. Vino, žene i pjesma... Dakako, iz ´šik` površine izbijaju zloguki znakovi podsvijesti. Psihoanaliza cvate. Iz razgradivog je humusa izbio zamaman ljubičasti cvijet dekadencije.“

Čak i u kontekstu cijelog stoljeća poslije, dade se čitati kao jutrošnje novine.



p.s. Možda još koju o malerima? Ma o njima budem drugi put. Ona beba koja se smije psu koji hrče, ipak mi je nenadmašena vijest dana.


- 20:00 - Reci da se čuje (9) - Isprintaj - #

26.10.2011., srijeda

Čuvanje ovaca i koza

Listajući dnevni tisak za oko mi neki dan zapeo malešni člančić pod naslovom „Uče se čuvanju ovaca i koza“.

Odmah me zaskočilo pitanje kakva je to velika nauka potrebna za čuvati ovce i koze, i kako su naši preci bez te nauke uopće uspijevali očuvati svoja stada? Ta kako su, za ime bložje, oni dobri pastiri u tihoj betlehemskoj noći, uopće znali postupati sa janjčićima i kozlićima?
No nisam dopustila svom uvijek propitujućem umu da me spriječi u potpunom informiranju, i zato nastavih čitanje tog gotovo neprimjetnog tekstića, pometenog u kut dnevnih novina, koji dalje piše ovako: „U srednjoj školi u Obrovcu započela izobrazba za zvanje uzgajivač koza i ovaca, za ukupno 25 polaznika sa područja te županije“.

Aha, znači ipak je riječ o uzgajivačima, a ne čuvarima, jer čuvati i uzgajati nije isto. Dobro, neka je riječ i o uzgajivačima ovaca i koza, ali opet se moj nestrpljivi um pita - ma kako su samo Abraham, Jakov i sva biblijska ekipa do osnutka prvih škola i to uspijevali, mislim, bez ikakve škole uzgajati ovce i koze? To mora da je bilo čudo. A oni su bez sumnje bili čudotvorci. Sad mi je jasnije zašto o njima govori Biblija. To što su oni tisućama godina prije nas radili nešto bez škole, za što su nama danas ipak potrebne škole, e to je danas ravno čudu. Da netko bez škole može uzgajati ovce i koze. Ma zamisli. Čudo neviđeno.

Baš neki dan vidjeh neki simpa prilog o dvoje radnih kolega koji su, uočivši neizvjesnu budućnost u dućanu svog poslodavca, odlučili krenuti u uzgoj koza (što je bez ironije hvalevrijedan poduhvat) i danas prehranjuju dvije obitelji (svaka čast!). Kozicama u štalici puštaju tihu glazbu i radio-emisije pa kozice daju duplo više mlijeka i kvalitetno meso (pitam se u kojoj su školi to naučili, jer škole su to, bez sumnje).

No tragom čudesne vijesti u potrazi za čudima idemo dalje, ovako onaj tekstić dalje veli: „Edukaciju su, u sklopu zajedničkog projekta, organizirali i sufinancirali Zadarska županija i Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), iz donacije nizozemske vlade.“

Blože, čuda se gomilaju. Abraham i biblijska ekipa uzgajali su ovce i koze čak i prije postanka Programa Ujedinjenih naroda za razvoj i nizozemske vlade! Ma kako im je to samo uspijevalo bez njihova programa školovanja i sufinanciranja?

„Izobrazbu provodi Učilište za obrazovanje odraslih „Apis“ iz Velike Gorice. Program se sastoji od 120 sati teoretske i praktične nastave, te studijskog posjeta obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu u blizini Obrovca.“

Učilište iz Velike Gorice na području Zadarske županije, hm? Da, netko tu nekoga definitivno pravi volom. A polako dolazimo i do toga - tko koga (u 120 sati teoretske i praktične nastave moliću lijepo!).

„Ukupna vrijednost projekta je 180 tisuća kuna, od čega Zadarska županija i UNDP plaćaju po 75 tisuća kuna, a ostatak sami polaznici.“

I evo nas na izvoru čuda, sve lijepo i uredno matematički izloženo, tri odgovora na ona tri pitanja: a) tko tu b) koga i c) kako.

{180 000kn – (2 x 75 000kn)} : 25polaznika = 1200kn (po polazniku)

„Nakon završetka nastave, koji se očekuje sredinom prosinca, bit će organiziran ispit za sve sudionike obrazovnog programa, na temelju kojeg sudionici dobivaju potvrdu o uspješnom završetku izobrazbe, čime stječu pravo na upis zvanja uzgajivač koza i ovaca u radnu knjižicu.“

Odnosno, nakon završetka „tečaja“ koji je prvenstveno izmišljen da, osim stranih donacija, izvuče i 30 000 kn iz seljačkog džepa: 25 polaznika koji su prisiljeni/ucijenjeni na nepotrebni tečaj - županiji/državi će platiti 1200kn za komad papira na kojem piše da su sposobni uzgajati ovce i koze.

Jer pazite, bez tog skupog komada papira od 1200kn, pretpostavljam formata A4 (cijena u maloprodaji 20lipa), polaznici u očima državne birokracije ne bi bili sposobni uzgajati koze i ovce, jer uzgajati ovce i koze bez tog komada papira, nitko nikada prije birokracije, od kada je svijeta i vijeka - nije uspio. Ili?

Nedavno sam se grohotom nasmijala na sličnu novinsku crticu koja je na sva usta hvalila gospođu na čelu jedne županijske udruge koja se, također financirana fondovima EUa, na prvi pogled bavi doškolovavanjem naših sugrađanki za sutrašnje europsko tržište rada. Tečajevi po isto tako naizgled sitnim sumama, koji u radnu knjižicu upisuju najbanalnija moguća zanimanja odnosno vještine, koje se do jučer ni po kakvoj logici nisu upisivale kao zanimanja.
A kako već i pastiri moraju imati (moraju platiti) diplomu da bi bili pastiri, očekujem uskoro i redovite tečajeve za navlačenje cipela, pranje podova, uzgajanje noktiju i podjelu diploma za dizača daski na WC školjkama (intelektualniji poslovi ionako nisu za sutrašnje europsko roblje).
No najzabavniji i najtragikomičniji mi je bio oglas te iste udruge koji je smrtno-ozbiljan otprilike ovako pozivao sve zainteresirane sugrađanke - da prisustvuju predavanjima i mogućim studijskim putovanjima, koja će ih osposobiti za predavanja o mogućnostima kretanja i fluktuacija na budućem tržištu rada EUa i mogućim studijskim putovanjima nut

Ovo je isti par izmišljenih postola kao i ono diplomirano kozarenje i ovčarenje, ali za nijansu profinjenije. Kužite?

Ma evo još jednostavnije - to je jednako funkcioniranju hrvatskog Zavoda za zapošljavanje. Zavod za zapošljavanje ne postoji da bi zapošljavao vas (niti će vas zaposliti), već je jedina svrha Zavoda za zapošljavanje da bi zaposlio djelatnice/ke Zavoda za zapošljavanje. Odnosno, nije ZZZ tu zbog vas, već ste vi tu zbog ZZZa - birokracija zapošljava samu sebe, na naš račun.
Iako će vas pri tom gorljivo birokratski uvjeravati da je njihovo postojanje jaaaako korisno (pa naravno da će opravdavati vlastite fotelje) i da vam zapravo čine uslugu učeći vas "čuvati/uzgajati koze i ovce", i da sve što čine oni čine samo za vašu dobrobit - pa čak i kad vam tu "uslugu" naplaćuju 1200kn.

Proces bi dakako bio kudikamo jednostavniji i manje licemjerniji kada bi država direktno tražila 1200kn za izdavanje uzgajivačke dozvole, ali kako bi onda država ubirala proviziju, te zaposlila i financirala postojanje svih onih državnih međuposrednika i parazita koji glume "učitelje stočarstva"?

O da, slažem se, osim čuvati, ovce treba znati i - šišati.
- 19:50 - Reci da se čuje (29) - Isprintaj - #

24.10.2011., ponedjeljak

Što to nije smjela?

Dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu, D.B., na pitanje novinarke zašto je studentici prilikom javne rasprave/prosvjeda oduzeo fotoaparat, pred televizijskim kamerama izjavljuje kako je - studentica učinila nešto što nije smjela i da joj je zato oduzeo fotoaparat (kojeg će joj vratiti ako po njega dođe ili mu uputi pismenu molbu).

Što to studentica nije smjela učiniti? Snimati dekana kamerom/fotoaparatom u javnosti, pred čijim medijskim objektivom u istom danu, koji sat kasnije, bez protivljenja i oduzimanja novinarskih kamera, isti dekan izjavljuje javnosti da ga studentica nije smjela snimati kamerom? Kojim ovlaštenjem dekan određuje slobodu činjenja neke javne radnje? Po kojem zakonu studentica ´nije smjela` koristiti aparat? Po kojem zakonu joj dekan taj aparat smije osobno oduzeti? Po kojem zakonu dekan razlučuje „nezakonitost“ jedne, a „legalnost“ druge kamere? Koji zakonodavni, sudski i izvršni organ ove države, dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu utjelovljuje?
(napose jer u drugim medijima spominje i neko legitimiranje, odnosno osobnu namjeru legitimiranja studentice)

Zar činjenično stanje nije upravo suprotno od onog što tvrdi dekan? Zar nije upravo dekan taj koji je danas eklatantno prekršio zakon, jer je na silu prisvojio tuđu imovinu (fotoaparat)?

