solitudine
Iza tame
…svi oblaci koje ne nedostajem više. Plavost.
Svoje sam modrine zauvijek zapečatio
Jednim dodirom izdajničkim.
Ruku sam ti rukom razmrsio
I vjetar je odnio sve drugo
Sve što sam maštao da ću od tebe dobiti
Onda kada samom sebi
Dopustim kiše…. Kiše su nas opjevavale
Dok smo propuštali pozdrave
I susrete
I omiljene sve nam pjesme smo neslušali.
Rijetkost. Prava je rijetkost
Da nam se boje slažu.
Da možemo jedno kraj drugoga biti
Bez bola.
Bez bola, i bez pitanja. Kuda? Kuda ćeš?
I ja bih tamo, mada tamo je ne znam gdje.
Plavosti. Iza neba sve su naše noći
I sve jeseni
I duge sve
Koje još valja nam premostiti.
Iza neba
Diramo se i ne boli više.
