Marketing
Yodin poučak
Okreće na orkansku buru. Odlično.
Ništa jadnije od prezrenog muškarca. A kada su labilni, pa osvetnički uzmu ubojito oružje u ruke - i ništa opasnije. Zanimljivo je da za nas žene narodna izreka odmah prelazi na opasnost, u nekom polu-ozbiljnom, polu-podrugljivom stilu, ništa opasnije od prezrene žene, odnosno čuvaj se prezrene žene skoro kao sinjske ruke, jer su žene u tom stanju, predajom i navodno, sklonije osveti i stvaranju nevolja. No hajmo sagledati sliku iza lakonskih izreka.
Osveta žena doista ponekad može opravdati podrugljiv ton te narodne poštapalice (primjer: prevarena supruga Tigera Woodsa golf-palicom filmski naganja i mlati njega i njegov automobil po ulicama Floride 
evala!), ali u stvarnosti sigurno ne umanjuje vidljivo izrečno-prešućenu opasnost osvetoljubivosti snažnijeg spola.
Slučajevi opasno osvetoljubivih muškaraca koji posežu za oružjem statistički ipak jesu kudikamo češći (jedan u nizu primjera: solinsko ubojstvo i samoubojstvo odbačenog ljubavnika), nego slučajevi žena koje u osveti posežu za oružjem. Labilni, gnjevni i naoružani muškarci u svojoj su osveti ubojiti.
!No pozor, bez obzira na statistiku, ne umanjujem potencijalnu smrtonosnu opasnost samog osjećaja osvetoljubivosti ni kod jednog spola. Bez obzira o kojem se spolu radilo, opasnost je opasnost. Napose kada pređe u nasilje, prvo verbalno, a na koncu i fizičko. Razlika se dakle većinom pojavljuje u intenzitetu, njegovoj manifestaciji i putu do realizacije. Smrtni ishod je tragičan bez obzira na spolnu pripadnost osobe koja je povukla obarač!
Prije krajnje faze ispoljavanja osvete (kada dođe do oružja), postoje prethodni stupnjevi manifestacije osvetničkog iživljavanja, a prvi korak u tom krivom smjeru je:
1. verbalno i psihičko zlostavljanje (ponižavanje/blaćenje osobe koja osvetnika nadmašuje/odbacuje, i ponižavanje/blaćenje svake sljedeće osobe koja osvetnika nadrasta i nadmašuje - koja ga ugrožava),
2. sljedeći korak je eskalacija u fizičko nasilje (maltretiranje, zlostavljanje),
3. a zadnji korak tog zloćudnog mehanizma je smrtna presuda (žrtvi i eventualno sebi).
U patološkijim slučajevima redovito dolazi do pogoršanja tog korijenski zloćudnog stanja, odnosno do razvoja u pravcu fizičkog nasilja. Ovaj ću se put osvrnuti na prvi korak zloćudnosti kod snažnijeg spola, odnosno na muškarce koji "samo" mrze i vrijeđaju žene, jer su ih one negdje, nekada, nekako – prozrele, prezrele, odbacile, zamijenile, nadmašile (ugrozile).
Vrlo je zanimljivo da se takvi muškarci često mimikrično skrivaju/utapaju upravo u okružje žena, čije društvo i pažnju planski traže i koriste, kako bi izgradnjom alibija ženoljupca prikrili svoju pravu narav ženomrsca. Da bi prikrili onu pravu zatomljenu narav koja se ipak ispoljuje u određenim situacijama, najčešće kada naiđe osoba/žena koja je prozrela njihovu krinku. Ženomrsci su (kao) vuk koji se u janjećoj koži ugnijezdi usred stada ovčica. A ovčice mu, nesvjesne njegove prave naravi, osiguravaju sigurnost, toplinu i redovit obrok to jest porciju hvale i obožavanja, koje njegov narcizam halapljivo traži (zanemarujući povremene i redovite znakove upozorenja, tj. njegova vučjeg ponašanja, u zamjenu za redovite mrvice njegova ispleganog osmijeha/laske).
Muškarci koji mrze (žene, a usput i još štošta drugo) počesto primjenjuju spin taktiku iščuđavanja, odnosno u javnosti se histrionski čude ´Ta što sam ja njoj ikada napravio?!`, namjerno se praveći blesavi i slijepi na svoje zakulisne postupke. Iz tog je razloga, sredina u kojoj ženomrsci obitavaju vrlo često zavedena i naizgled nesvjesna njihova pravog lica, jer ga ženomrsci pažljivo prikrivaju utapanjem u trenutnu društvenu prihvatljivost.