Puno pitanja, zar ne. A opet sve jasno.

O razlozima ovakvih fenomena detaljno možete pratiti i čitati kod kolege: tekst1, tekst2. Preporučujem.



- 20:30 - Reci da se čuje (18) - Isprintaj - #

Ma jeste vi normalni?!



link: MILIJUNI BARELA NAFTE
Dalmacija i Hercegovina spavaju na 'crnom zlatu'


Hajmo rekapitulirati: koga su ono i zašto smak(nu)li neki dan?

Na stranu transgeneracijske fantazme, dinaridske halucinacije i sklonost ukazanjima namcor no jedno treba reći - samo vi povlačite đavla za rep, ma doći će on i sam.

- 09:15 - Reci da se čuje (14) - Isprintaj - #

22.10.2011., subota

U blatnoj areni



Iz sanitarnih sam razloga potpuno izbacila praćenje domaće političke arene iz svoga dnevnog rasporeda, to jest točno do dana izbora i obračuna kod glasačke kutije, kojem se već radujem. Potražih u međuvremenu kakvu čišću arenu koja će me zabavljati na jedan zdraviji način. I sasvim neplanirano, vrteći tv-kanale, naiđoh na jednu takvu, za nevjerovati - usred najdubljeg mogućeg gliba.

Na Novom Zelandu se upravo ovih dana odvija završnica Svjetskog prvenstva u ragbiju (ne američkom, već klasičnom) i koliko god do sada o tom sportu nisam imala veze s vezom, ostadoh naprosto fascinirana njegovom... njegovom... pa ne znam kako to drugačije reći, njegovom urnebesnošću! rofl

Ne sjećam se kad sam zadnji put prosula toliko suza od smijeha, kao prvih pola sata mojeg upoznavanja sa tim sportom. Oči su mi naprosto bile prikovane za ekran i sve te ragbijaške divote! Blokte, koje su to voline. Kao da gledate sudar ekipe kromanjonaca i ekipe neandertalaca ili onaj ludi crtić Gogsi u kojem prapovijesni deda čuva uvijek usranog prapovijesnog bebaća, prapovijesni tata lovi dinosaure, a prapovijesna mama lovi prapovijesnog tatu. E, a ovi ragbijaški dečki su ti prapovijesni Gogsi i dinosauri nut Nešto genijalno,vjerujte mi, gledati te pećinske dečke kako se naganjaju po terenu nešto je hipnotizirajuće i začuđujuće ljekovito. Tko bi rekao da gledati ragbi može liječiti živce. A možda je samo dovoljan odmak od arene dnevne politike?

Nakon prvog urnebesa i razdoblja hihotajućeg prilagođavanja, pomalo stadoh hvatati i pravila, pa mi je kretanje tih stokilaških bičina i čudnovato šlatanje protivnika po terenu postalo smislenije. U početku me bunilo što dok trče naprijed u napad, loptu smiju dodavati samo unazad, što je sasvim logično nelogično (osim kad ga ispucavaju nogom). Također me zbunjivalo zašto se dvije protivničke gorile uporno međusobno hvataju za prepone, love po terenu i skidaju jedan drugome gaćice i zašto tako strastveno naskaču jedan na drugoga? A onda skužih da je to taktika i da su masovke na ragbi-terenu normala. Prvi puta pronađoh pravi kontekst za onu užasnu narodnu poslovicu - tko se tuče taj se voli.

Svi ti grubi, krupni, nabijeni kostolomci klempavih ušiju, koji jedan drugom krkaju organe, zapravo su nježni divovi koji traže ljubav cerek Oni se lijepo svi skupa zagrle i skaču na zajedničku hrpu temeljito ispipavajući jedan drugoga, dok ispod njihovih nagomilanih tjelesina/gnijezda ne izroni loptasto Jaje. To snešeno jaje-lopta simbolički je plod njihova bolnog truda. Za to se Jaje svi oni bore. Svi žele to veliko Jaje. Za njega se otimaju. A kada Jaje treba hvatati onda se čak međusobno dižu, uvis, naravno, u činu čiste muške solidarnosti na djelu. Pa kad jedan nabaci, drugi skoči, a treći ga odozdo uzdiže. Cilj je naime brižno čuvati i nježno dodati Jaje svom suigraču. Jer vidite, tko penetrira protivničku liniju i zabije Jaje u pozadinu, bodovi njemu. Nikako se ne smije biti sebičan, na terenu samo timska igra pali da bi se osvojilo Jaje. Ali zašto, sad se vi pitate?

Pa da bi ga na koncu neki žgoljo napucao i progurao to njihovo osvojeno Jaje kroz raskrečene suprotne vratnice. Jer žgoljo je taktičar, mozak, za razliku od nabildanih šljakera koji se po terenu (i jedni po drugima) znoje i stenju. On bez znojenja direktno puca na vratnice gola. Vratnice su nagrada. A ako je prekratak, mislim njegov šut, onda se ovi krupniji fizikalci opet igraju lovice i natežu po terenu, tamo-vamo. Rovovski osvajaju metre, jer snaga klade valja. A snažni napad i obrana, snažna obrana i napad, smisao su ove besmislene, ali ludo zabavne igrice. Zašto?

Jer osiguravaju žgolji, koji inače nikad svojom fizičkom silom ne bi mogao doći do Jaja, da do njega ipak dođe i da ga napuca kroz protivnička vrata. Kužite? Snaga klade valja, ali um caruje pjeva



Fascinantna igra taj ragbi velim vam! Vrlo... fascinantna! Kao tango... ali u blatu... dečko na dečka... s povećim Jajem. Ali najfascinatnije od svega je to, ma vidite vi što je kultura i civiliziranost, što se u gledalištu ove ragbi arene nalazi sve neki fin i miroljubiv svijet. Dok se ovi jajani na terenu mlate, ratuju, lome rebra, vade oči, razbijaju arkade, mrve ključne kosti, puštaju si krv, ubijaju bloga jedan u drugome i miluju zajedničko Jaje, na tribinama sve neki krasni, pristojni ljudi, koji lijepo sjede, mašu zastavicama, pjevaju melodične pjesmice i fino navijaju za svoje gorile. Sve neka djeca cvijeća.

Kod nas to nekako balkanski sve naopačke – u areni mimoze, a u publici krvožedni neandertalci koji se međusobno kolju. I svi sebično čuvaju samo svoja jaja. Zato je domaći publikum uskraćen za ljepotu brutalne igre. Bez jaja i uma ona je samo - brutalna.

Ogoliti sve to treba, velim vam, ogoliti! rofl
- 13:01 - Reci da se čuje (18) - Isprintaj - #

21.10.2011., petak

nastavi niz


POZOR UZNEMIRUJUĆE FOTKE ! sadam, osama, gadafi...

tko je sljedeći?
tko je zacrtan?
ahmadidžedo ili neki od alija (assad / zardari)?
- 00:20 - Reci da se čuje (18) - Isprintaj - #

17.10.2011., ponedjeljak

Hrvatski kraljevi i kompleks manje vrijednosti

Odnosno kompleks manje vrijednosti je ono od čega boluju Hrvatski kraljevi (serijal) to jest njihov autor/i. Jer kako drugačije protumačiti potrebu da se, već u prvoj epizodi, jednog nebitnog provincijskog franačkog šerifa, kao što je recimo bio hrvatski dux Borna (titulu koju hrvatski povjesničari prevode kao knez, da joj napumpaju bitnost), po važnosti maltene izjednačuje sa franačkim carem Ludovikom Pobožnim, kojemu se ovaj hrvatski slugan/podanik kao vrhovnom zemaljskom gospodaru išao pokloniti. To je kao da nekog pukovničića koji salutira maršalu, rangovno izjednačujete sa maršalom, samo zato jer mu je salutirao.

Riječ je naravno o čistoj pseudopovijesti, iskrivljenom tumačenju, od čijeg poturanja doduše nisu imuni ni europski, ni svjetski kvazi-povjesničari, a pogotovo oni koji su se dočepali političkih funkcija, pa vlastitu struku koriste za skupljanje političkih poena i promicanje osobnih agendi.

Falsificiranjem i prostituiranjem povijesti zbog vlastitih interesa, bavili su se mnogi likovi od kada je svijeta i vijeka, još tamo od egipatskih faraona koji su na obeliske uklesavali pobjede koji su zapravo bili porazi, preko Rimljana i njihovih proskripcija, razbijanja lica na kipovima tj. političkih čistki, srpskih kosovskih mitova u kojima je poraz zloćudno transformiran u pobjedu, staljinističkih čistki i fotomontažnih brisanja svakog spomena nepoćudnih osoba, mitomanskih potraga pokojnog hrvatskog predsjednika za genetskim dokazom najstarijeg europskog naroda, američkog oružja za masovno uništenje u Iraku, bosanskih piramida, sve do recimo današnjeg ministra unutrašnjih poslova RH koji se jednokratno pred izbore opet igra kostima.
Tako da pod ovom kapom nebeskom zapravo ništa nije novo, osim tehnološkog napretka koji je modernizirao i proširio paletu medijskih sredstava, oruđa i mogućnosti kojima se to povijesno falsificiranje čini (na Balkanu posebice potpireno nacionalizmom).

