Lemarchandova kutija



nedjelja, 24.02.2008.

eho starinske pjesme



od tebe nemam baš mnogo riječi
samo dušu tvoju osamljenu u nepoznatoj provaliji
noći
samo trag limuna koji dolazi sa tvojeg tijela
kao sa proplanaka ukočene planine koja promatra
nemirne ptice u letu
da li je to vrhunac nade
možda polja ubranih snova koje smo dotakli
u šutnji i tišini koja nas je obavila
rekao si mi jednom krećeš na puteve
istraživanja duše drevnih gradova
dala sam ti ruku kao putokaz vremena
i zagrlila sam te očima
(one su jedine slutile tajnu)
i zagrlila sam te mislima
(one jedine znaju našu tajnu)
te slike te riječi te naše duše spojene
gradovi nas čekaju naistraženi
put je dalek ali nije dovoljan da nas razdvoji
čekam te vjerno i opet
penelopa od limuna i soli
pjevajući samo nama
poznatu starinsku pjesmu
eho leti nebom u krugovima zatečen
- 14:31 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 20.02.2008.

homo homini










Homo homini lupus est,usamljeni moj dragi.
Ali čekam te vjerno u tajnom vrtu sa mirisom limuna,
zarobljena danima tvog nedolaska,
deset samo,
i vraćaš se sa dalekog puta.
Hvala ti što si mi javio,
srce mi je na dodir tvog nevinog ukazanja
ustreptalo poput jata flamingosa.
I ja ću te čekati ovdje, vjerno.
Bez traga o tebi, bez misli o nama,
u nadi da vjeruješ
da ipak postoje bajke zarobljene u asfaltu nade.
Povezani idejom, samo idejom srušit ćemo sve prepreke
ove doline nespokoja.Vjeruj mi.
Slijedim te u vječnoj tišini,
sitnim koracima hodam uz svaku tvoju misao,
a na golom tijelu nosim samo crni kimono posut žutim narcisama,
i slikom planina u daljini.
I kada pomislim na tebe,
zadrhte opet svi pločnici Zagreba.
Čekam te ovdje jedini moj dragi...
- 16:47 - Komentari (13) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.02.2008.

žičana pjesma iza metalne zavjese







žičanom pjesmom uzimao je nit po nit
u krvavoj mreži pletući je bez prestanka
ta samodopadna hrabrost ludost dvorskih luda
ništa ga nije upozoravalo slijep hodao je svijetom
kose pune sitnog arapskog pijeska

izgubio je svoj avion u pustinji kompas je pao
na dno šutljivog oceana ruke njegove ruke grlile
su jarunsko jezero u siječnju tek na dan zaljubljenih
izvukli su ga iz vode baš kako je planirao

nepodnošljiva vrtnja i otrovana medulla oblongata
crveni recepti koje raznosi vjetar i zeleni mir
njegove bolničke sobe tamo negdje na L. brdu
gdje prestaje svaka nada a sunce ima okus limuna

promatrali su ga kao egzotično bilje
uvjeren da je iznad svih i svega
jednog dana procvao je
crnim cvijetom

olupinu aviona zameo je vjetar
svijet ne oprašta
možemo li mi?
- 19:24 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>