Lemarchandova kutija



nedjelja, 31.12.2006.

Dietrichova









ja sam Marlene D. za tebe
zauvijek
i nikada nećeš znati
tko sam zapravo
daleko od tvojih zavojitih misli
mogu se sakriti bilo gdje
u zelenilo hrastova
na iskrzani rub šume
u oko pohlepnog prolaznika
dok ispijam već treći whiskey
a moja duša miješa se sa
dimom cigarete ljubavnika
crno bijelog cigaršpica
vrtim se kao igračka
nedohvatna tvojim perfidnim igricama
dama ako si zaobravio spelovat
ću ti opet slovo po slovo
kao usputnu zabavu za besposličare
jer plesačica sam u kabareu
i budim se u New Yorku
i mogu lako bježati paparazzima
dok se smiješim zaštićena
zagrljajem tiražne pop zvijezde
ma što ti zapravo znaš o meni
majstorica sam za promjenu
obličja za tvoj mali um
prebrza i gledaj samo
kako mi nepokolebljivo
dobro stoji
nož između zubiju
- 00:14 - Komentari (22) - Isprintaj - #

petak, 15.12.2006.

zagrljaj kose








a onda tek u
trenu
bljesak bisera i
pitam te
pogledom
da li ćeš me tada
zagrliti
kad budu one
strašne
scene
pristajem biti
s tobom
zarobljena
u
Lemarchandovoj kutiji
nema veće
svečanosti
od plavoobojanih
tijela Azteca
i mirisa tvog
tijela
razlivenog
u moju
kosu
- 15:00 - Komentari (15) - Isprintaj - #

srijeda, 13.12.2006.

čitaju mi moju pjesmu







čitam svoje stare pjesme krišom
čekajući da na red dođe moja baš
to jutro to beskrajno tužno jutro
slomljenih nadanja prikupljam
emocije u snopove svjetlosnih niti
sa mirisom žitnih prostranstava
neka me utješi na tren taj okus
nedostajanja dok slijevaju se crne
suze mijenjajući oblik slova razlijevajući
tugu po štamparskoj boji čujem
kroz tunel od magle netko
glasom nepoznatim glasom muškarca
čita moju pjesmu vrlo strasno
i ubacuje me vješto među kamenje grada
i počinjem plivati između dodira mračnih
zidina i dodirujem tvoje osamljene kosti
tvoju prelijepu lubanju oh kako si još
lijep i u smrti tako lijep
moj prelijepi dragi imena izgubljena
čitaju mi moju pjesmu o tebi
i ona postaje putovnica za beskonačnost
i vozilo za drevne snove
čitaju mi čitaju mi čujem nešto ali
vidim samo amorfnu masu
vječnog nepripadanja
- 15:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.12.2006.

Mjesečina Zemlje






da si me vidio jučer
Mjesečino Zemlje
plakala sam javno
besramo otirući crne suze
javno pred stotinjak gledatelja
ja glumica bez pokrića
poetesa bez venecijanske maske
nešto u njenom glasu
tužne dugokose pjevačice
podsjetilo me na tebe
anđela slomljenog krila
i pitam se plešeš li još uvijek sam
dok za tobom pada crno perje tvojih uzdaha
osjećaš li kako zima dolazi
skrivena u sjećanjima na snjegove mrkih planina
da si me vidio jučer
skrivala sam svoje suze
ispod začaranog plašta
nedodirljiva kao i uvijek
jer učila sam od najboljih
učila sam od tebe
Mjesečino Zemlje/font>
- 18:39 - Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 01.12.2006.

iz srca Urala







volim te gledati kako se budiš
iz svojih krvavih snova
rukom ti otirem znoj sa čela
i pričam ti najljepše arapske priče
tisuću i jednu noć sam bjdela nad tobom
tisuću savršenih brojeva
i nekoliko savršenih orgazama
kojim si počastio moje premlado tijelo
bilo je dovoljno za libar dugova
u kojem se još uvijek ceri njegovo ime
samo nježno samo nježno te diram
krila su mi od šarenih leptira
haljina mi je od svile i satena
crnilom prodire u začarano nebo
smiješim se vrlo milo
oduvijek sam voljela tvoj prkos
utrljala sam ga u svoje golo tijelo
poput najfinijeg parfema
samo da bih te vidjela kako se budiš
iz krvavih snova a oči su ti tako
tako sanjive kao odsjaj dragog
kamenja iz srca Urala
- 14:44 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>