To može biti vrlo slikovito i zanimljivo izvedeno, djelomice i poučno-popularno, kao u ovakvim pseudopovijesnim dokumentarcima, ali vrlo je bitno razlučivati povijesne činjenice - od nečijih želja da nešto budu povijesne činjenice.

Pa kao što Hrvati sigurno nisu naj-naj-najstariji europski narod (kajgod), niti genetski europski nadljudi (sačuvaj nas bože srpskog junaštva i hrvatske neoarijevštine), tako i prvi hrvatski knezovi nisu bili ništa više do lokalni upravitelji udaljenih istočnih franačkih pokrajina, mrvicu imućniji war lordovi, šerifi/poglavice/četovođe/vojvode koji su se istakli silom, i svojim većim posjedima i/ili pljačkom bili u mogućnosti financirati vlastitu četicu opremljenih ratnika/konjanika, odnosno privatnu vojsku koja im je osiguravala primat na određenom teritoriju.

Hrvatski knezovi, kao i ostali europski knezovi ranog srednjeg vijeka, bili su europska potčinjena sitnež, stiješnjena između dvaju carstava, Franačke na zapadu i jakog Bizanta na istoku, primorana izabrati stranu kojoj će služiti. Nema tu ni r od ravnopravnosti sa carevima, niti p od plemstva, koje je tek u nastanku. Riječ je o klasičnom podaništvu. Da se razumijemo, ni sam Karlo Veliki, prvi franački car, iako car - nije bio ništa rafiniraniji (ne treba gajiti iluzije). Bez obzira što je ujedinio rascjepkanu srednjovjekovnu Europu i pokrenuo europsku karolinšku renesansu - čovjek se jedva znao potpisati (ako i to). Sam je bio divljak, ali je bio svjestan bitnosti pismenosti, pa je to prepustio drugome (nepismen, ali dovoljno pametan da zna kako je nepismen). Ali on je bio najveći europski moćnik, najveća figura, dok su kulturu za njega zato odrađivali benediktinci.

Benediktinci kao što je recimo bio Cadfael. Od svih serija (igranih i dokumentarnih) koje su se bavile srednjim vijekom, serija Cadfael (po glavnom liku koji je benediktinac i travar) po meni je nekako najbliže dočarala duh (ako ne i izgled) tog zanimljivog i dalekog vremena. Šaka monaha, lokalni šerif sa nešto vojnika, siromašni seljani, kokoše, svinje, par komada krupnije stoke, nešto gospodarskih drvenih i slamom pokrivenih zgrada/koliba i kovačnica, zbijenih oko eventualno kamene spavaonice/bogomolje, sve skupa čine samostan/selo. Blatno mjestašce izgubljeno u nepreglednim europskim šumskim prostranstvima, krhko spojeno uskim izlokanim putevima (na kojima harače razbojnici) sa dalekim nepoznatim svijetom kojeg su smatrali ravnom pločom. Svijetom u kojemu se moćni gospodari i njima nepoznati vladari stalno izmjenjuju i međusobno ratuju, a sirotinja uvijek živi u strahu i drhti. Ratne skupine i samoprozvani knezovi/poglavice redovito naiđu tim šumskim putem, kada dođu obnoviti/popljačkati zalihe za novi ratni pohod. A povremeno vrag donese i kakvog dolutalog stranca iz egzotičnih krajeva sa onu stranu velike vode, koji nosi čudnovate vijesti o čudnovatom voću i čudnovatim zvijerima ili samo kakvu novu boleštinu koja će desetkovati selo. U međuvremenu se ljudi rađaju i umiru, ljube i mrze, raduju i tuguju, žive i preživljavaju.

To je naprosto srednji vijek. Nepismen, šaren, praznovjeran, brutalan, divalj, prljav, blatan i zarazan, okovan ledom i neznanjem. Bez ikakvih holivudskih iluzija o svili i kadifi, o djevama, vitezovima i njihovim atima, o plemenitim svijetlim carevima i uzornim kulturnim prinčevima i kneževima. Moš` mislit kako su bili plemeniti. Sve isti selje-belje koji su se vucarali naokolo pljačkajući i opijajući, sa malo kvalitetnijim obojanim komadom platna prebačenim preko plećke i naravno mačem obješenim oko pasa. A Conanov mač, to /svijetlo oružje u junaka/ (tj.vojna sila), je taj koji je činio razliku. Srednji vijek (kao i sve vijekove prije i poslije njega ) karakterizira - sila jačega. I ništa više.

I zašto se onda toga sramiti i nepostojećim pompozno dičiti? Kad nam je povijest svima ista? Zašto takozvani mali narodi uvijek moraju patiti od povijesne inačice kompleksa manje vrijednosti? Zašto se svraka ima potrebu kititi paunovim perjem? Zašto svaki poglavica baš nasilu želi biti car, svaki pukovnik general, a svaki general maršal? Zašto moćnici pate i groteskno/pretjerano upiru za tom lažnom veličinom, kao ona žaba koja je vidjela konja da se potkiva pa i sama digla nogu?

Sakrivanje grešaka i mana. Iskompleksirane, a slaveželjne osobnosti, koje se osjećaju manje vrijedno, pogotovo su nesigurne i osjetljive na ono što smatraju svojim greškama i manama, pa stalnim hvalisanjem pokušavaju impresionirati druge, kvalitetama, podrijetlom, ordenjem, titulama, koje mogu biti prave ili lažne. Pedigre kao kamuflaža umišljenim veličinama, kužite već.

Kompleksaši i nacionalisti redom ne shvaćaju, niti su sposobni shvatiti, da malih i velikih naroda nema, baš kao ni malih i velikih kultura, jer je svaki narod i svaka kultura potencijalno i velik/a i mali/a, baš po svojoj jedinstvenosti, baš po načinu na koji obogaćuje sliku svijeta. Malen možeš biti samo u svojim nepreboljenim kompleksima. Stvarno si malen ako si iskompleksiran da si malen, pa se stalno želiš dokazivati većim nego što jesi.

Pretjerivanje/preuveličavanje, kao i potcjenjivanje/umanjivanje, iskrivljuju stvarnu povijesnu sliku, a stvarna slika povijesti je onakva kakva povijest je – nepregledan niz ubijanja i rađanja, rađanja i ubijanja. Nikakva slava, čast i holivudski filmovi. Čast kao osobnu kategoriju iznose samo izuzetni pojedinci.

Što se produkcijskog dometa serije Hrvatski kraljevi tiče, riječ je opet o kaskanju za svjetskim trendovima i kopiranju svjetskih formi poluigranog-poludokumentarističkog stila većih televizijskih kuća (što smo recimo imali priliku vidjeti u onim fantastičnim serijalima o Bizantu, pa križarima isl.).

To je ajmo reći populistički i zabavan način prepričavanja povijesti, osmišljen da živopisnim prizorima privuče/zabavi daleko širi krug publike, nego na kakvim dosadnim školskim predavanjima. I u tome doista uspijeva. Počevši od recimo iznenađujuće nadahnute i duhovite uvodne špice sa okamenjenim hrvatskim kraljevima koji se bude, i u stilu braće Dalton rame uz rame krenu uvoditi red (oživljeni kipovi-odlična ideja, nisam sigurna kuže li autori njenu komičnu subverzivnost) rofl preko ozbiljnog naratorskog glasa koji imputira autentičnost izrečenog, zatim 3D animacije (jedna slika govori tisuću riječi), do ´probranih` sveučilišnih profesora & stručnjaka koji u par rečenica kao potkrepljuju povijesnu sliku.

I to je sve ok, ništa ili nešto lošije od sličnih stranih produkcija - red priče red filma. Velim bravo za trud. Sve dok je zabavno i poučno - pozdravljam, odnosno pozdravljam točno do onog trenutka u kojem taj produkcijski i stilski falsifikat (kojem mogu zažmiriti da je produkcijski i stilski falsifikat) ne krene u falsificiranje povijesti i prestane biti poučan, a postane indoktrinacija. Jer to je ono opasno balkansko mitomanstvo na koje ne mogu zažmiriti.

Iako će se, sudeći po prvoj epizodi, većina ovog serijala svesti na usporen galop konja i poetično vijorenje rusih kosa na srednjovjekovnom povjetarcu. Za frizuru nema brige, na djelu je doslovce Svevremenski Taft, a što da vam velim rofl

- 19:01 - Reci da se čuje (21) - Isprintaj - #

13.10.2011., četvrtak

Yodin poučak

Okreće na orkansku buru. Odlično.

Ništa jadnije od prezrenog muškarca. A kada su labilni, pa osvetnički uzmu ubojito oružje u ruke - i ništa opasnije. Zanimljivo je da za nas žene narodna izreka odmah prelazi na opasnost, u nekom polu-ozbiljnom, polu-podrugljivom stilu, ništa opasnije od prezrene žene, odnosno čuvaj se prezrene žene skoro kao sinjske ruke, jer su žene u tom stanju, predajom i navodno, sklonije osveti i stvaranju nevolja. No hajmo sagledati sliku iza lakonskih izreka.

Osveta žena doista ponekad može opravdati podrugljiv ton te narodne poštapalice (primjer: prevarena supruga Tigera Woodsa golf-palicom filmski naganja i mlati njega i njegov automobil po ulicama Floride party evala!), ali u stvarnosti sigurno ne umanjuje vidljivo izrečno-prešućenu opasnost osvetoljubivosti snažnijeg spola.