Odmah im počinje praviti probleme, ali se uglavnom okomljuje na nju, na koju preusmjerava svu svoju ogorčenost, mržnju i bijes. Pa je recimo danonoćno zove na telefon i prijeti, kako njoj tako i njenoj obitelji, dolazi pred stan njenih roditelja i po ulazu baca stolice i pitare, pred zgradom urliče da im je kćer kurva, blati pred prijateljima na sve moguće načine, povlači veze, čini psine, ocu joj dolazi prijetiti na radno mjesto, pred njenim stanom zvoni noću na parlafon i prijeti da će ubiti nju i sebe, nasred ulice zaustavlja zajedničku prijateljicu koju urotnički poziva na piće i razgovor, na što mu ova otvoreno odgovara: O čemu nas dvoje imamo razgovarati? O tome kako bivšu nazivaš kurvom? Ili o tome kako ćeš sutra i mene nazvati kurvom, jer s tobom nisam htjela na piće?
Takvo nekontrolirano ponašanje psihički labilne osobe, očito izbačene iz ravnoteže, traje par mjeseci, dok se napokon taj naizgled uzoran mladić iz dobrostojeće obitelji nije naizgled ponovo uravnotežio. Iako bivšu i dalje naziva kurvom.
Primjer drugi. Obudovjela žena iz manjeg mjesta, dolaskom u veću sredinu, upušta se u vezu sa naizgled iznimno mirnim, pa čak i mlakim muškarcem (iz još jedne obitelji za koju inače vrijedi glas da su ugledni). Obitelj je vezu pozdravila, kao i sredina koja je mahom podcrtavala kako je on dobar čovjek iz dobre obitelji koji zaslužuje dobru ženu. No žena je s vremenom primijetila da si ona i njen odabranik ipak ne odgovaraju karakterom i da on pokazuje neke pritajene naznake posesivnosti koje ona nije spremna previdjeti (ma što on, obitelj i sredina mislili o tome). Vezu je prekinula i nastavila samostalno živjeti i raditi. No tada nastupaju problemi.
Muškarac se sa prekidom nikako ne miri i pritajena posesivnost u njemu se rasplamsava punom snagom. Počinje je opsjedati, zvati noću, nju, njenu već odraslu djecu i rijetke prijatelje kojima se povjerila, šalje anonimne poruke, čas ljubavne čas prijeteće, zna banuti na vrata, slijediti po gradu, naizmjence potajice prijetiti i moliti, širiti priče kako je ona sigurno drolja jer je on velikodušan i dobar iz dobre obitelji i problem sigurno nije do njega, a potom je presretati na ulici da bi joj se unosio u lice ili čekati u zasjedi da bi ju plačući uvjeravao kako je voli isl.
Kako je za tu sredinu on inače dobar čovjek koji dolazi iz dobre obitelji, žena se našla u nezavidnoj situaciji da mora opravdavati sebe i razloge zbog kojih je sa njim prekinula, odnosno da je u očima sredine, u kojoj živi i radi, ona ta koja je nesumnjivo - kriva. Jer on je, kao što je svima već poznato, dobar čovjek iz dobre obitelji i po razmišljanju te sredine - što ona obična samica ima odbiti tako krasnog čovjeka iz tako krasne obitelji, kad on niti pije niti se drogira?! Stoga očito mora da sa njom nešto nije u redu.
Iako se intenzitet njegovih opsjedanja s vremenom prorijedio, čak i danas, nakon par godina od prekida, tu i tamo zna ju zaskočiti kakvom porukom, pa je evidentno kako u psihi tog muškarca nema nikakve promjene. Sredina koja ne zna (i/ili ne želi znati) za njegovu zataškanu i (prividnom mlakoćom) prikrivenu narav i dalje problem vidi u toj ženi.
