Pregled posta

Život i Smrt

Pozdravite Danicu: S njom nas ima sedam milijardi!

"O, biti ili ne biti - to je pitanje:
Da li je ljudskog duha dostojnije
Trpjeti pračke i strijele sudbine nasilne,
Ili oružje dići na more muka
I otporom ih sve zauvijek okončati?
Umrijeti, samo usnuti - i ništa više;
I tim snom reći da smo prekinuli
Naše duše bol i hiljade onih jada
Što ih priroda ljudska nasljeđuje.
To bi nestanak bio da ga čovjek
Svim srcem svojim samo proželjeti može.
Umrijeti, možda usnuti - a usnuti -
Sanjati možda? E, tu je prepreka!
Jer zbog tih snova - koji bi nam u samrtnom
Spavanju mogli dolaziti kad se
Iz ove buke i zbrke života smrtnog
Izvučemo - mi moramo oklijevati.
Zbog toga jadni život naš i jeste
Toliko dug, jer ko bi mogao da snosi
Sve šibe i sve poruge ovoga svijeta,
Nepravde tlačitelja, prezire oholih,
Patnje zbog nipodaštavane ljubavi,
Bezakonje i drskost vlasti, ćuške
Što ih zasluga krotka od bezvrijednih trpi -
Kad bi svako sebi mogao mir i spokoj
Da obezbijedi golim nožem prostim?
Ko bi nosio breme života teškog,
Stenjao i znoj lio, kad nam volju
Sputav'o ne bi strah od nečeg
Poslije smrti - da, te zemlje neotkrivene
Iz čijih međa još se ni jedan putnik
Vratio nije - strah koji nas tjera
Da radije sva ona zla trpimo
Što nas već muče, nego da hrlimo drugim
O kojima baš ništa ne znamo?
Tako svijest stvara kukavice od sviju nas;
I, tako, zdrava i prirodna boja
Sve odlučnosti naše bolešljivo čili
Kad na nju padne taj blijedi prisenak misli;
A poduhvati naši, veliki i smjeli,
U strahu, zato, skreću struje svoje,
I onda gube sam smisao djela."
W.Shakespeare, Hamlet

"Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog.
Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja.
Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.
Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.
Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.
Vrijeme paranja i vrijeme šijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.
Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.
Koja je čovjeku korist od njegovih napora?
Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim.
Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Boga čini od početka do kraja.
Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života.
I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar.
I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje.
Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo.
Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac.
Zato rekoh u sebi: Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin.
Još rekoh u sebi: Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri.
Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost.
I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju.
Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji?
Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega?"
Biblija, Mudrosne knjige, Propovjednik (Kohelet)

"Ako ne poznajemo život, kako možemo poznavati smrt?"
Konfucije