Slučajevi opasno osvetoljubivih muškaraca koji posežu za oružjem statistički ipak jesu kudikamo češći (jedan u nizu primjera: solinsko ubojstvo i samoubojstvo odbačenog ljubavnika), nego slučajevi žena koje u osveti posežu za oružjem. Labilni, gnjevni i naoružani muškarci u svojoj su osveti ubojiti.

!No pozor, bez obzira na statistiku, ne umanjujem potencijalnu smrtonosnu opasnost samog osjećaja osvetoljubivosti ni kod jednog spola. Bez obzira o kojem se spolu radilo, opasnost je opasnost. Napose kada pređe u nasilje, prvo verbalno, a na koncu i fizičko. Razlika se dakle većinom pojavljuje u intenzitetu, njegovoj manifestaciji i putu do realizacije. Smrtni ishod je tragičan bez obzira na spolnu pripadnost osobe koja je povukla obarač!

Prije krajnje faze ispoljavanja osvete (kada dođe do oružja), postoje prethodni stupnjevi manifestacije osvetničkog iživljavanja, a prvi korak u tom krivom smjeru je:

1. verbalno i psihičko zlostavljanje (ponižavanje/blaćenje osobe koja osvetnika nadmašuje/odbacuje, i ponižavanje/blaćenje svake sljedeće osobe koja osvetnika nadrasta i nadmašuje - koja ga ugrožava),
2. sljedeći korak je eskalacija u fizičko nasilje (maltretiranje, zlostavljanje),
3. a zadnji korak tog zloćudnog mehanizma je smrtna presuda (žrtvi i eventualno sebi).

U patološkijim slučajevima redovito dolazi do pogoršanja tog korijenski zloćudnog stanja, odnosno do razvoja u pravcu fizičkog nasilja. Ovaj ću se put osvrnuti na prvi korak zloćudnosti kod snažnijeg spola, odnosno na muškarce koji "samo" mrze i vrijeđaju žene, jer su ih one negdje, nekada, nekako – prozrele, prezrele, odbacile, zamijenile, nadmašile (ugrozile).

Vrlo je zanimljivo da se takvi muškarci često mimikrično skrivaju/utapaju upravo u okružje žena, čije društvo i pažnju planski traže i koriste, kako bi izgradnjom alibija ženoljupca prikrili svoju pravu narav ženomrsca. Da bi prikrili onu pravu zatomljenu narav koja se ipak ispoljuje u određenim situacijama, najčešće kada naiđe osoba/žena koja je prozrela njihovu krinku. Ženomrsci su (kao) vuk koji se u janjećoj koži ugnijezdi usred stada ovčica. A ovčice mu, nesvjesne njegove prave naravi, osiguravaju sigurnost, toplinu i redovit obrok to jest porciju hvale i obožavanja, koje njegov narcizam halapljivo traži (zanemarujući povremene i redovite znakove upozorenja, tj. njegova vučjeg ponašanja, u zamjenu za redovite mrvice njegova ispleganog osmijeha/laske).

Muškarci koji mrze (žene, a usput i još štošta drugo) počesto primjenjuju spin taktiku iščuđavanja, odnosno u javnosti se histrionski čude ´Ta što sam ja njoj ikada napravio?!`, namjerno se praveći blesavi i slijepi na svoje zakulisne postupke. Iz tog je razloga, sredina u kojoj ženomrsci obitavaju vrlo često zavedena i naizgled nesvjesna njihova pravog lica, jer ga ženomrsci pažljivo prikrivaju utapanjem u trenutnu društvenu prihvatljivost.
Primjer prvi. Odbačeni mladić počne raditi divljačke scene nakon što djevojka prekida njihovu dugogodišnju vezu i počne hodati sa njegovim (do tada) najboljim prijateljem. Oboje su naravno jednako sudjelovali u odabiru jedno drugog, što dotadašnji mladić nikako ne može prihvatiti, niti se sa tim pomiriti. Prekid veze, ali čak i više supstitucija najboljim prijateljem, prevelik je udarac za ego odbačenog mladića koji njegova očito nezrela psiha ne može normalno procesuirati. U njemu kao da je okinuo neki prekidač koji ga iz do tada naizgled normalnog dečka (iz dobrostojeće obitelji, koja mu osigurava društveni alibi) transformira u monstruma.
Odmah im počinje praviti probleme, ali se uglavnom okomljuje na nju, na koju preusmjerava svu svoju ogorčenost, mržnju i bijes. Pa je recimo danonoćno zove na telefon i prijeti, kako njoj tako i njenoj obitelji, dolazi pred stan njenih roditelja i po ulazu baca stolice i pitare, pred zgradom urliče da im je kćer kurva, blati pred prijateljima na sve moguće načine, povlači veze, čini psine, ocu joj dolazi prijetiti na radno mjesto, pred njenim stanom zvoni noću na parlafon i prijeti da će ubiti nju i sebe, nasred ulice zaustavlja zajedničku prijateljicu koju urotnički poziva na piće i razgovor, na što mu ova otvoreno odgovara: O čemu nas dvoje imamo razgovarati? O tome kako bivšu nazivaš kurvom? Ili o tome kako ćeš sutra i mene nazvati kurvom, jer s tobom nisam htjela na piće?
Takvo nekontrolirano ponašanje psihički labilne osobe, očito izbačene iz ravnoteže, traje par mjeseci, dok se napokon taj naizgled uzoran mladić iz dobrostojeće obitelji nije naizgled ponovo uravnotežio. Iako bivšu i dalje naziva kurvom.

Primjer drugi. Obudovjela žena iz manjeg mjesta, dolaskom u veću sredinu, upušta se u vezu sa naizgled iznimno mirnim, pa čak i mlakim muškarcem (iz još jedne obitelji za koju inače vrijedi glas da su ugledni). Obitelj je vezu pozdravila, kao i sredina koja je mahom podcrtavala kako je on dobar čovjek iz dobre obitelji koji zaslužuje dobru ženu. No žena je s vremenom primijetila da si ona i njen odabranik ipak ne odgovaraju karakterom i da on pokazuje neke pritajene naznake posesivnosti koje ona nije spremna previdjeti (ma što on, obitelj i sredina mislili o tome). Vezu je prekinula i nastavila samostalno živjeti i raditi. No tada nastupaju problemi.
Muškarac se sa prekidom nikako ne miri i pritajena posesivnost u njemu se rasplamsava punom snagom. Počinje je opsjedati, zvati noću, nju, njenu već odraslu djecu i rijetke prijatelje kojima se povjerila, šalje anonimne poruke, čas ljubavne čas prijeteće, zna banuti na vrata, slijediti po gradu, naizmjence potajice prijetiti i moliti, širiti priče kako je ona sigurno drolja jer je on velikodušan i dobar iz dobre obitelji i problem sigurno nije do njega, a potom je presretati na ulici da bi joj se unosio u lice ili čekati u zasjedi da bi ju plačući uvjeravao kako je voli isl.
Kako je za tu sredinu on inače dobar čovjek koji dolazi iz dobre obitelji, žena se našla u nezavidnoj situaciji da mora opravdavati sebe i razloge zbog kojih je sa njim prekinula, odnosno da je u očima sredine, u kojoj živi i radi, ona ta koja je nesumnjivo - kriva. Jer on je, kao što je svima već poznato, dobar čovjek iz dobre obitelji i po razmišljanju te sredine - što ona obična samica ima odbiti tako krasnog čovjeka iz tako krasne obitelji, kad on niti pije niti se drogira?! Stoga očito mora da sa njom nešto nije u redu.
Iako se intenzitet njegovih opsjedanja s vremenom prorijedio, čak i danas, nakon par godina od prekida, tu i tamo zna ju zaskočiti kakvom porukom, pa je evidentno kako u psihi tog muškarca nema nikakve promjene. Sredina koja ne zna (i/ili ne želi znati) za njegovu zataškanu i (prividnom mlakoćom) prikrivenu narav i dalje problem vidi u toj ženi.

I u prvom i u drugom primjeru s razlogom upotrebljavam riječ naizgled, naizgled mirni muškarci i naizgled ponovo uravnoteženi muškarci. Riječ naizgled zato, jer je jasno kako takve osobe uopće nisu mirne niti uravnotežene, jer da jesu, ne bi se tako nezrelo ponašale. Ta za njih su žene drolje i kurve. Mirnoća i ravnoteža samo su njihova fasada, privid, mimikrija, u jednakoj mjeri kao što je privid i izraz ´dobar muškarac iz dobre obitelji`. Upravo su civiliziranost, mirnoća i ravnoteža u takvih osoba naizgledne, a njihovo pravo lice je sakriveno i ispoljava se u trenucima gubitka kontrole nad sobom, gubitka kontrole nad svojom društvenom maskom ´dobrih muškaraca iz dobrih obitelji` (prisjetimo se slučaja naizgled uglađenog diplomate Ljubomira(!) Čučića, koji ´voli` svoju ženu i djecu, a u stvari je klasični narcisoidni obiteljski nasilnik koji ženu mlati, a djecu otima; civilizirani diplomat=fasada, nasilnik=njegovo pravo lice).

Okidač već prisutnog nasilja

Poznate su nam svima pojave muškaraca koji nakon prekida veza postanu takozvane plačipizde (digresivni detalj za promišljanje: zašto ne i plačikurci?). Muškarci koji se zavuku u neku opskurnu birtiju i pred prikladno neobaviještenom ili šljam publikom, koja im je potrebna kao kisik, pijano cmizdreći i slineći u pivo, nemoćno ližu vlastite rane - blaćenjem, proklinjanjem i vrijeđanjem žena/e koja im je za sve kriva, dok istovremeno se(be) hvale i u nebo uzdižu svoje umišljene vrline, po principu hvalite me usta moja (ne/svjesno se oglušujući o logičko pitanje - ako su tako savršeni zašto su onda prezreni?).

