solitudine
Načini na koje te gubim…
Prije no što se sretnemo
Već sam susrete ugurao u sjećanje
Kako te poljubiti ne znam
Kako mi se izmakneš, duši, prstima.
Načini na koje te gubim
Pospani su i lijeni
Sporo se otiru sa očiju
Na jagodicama obraza ostanu iza zime
Kao zaostali snijeg
Kao lokva koju preskačeš sretna
Sa tim djetotom koje jesi
Ja sam star milijun godina
Jer toliko te vremena čekam
I potrošio sam već sva iščekivanja.
Načini na koje te gubim
Kao pjesma su tečni
Čak i prije melodije
Znam da netko će se rastati
Znam da ćemo se propustiti
Znam da nećemo znati…
Prije no što se sretnemo
Svijet će popločiti naše ceste
Već znamo gdje bismo trebali biti
Ali što je stvarno, što je ispravno?
Sanjam usne neke
Neki stan i kućni broj
Ogradu sa bršljanom i psa
Kojega nikada neću pomaziti
Niti zazvati imenom koje si mu nadjenula.
Načini na koje te gubim
Nestvarni su
Poput istine o tebi…..