I u prvom i u drugom primjeru s razlogom upotrebljavam riječ naizgled, naizgled mirni muškarci i naizgled ponovo uravnoteženi muškarci. Riječ naizgled zato, jer je jasno kako takve osobe uopće nisu mirne niti uravnotežene, jer da jesu, ne bi se tako nezrelo ponašale. Ta za njih su žene drolje i kurve. Mirnoća i ravnoteža samo su njihova fasada, privid, mimikrija, u jednakoj mjeri kao što je privid i izraz ´dobar muškarac iz dobre obitelji`. Upravo su civiliziranost, mirnoća i ravnoteža u takvih osoba naizgledne, a njihovo pravo lice je sakriveno i ispoljava se u trenucima gubitka kontrole nad sobom, gubitka kontrole nad svojom društvenom maskom ´dobrih muškaraca iz dobrih obitelji` (prisjetimo se slučaja naizgled uglađenog diplomate Ljubomira(!) Čučića, koji ´voli` svoju ženu i djecu, a u stvari je klasični narcisoidni obiteljski nasilnik koji ženu mlati, a djecu otima; civilizirani diplomat=fasada, nasilnik=njegovo pravo lice).
Okidač već prisutnog nasilja
Poznate su nam svima pojave muškaraca koji nakon prekida veza postanu takozvane plačipizde (digresivni detalj za promišljanje: zašto ne i plačikurci?). Muškarci koji se zavuku u neku opskurnu birtiju i pred prikladno neobaviještenom ili šljam publikom, koja im je potrebna kao kisik, pijano cmizdreći i slineći u pivo, nemoćno ližu vlastite rane - blaćenjem, proklinjanjem i vrijeđanjem žena/e koja im je za sve kriva, dok istovremeno se(be) hvale i u nebo uzdižu svoje umišljene vrline, po principu hvalite me usta moja (ne/svjesno se oglušujući o logičko pitanje - ako su tako savršeni zašto su onda prezreni?).
Zašto to čine? Zato jer je mrziteljska podsvijest tih osoba spremna učiniti sve, apsolutno sve, samo da se njihova svijest ne suoči sa vlastitom krivnjom i manama, sa vlastitom nemoći i porazom - pa su spremni zavarati i sama sebe, odnosno vlastiti um.
To su emocionalno i mentalno nedozrele, nemoćne (impotentne) - ali narcisoidne osobe. Muškarci koji emocionalno i mentalno nisu sazreli, koji nikada nisu odrasli, koji su ostali samoživa deriščad-djeca navikla dobivati sve, ukoliko se bace na pod i počnu urlati. A ako ne dobiju što žele, njihova frustracija raste. Pa se zato, djetinjasti kakvi jesu, nisu u stanju razumno i odraslo nositi sa navalom intenzivnih emocija u prelomnim situacijama u životu - jer to nikada nisu naučili. Oni uopće nisu u stanju prepoznati, razumjeti, kontrolirati, zrelo nadrasti i savladati vlastite nagone i emocije, za to nisu mentalno sposobni, već ih u takvim trenucima pod vodstvom one neizliječene djetinje samožive sebičnosti:
a) preplavljuje nemoć (osjećaj ugroženosti),
b) potom nekontrolirana frustracija,
c) koja zatim prelazi u nekontrolirani gnjev (kojeg preusmjeravaju na žrtvu).
Takve nezrele i korijenski sebične (narcisoidne) osobe dakle psihički pucaju te se bez razmišljanja kao balavci prepuštaju nagonima koji ih preplavljuju – gnjevu, mržnji, prebacivanju krivnje, osveti.
Njihov mentalni sklop tada se upravo osvetničkim napadom i prebacivanjem/projiciranjem krivnje & kivnje na ženu - brani od spoznaje vlastitog poraza. Odnosno, brani se napadom na najlakšu i najranjiviju žrtvu koja se ne može obraniti (za razliku od muškarca /bivšeg najboljeg prijatelja/ koji bi se fizički mogao obraniti i razbiti mu njušku, pa zato muškarac koji mrzi žene ne napada svog suparnika - već slabiju ženu). Što je naravno kukavički i bijedno, i mrziteljev konačni poraz kao muškarca, čovjeka i ljudskog bića.
Kukavice biraju vrijeđanje žene, taj prvi korak nasilja, jer u svome kukavičluku znaju da će verbalnim seksizmom i vrijeđanjem (fizički slabijeg protivnika) proći nekažnjeno. Vrijeđanje je najbliže koliko se takvi muškarci mogu približiti pucanju iz pištolja (dakle dokrajčivanju protivnika bez oružja, njegovom ušutkivanju i anuliranju), a da za to ne budu sankcionirani. Kukavice zato rezoniraju da im pljuvanje po ženama može proći, pa to i čine. Pomišljaju li takvi u tom trenu na vlastitu majku? Ne!