Zašto to čine? Zato jer je mrziteljska podsvijest tih osoba spremna učiniti sve, apsolutno sve, samo da se njihova svijest ne suoči sa vlastitom krivnjom i manama, sa vlastitom nemoći i porazom - pa su spremni zavarati i sama sebe, odnosno vlastiti um.

To su emocionalno i mentalno nedozrele, nemoćne (impotentne) - ali narcisoidne osobe. Muškarci koji emocionalno i mentalno nisu sazreli, koji nikada nisu odrasli, koji su ostali samoživa deriščad-djeca navikla dobivati sve, ukoliko se bace na pod i počnu urlati. A ako ne dobiju što žele, njihova frustracija raste. Pa se zato, djetinjasti kakvi jesu, nisu u stanju razumno i odraslo nositi sa navalom intenzivnih emocija u prelomnim situacijama u životu - jer to nikada nisu naučili. Oni uopće nisu u stanju prepoznati, razumjeti, kontrolirati, zrelo nadrasti i savladati vlastite nagone i emocije, za to nisu mentalno sposobni, već ih u takvim trenucima pod vodstvom one neizliječene djetinje samožive sebičnosti:

a) preplavljuje nemoć (osjećaj ugroženosti),
b) potom nekontrolirana frustracija,
c) koja zatim prelazi u nekontrolirani gnjev (kojeg preusmjeravaju na žrtvu).

Takve nezrele i korijenski sebične (narcisoidne) osobe dakle psihički pucaju te se bez razmišljanja kao balavci prepuštaju nagonima koji ih preplavljuju – gnjevu, mržnji, prebacivanju krivnje, osveti.

Njihov mentalni sklop tada se upravo osvetničkim napadom i prebacivanjem/projiciranjem krivnje & kivnje na ženu - brani od spoznaje vlastitog poraza. Odnosno, brani se napadom na najlakšu i najranjiviju žrtvu koja se ne može obraniti (za razliku od muškarca /bivšeg najboljeg prijatelja/ koji bi se fizički mogao obraniti i razbiti mu njušku, pa zato muškarac koji mrzi žene ne napada svog suparnika - već slabiju ženu). Što je naravno kukavički i bijedno, i mrziteljev konačni poraz kao muškarca, čovjeka i ljudskog bića.

Kukavice biraju vrijeđanje žene, taj prvi korak nasilja, jer u svome kukavičluku znaju da će verbalnim seksizmom i vrijeđanjem (fizički slabijeg protivnika) proći nekažnjeno. Vrijeđanje je najbliže koliko se takvi muškarci mogu približiti pucanju iz pištolja (dakle dokrajčivanju protivnika bez oružja, njegovom ušutkivanju i anuliranju), a da za to ne budu sankcionirani. Kukavice zato rezoniraju da im pljuvanje po ženama može proći, pa to i čine. Pomišljaju li takvi u tom trenu na vlastitu majku? Ne!

„Strah je put do tamne strane. Strah vodi do gnjeva. Gnjev do mržnje. Mržnja do patnje.“
Yoda


To su dakle muškarci koji mrze žene. Pođimo stoga Yodinim poučkom unatrag, slijedimo tok majstorovih misli. To su osobe koje - uživaju u izazivanju patnje jer mrze, osobe koje mrze jer su gnjevne, osobe koje su pune gnjeva jer su pune tame, osobe koje su pune tame jer su kukavice. Točnije rečeno - kukavice koje mrze žene jer ih ne mogu nadmašiti, jer ih ne mogu imati. A to očajnički i divljački žele.

Njihov um stoga funkcionira na sljedeći način - budući da ih je u svakom pogledu žena nadrasla, ugrozila, oni je pljuvanjem i povlačenjem po blatu žele poniziti, degradirati, baciti i spustiti na svoj nivo. A jedino svođenjem na svoj nivo, nagonski nivo primitivizma, ženomrsci se mogu u svom ograničenom umu sa tim ženama nositi (tko želi znati više: minuciozno).

I zato je Šeks nabacio štangu i zato je ministar Milinović pribjegao seksističkom vrijeđanju zastupnice Pusić, jer svoju nemoć (intelektualnu impotenciju) i frustraciju pred ženom, koja ga intelektualno i u svakom drugom pogledu nadmašuje, nije mogao nikako drugačije riješiti, već spuštanjem na onaj nivo koji njegov um jedino dokučuje, na onaj primitivan nivo na kojem mu je nagon/um. To jest na nagonski nivo njegova ugroženog impotentnog uma, to jest da prostite - kurca. Budući da ženu nikako ne može doseći i domašiti, on je vrijeđalačkim riječnikom doslovce spušta ispod pojasa na svoj niski nivo (svog kurca) i doseg svoje stvarne pameti. On ju vrijeđa, jer je ne može nadmašiti, pa je svojim spuštanjem na svoj nivo pokušava nadkurčiti. Ali naravno to vrijedi samo u njegovu nedozrelom umu, koji to nije u stanju doku(r)čiti.

Slikovito rečeno, to je kao kad recimo kvartovski pijanac hvatanjem za onu stvar vrijeđa jednu (ili sve) od ovogodišnjih dobitnica Nobelove nagrade za mir, tvrdeći da su dobitnice glupe ženturače, a on je pametan - jer je muškarčina. Naravno, takav muškarac svojim divljaštvom i ogoljavanjem one stvari ne ponizuje žrtve svoga napada, već kao divljaka ogoljava jedino svoj um (to jest miška) i ponizuje samo sebe. O tom divljačkom psihološkom mehanizmu već sam detaljno pisala u Obdukciji divljaštva.

Pokojni Stieg Larsson ovu je pojavu genijalno prokužio i opisao u svojoj trilogiji Millenium, donoseći cijeli niz raznoraznih ženomrziteljskih profila. No najčišće uobličuje psihofizički prikaz muškarca koji mrzi žene u liku odvjetnika Bjurmana. Muškarca koji je opet naizgled kulturan pripadnik civiliziranog društva (pa ga čak i prve susjede hvale kako je on divan gospon koji nikad ne bi ni muhu zgazio, jer ih svako jutro počasti osmijehom i dobrim-jutrom), ali koji potajice iza svojih čvrsto zatvorenih vrata, iza besprijekornog odvjetničkog odijela i tog širokog ljubaznog osmijeha, iz samog dna svoje iskompleksirane i isfrustrirane duše mrzi (ženu/e), i verbalnim te fizičkim i seksualnim zlostavljanjem žene/a, ugodi i potvrđuje sebi i svome impotentnom umu (tj. kurcu) - svoju lažnu nadmoć. A u esenciji, takvim postupkom samo prokazuje svoju ljudsku, psihološku, umnu i moralnu - impotenciju/nemoć.

Trilogije Millenium i StarWars preporučujem thumbup
I s njima zaključujem svoju.


- 19:01 - Reci da se čuje (16) - Isprintaj - #

12.10.2011., srijeda

Yodin poučak

Okreće na buru. Odlično.

Ništa jadnije od prezrenog muškarca. A kad su labilni, pa osvetnički uzmu ubojito oružje u ruke - i ništa opasnije. Zanimljivo je da za nas žene narodna izreka odmah prelazi na opasnost, u nekom polu-ozbiljnom, polu-podrugljivom stilu, ništa opasnije od prezrene žene, odnosno čuvaj se prezrene žene skoro kao sinjske ruke, jer su žene u tom stanju, predajom, navodno, sklonije osveti i stvaranju nevolja. No, hajmo sagledati sliku iza lakonskih izreka.

Osveta žena doista ponekad može opravdati podrugljiv ton te narodne poštapalice (primjer: prevarena supruga Tigera Woodsa filmski naganja i mlati njega i njegov automobil golf-palicom po ulicama Floride party evala!), ali u stvarnosti sigurno ne umanjuje vidljivo izrečno-prešućenu opasnost osvetoljubivosti snažnijeg spola.

Slučajevi opasno osvetoljubivih muškaraca koji posežu za oružjem statistički ipak jesu kudikamo češći (jedan u nizu primjera: solinsko ubojstvo i samoubojstvo odbačenog ljubavnika), nego slučajevi žena koje u osveti posežu za oružjem. Labilni, gnjevni i naoružani muškarci u svojoj su osveti ubojiti.

!No pozor, bez obzira na statistiku, ne umanjujem potencijalnu smrtonosnu opasnost samog osjećaja osvetoljubivosti ni kod jednog spola. Bez obzira o kojem se spolu radilo, opasnost je opasnost. Napose kada pređe u nasilje, prvo verbalno, a na koncu i fizičko. Razlika se dakle većinom pojavljuje u intenzitetu, njegovoj manifestaciji i realizaciji. A smrtni ishod je tragičan, bez obzira na spolnu pripadnost osobe koja je povukla obarač!

