solitudine
Predanost tišine
Među škripom automobila
Najezdu brojim dosadnih trnaca
Prekrijem rukama ono mjesto na vratu
Peče i boli nadglasanost bila
U ulicama bez imena
U krošnjama koje nisu
Poljubljene od sunca
Predanost tišine
Njeni su spokoji neizbrojivi..
Kako bih ponekad
Htio izustiti te
Otvoriti vrata duše
Da poletiš
Znam, nedostaje ti to
Ti si oduvijek više voljela nebo od mene
Poštujem to, puštam te.
Predanost tišine
U mome je grlu, kao sveti oltar
Neću te izgovoriti
Neću prozboriti tvoje oči, usta, kosu
Koju ukrotiti mogu tek poljupcima
Muk
Kada idemo jedno kraj drugog
Muk
Kada ptice nadlijeću naš grad
Sve to propuštamo
U ruletu neopasne sudbine
A ti plešeš na lagane stvari
Ti si snažna, ti si ma sve
Kako to da u očima
Vidim ti tugu, ali ne
Nećeš izreći
U tebi je predanost tišine...