„Strah je put do tamne strane. Strah vodi do gnjeva. Gnjev do mržnje. Mržnja do patnje.“
Yoda
To su dakle muškarci koji mrze žene. Pođimo stoga Yodinim poučkom unatrag, slijedimo tok majstorovih misli. To su osobe koje - uživaju u izazivanju patnje jer mrze, osobe koje mrze jer su gnjevne, osobe koje su pune gnjeva jer su pune tame, osobe koje su pune tame jer su kukavice. Točnije rečeno - kukavice koje mrze žene jer ih ne mogu nadmašiti, jer ih ne mogu imati. A to očajnički i divljački žele.
Njihov um stoga funkcionira na sljedeći način - budući da ih je u svakom pogledu žena nadrasla, ugrozila, oni je pljuvanjem i povlačenjem po blatu žele poniziti, degradirati, baciti i spustiti na svoj nivo. A jedino svođenjem na svoj nivo, nagonski nivo primitivizma, ženomrsci se mogu u svom ograničenom umu sa tim ženama nositi (tko želi znati više: minuciozno).
I zato je Šeks nabacio štangu i zato je ministar Milinović pribjegao seksističkom vrijeđanju zastupnice Pusić, jer svoju nemoć (intelektualnu impotenciju) i frustraciju pred ženom, koja ga intelektualno i u svakom drugom pogledu nadmašuje, nije mogao nikako drugačije riješiti, već spuštanjem na onaj nivo koji njegov um jedino dokučuje, na onaj primitivan nivo na kojem mu je nagon/um. To jest na nagonski nivo njegova ugroženog impotentnog uma, to jest da prostite - kurca. Budući da ženu nikako ne može doseći i domašiti, on je vrijeđalačkim riječnikom doslovce spušta ispod pojasa na svoj niski nivo (svog kurca) i doseg svoje stvarne pameti. On ju vrijeđa, jer je ne može nadmašiti, pa je svojim spuštanjem na svoj nivo pokušava nadkurčiti. Ali naravno to vrijedi samo u njegovu nedozrelom umu, koji to nije u stanju doku(r)čiti.
Slikovito rečeno, to je kao kad recimo kvartovski pijanac hvatanjem za onu stvar vrijeđa jednu (ili sve) od ovogodišnjih dobitnica Nobelove nagrade za mir, tvrdeći da su dobitnice glupe ženturače, a on je pametan - jer je muškarčina. Naravno, takav muškarac svojim divljaštvom i ogoljavanjem one stvari ne ponizuje žrtve svoga napada, već kao divljaka ogoljava jedino svoj um (to jest miška) i ponizuje samo sebe. O tom divljačkom psihološkom mehanizmu već sam detaljno pisala u Obdukciji divljaštva.
Pokojni Stieg Larsson ovu je pojavu genijalno prokužio i opisao u svojoj trilogiji Millenium, donoseći cijeli niz raznoraznih ženomrziteljskih profila. No najčišće uobličuje psihofizički prikaz muškarca koji mrzi žene u liku odvjetnika Bjurmana. Muškarca koji je opet naizgled kulturan pripadnik civiliziranog društva (pa ga čak i prve susjede hvale kako je on divan gospon koji nikad ne bi ni muhu zgazio, jer ih svako jutro počasti osmijehom i dobrim-jutrom), ali koji potajice iza svojih čvrsto zatvorenih vrata, iza besprijekornog odvjetničkog odijela i tog širokog ljubaznog osmijeha, iz samog dna svoje iskompleksirane i isfrustrirane duše mrzi (ženu/e), i verbalnim te fizičkim i seksualnim zlostavljanjem žene/a, ugodi i potvrđuje sebi i svome impotentnom umu (tj. kurcu) - svoju lažnu nadmoć. A u esenciji, takvim postupkom samo prokazuje svoju ljudsku, psihološku, umnu i moralnu - impotenciju/nemoć.
Trilogije Millenium i StarWars preporučujem
I s njima zaključujem svoju.
Post je objavljen 13.10.2011. u 19:01 sati.