Prije krajnje faze ispoljavanja osvete (kad dođe do oružja), postoje prethodni stupnjevi manifestacije osvetničkog iživljavanja, a prvi korak u tom krivom smjeru je :

1. verbalno i psihičko zlostavljanje (ponižavanje/blaćenje osobe koja osvetnika nadmašuje/odbacuje, i ponižavanje/blaćenje svake sljedeće osobe koja osvetnika nadrasta i nadmašuje - koja ga ugrožava),
2. sljedeći korak je eskalacija u fizičko nasilje (maltretiranje, zlostavljanje),
3. a zadnji korak tog zloćudnog mehanizma je smrtna presuda (žrtvi i eventualno sebi).

U patološkijim slučajevima redovito dolazi do pogoršanja tog korijenski zloćudnog stanja, odnosno do razvoja u pravcu fizičkog nasilja. Ovaj ću se put osvrnuti na prvi korak zloćudnosti kod snažnijeg spola, odnosno na muškarce koji "samo" mrze i vrijeđaju žene, jer su ih one negdje, nekada, nekako – prozrele, prezrele, odbacile, zamijenile, nadmašile (ugrozile).

Vrlo je zanimljivo da se takvi muškarci često mimikrično skrivaju/utapaju upravo u okružje žena, čije društvo i pažnju planski traže i koriste, kako bi izgradnjom alibija ženoljupca prikrili svoju pravu narav ženomrsca. Dakle čine to da bi prikrili onu pravu zatomljenu narav, koja se ipak ispoljuje u određenim situacijama, najčešće kada naiđe osoba/žena koja je prozrela njihovu krinku. Ženomrsci su (kao) vuk koji se u janjećoj koži ugnijezdi usred stada ovčica, a ovčice mu, nesvjesne njegove prave naravi, osiguravaju sigurnost, toplinu i redovit obrok (zanemarujući povremene i redovite znakove upozorenja, tj. njegova vučjeg ponašanja, u zamjenu za redovite porcije njegova osmijeha/laske).

Muškarci koji mrze žene (a i još štošta drugo) počesto primjenjuju spin taktiku iščuđavanja, odnosno, u javnosti se čude ´ta što sam ja njoj ikada napravio?!`, namjerno se praveći blesavi i slijepi na svoje zakulisne postupke. Iz tog je razloga, sredina u kojoj ženomrsci obitavaju, vrlo često zavedena i naizgled nesvjesna njihova pravog lica, jer ga ženomrsci pažljivo prikrivaju utapanjem u trenutnu društvenu prihvatljivost.
Primjer prvi. Odbačeni mladić počne raditi divljačke scene nakon što djevojka prekida njihovu dugogodišnju vezu i počne hodati sa njegovim (do tada) najboljim prijateljem. Oboje su, naravno, jednako sudjelovali u odabiru jedno drugog, što dotadašnji mladić nikako ne može prihvatiti, niti se sa tim pomiriti. Prekid veze, ali čak i više supstitucija najboljim prijateljem, prevelik je udarac za ego odbačenog mladića, koji njegova očito nezrela psiha ne može normalno procesuirati. U njemu kao da je okinuo neki prekidač koji ga, iz do tada naizgled normalnog dečka (iz dobrostojeće obitelji, koja mu osigurava društveni alibi), transformira u monstruma.
Odmah im počinje praviti probleme, ali se uglavnom okomljuje na nju, na koju preusmjerava svu svoju ogorčenost, mržnju i bijes. Danonoćno je zove na telefon i prijeti, kako njoj tako i njenoj obitelji, često svraća pred stan njenih roditelja i po ulazu baca stolice i pitare, pred zgradom urliče da im je kćer kurva, blati svoju bivšu pred prijateljima na sve moguće načine, povlači veze, čini psine, ocu joj dolazi prijetiti na radno mjesto, pred njenim stanom zvoni noću na parlafon i prijeti da će ubiti nju i sebe, nasred ulice zaustavlja zajedničku prijateljicu koju urotnički poziva na piće i razgovor, na što mu ova otvoreno odgovara: O čemu nas dvoje imamo razgovarati? O tome kako bivšu nazivaš kurvom? Ili o tome kako ćeš sutra i mene nazvati kurvom, jer s tobom nisam htjela na piće?
Takvo nekontrolirano ponašanje psihički labilne osobe, očito izbačene iz ravnoteže, traje par mjeseci, dok se napokon taj naizgled uzoran mladić iz dobrostojeće obitelji nije naizgled ponovo uravnotežio. Iako bivšu i dalje naziva kurvom.

Primjer drugi. Obudovjela žena iz manjeg mjesta, dolaskom u veću sredinu, upustila se u vezu sa naizgled iznimno mirnim, pa čak i mlakim muškarcem (iz još jedne obitelji za koju inače vrijedi glas da su ugledni). Obitelj je vezu pozdravila, kao i sredina koja je mahom podcrtavala kako je on dobar čovjek iz dobre obitelji koji zaslužuje dobru ženu. No žena je s vremenom primijetila da si ona i njen odabranik ipak ne odgovaraju karakterom i da on pokazuje neke pritajene naznake posesivnosti koje ona nije spremna previdjeti (ma što on, obitelj i sredina mislili o tome). Vezu je prekinula i nastavila samostalno živjeti i raditi. No tada nastupaju problemi.
Muškarac se sa prekidom nikako ne miri i pritajena posesivnost u njemu se rasplamsava punom snagom. Počinje je opsjedati, zvati noću, kao i njenu već odraslu djecu i rijetke prijatelje kojima se povjerila, šalje joj anonimne poruke, čas ljubavne čas prijeteće, tu i tamo zna joj banuti na vrata, slijediti po gradu, naizmjence potajice prijetiti i moliti, širiti priče kako je ona sigurno drolja, jer je on velikodušan i dobar iz dobre obitelji i problem sigurno nije do njega, a potom ju presretati na ulici da bi joj se unosio u lice, čekao u zasjedi da bi je plačući uvjeravao kako je i dalje voli isl.
Kako je za tu sredinu on inače dobar čovjek koji dolazi iz dobre obitelji, žena se našla u nezavidnoj situaciji da mora opravdavati sebe i razloge zbog kojih je sa njim prekinula, odnosno da je u očima sredine u kojoj živi i radi, ona ta koja je nesumnjivo - kriva. Jer on je, kao što je svima već poznato, dobar čovjek iz dobre obitelji i po razmišljanju te sredine - što ona obična samica ima odbiti tako krasnog čovjeka iz tako krasne obitelji, kad on niti pije niti se drogira?! Stoga, po mišljenju te sredine, očito je da sa njom nešto nije u redu.
Iako se intenzitet njegovih opsjedanja s vremenom prorijedio, čak i danas, nakon par godina od prekida, tu i tamo zna ju zaskočiti kakvom porukom, pa je evidentno kako u psihi tog muškarca nema nikakve promjene. Sredina koja ne zna (ili ne želi znati) za njegovu zataškanu i (prividnom mlakoćom) prikrivenu narav i dalje problem vidi u toj ženi.

I u prvom i u drugom primjeru s razlogom upotrebljavam riječ naizgled, naizgled mirni muškarci i naizgled ponovo uravnoteženi muškarci. Naizgled zato, jer je jasno kako takve osobe uopće nisu mirne niti uravnotežene, jer da jesu, ne bi se tako nezrelo ponašale. Ta za njih su žene drolje i kurve. A mirnoća i ravnoteža su samo njihova fasada, privid, mimikrija, u jednakoj mjeri kao što je i izraz ´dobar muškarac iz dobre obitelji` - privid. Upravo su civiliziranost, mirnoća i ravnoteža u takvih osoba naizgledne, a njihovo pravo lice je sakriveno i ispoljava se u trenucima gubitka kontrole nad sobom, gubitka kontrole nad svojom društvenom maskom ´dobrih muškaraca iz dobrih obitelji` (prisjetimo se slučaja naizgled uglađenog diplomate Ljubomira(!) Čučića, koji ´voli` svoju ženu i djecu, a u stvari je klasični narcisoidni obiteljski nasilnik koji ženu mlati, a djecu otima; civilizirani diplomat=fasada, nasilnik=njegovo pravo lice).

Okidač već prisutnog nasilja

Poznate su nam svima pojave muškaraca koji nakon prekida veze postanu takozvane plačipizde. Muškarci koji se zavuku u neku opskurnu birtiju i pred prikladno neobaviještenom ili šljam publikom, koja im je potrebna kao kisik, pijano cmizdre i sline u pivo, nemoćno ližu vlastite rane - blaćenjem, proklinjanjem i vrijeđanjem žena/e koja im je za sve kriva, dok istovremeno hvale se(be) i uzdižu u nebo svoje umišljene vrline, po principu hvalite me usta moja (ne/svjesno se oglušujući o logičko pitanje - ako su tako savršeni zašto su onda prezreni?).

Zašto to čine? Jer je mrziteljska podsvijest tih muškaraca spremna učiniti sve samo da se njihova svijest ne suoči sa vlastitom krivnjom i manama, sa vlastitom nemoći i porazom - pa su zato spremni zavarati i same sebe, odnosno vlastiti um.

