solitudine
Predanost tišine
Među škripom automobila
Najezdu brojim dosadnih trnaca
Prekrijem rukama ono mjesto na vratu
Peče i boli nadglasanost bila
U ulicama bez imena
U krošnjama koje nisu
Poljubljene od sunca
Predanost tišine
Njeni su spokoji neizbrojivi..
Kako bih ponekad
Htio izustiti te
Otvoriti vrata duše
Da poletiš
Znam, nedostaje ti to
Ti si oduvijek više voljela nebo od mene
Poštujem to, puštam te.
Predanost tišine
U mome je grlu, kao sveti oltar
Neću te izgovoriti
Neću prozboriti tvoje oči, usta, kosu
Koju ukrotiti mogu tek poljupcima
Muk
Kada idemo jedno kraj drugog
Muk
Kada ptice nadlijeću naš grad
Sve to propuštamo
U ruletu neopasne sudbine
A ti plešeš na lagane stvari
Ti si snažna, ti si ma sve
Kako to da u očima
Vidim ti tugu, ali ne
Nećeš izreći
U tebi je predanost tišine...
Načini na koje te gubim…
Prije no što se sretnemo
Već sam susrete ugurao u sjećanje
Kako te poljubiti ne znam
Kako mi se izmakneš, duši, prstima.
Načini na koje te gubim
Pospani su i lijeni
Sporo se otiru sa očiju
Na jagodicama obraza ostanu iza zime
Kao zaostali snijeg
Kao lokva koju preskačeš sretna
Sa tim djetotom koje jesi
Ja sam star milijun godina
Jer toliko te vremena čekam
I potrošio sam već sva iščekivanja.
Načini na koje te gubim
Kao pjesma su tečni
Čak i prije melodije
Znam da netko će se rastati
Znam da ćemo se propustiti
Znam da nećemo znati…
Prije no što se sretnemo
Svijet će popločiti naše ceste
Već znamo gdje bismo trebali biti
Ali što je stvarno, što je ispravno?
Sanjam usne neke
Neki stan i kućni broj
Ogradu sa bršljanom i psa
Kojega nikada neću pomaziti
Niti zazvati imenom koje si mu nadjenula.
Načini na koje te gubim
Nestvarni su
Poput istine o tebi…..
Iza tame
…svi oblaci koje ne nedostajem više. Plavost.
Svoje sam modrine zauvijek zapečatio
Jednim dodirom izdajničkim.
Ruku sam ti rukom razmrsio
I vjetar je odnio sve drugo
Sve što sam maštao da ću od tebe dobiti
Onda kada samom sebi
Dopustim kiše…. Kiše su nas opjevavale
Dok smo propuštali pozdrave
I susrete
I omiljene sve nam pjesme smo neslušali.
Rijetkost. Prava je rijetkost
Da nam se boje slažu.
Da možemo jedno kraj drugoga biti
Bez bola.
Bez bola, i bez pitanja. Kuda? Kuda ćeš?
I ja bih tamo, mada tamo je ne znam gdje.
Plavosti. Iza neba sve su naše noći
I sve jeseni
I duge sve
Koje još valja nam premostiti.
Iza neba
Diramo se i ne boli više.
U pogledima…
Zahvaćene plime
Pronađeni tragovi pregorjele zvijezde
Najednom ponedjeljci pod jezikom
Uvinuti i slatki karamel
U pogledima
Postojane su stijene i kotline
Izbrušeni kolnici
Izglačane ceste do nikuda
Ja bih da smo mi u pogledima
Umjesto grada, umjesto taštine
I da rekneš
Da jednom i ti rekneš
Tko ti se to po zjenici premeće
Onda kada suza popusti
Onda kad smo
Sekund predugo u nama
U pogledima
Vertikalne krošnje, zamasi
Okusi lanjskih dunja
Ti i ja nakon ljubavi
U pogledima
Inače
Zamagljenosti bez bistrine
Dobrota bez smisla
Nestašnosti
Od kojih mi se usne razvlače u smijeh
Zbog tebe i ništa
U pogledima
Nismo mi
To nisam ja
Ja sam pored, u zasjedi
Tamo negdje u prikrajku
Dok su ti u pogledima daljine
Ja gledam te…