Komentari

modestiblejz.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • alexxl

    Samo da te pozdravim, jer tu komentara ne treba.
    Pročitati i potpisati.

    avatar

    07.10.2011. (16:33)    -   -   -   -  

  • edo

    Licemjerju svijeta nema kraja, Modesti.

    avatar

    07.10.2011. (16:37)    -   -   -   -  

  • škrpun

    Zamislimo si sve junake i velikane kojih će se svijet uvijek spominjati,
    njihovih djela, junaštva, hrabrosti, a kako velika bila je njihova Mati?
    Ona u čijoj utrobi su stvarani.:)

    avatar

    07.10.2011. (16:44)    -   -   -   -  

  • odmak

    Čovjek je sebi, drugima i sebi jedna velika nepoznanica. I konformist.

    avatar

    07.10.2011. (18:40)    -   -   -   -  

  • Igniss

    Ova priča koju si linkao je izvrsna. Stvarno nisu svi tako sretni da opet pronađu svoje roditelje, no kad se dogodi je inspirativni podsjetnik na neke stvari koje ostaju :)

    Prilažem prikladnu muziku za London

    avatar

    07.10.2011. (19:12)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    teško je bilo što pametno reći ili napraviti. no, oduvijek sam sumnjala da i mrvičak novaca sa svih tih humanitarnih događanja dođe do usta te izgladnjele djece...

    prije sve pojedu vojska, paravojska, lešinari, a možda čak i nosioci humanitarci... ehhh

    avatar

    07.10.2011. (23:17)    -   -   -   -  

  • Neverin

    uvijek si mislim kako sam neucjenljiv ali moja snaga i ahilova peta ujedno su osobe koje volim ...

    avatar

    08.10.2011. (13:48)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    @alexxl, ´ljubac! :0)
    @E.P, nažalost.
    @fra, znaš što mi je posebno bilo milo na ovoj snimci ujedinjena mame i sina? to koliko je ta ženica fizički sitna, a njeno odraslo dijete naspram nje stoji veliko kao planina. i simbolički se potvrđuje kako veličina uvijek dolazi iznutra. mali princ je lijepo rekao, bitne su stvari očima nevidljive, samo se srcem vidi.
    @odmak, točno, često na štetu svoga bližnjega.
    @Igniss, linkala sam jer me baš dirnulo i kako veliš inspiriralo, kao što je C. S. Lewisa ponukalo na stvaranje čarobnog svijeta Narnie u koji će baš ta izbjegla londonska djeca, kroz jedan stari ormar, pobjeći od tmurne stvarnosti. puno hvala za glazbu, veliki sam fan tog krasnog dječjeg ciklusa, kako u knjizi tako i na filmu :0)
    @rude, u tome je izrečena nažalost velika istina, baš sam nedavno gledala reportažu jedne američke postaje čiji su reporteri na licu mjesta razotkrili puna skladišta nedodijeljene UNove humanitarne pomoći i hrane, koju su korumpirani afrički službenici i vojska namijenili sebi, a silan narod doslovce pred vratima toga skladišta umire od gladi u privremenim kampovima. užas, užas! sjetim se početka rata kod nas i identičnih priča, identičnih makinacija, sjetim se vreća brašna, američkih tvrdih keksića, kerumovog šećera...
    u svakom slučaju sirotinji treba pomoći, ali za gospodare rata, e za njih nemam milosti. pozobali su je sa svakim zrnom žita kojega su oteli iz usta umirućeg djeteta.
    @neverin, ljudi smo i to je ljudski. naše je biće dvostruko. koliko smo snažni toliko smo i krhki. koliko smo maleni toliko smo veliki.

    avatar

    08.10.2011. (14:03)    -   -   -   -  

  • Bombadil

    pojma nemam o mjačinstvu ili očinskim osjećajima, ali uživam u listaju postova, pozdrav :-)

    avatar

    08.10.2011. (16:28)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    @Bombadil, i to je sasvim ok! ;0)

    avatar

    09.10.2011. (18:25)    -   -   -   -  

  • brunin svijet

    kako lijep i istinit post...za otvaranje očiju,,,=(

    avatar

    10.10.2011. (10:37)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    I opet ću se vratiti na Bibliju: ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. I ja sumnjam u ove globalne akcije i uvijek radije dam staru ili novu a nenošenu odjeću u ruke onima za koje znam da će im trebati, jer se odjećom za Caritas trguje. Svatko od nas zasigurno zna nekoga takvoga bližnjega, ali ti su nekako "preblizu". Praksa koja mi se dopada, a potječe iz Kanade, jest da se jednom mjesečno izdvoji cijeli radni dan za humanitarni RAD (dakle - ne novac). Trudim se biti što nelicemjernija. Oh, "Sophijin izbor" - može li se život nakon takvih odluka uopće smatrati životom i koliko živih mrtvaca ove vrste hoda po zemlji! A što tek reći o glumcima čiji godišnji prihod može namiriti sav javni dug Republike Hrvatske i koji sudjeluju u takvim akcijama. Ne gaji se nikakva empatija, nikakva svijest o tome već samo i još uvijek iskup grijeha. Nekada mahom lažne relikvije, danas humanitarni koncerti. Kako preodgojiti dušu? Roditelja isto ima svakakvih. Doista, ne znam i nadam se da neću doći pred ispite ove vrste jer reakciju nisam u stanju predvidjeti. Svoju, naravno.