Riječ je o emocionalno i mentalno nedozrelim, nemoćnim (impotentnim) - ali narcisoidnim osobama. Muškarcima koji emocionalno i mentalno nisu sazreli, koji nikada nisu odrasli, koji su ostali samoživa deriščad-djeca navikla dobivati sve, ukoliko se bace na pod i počnu urlati. A ako ne dobiju što žele, njihova frustracija raste. Pa se zato, djetinjasti kakvi jesu, nisu u stanju razumno i odraslo nositi sa navalom intenzivnih emocija u prelomnim situacijama u životu - jer to nikada nisu naučili. Takvi muškarci uopće nisu u stanju prepoznati, razumjeti, kontrolirati, zrelo nadrasti i savladati vlastite nagone i emocije, za to nisu mentalno sposobni, već ih u takvim trenucima pod vodstvom one neizliječene djetinje samožive sebičnosti:

a) preplavljuje nemoć (osjećaj ugroženosti),
b) potom nekontrolirana frustracija,
c) koja zatim prelazi u nekontrolirani gnjev (kojeg preusmjeravaju na žrtvu).

Takve nezrele i korijenski sebične (narcisoidne) osobe tada psihički pucaju te se bez razmišljanja kao balavci prepuštaju nagonima koji ih preplavljuju – gnjevu, mržnji, prebacivanju krivnje, osveti.

Njihov mentalni sklop se tada upravo osvetničkim napadom i prebacivanjem/projiciranjem krivnje i kivnje na ženu - brani od spoznaje vlastitog poraza. Odnosno, brani se napadom na najlakšu i najranjiviju žrtvu koja se ne može obraniti (za razliku od muškarca/bivšeg najboljeg prijatelja/ koji bi se fizički mogao obraniti i razbiti mu njušku, pa zato muškarac koji mrzi žene ne napada svog suparnika već slabiju ženu). Što je, naravno, kukavički i bijedno i mrziteljev konačni poraz kao muškarca, čovjeka i ljudskog bića.

Kukavice biraju vrijeđanje žene, prvi korak gaženja, jer u svome kukavičluku znaju da će verbalnim seksizmom i vrijeđanjem (fizički slabijeg protivnika), proći nekažnjeno. Vrijeđanje je najbliže koliko se takvi muškarci mogu približiti pucanju iz pištolja (dakle dokrajčivanju protivnika bez oružja, njegovom ušutkivanju i anuliranju), a da za to ne budu sankcionirani. Kukavice zato rezoniraju da im pljuvanje po ženama može proći, pa to i čine. Pomišljaju li takvi na vlastitu majku? Ne!

„Strah je put do tamne strane. Strah vodi do gnjeva. Gnjev do mržnje. Mržnja do patnje.“
Yoda


To su dakle muškarci koji mrze žene. Pođimo stoga Yodinim poučkom unatrag, slijedimo tok majstorovih misli, to su osobe koje - uživaju u izazivanju patnje jer mrze, osobe koje mrze jer su gnjevne, osobe koje su pune gnjeva jer su pune tame, osobe koje su pune tame jer su kukavice. Točnije rečeno - kukavice koje mrze i gaze žene, jer ih ne mogu nadmašiti, jer ih ne mogu imati. A to očajnički i divljački žele.

Njihov um stoga funkcionira na sljedeći način - budući da ih je u svakom pogledu žena nadrasla, ugrozila, oni je pljuvanjem i povlačenjem po blatu žele poniziti, degradirati, baciti i spustiti na svoj nivo. A jedino svođenjem na svoj nivo, nagonski nivo primitivizma, ženomrsci se mogu u svom ograničenom umu sa tim ženama nositi (tko želi znati više: minuciozno).

I zato je Šeks nabacio štangu i zato je ministar Milinović pribjegao seksističkom vrijeđanju zastupnice Pusić, jer svoju nemoć (intelektualnu impotenciju) i frustraciju pred ženom, koja ga intelektualno i u svakom drugom pogledu nadmašuje, nije mogao nikako drugačije riješiti, već spuštanjem na onaj nivo koji njegov um jedino dokučuje, na onaj primitivan nivo na kojem mu je nagon/um. To jest na nagonski nivo njegova ugroženog impotentnog uma, to jest da prostite - kurca. Budući da ženu nikako ne može doseći i domašiti, on je vrijeđalačkim riječnikom spušta doslovce ispod pojasa na svoj vlastiti niski nivo (nivo svog kurca) i doseg svoje stvarne pameti. On ju vrijeđa, jer je ne može nadmašiti, pa je svojim spuštanjem na svoj nivo pokušava nadkurčiti. Ali to naravno vrijedi samo u njegovu nedozrelom umu, koji to nije u stanju doku(r)čiti.

Slikovito rečeno, to je kao kad recimo kvartovski pijanac hvatanjem za onu stvar, vrijeđa jednu (ili sve) od ovogodišnjih dobitnica Nobelove nagrade za mir, tvrdeći da su dobitnice glupe ženturače, a on je pametan - jer je muškarčina. Naravno, takav muškarac svojim divljaštvom i ogoljavanjem one stvari ne ponizuje žrtve svoga napada, već kao divljaka ogoljava svoj um (to jest miška) i ponizuje samo sebe. O tom sam divljačkom psihološkom mehanizmu već detaljno pisala i u Obdukciji divljaštva.

Pokojni Stieg Larsson ovu je pojavu genijalno prokužio i opisao u svojoj trilogiji Millenium, donoseći cijeli niz raznoraznih ženomrziteljskih profila. No najčišće uobličuje psihofizički prikaz muškarca koji mrzi žene u liku odvjetnika Bjurmana. Muškarca koji je opet naizgled kulturan pripadnik civiliziranog društva (pa ga čak i prve susjede hvale kako je on divan gospon koji nikad ne bi ni muhu zgazio, jer ih svako jutro počasti osmijehom i dobrim-jutrom), ali koji potajice iza svojih čvrsto zatvorenih vrata, iza besprijekornog odvjetničkog odijela i tog širokog ljubaznog osmijeha, iz samog dna svoje iskompleksirane i isfrustrirane duše mrzi ženu/e, i verbalnim te fizičkim i seksualnim zlostavljanjem žene/a, ugodi i potvrđuje sebi i svome impotentnom umu (tj. kurcu) - svoju lažnu nadmoć. A u esenciji, takvim postupkom samo prokazuje svoju ljudsku, psihološku, umnu i moralnu - impotenciju/nemoć.

Trilogije Millenium i StarWars preporučujem thumbup
I s njima zaključujem svoju.


- 22:56 - Reci da se čuje (0) - Isprintaj - #

11.10.2011., utorak

Negdje izvan planeta


Pa zar itko više sumnja? Alo, pa Hrvatska je njihovo sjedište! Headquorters, stožer, zapovjedništvo, USS Croatia, kužite vi to? Svakom iole upućenijem trekeru i ljubitelju Zvjezdanih staza već je odavno jasno da Oni nisu s ovog planeta...













Sve je to kod nas već viđeno.

I ukočeni Vulkanac koji je progutao metlu na krivi otvor. Cijepljen od humora, ništa mu nije logično (doduše ima takvih likova i na blogu, ne zna čovjek što bi s njima, meo ili s njima podupro kakvu tarabu).
I duo fantastikus, Doktor und keptn Kirk. Koje su to horizontalne vertikale bokte. Taj gard, taj okoloželučani patriotizam, ta kamena lišca, to znamenje na srcu, nema svemirske pripizdine u kojoj nisu napravili nered (keptn Kirk još i koje dijete pride; Doktor ih porodio).
I "Beam me up Scotty", zalizani dečec koji u svakoj epizodi statira samo da bi teleportiranjem spašavao glavne likove u zadnji tren. Ma daj Scotty, iako nam nema spasa teleportiraj nam žetvu još jedne uspješno neuspješne turističke sezone.
I vječno drugi No.1, kojemu po Enterpriseu svi tepaju da je prvi, a on glumi svemirskog frajera, neuvjerljivo.
I Kira Nerys, neka tamo militantna koka koja preferira kostimiće trule višnje i jastučiće na ramenima, malo je u pokretu otpora, malo se za viši cilj slizuje sa Kardasijancima.
I kapetanica Janeway. Nema majci sa njom šale, hoćeš Borga hoćeš HDZ, ma sve to ona nemilice ko od šale rastura, ti bi se rugao? E nećeš! Evo ti fotonski torpedo - KPAU! party
I Chakotay, to jest dežurni žrtveni Indijanac sa mrljom na licu.
I mrzovoljni Klingonci, koji stalno nešto grintaju sebi u bradu o časti, umiranju, krvavoj pijači, slavi klingonskog Carstva, ne znam koji im je nezajažljivi vrag.
I Neelix, simpa sporedni lik, koji ne igra na pojavu, ali kuha, pere, popravlja, čisti odvode i opslužuje posadu Voyagera, ponekad naporan, dosadan, zunzara, ali nadoknađuje radišnošću.
I Ferengiji, komični likovi koji su komični, ali bi ukrali iz očiju i rade puno štete.



Jedino Ona ostade nepoznanica, ona makijavelistička pardon marijabistrička pojava, šta s njom, što je ona, koja je ona vrsta, odakle je?! Niti je Ferengi niti Klingonac, Romulanci je se odrekli, Kardasijanci ni čut`, Borg od nje bježi glavom bez obzira, odavno je jasno da ona nije s ovog planeta, ali sada je vidljivo da nije ni sa drugih planeta, ona je... izvan svake galaksije... borgtemazo... ona je Dominion! Štoviše, ona je njihova Princeza!

Ivana:
Ti živiš gdje
zvijezde tkaju put
od srebra.
Nevinošću sjaji tvoje lice,
dok nedostižan kao sjena
nastavljaš svoj let.
Negdje sakriven tvoj je svijet.


Ivana i Jacques:
Vječnom ljubavlju
dodirni me i ostani uz mene.


Jacques:
Još neznam dal' si zvijezda
ili žena al samo jedan tren da
postojiš ko' ružičasta morska pjena
na žalu stojim sam.
Galebov glas stope briše val.


Ivana i Jacques:
Vječnom ljubavlju
dodirni me i ostani uz mene.

Ti si princeza nekog drugog
svijeta tvoja riječ stvara čuda
budi iskrena uputi mi osmijeh
tek da znam postojiš nisi sam
negdje izvan planeta.


Jacques:
Još neznam dal' si zvijezda
ili žena, al` samo jedan tren da
postojiš ko' ružičasta morska pjena
na žalu stojiš sam.
Galebov glas stope briše val.


Jacques i Ivana:
Vječnom ljubavlju
dodirni me i ostani uz mene.
Ti si princeza nekog drugog
svijeta tvoja riječ stvara čuda
budi iskrena uputi mi osmijeh
tek da znam postojiš nisi sam
negdje izvan planeta.

Ti si princeza nekog drugog
svijeta, tvoja riječ stvara čuda,
budi iskrena uputi mi osmijeh
tek da znam, postojiš, nisi sam
negdje izvan planetaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!
nut
- 00:30 - Reci da se čuje (20) - Isprintaj - #

09.10.2011., nedjelja

Adio Maestro



In memoriam Ljubo Stipišić – Delmata

I hvala Vam barba, za svaku rič i kadenu.
- 23:00 - Reci da se čuje (7) - Isprintaj - #

07.10.2011., petak

(ne)raskidiva veza

Puše orkansko jugo, grad se opet crni od ugljena. A jučer je bio međunarodni dječji dan.

Što je sve majka spremna učiniti da bi spasila svoje dijete i što je sve majka spremna učiniti da bi očuvala život vlastitog djeteta. Platiti cijenu života, učiniti neučinivo, ponoviti Sofijin izbor, podnijeti užasnu žrtvu, čak ga i napustiti, odreći ga se? Svaka majka će bez oklijevanja reći da je za svoje dijete spremna dati i vlastiti život. I dala bi ga. Sjećam se jednog davnog razgovora u šarolikom društvancu, ne sjećam se više ni koji je povod bio, no nekako se nadošlo i na ovu temu gdje je jedna od djevojaka izrekla, više spontanom emocijom nego promišljanjem, da bi majka ako joj dijete umire od gladi prodala i sebe da ga nahrani, na što se jedan mladić gotovo zgađeno trznuo i rekao joj da šuti jer su to gluposti koje nitko normalan ne bi izgovorio, a kamoli učinio. Slušajući ga pomislih – ne znaš ti što je majka hrabrost, čemu gnušanje, zašto podcjenjuješ ljudski očaj i majčinsku sebežrtvu, još si mlad, pričekaj, odrast ćeš, jednom biti ćeš otac, vidjet ćeš. Danas kad jest otac, sjetim ga se i pitam se - je li ublažio svoje stavove, što bi on danas bio spreman učiniti za vlastitu djecu, što bi on danas smatrao učinljivim. Ili mu je to jednako nezamislivo, jednako neprihvatljivo, jednako gadljivo kao nekada?

Čovjek s vremenom uvidi da život u svojoj nepredvidivoj okrutnosti i nevjerojatnim obratima često lomi kičmu i najprincipijelnijima. A roditelj se tada zbog spasa vlastita potomstva nađe u situaciji zgaziti sve svoje moralne zakone. Dati svoj život nekada je, koliko god to okrutno zvučalo, najveća, ali i naj-posljednja žrtva. Jer poslije smrti više nema promišljanja. Promišljaju samo oni koji preostaju, oni koji s počinjenim izborom moraju živjeti.

Prije koji dan dirnula me priča o mladom čovjeku i njegovoj sestri koji su nakon 32 godine života u Americi uspjeli pronaći svoju biološku majku u Vijetnamu. Tih je dana u Saigonu vladao kaos, pred sam pad grada Amerikanci su panično bježali pred Vietkongom i u zadnje avione ukrcavali djecu iz miješanih veza (američkih vojnika i lokalnih djevojaka), jer su se bojali osvete. Očajne mlade majke ponesene strahom, brigom i sveopćom histerijom ukrcavale su svoju djecu na američke avione da ih spase, bez znanja gdje ti avioni uopće idu i kako će se i kada s njima opet vidjeti. Jedan od tih aviona se srušio, a ova je majka mislila da su njena djeca poginula. Sva su djeca odvedena u razne udomiteljske obitelji širom svijeta i posvojena. Tada sedmogodišnji dječak i njegova sestra su, iako odrasli i odgojeni u Americi, cijeli život tražili svoju biološku majku i naposlijetku je nakon 32 godine pronašli. Ovaj sada odrasli čovjek veli da se u susretu sa svojom majkom ponovo osjećao kao izgubljeni sedmogodišnji dječačić, dječačić koji je napokon našao poznato lice svoje majke.


Tražili su majku, otac se ne spominje. Ta koliko je samo bolno krhka ta (ne)raskidiva veza između roditelja i djeteta.

U jednom kratkom i potresnom video-isječku koji kruži portalima (toliko uznemirujućem da ga zapadnjački um odbacuje, jer grozotom nalikuje na kakav loš snuff-film), snimatelji i humanitarci ulaze u pusto afričko selo gdje dvoje potpuno izgladnjele i napuštene djece doslovce umire pred očima kamere. Punašnu bjelkinju koja potreseno jeca pridržavaju sa obje strane da ne padne, dok snimatelj na tlu zumira žive dječje kosture nad kojima reporter (ili humanitarac) objašnjava situaciju. Sve u toj snimci je toliko krivo, toliko pogrešno, toliko neizrecivo užasno, toliko izopačeno, da um zapadnjačkog čovjeka naviknutog na komoditet odbija vjerovati u to što očima vidi, da odbija vjerovati u postojanje takvog neizrecivog užasa osim na filmu - ´to su gluposti koje nitko normalan ne bi izgovorio/svjedočio, a kamoli učinio/povjerovao.` Zašto bi to bilo toliko nezamislivo?

U jednakoj su mjeri mnogi za vrijeme II.svjetskog rata i poslije njega, zbog nesposobnosti nošenja sa spoznajom takvog (do tada) sa ničim mjerljivog užasa, odbijali vjerovati u nacistički plan ´konačnog rješenja` i postojanje peći u kojima su masovno spaljivani ljudi. Odbijali su vjerovati čak i poslije otkrića koncentracijskih logora, pa čak i poslije predočenih fotografija, filmova i žurnala. Suočen sa nemjerljivim užasom, um se u samozaštiti, u bijegu od boli, često zatvara. Nije dobro kad takav i ostane. Zatvaranje očiju pred užasom neće učiniti da užas nestane.

Prekjučer je na apel UNICEFa održan humanitarni koncert u Splitu za napaćenu djecu Roga Afrike, jer nakon višegodišnjih suša, građanskih ratova i svih mogućih užasa, djeca opet umiru od gladi. Opet preko ekrana gledamo iste slike kosturolikih beba ogromnih očiju i slušamo iste apele kao i prije 30ak godina za djecu Biafre. Opet isto licemjerje zapadnog svijeta koje se tovi na račun te sirotinje i preko otvorenih rana lijepi flastere. A majke su nemoćne, potpuno nemoćne dok im djeca prekrivena oblakom muha umiru u naručju. Tko uopće sumnja da bi te majke učinile sve da spase svoju djecu, ali one nemaju načina da ih spase.

Tisuće židovskih obitelji iz Poljske, Češke, Slovačke, Austrije i Njemačke svoju su djecu pred sam početak II.svjetskog rata ukrcale na vlak i Kindertransportom poslale na put preko cijele Europe u Englesku da ih sklone od nacista. Većina te siročadi više nikada nije vidjela svoje pobijene roditelje. Kada su rakete V-1 svakodnevno padale na London i pretvarale ga u pepeo, londonske su majke svoju djecu vlakovima slale na selo, nepoznatim obiteljima na skrb, daleko od sebe, ne znajući hoće li i same preživjeti, da barem spase djecu ako ne i sebe. Sa perona su im mahale bijelim rupčićima i skrivale suze. U potresnom izraelsko-francuskom filmu "Idi, živi i postani" kojeg je nedavno emitirala i domaća televizija, vrlo je dirljivo kroz prizmu napuštenog djeteta opisana izraelska „Operacija Mojsije“ (´80te) i sudbina etiopskih Židova, koji su u bijegu od gladi preseljeni u Izrael, te kao pripadnici crne rase bili izloženi strašnom šikaniranju domaćeg stanovništva. U ovom filmu jedna afrička majka kršćanka svoje jedino preživjelo dijete podvaljuje u transport kao židovsko i šalje ga u Izrael u nepoznato, ona ne plače, suze su joj usahnule, nema ni rupčića da bi njim mahala, ostao je samo očaj, odriče ga se da mu spasi život - idi, živi i postani.

I što je sve majka/roditelj spremna učiniti da bi spasila svoje dijete. Velim vam, u očaju bezizlazne situacije, spremna je učiniti sve. Ali nekada ni to sve nažalost nije dovoljno.


- 15:30 - Reci da se čuje (16) - Isprintaj - #

05.10.2011., srijeda

Pokret otpora



Milinović tjerao pčele koje su letjele oko premijerke


- 15:00 - Reci da se čuje (16) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>