    avatar

    10.10.2011. (10:47)    -   -   -   -  

  • annabelle

    Prekrasan post Modesty! Takve izbore nebih ni jednom djetetu ili majci pozeljela, ali na zalost tragedija te vrste ima previse, kako u proslosti tako i danas...
    Dugi niz godina vec dajem sto god mogu u humanitarne svrhe, a to ukljucuje i sponzoriranje djece koja zive u losim uslovima, i znam ljude koji se i bave tim humanitarnim radom, u sklopu raznih agencija. Na zalost, istina je da previse novaca ide na odrzavanje administracije tih udruga, ali takodjer te udruge su jedini ljudi koji se trude napraviti nesto za tu djecu, tipa - izgradnja skola, kopanje bunara, vakcinacije, izgradnja med. centara i bilo cega drugog sto je neophodno da ta djeca ne gladuju i da imaju neku relnu sansu da se razviju shodno svom potencijalu. Obicno se sponzorira jedno dijete i onda kad to dijete krene na fakultet ili dobije posao (obicno oko 18-te godine) dobijes drugo dijete kome si sponzor, i u tome svemu svake godine dobijes pismo i izvjestaj i slike, i zbilja je lijepo vidjeti kako se ta djeca oporave i razvijaju.

    Ali u tome svemu postoji jedan drugi problem, a o njemu znam jer takodjer imam prijatelje koji su radili humanitarno u Africi, a jedan prijatelj je tamo i rodjen. Na zalost, Africke zemlje koje su zahvacene tom epidemijom djecije tragedije u pravilu su takodjer u raljama uzasno korumpiranih, bezosjecajnih i nasilnih politicara a nerijetko i vojske. To je u stvari prava tragedija tamo - da recimo politicka elita jednog Zimbabwea ima u svojim dzepovima preko trilijun dolara (vecina od humanitarne pomoci date drzavi da se razvije) a ljudi i djeca gladuju. Njihova vojska ide okolo i siluje, pali kuce, maltretira i ugnjetava svakog tko pokaze i najmanji anti-Mugabe sentiment. I slicno je u mnogim drugim drzavama. U isto vrijeme, tribalizam je toliko jak da niti jednu drugu drzavu u Africi nije briga sto im susjedi gladuju. Tako da se neke Africke zemlje baskare u prilicno znacajnom bogatstvu, i ni malim prstom ne mrdaju da pomognu ikome od sebe. S jedne strane to je zbog tribalne mrznje i sukoba a sa druge, tu postoji neki kod casti, gdje se nije primjereno mijesati u poslove muskaraca iz drugog plemena.
    A o AIDS-u da i ne pocinjem.

    U tome svemu, pocinjem se osjecati pomalo lose kad gledam te reklame, i za Afriku a da ne govorim o Indiji. S jedne strane mi pokazu malenu Anitu koja sasvim je jasno iz njenih pokreta, doista cisti, pere i kuha i ide po vodu 5 kilometara svaki dan, nista tuznije vidjela nisam, dijete od 5 godina a pokreti kao zena od 40 i to jos sa artritisom, ali s druge strane - Indija je ogromna ekonomija, imaju jako puno para, i samo njihov sistem kasta je odgovoran zasto mala Anita tako zivi - empatija i milosrdje, da bi bili doista ucinkoviti, moraju poceti kod kuce.
    Mala je vajda ocekivati cijeli svijet da se brine za humanitarnu katastrofu koju uzrokuje sama zemlja u kojoj se ista dogadja. I dok sve te zemlje ne preuzmu odgovornost i prestanu krasti od spostvenog naroda, ova tragedija ce postojati a mi sa druge strane svijeta cemo se osjecati ambivalentno gledajuci te apele za pomoc...

    avatar

    10.10.2011. (11:35)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    @bruna, takav je taj svijet koji nas okružuje, lijep i sretan, a paralelno ružan i tužan.
    @samohranamamo, razumijem posve, ovaj kanadski model mi se strašno sviđa, a najbitnije je to obiteljsko polazište i odgoj koji djecu od malena uči kako je važno i neophodno pomagati nesretnijima od sebe, oni su kao društvo razvijeniji i daleko osvješteniji za ovakve teme, tko zna koliku ulogu u tome ima i financijska stabilnost, život bez egzistencijalne tjeskobe, pa time i lakša ruka kad je u pitanju davanje. valjda ćemo i mi taj stupanj svijesti jednom kao društvo doseći, iako dobrih i plemenitih ljudi ima svugdje bez obzira na bogatstvo ili siromaštvo. veća moć donosi veću odgovornost, neki je iskazuju, a neki nažalost posve zanemaruju.
    @annabelle, upravo je najisplativije ulaganje baš takvo ulaganje u školovanje jednog djeteta, koje će sutra izrasti u ostvarenog čovjeka koji će također doprinositi društvu. iz tog razloga uvijek podupirem akcije za školovanje djece, sponzoriranje mladih ono što se kaže jedan na jedan, SOS sela isl. tu konkretno vidiš napredak i rezultate. a ova situacija sa afričkim zemljama koje navodiš je jednostavno užasna, to je vrzino kolo, užasa, gladi, rata, pljačke. kako ne pomoći ljudima koji umiru, a kako im pomoći kada pomoć ne dolazi do njih, već omogućava njihovim tlačiteljima, tim gospodarima rata, tim opskurnim diktatorima, tim militarističkim paravojnim skupinama, da ih tlače još duže. narodi su ucijenjeni, a svijet koji to promatra se osjeća ucijenjeno. te periodične pomoći se svode na vječno prelivanje iz šupljeg u prazno. više pranje savijesti nego učinkovita pomoć. neki vele ´umjesto davanje ribe naučiti ih ribu pecati`. ma nije više riječ ni o tom, već treba jasno reći da je jedino rješenje preusmjeravati financije sa vojnog sektora na razvoj, poljoprivredu, navodnjavanje, školovanje... no tko će to učiniti, tko ih može prisiliti. tko može prisiliti te afričke paravojske i te svjetske vlade i njihove vojske. to je začarani krug užasa.

    avatar

    10.10.2011. (21:35)    -   -   -   -  

  • annabelle

    Tocno tako, upravo sve sto si rekla je sustina problema. U tome svemu, ono sto mene najvise zivcira je da s jedne strane bastardi iz NATO-a laziraju kojekakve "dokaze" o krsenju ljudskih prava u zemljama sa naftom ili taktickim prednostima, da bi onda usli tamo i smijenili diktatora (Irak je bio jako napredna zemlja prije nego sto je napravljen taj debakl) i to prodaju pod "humanitarni rad" a ovdje im sjedi ludjak Mugabe koji sto sve ne radi tim jadnim ljudima, i trebao bi neko otici tamo i skinuti ga s vlasti i njega i njegove pomagace, ali nikog to ne zanima jer Zimbabwe nema naftu, a Mugabe prodaje jeftine dijamante za oruzje i Zapad boli ona stvar za humanitarnu katastrofu...
    Bas kako si rekla - zacarani krug uzasa, i to na globalnom nivou, to se nakotilo sada i ne pusta moc iz ruku, a posljedice su ogromne.

    avatar

    11.10.2011. (17:36)    -   -   -   -  

  • annabelle

    ps. E, a najbolja je moja sestra, upoznala je jednu zenu na poslu, iz Afrike, koja se bavi doslovno 1:1 pomaganjem konkretnim selima, nema nikog izmedju. I ima listu, nosi ju sa sobom, kome sto treba, i na listi stoji krava - ÂŁ240 funti. Kaze jedna krava moze mlijekom nahraniti pola sela, dati i tele i slicno, i kupi moja sestra lijepo njima kravu.
    I oni kravu nazovu po mojoj sestri, u znak zahvalnosti :D
    Zezali smo ju mjesecima, ali u stvari, jako dobra ideja.

    avatar

    11.10.2011. (17:41)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    @annabelle, upravo iste misli vrtim u glavi, o licemjerju velikih sila koje su za svoje interese spremne zgaziti irak, afganistan, libiju (CIA=latinoameričke zemlje), a tko zna, jednog dana i lako moguće pakistan, iran ili sj.koreju (čisto sumnjam), pod izgovorom širenja demokracije, a vamo jedan skot mugabe genocidira cijeli narod, ma uostalom i svi ti sjevernokorejski kimovi, kao što je nekoć i zločinac charles taylor. ma to je obostrani zločin do neba!
    a ovo drugo mi je nešto genijalno, treba ti krava evo ti krava, treba ti singerica da započneš posao evo ti singerica, šij i prehranjuj familiju, to je na liniji onog principa sitnih otplatljivih kredita-mikrokredita, za koje je prije koju godinu potpuno zasluženo Nobela dobio onaj bangladežanin Muhammad Yunus. gledala sam dokumentarac baš o tim siromašnim bangladeškim, indijskim, afričkim ženama koje se muče da prehrane familiju. jedna je trebala samo toliko novca da kupi mobitel i preko njega organizira prodaju svoga platna, druga za sjemenje i kopanje bunara da bi mogla navodnjavati svoje polje, treća za dvije koze i jarca. ovaj je čovjek dokučio stvar i što je najmudrije - mikrokredite dao baš tim ženama! žene su ključ! žene su odgovornije, brinu za budućnost svoje obitelji, svoje djece, i novac ne troše već ga mudro ulažu u biznis i potom oplođuju. zamisli koliko se promjene može postići sa naizgled sitnim korakom, pa makar krave ili koze nosile ljudska imena, hahaha genijalno :0))

    avatar

    11.10.2011. (19:13)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...